Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 28. veljače 2024. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 273/2004 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ) br. 111/2005 u pogledu uvrštenja prekursora za droge Isopropilidena (2-(3,4-metilendioksifenil)acetil)malonata (IMDPAM) i drugih tvari na popis predviđenih tvari (C(2024)01219 - 2024/2606(DEA))

P9_TA(2024)0314 B9-0213/2024

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2024)01219),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 13. ožujka 2024. kojim od Parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove predsjedniku Konferencije predsjednika odbora,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 273/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004.(1) o prekursorima za droge, a posebno njezin članak 15. i članak 15.a stavak 5.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 111/2005 od 22. prosinca 2004.(2) o utvrđivanju pravila za nadzor trgovine prekursorima za droge između Unije i trećih zemalja, a posebno njezin članak 30.a i članak 30.b stavak 5.,

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir da nisu uloženi nikakvi prigovori tijekom razdoblja utvrđenog u članku 111. stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 23. travnja 2024.,

A.  budući da se zakonodavni okvir EU-a o mjerama za kontrolu pristupa tvarima koje se upotrebljavaju u proizvodnji nedopuštenih droga mora stalno ažurirati kako bi se suzbilo širenje takozvanih „dizajnerskih prekursora”, koji su bliski kemijski srodnici tradicionalnih prekursora za droge proizvedeni kako bi se zaobišla postojeća pravila;

B.  budući da je natrijeva sol izopropilidena (2-(3,4-metilendioksifenil)acetil)malonata (IMDPAM) prepoznata kao novorazvijeni prekursor za droge koji se upotrebljava u proizvodnji droge MDMA (3,4-metilendioksimetamfetamin), poznate kao „ecstasy”;

C.  budući da je utvrđeno da su sedam estera 2-metil-3-feniloksiran-2-karboksilne kiseline (BMK glicidne kiseline) i šest estera 3-(1,3-benzodioksol-5-il)-2-metil-oksiran-2-karboksilne kiseline (PMK glicidne kiseline)) moguće zamjene za BMK glicidnu kiselinu i PMK glicidnu kiselinu, koje su prema pravu EU-a nadzirani prekursori, u proizvodnji nedopuštenih droga poput MDMA-e, metamfetamina i amfetamina;

D.  budući da je potrebno izmijeniti popis predviđenih tvari iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 273/2004 i Priloga Uredbi (EZ) br. 111/2005 kako bi se na IMDPAM i utvrđene estere BMK glicidne kiseline i PMK glicidne kiseline primjenjivale usklađene mjere kontrole i praćenja predviđene tim uredbama;

E.  budući da bi mjere za kontrolu pristupa novopredviđenim tvarima u skladu s uredbama (EZ) br. 273/2004 i (EZ) br. 111/2005 trebale stupiti na snagu što je prije moguće kako bi se spriječila upotreba tih prekursora za droge za proizvodnju nedopuštenih droga i njihovo stavljanje na tržište;

F.  budući da se u planu EU-a za borbu protiv trgovine drogom i organiziranog kriminala (COM(2023)0641) Europska komisija, u suradnji s Parlamentom i Vijećem, obvezala dati sve od sebe kako bi se ubrzao postupak donošenja budućih delegiranih akata kojima se uvrštavaju dodatne tvari u skladu s uredbama (EZ) br. 273/2004 i (EZ) br. 111/2005;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 47, 18.2.2004., str. 1. (2) SL L 22, 26.1.2005., str. 1.

Odluka Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o izmjenama Poslovnika Parlamenta u vezi s izobrazbom na temu sprečavanja sukoba i uznemiravanja na radnom mjestu i dobrog vođenja ureda (2024/2006(REG))

P9_TA(2024)0315 A9-0163/2024

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 236. i 237. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9‑0163/2024),

1.  odlučuje u Poslovnik unijeti niže navedene izmjene;

2.  odlučuje da te izmjene stupaju na snagu dana 16. srpnja 2024.;

3.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

Tekst na snazi   Izmjena Amandman 1 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 10. – stavak 6. – podstavak 2. Zastupnik ne može biti izabran za obnašanje dužnosti u Parlamentu ili njegovim tijelima, biti imenovan izvjestiteljem ili sudjelovati u službenom izaslanstvu ili međuinstitucijskim pregovorima ako nije potpisao izjavu koja se odnosi na navedeni Kodeks. Zastupnik ne može biti izabran za obnašanje dužnosti u Parlamentu ili njegovim tijelima, biti imenovan izvjestiteljem ili sudjelovati u službenom izaslanstvu ili međuinstitucijskim pregovorima ako: (a)  nije potpisao izjavu kojom potvrđuje svoju predanost poštovanju navedenog Kodeksa, uključujući dovršeno pohađanje specijalizirane izobrazbe koju je za zastupnike organizirao Parlament na temu sprečavanja sukoba i uznemiravanja na radnom mjestu i dobrog vođenja ureda; ili (b)  nije završio specijaliziranu izobrazbu iz točke (a), kršeći rok i uvjete utvrđene u navedenom Kodeksu. Amandmani 4 i 10 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 176. – stavak 1. – podstavak 3. Kad je riječ o članku 10. stavku 6., predsjednik može donijeti obrazloženu odluku na temelju ovog članka isključivo nakon utvrđivanja slučaja uznemiravanja u skladu s mjerodavnim internim administrativnim postupkom o uznemiravanju i njegovoj prevenciji. Kad je riječ o članku 10. stavku 6., odnosno o zabrani svake vrste psihološkog ili spolnog uznemiravanja utvrđenoj u prvom podstavku tog stavka, predsjednik može donijeti obrazloženu odluku na temelju ovog članka isključivo nakon utvrđivanja slučaja uznemiravanja u skladu s mjerodavnim internim administrativnim postupkom o uznemiravanju i njegovoj prevenciji. Amandman 6 Poslovnik Europskog parlamenta Prilog II. – točka 5. 5.   Zastupnici će po potrebi pravodobno i u potpunosti sudjelovati u uspostavljenim postupcima za upravljanje situacijama sukoba ili uznemiravanja (psihološkog ili seksualnog), uključujući pružanjem brzog odgovora na sve optužbe za uznemiravanje. Zastupnici bi trebali sudjelovati u specijaliziranoj izobrazbi organiziranoj za njih na temu sprečavanja sukoba i uznemiravanja na radnom mjestu i dobrog vođenja ureda. 5.   Zastupnici će, po potrebi, u potpunosti surađivati, u skladu s postupcima koje je utvrdilo Predsjedništvo, u cilju upravljanja situacijama sukoba ili uznemiravanja (psihološkog ili seksualnog), među ostalim pružanjem brzog odgovora na sve optužbe za uznemiravanje. Zastupnici koji to već nisu učinili dužni su sudjelovati u specijaliziranoj obuci koju za njih organizira Parlament na temu sprečavanja sukoba i uznemiravanja na radnom mjestu i dobrog vođenja ureda. Zastupnik tu obuku mora završiti u prvih šest mjeseci svojeg mandata, osim u propisno opravdanim iznimnim slučajevima. Potvrde o dovršenoj obuci izdane zastupnicima bit će objavljene na internetskoj stranici Parlamenta.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Delegiranoj uredbi Komisije od 14. ožujka 2024. o izmjeni Uredbe (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća o novoj hrani u pogledu definicije „sintetiziranih nanomaterijala” (C(2024)01612 – 2024/2691(DEA))

P9_TA(2024)0316 B9-0225/2024

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije od 14. ožujka 2024. o izmjeni Uredbe (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća o novoj hrani u pogledu definicije „sintetiziranih nanomaterijala” (C(2024)01612),

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani, o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EZ) br. 1852/2001(1), a posebno njezin članak 31. i članak 32. stavak 6.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004(2), a posebno njezin članak 18. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima(3),

–  uzimajući u obzir popise Unije određene Uredbom Komisije (EU) br. 1129/2011 od 11. studenog 2011. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća uvođenjem popisa Unije prehrambenih aditiva(4)i Uredbu Komisije (EU) br. 1130/2011 od 11. studenog 2011. o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o prehrambenim aditivima kojom se uspostavlja popis Unije prehrambenih aditiva odobrenih za uporabu u prehrambenim aditivima, prehrambenim enzimima, prehrambenim aromama i prehrambenim tvarima(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 257/2010 od 25. ožujka 2010. o uspostavi programa za ponovnu procjenu odobrenih prehrambenih aditiva u skladu s Uredbom (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o prehrambenim aditivima(6),

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da se člankom 18. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 propisuje da svi sastojci hrane prisutni u obliku sintetiziranih nanomaterijala moraju biti jasno naznačeni na popisu sastojaka hrane radi informiranosti potrošača; budući da se u skladu s time u Uredbi (EU) br. 1169/2011 definiraju „sintetizirani nanomaterijali” kako je utvrđeno člankom 3. stavkom 2. točkom (f) Uredbe (EU) 2015/2283;

B.  budući da je člankom 31. Uredbe (EU) 2015/2283 Komisija ovlaštena uskladiti i prilagoditi definiciju „sintetiziranih nanomaterijala” navedenu ondje tehničkom i znanstvenom napretku ili definicijama dogovorenima na međunarodnoj razini, i to delegiranim aktima, u svrhu ostvarivanja ciljeva te Uredbe;

C.  budući da su Uredbom (EU) br. 1129/2011 i Uredbom (EU) br. 1130/2011 određeni detaljni popisi Unije prehrambenih aditiva čija je uporaba dopuštena prije stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1333/2008 nakon preispitivanja njihove sukladnosti s njezinim odredbama;

Posljedice definicije

D.  budući da će se definicijom „sintetiziranih nanomaterijala” u Delegiranoj uredbi Komisije odrediti treba li se hrana označiti riječju „[nano]” na popisu sastojaka kako je navedeno u članku 18. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011;

E.  budući da je cilj Delegirane uredbe Komisije riješiti pitanja tumačenja koja proizlaze iz postojeće definicije uvođenjem objektivnih elemenata kako bi se utvrdilo je li nanomaterijal „sintetiziran” ili nije, primjerice zamjenom izraza „namjerno proizvedeni [materijal]” riječju „proizveden”;

F.  budući da se u Delegiranoj uredbi Komisije sprečava da se čestice koje nisu u krutom stanju kao što su micele, liposomi ili kapljice nanoveličine u emulziji i sastojci koji sadržavaju manje od 50 % čestica manjih od 100 nm u hrani smatraju nanomaterijalom;

G.  budući da je predložena zadana granična vrijednost od 50 % čestica ili više čestica na nanorazini proizvoljna i manje zaštićujuća od tumačenja definicije iz Uredbe (EU) 2015/2283 koje su dale neke države članice, primjerice Francuska; budući da u toj Uredbi granična vrijednost za raspodjelu veličine čestica nije uzeta u obzir za čestice manje od 100 nm;

H.  budući da bi predložena definicija mogla isključiti mnoge nanotvari iz područja primjene Uredbe (EU) br. 1169/2011 koje stoga ne bi podlijegale obvezi označivanja riječju „[nano]”; budući da Komisija u svom obrazloženju u točki 3. navodi da je „broj materijala koji se koriste u hrani koji mogu sadržavati određeni udio nanočestica ograničen, i da većina, ako ne i svi ti materijali nisu novi” te da će se „potencijalni učinci delegiranog akta stoga odnositi na vrlo ograničeni broj materijala”;

I.  budući da trenutačno upravo prehrambeni aditivi mogu biti prisutni u hrani kao nanomaterijali; budući da je Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) navela 37 nanotvari koje se upotrebljavaju u više od 900 prehrambenih proizvoda(7); budući da su ispitivanja koja su provele udruge potrošača i nevladine organizacije: „Agir pour l’Environnement”(8), „Que Choisir”(9), „60 Millions de consommateurs”(10), AVICENN(11) u Francuskoj, „Foodwatch”(12) i „Bund”(13) u Njemačkoj, „Testachats”(14) u Belgiji i „Altroconsumo”(15) u Italiji te OCU u Španjolskoj(16) opetovano pokazala prisutnost prehrambenih aditiva sa značajnim postotkom nanočestica te da na primjer željezni oksid koji se koristi kao bojilo za hranu (E172) u mliječnim proizvodima, pekarskim proizvodima i određenim žitnim pahuljicama za doručak, može sadržavati nanočestice ispod praga od 50 % čestica; budući da to pokazuje je nedostatak odgovarajućeg označivanja određenih sastojaka hrane kao „[nano]” sastojaka u prvom redu posljedica nedostatka provedbe postojećeg zakonodavstva, a u mnogo manjoj mjeri posljedica tumačenja;

J.  budući da je studija provedena 2020. koju je naručila Europska agencija za kemikalije pokazala da građani zahtijevaju bolje označivanje proizvoda za svakodnevnu uporabu koji sadržavaju nanotvari(17);

Proturječja s preporukama i novim znanstvenim dostignućima

K.  budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 12. ožujka 2014. o Delegiranoj Uredbi Komisije od 12. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani u pogledu definicije „proizvedenih nanomaterijala”(18), uložio prigovor na vrlo sličnu definiciju, s istim pragom od 50 % kojom su bili izuzeti svi prehrambeni aditivi, s obzirom na to da je definicija bila u suprotnosti „s osnovnim ciljem Direktive, a to je visoka razina zaštite zdravlja i interesa potrošača omogućavanjem konačnim potrošačima da biraju na temelju pouzdanih informacija”; budući da je Parlament pozvao Komisiju da podnese novi delegirani akt u kojem će u obzir uzeti njegovo stajalište;

L.  budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 8. listopada 2020. o Nacrtu uredbe Komisije o izmjeni Priloga Uredbi (EU) br. 231/2012 o utvrđivanju specifikacija za prehrambene aditive navedene u prilozima II. i III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu specifikacija za titanov dioksid (E 171)(19), uložio prigovor na Nacrt uredbe Komisije kojim su odobrene serije titanovog dioksida (E171) za hranu koja sadrži manje od 50% čestica manjih od 100 nm;

M.  budući da je Europska agencija za sigurnost hrane dala preporuku(20) da bi „ s obzirom na trenutačne neizvjesnosti u pogledu sigurnosti trebalo razmotriti niži prag broja nanočestica npr. 10 % za primjene povezane s hranom umjesto praga od 50 % predloženog u preporuci;”;

N.  budući da su akademske organizacije, javna tijela, nevladine organizacije za zaštitu potrošača i okoliša i sindikati u postupku savjetovanja sa Komisijom zagovarali definiciju koja bi uključivala sve materijale bilo one proizvedene, slučajne ili prirodne te zadani prag od 10 % ili više čestica u brojčanoj raspodjeli veličine čestica;

O.  budući da su od 2014. nova znanstvena dostignuća i saznanja potvrdili da nanomaterijali mogu premostiti fiziološke prepreke i da su često opasniji od tvari u mikro ili makro stanju(21);

P.  budući da je Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) u travnju 2023.(22) objavila detaljno izvješće u kojem navodi da bi definicija nanomaterijala utvrđena u Preporuci Komisije od 10. lipnja 2022.(23), koja je poslužila kao osnova za reviziju definicije „sintetiziranih nanomaterijala” utvrđenih u Uredbi (EU) 2015/2283, sektorskim propisima, posebno u hrani, bila štetna za sprečavanje rizika za zdravlje i okoliš; budući da je Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) naglasila da granični prag broja nanočestica od 50 % uvršten u horizontalnu definiciju „[nano]” „nije utemeljen na čvrstim znanstvenim argumentima” i preporučila da se za taj prag odredi niža vrijednost;

Q.  budući da je otkrivanje nano sastojaka hrane na temelju praga od 10 % broja nanočestica izvedivo, s obzirom na to da je to odlučujuća vrijednost koju primjenjuje francuska Glavna uprava za pitanja potrošača, tržišno natjecanje i kontrolu prijevara u svojim kontrolnim aktivnostima(24);

Načelo predostrožnosti

R.  budući da je u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kao jedno od temeljnih načela Unije navedeno načelo predostrožnosti;

S.  budući da se člankom 168. stavkom 1. UFEU-a određuje da se pri utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije mora zajamčiti visok stupanj zaštite zdravlja ljudi;

1.  ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te da je obavijesti da Delegirana uredba ne može stupiti na snagu;

3.  smatra da Delegirana uredba Komisije nije sukladna cilju i sadržaju Uredbe (EU) 2015/2283 te da nadilazi ovlasti dodijeljene Komisiji u okviru članka 31. te Uredbe;

4.  žali što predloženi prag od 50 % u obzir ne uzima tehnički i znanstveni napredak;

5.  poziva Komisiju da primijeni načelo predostrožnosti kako bi osigurala sigurnost i informiranost potrošača te da uzme u obzir pristup „Jedno zdravlje”;

6.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 327, 11.12.2015., str. 1. (2) SL L 304, 22.11.2011., str. 18. (3) SL L 354, 31.12.2008., str. 16. (4) SL L 295, 12.11.2011., str. 1. (5) SL L 295, 12.11.2011., str. 178. (6) SL L 80, 26.3.2010., str. 19. (7) https://www.anses.fr/fr/nanomateriaux-alimentation-premiere-application-methodologie. (8) https://www.agirpourlenvironnement.org/communiques-presse/enquete-exclusive-des-analyses-revelent-la-presence-de-nanoparticules-dans-3980/. (9) https://www.quechoisir.org/enquete-nanoparticules-taille-mini-doutes-maxi-n50748/. (10) https://bibliotheque.60millions-mag.com/detail/publication/detail-top-right/561?issue_id=113421&switch_toc=archive. (11) https://veillenanos.fr/wp-content/uploads/2023/01/Rapport-test-EN-20230113.pdf. (12) https://www.foodwatch.org/de/potenziell-krebserregender-farbstoff-in-backzutaten-von-dr-oetker. (13) https://www.bund.net/fileadmin/user_upload_bund/publikationen/chemie/‌nanotechnologie_in_lebensmitteln_hintergrund.pdf. (14) https://www.test-achats.be/sante/sante-au-quotidien/produits-testes/news/nanoparticules-affichage. (15) https://www.altroconsumo.it/alimentazione/sicurezza-alimentare/news/nanoparticelle. (16) https://www.ocu.org/toda-la-informacion?type=magazine-articles&magazine=ocu%20compra%20maestra&year=2019. (17) https://echa.europa.eu/-/what-do-eu-citizens-think-about-nanomaterials-. (18) SL C 378, 9.11.2017., str. 92. (19) SL C 395, 29.3.2021., str. 28. (20) https://www.efsa.europa.eu/sites/default/files/assets/corporatenanotechnology121003.pdf. (21) https://veillenanos.fr/en/dossier/nanos-and-health/nanos-health-risks/. (22) Mišljenje Francuske nacionalne agencije za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) (2023.): Definicija nanomaterijala: analize, izazovi i kontroverze, https://www.anses.fr/en/system/files/AP2018SA0168RaEN.pdf. (23) Preporuka Komisije od 10. lipnja 2022. o definiciji nanomaterijala (SL C 229, 14.6.2022., str. 1.). (24) Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) (2020.): Nanomatériaux dans les produits destinés à l’alimentation. Rapport d’expertise collective (Nanomaterijali u prehrambenim proizvodima. Izvješće na temelju zajedničke stručne procjene), https://www.anses.fr/fr/system/files/ERCA2016SA0226Ra.pdf (str. 86.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže, izmjeni Uredbe (EU) 2021/1153 i Uredbe (EU) br. 913/2010 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1315/2013 (COM(2021)0812 – C9-0472/2021 – 2021/0420(COD))	P9_TA(2024)0317 A9-0147/2023
ISPRAVCI COR01

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2021)0812) i izmijenjeni Prijedlog (COM(2022)0384),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 172. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0472/2021),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. listopada 2021.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 11. listopada 2022.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 9. veljače 2024. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A9‑0147/2023),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Uredbe (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže, izmjeni Uredbe (EU) 2021/1153 i Uredbe (EU) br. 913/2010 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1315/2013

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2024/1679.)

(1) SL C 290, 29.7.2022., str. 120. (2) SL C 498, 30.12.2022., str. 68.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i Direktive (EU) 2019/904 te stavljanju izvan snage Direktive 94/62/EZ (COM(2022)0677 – C9-0400/2022 – 2022/0396(COD))	P9_TA(2024)0318 A9-0319/2023
ISPRAVCI COR01

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2022)0677),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0400/2022),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2023.(1),

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja francuskog Senata, talijanskog Zastupničkog doma i talijanskog Senata podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 15. ožujka 2024. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za poljoprivredu,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9‑0319/2023),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Uredbe (EU) 2025/… Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i Direktive (EU) 2019/904 te stavljanju izvan snage Direktive 94/62/EZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2025/40.)

(1) SL C 228, 29.6.2023., str. 114. (2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 22. studenoga 2023. (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0425).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (preinaka) (COM(2022)0542 – C9-0364/2022 – 2022/0347(COD))	P9_TA(2024)0319 A9-0233/2023
ISPRAVCI COR01

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2022)0542),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0364/2022),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 22. veljače 2023.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 5. srpnja 2023.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 27. lipnja 2023. upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane u skladu s člankom 110. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 8. ožujka 2024. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 110. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za promet i turizam,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9-0233/2023),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(4), uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Direktive (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2024/2881.)

(1) SL C 146, 27.4.2023., str. 46. (2) SL C, C/2023/251, 26.10.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/C/2023/251/oj. (3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1. (4) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 13. rujna 2023. (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0318).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za izvanredne okolnosti na jedinstvenom tržištu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 2679/98 (COM(2022)0459 – C9-0315/2022 – 2022/0278(COD))	P9_TA(2024)0320 A9-0246/2023
ISPRAVCI COR01

(Redoviti zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2022)0459),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 114., 21. i 46. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9‑0315/2022),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog Parlamenta, podneseno okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. prosinca 2022.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. veljače 2023.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 16. veljače 2024. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir pisma Odbora za proračune,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0246/2023),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Uredbe (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira mjera povezanih s izvanrednim okolnostima na unutarnjem tržištu i s otpornosti unutarnjeg tržišta i izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2679/98 (Akt o izvanrednim okolnostima na unutarnjem tržištu i otpornosti unutarnjeg tržišta)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2024/2747.)

(1) SL C 100, 16.3.2023., str. 95. (2) SL C 157, 3.5.2023., str. 82. (3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 13. rujna 2023. (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0317).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredaba (EU) 2016/424, (EU) 2016/425, (EU) 2016/426, (EU) 2019/1009 i (EU) br. 305/2011 u pogledu izvanrednih postupaka za ocjenjivanje sukladnosti, donošenje zajedničkih specifikacija i nadzor tržišta zbog izvanrednih okolnosti na jedinstvenom tržištu (COM(2022)0461 – C9-0314/2022 – 2022/0279(COD))

P9_TA(2024)0321 A9-0244/2023

ISPRAVCI COR01

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2022)0461),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0314/2022),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. prosinca 2022.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. veljače 2023.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 16. veljače 2024. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9‑0244/2023),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Uredbe (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredaba (EU) br. 305/2011, (EU) 2016/424, (EU) 2016/425, (EU) 2016/426, (EU) 2023/988 i (EU) 2023/1230 u pogledu postupaka u slučaju izvanrednih okolnosti za ocjenjivanje sukladnosti, pretpostavku sukladnosti, donošenje zajedničkih specifikacija i nadzor tržišta zbog izvanrednih okolnosti na unutarnjem tržištu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2024/2748.)

(1) SL C 100, 16.3.2023., str. 95. (2) SL C 157, 3.5.2023., str. 82.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2000/14/EZ, 2006/42/EZ, 2010/35/EU, 2013/29/EU, 2014/28/EU, 2014/29/EU, 2014/30/EU, 2014/31/EU, 2014/32/EU, 2014/33/EU, 2014/34/EU, 2014/35/EU, 2014/53/EU i 2014/68/EU u pogledu izvanrednih postupaka za ocjenjivanje sukladnosti, donošenje zajedničkih specifikacija i nadzor tržišta zbog izvanrednih okolnosti na jedinstvenom tržištu (COM(2022)0462 – C9-0313/2022 – 2022/0280(COD))

P9_TA(2024)0322 A9-0245/2023

ISPRAVCI COR01

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2022)0462),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 91. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0313/2022),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. prosinca 2022.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. veljače 2023.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 16. veljače 2024. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0245/2023),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Direktive (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2000/14/EZ, 2006/42/EZ, 2010/35/EU, 2014/29/EU, 2014/30/EU, 2014/33/EU, 2014/34/EU, 2014/35/EU, 2014/53/EU i 2014/68/EU u pogledu postupaka u slučaju izvanrednih okolnosti za ocjenjivanje sukladnosti, pretpostavku sukladnosti, donošenje zajedničkih specifikacija i nadzor tržišta zbog izvanrednih okolnosti na unutarnjem tržištu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2024/2749.)

(1) SL C 100, 16.3.2023., str. 95. (2) SL C 157, 3.5.2023., str. 82.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (COM(2021)0891 – C9-0473/2021 – 2021/0428(COD))

P9_TA(2024)0323 A9-0280/2023

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2021)0891),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 77. stavak 2. točke (b) i (e) i članak 79. stavak 2. točku (c) Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0473/2021),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. svibnja 2022.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 12. listopada 2022.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 14. veljače 2024. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9‑0280/2023),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Uredbe (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2024/1717.)

(1) SL C 323, 26.8.2022., str. 69. (2) SL C 498, 30.12.2022., str. 114.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2015/413 o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (COM(2023)0126 – C9-0034/2023 – 2023/0052(COD))	P9_TA(2024)0324 A9-0396/2023
ISPRAVCI COR01

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2023)0126),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. točku c Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0034/2023),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2023.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. ožujka 2024. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A9‑0396/2023),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Direktive (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2015/413 o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2024/3237.)

(1) SL C 228, 29.6.2023., str. 154.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o biljkama dobivenima određenim novim genomskim tehnikama te o hrani i hrani za životinje od njih i o izmjeni Uredbe (EU) 2017/625 (COM(2023)0411 – C9-0238/2023 – 2023/0226(COD))

P9_TA(2024)0325 A9-0014/2024

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2023)0411),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 43. stavak 2., članak 114. i članak 168. stavak 4. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0238/2023),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja ciparskog Zastupničkog doma i mađarske Nacionalne skupštine, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se navodi da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 26. listopada 2023.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 17. travnja 2024.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9‑0014/2024),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Uredbe (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o biljkama dobivenima određenim novim genomskim tehnikama te o hrani i hrani za životinje od njih i o izmjeni Uredbe (EU) 2017/625 i Direktive 98/44/EZ [Am. 292]

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 43. i 114. i članak 168. stavak 4. točku (b),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Od 2001., kad je donesena Direktiva 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ((4)) o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama, znatan napredak u području biotehnologije doveo je do razvoja novih genomskih tehnika, najistaknutijih tehnika uređivanja genoma koje omogućuju izmjene genoma na preciznim mjestima. Znatan napredak u genetskom inženjeringu već je pridonio širokoj primjeni selekcije s pomoću markera koja omogućuje identifikaciju i mobilizaciju zanimljivih gena prisutnih u bioraznolikosti. [Am. 1]

(1a)   Mogućnost patentiranja novih genomskih tehnika i rezultati njihove uporabe mogu povećati dominaciju multinacionalnih proizvođača sjemena u pogledu pristupa poljoprivrednika sjemenu. U kontekstu u kojem velika poduzeća već imaju monopol nad sjemenjem i sve veću kontrolu prirodnih resursa, takva bi situacija poljoprivrednike lišila svake slobode djelovanja time što bi ih učinila ovisnima o privatnim poduzećima. Stoga je nužno zabraniti patente za te proizvode. [Am. 167]

(2)  Nove genomske tehnike čine raznoliku skupinu genomskih tehnika, a svaka od njih može se upotrebljavati na razne načine za postizanje različitih rezultata i proizvoda. Mogu rezultirati organizmima s modifikacijama ekvivalentnima onima koje se mogu dobiti konvencionalnim metodama uzgoja ili organizmima sa složenijim modifikacijama. Od novih genomskih tehnika ciljanom mutagenezom i cisgenezom (uključujući intragenezu) uvode se genetske modifikacije bez unošenja genetskog materijala vrsta s kojima nije moguće križanje (transgeneza). One se oslanjaju samo na genske zalihe oplemenjivača, tj. ukupne genetske informacije dostupne za konvencionalni uzgoj, uključujući informacije o biljnim vrstama u dalekom srodstvu koje se mogu križati naprednim tehnikama uzgoja. Tehnike ciljane mutageneze dovode do modifikacija sekvence DNK-a na preciznimciljanim mjestima u genomu organizma. Tehnike cisgeneze dovode do unošenja u genom organizma genetskog materijala koji je već prisutan u genskim zalihama oplemenjivača. Intrageneza je podskup cisgeneze koji dovodi do unošenja u genom reorganiziranog primjerka genetskog materijala sastavljenog od dviju ili više sekvenci DNK-a koje su već prisutne u genskim zalihama oplemenjivača. [Am. 2]

(3)  U tijeku su javna i privatna istraživanja u kojima se upotrebljavaju nove genomske tehnike na većem broju usjeva i značajki u usporedbi s onima dobivenima transgenskim tehnikama odobrenima u Uniji ili svijetu ((5)). To uključuje biljke s povećanom tolerancijom ili otpornošću na bolesti bilja i štetne organizme, biljke s tolerancijom na herbicide, biljke s poboljšanom tolerancijom ili otpornošću na učinke klimatskih promjena i stresove u okolišu, poboljšanu učinkovitost hranjivih tvari i uporabe vode, biljke s većim prinosima i otpornošću te poboljšane karakteristike povezane s kvalitetom. Te vrste novih biljaka, u kombinaciji s poprilično jednostavnom i brzom primjenjivošću tih novih tehnika, mogle bi donijeti koristi poljoprivrednicima, potrošačima i okolišu. Nove genomske tehnike stoga mogu pridonijeti ciljevima koji se odnose na inovacije i održivost iz europskog zelenog plana ((6)), strategije „od polja do stola” ((7)), strategije za bioraznolikost ((8)) i strategije za prilagodbu klimatskim promjenama ((9)), globalnoj sigurnosti opskrbe hranom ((10)), strategiji za biogospodarstvo ((11)) te strateškoj autonomiji Unije ((12)). [Am. 3]

(4)  Namjerno uvođenje u okoliš organizama dobivenih novim genomskim tehnikama, uključujući proizvode koji sadržavaju takve organizme ili se od njih sastoje, kao i stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje proizvedene od tih organizama, podliježu Direktivi 2001/18/EZ i Uredbi (EZ) br. 1830/2003 ((13)) Europskog parlamenta i Vijeća te, u slučaju hrane i hrane za životinje, i Uredbi (EZ) br. 1829/2003 ((14)), dok ograničena uporaba biljnih stanica podliježe Direktivi 2009/1/EZ, a prekogranični prijenos biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama u treće zemlje uređen je Uredbom (EZ) br. 1946/2003 („zakonodavstvo Unije o GMO-ima”).

(5)  U presudi u predmetu C-528/16 Confédération paysanne i dr.(15) Sud Europske unije presudio je da se GMO-i dobiveni novim tehnikama/metodama mutageneze koje su se pojavile ili su uglavnom razvijene nakon donošenja Direktive 2001/18/EZ ne mogu smatrati isključenima iz područja primjene te direktive.

(6)  Vijeće je u Odluci (EU) 2019/1904(16) zatražilo od Komisije da do 30. travnja 2021. podnese studiju s obzirom na tu presudu o statusu novih genomskih tehnika u skladu s pravom Unije i prema potrebi prijedlog (popraćen procjenom učinka), ovisno o zaključcima studije.

(7)  U studiji Komisije o novim genomskim tehnikama ((17)) zaključeno je da zakonodavstvo Unije o GMO-ima nije prikladno za reguliranje namjernog uvođenja biljaka dobivenih određenim novim genomskim tehnikama i stavljanja na tržište proizvoda povezanih s njima, uključujući hranu i hranu za životinje. Konkretno, u studiji je zaključeno da postupak odobrenja i zahtjevi za procjenu rizika za GMO-e u okviru zakonodavstva Unije o GMO-ima nisu prilagođeni raznolikosti potencijalnih organizama i proizvoda koji se mogu dobiti određenim novim genomskim tehnikama, odnosno ciljanom mutagenezom i cisgenezom (uključujući intragenezu), te da su ti zahtjevi ponekad nerazmjerni ili neprimjereni. Studija je pokazala da se to posebno odnosi na biljke dobivene tim tehnikama, s obzirom na količinu već dostupnih znanstvenih dokaza, posebno o njihovoj sigurnosti. Nadalje, zakonodavstvo Unije o GMO-ima za biljke dobivene ciljanom mutagenezom i cisgenezom te proizvode povezane s njima teško je provoditi i primjenjivati. U određenim slučajevima genetske modifikacije unesene tim tehnikama ne mogu se analitičkim metodama razlikovati od prirodnih mutacija ili genetskih modifikacija unesenih konvencionalnim tehnikama uzgoja, dok je za genetske modifikacije uvedene transgenezom razlikovanje općenito moguće. Zakonodavstvo Unije o GMO-ima ujedno ne pogoduje razvoju inovativnih i korisnih proizvoda koji bi mogli doprinijeti održivosti, sigurnosti opskrbe hranom i otpornosti poljoprivredno-prehrambenog lanca.

(8)  Stoga je potrebno donijeti poseban pravni okvir za GMO-e dobivene ciljanom mutagenezom i cisgenezom te proizvode povezane s njima kad se namjerno uvode u okoliš ili stavljaju na tržište.

(9)  Na temelju trenutačnih znanstvenih i tehničkih saznanja, posebno o sigurnosnim aspektima, ova bi Uredba trebala biti ograničena na GMO-e koji su biljke, tj. organizmi koji pripadaju taksonomskim skupinama Archaeplastida ili Phaeophyceae. Dostupna znanja o drugim organizmima, kao što su mikroorganizmi, isključujući mikroorganizme, gljive i životinje za koje su dostupna ograničenija znanja, trebalo bi preispitati u cilju budućih zakonodavnih inicijativa u tom području. Zbog istog bi razloga ovom Uredbom trebale biti obuhvaćene samo biljke dobivene određenim novim genomskim tehnikama: ciljanom mutagenezom i cisgenezom (uključujući intragenezu) (dalje u tekstu „biljke dobivene novim genomskim tehnikama”), ali ne i drugim novim genomskim tehnikama. Takve biljke dobivene novim genomskim tehnikama ne sadržavaju genetski materijal vrsta s kojima nije moguće križanje. GMO-i proizvedeni drugim novim genomskim tehnikama kojima se u organizam uvodi genetski materijal vrsta s kojima nije moguće križanje (transgeneza) trebali bi i dalje podlijegati samo zakonodavstvu Unije o GMO-ima jer bi biljke dobivene na taj način mogle predstavljati posebne rizike povezane s transgenom. Nadalje, nema naznaka da je postojeće zahtjeve u zakonodavstvu Unije o GMO-ima za GMO-e dobivene transgenezom u ovom trenutku potrebno prilagoditi. [Am. 5]

(10)  Uz puno poštovanje načela predostrožnosti, pravni okvir za biljke dobivene novim genomskim tehnikama trebao bi imati jednake ciljeve kao i zakonodavstvo Unije o GMO-ima kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša, kao i dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta za predmetne biljke i proizvode, uz istodobno uvažavanje posebnosti biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama. Tim bi se pravnim okvirom trebali omogućiti razvoj i stavljanje na tržište biljaka, hrane i hrane za životinje koje sadržavaju biljke dobivene novim genomskim tehnikama ili se od njih sastoje ili proizvode i drugih proizvoda koji sadržavaju biljke dobivene novim genomskim tehnikama ili se od njih sastoje („proizvodi dobiveni novim genomskim tehnikama”) kako bi se doprinijelo ciljevima inovacija i održivosti europskog zelenog plana i strategije „od polja do stola”, strategije za bioraznolikost i strategije za prilagodbu klimatskim promjenama te povećala konkurentnost poljoprivredno-prehrambenog sektora Unije na razini EU-a i na svjetskoj razini. [Am. 6]

(11)  Ova je Uredba lex specialis u odnosu na zakonodavstvo Unije o GMO-ima. Njome se uvode posebne odredbe za biljke i proizvode dobivene novim genomskim tehnikama. Međutim, ako u ovoj Uredbi ne postoje posebna pravila, na biljke dobivene novim genomskim tehnikama i proizvode (uključujući hranu i hranu za životinje) od njih i dalje bi se trebali primjenjivati zahtjevi zakonodavstva Unije o GMO-ima i pravila o GMO-ima u sektorskom zakonodavstvu, kao što je Uredba (EU) 2017/625 o službenim kontrolama ili zakonodavstvo o određenim proizvodima kao što su biljni i šumski reprodukcijski materijal. [Am. 7]

(12)  Postoje različiti potencijalni rizici biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama, od profila rizičnosti sličnih konvencionalno uzgojenim biljkama do raznih vrsta i stupnjeva opasnosti i rizika koji bi mogli biti slični onima za biljke dobivene transgenezom. Ovom bi se Uredbom stoga trebala utvrditi posebna pravila za prilagodbu zahtjeva za procjenu rizika i upravljanje rizikom uzimajući u obzir potencijalne rizike ili nedostatak rizika biljaka i proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama.

(13)  U ovoj Uredbi trebalo bi razlikovati dvije kategorije biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama.

(13a)   Biljke dobivene novim genomskim tehnikama koje bi mogle opstati, razmnožavati se ili širiti u okolišu, na poljima ili izvan njih, trebalo bi evaluirati uz maksimalnu razinu podrobnosti s obzirom na utjecaj takvih biljki na prirodu i okoliš. [Am. 8]

(14)  S biljkama dobivenima novim genomskim tehnikama koje bi se mogle pojaviti i prirodno ili bi se mogle proizvesti konvencionalnim tehnikama uzgoja te s njihovim potomstvom dobivenim konvencionalnim tehnikama uzgoja („biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije”) trebalo bi postupati kao s biljkama koje su se pojavile prirodno ili su proizvedene konvencionalnim tehnikama uzgoja, s obzirom na to da su ekvivalentne i da su njihovi rizici usporedivi, čime se u potpunosti odstupa od zakonodavstva Unije o GMO-ima i zahtjeva povezanih s GMO-ima u sektorskom zakonodavstvu. Kako bi se osigurala pravna sigurnost, ovom bi se Uredbom trebali odrediti kriteriji za utvrđivanje je li biljka dobivena novim genomskim tehnikama ekvivalentna biljkama koje se mogu pojaviti prirodno ili biti uzgojene na konvencionalan način te utvrditi postupak kako bi nadležna tijela mogla provjeriti i donijeti odluku o ispunjavanju tih kriterija prije uvođenja ili stavljanja na tržište biljaka ili proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama. Ti bi kriteriji trebali biti objektivni i temeljiti se na znanosti. Trebali bi obuhvaćati vrstu i opseg genetskih modifikacija koje se mogu dogoditi u prirodi ili u organizmima dobivenima konvencionalnim tehnikama uzgoja te bi trebali uključivati pragove za opseg i broj genetskih modifikacija genoma biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama. Budući da se znanstveno i tehničko znanje u ovom području brzo razvija, Komisiji bi trebalo dati ovlast, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, za ažuriranje tih kriterija u kontekstu znanstvenog i tehničkog napretka u pogledu vrste i opsega genetskih modifikacija koje se mogu pojaviti u prirodi ili konvencionalnim uzgojem. [Am. 9]

(14a)   Uzimajući u obzir veliku složenost biljnih genoma, kriteriji na temelju kojih se može smatrati da je biljka dobivena novim genomskim tehnikama ekvivalentna biljci koja se pojavljuje prirodno ili konvencionalno uzgojenoj biljci trebali bi odražavati raznolikost genomske veličine biljaka i njihovih karakteristika. Poliploidne biljke sadržavaju više od dva homologna kromosoma. Unutar te kategorije poliploidnih biljaka postoje tetraploidne, heksaploidne i oktoploidne biljke, koje imaju četiri, šest i osam setova kromosoma. Kod poliploidnih biljaka obično se može zamijetiti veći broj genetskih modifikacija u usporedbi s monoploidnim biljkama. Zbog toga bi svako ograničenje ukupnog broja pojedinačnih modifikacija po biljci trebalo odražavati broj setova kromosoma u biljci („ploidija”). [Am. 10]

(15)  Na sve biljke dobivene novim genomskim tehnikama koje ne pripadaju 1. kategoriji („biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije”) trebali bi se i dalje primjenjivati zahtjevi zakonodavstva Unije o GMO-ima jer obuhvaćaju složenije skupove izmjena genoma.

(16)  Biljke i proizvodi dobiveni novim genomskim tehnikama 1. kategorije ne bi trebali podlijegati pravilima i zahtjevima zakonodavstva Unije o GMO-ima ni odredbama drugog zakonodavstva Unije koje se primjenjuju na GMO-e. Radi pravne sigurnosti za gospodarske subjekte i transparentnosti deklaraciju o statusu biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije trebalo bi ishoditi prije namjernog uvođenja, uključujući stavljanje na tržište.

(17)  Tu bi deklaraciju trebalo ishoditi prije svakog namjernog uvođenja bilo koje biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije u bilo koju drugu svrhu osim stavljanja na tržište, primjerice za terenska ispitivanja koja se trebaju provesti na području Unije jer se kriteriji temelje na podacima koji su dostupni prije terenskih ispitivanja i ne ovise o njima. Ako se na području Unije ne provode terenska ispitivanja, subjekti bi trebali ishoditi tu deklaraciju prije stavljanja proizvoda dobivenog novim genomskim tehnikama 1. kategorije na tržište.

(18)  Budući da kriteriji na temelju kojih se smatra da je biljka dobivena novim genomskim tehnikama ekvivalentna biljkama koje se mogu pojaviti prirodno ili biti uzgojene na konvencionalan način nisu povezani s vrstom aktivnosti za koju je potrebno namjerno uvođenje biljke dobivene novim genomskim tehnikama, deklaracija o statusu biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije donesena prije njezina namjernog uvođenja u bilo koju drugu svrhu osim stavljanja na tržište na području Unije trebala bi vrijediti i za stavljanje na tržište povezanih proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama. S obzirom na veliku nesigurnost u fazi terenskog ispitivanja u pogledu toga hoće li proizvod dospjeti na tržište te vjerojatnost sudjelovanja manjih gospodarskih subjekata u takvom uvođenju, postupak verifikacije statusa biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije prije terenskih ispitivanja trebala bi provoditi nacionalna nadležna tijela jer bi se tako smanjilo administrativno opterećenje za subjekte, a odluke bi trebalo donositi na razini Unije samo u slučaju primjedaba drugih nacionalnih nadležnih tijela na izvješće o verifikaciji. Ako je zahtjev za verifikaciju podnesen prije stavljanja proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama na tržište, i ako su druge države članice uputile obrazložene prigovore, postupak bi se trebao provoditi na razini Unijeuz savjetovanje s Komisijom i Europskom agencijom za sigurnost hrane („Agencija”) kako bi se osigurale djelotvornost postupka verifikacije i dosljednost deklaracija o statusu biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije. [Am. 11]

(18a)   Kako bi se učinkovito odabrale nove sorte koje pomažu poljoprivrednom sektoru da poveća sigurnost opskrbe hranom te održivost, prilagodbu i otpornost u vezi s posljedicama klimatskih promjena, potrebno je uzeti u obzir specifičnost poliploidnih biljaka, tj. biljaka koje sadržavaju više od dva genoma. Za takve biljke najveći broj genetskih modifikacija dopuštenih za uvrštavanje među biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije trebao bi biti razmjeran broju genoma koje sadržavaju. [Am. 12]

(19)  Nadležna tijela država članica, Komisija i Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) trebali bi imati strogeprikladne rokove kako bi se osiguralo da se deklaracije o statusu biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije donose u razumnom roku. [Am. 13]

(20)  Verifikacija statusa biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije tehničke je prirode i ne uključuje procjenu rizika ni razmatranja o upravljanju rizikom, a odluka o statusu samo je deklaratorna. Stoga bi se, kad se postupak provodi na razini Unije, takve provedbene odluke trebale donositi u okviru savjetodavnog postupka uz znanstvenu i tehničku pomoć Agencije.

(21)  Odlukama o deklariranju statusa biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije trebalo bi predmetnoj biljci dobivenoj novim genomskim tehnikama dodijeliti identifikacijski broj kako bi se osigurale transparentnost i sljedivost takvih biljaka kad su navedene u bazi podataka te radi označivanja biljnog reprodukcijskog materijala od njih. Navedene informacije trebale bi uključivati informacije o tehnici ili tehnikama korištenima za dobivanje određene značajke ili značajki. [Am. 14]

(22)  Biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije trebale bi i dalje podlijegati svim regulatornim okvirima koji se primjenjuju na biljke uzgojene na konvencionalan način. Kao i u slučaju konvencionalnih biljaka i proizvoda te će biljke dobivene novim genomskim tehnikama i njihovi proizvodi podlijegati primjenjivom sektorskom zakonodavstvu o sjemenu i drugom biljnom reprodukcijskom materijalu, hrani, hrani za životinje i drugim proizvodima te horizontalnim okvirima, kao što su zakonodavstvo o očuvanju prirode i odgovornost za okoliš. U tom će se pogledu hrana dobivena novim genomskim tehnikama 1. kategorije sa znatno promijenjenim sastavom ili strukturom koja utječe na nutritivnu vrijednost, metabolizam ili razinu nepoželjnih tvari u hrani smatrati novom hranom i stoga biti obuhvaćena područjem primjene Uredbe (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća ((18)) te će se za nju u tom kontekstu provesti procjena rizika.

(23)  Uredbom (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 ((19)) zabranjuje se uporaba GMO-a i proizvoda GMO-a u ekološkoj proizvodnji. Njome se u svrhe te uredbe GMO-i definiraju upućivanjem na Direktivu 2001/18/EZ, isključujući iz zabrane GMO-e dobivene tehnikama genetske modifikacije navedenima u Prilogu 1.B Direktivi 2001/18/EZ. Zato će biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije biti zabranjene u ekološkoj proizvodnji. Međutim, potrebno je pojasniti status biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 1. kategorije u svrhe ekološke proizvodnje. UporabaTrenutačno je potrebno dodatno razmotriti usklađenost uporabe novih genomskih tehnika trenutačno nije u skladu s konceptoms načelima ekološke proizvodnje iz Uredbe (EU) 2018/848 i percepcijom potrošača o ekološkim proizvodima. Stoga bi, dok ne dođe do takvog razmatranja, i uporabu biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 1. kategorije trebalo zabraniti u ekološkoj proizvodnji. [Am. 15]

(24)  Trebalo bi donijeti odredbu kojom bi se osigurala transparentnost uporabe sorti biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 1. kategorije kako bi proizvodni lanci koji žele ostati slobodni od novih genomskih tehnika to mogli i učiniti te kako bi se na taj način sačuvalo povjerenje potrošača. Biljke dobivene novim genomskim tehnikama koje su dobile deklaraciju o statusu biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije trebale bi biti navedene u javno dostupnoj bazi podataka, uključujući informacije o tehnici ili tehnikama korištenima za dobivanje određene značajke ili značajki. Kako bi se osigurale sljedivost, transparentnost i mogućnost izbora za gospodarske subjekte, tijekom istraživanja i uzgoja biljaka, pri prodaji sjemena poljoprivrednicima ili pri stavljanju biljnog reprodukcijskog materijala na raspolaganje trećim stranama na bilo koji drugi način, biljni reprodukcijski materijal biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 1. kategorije trebao bi biti označen kao nova genomska tehnika 1. kategorije. [Am. 16]

(25)  Na biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije i dalje bi se trebali primjenjivati zahtjevi zakonodavstva Unije o GMO-ima jer je na temelju trenutačnih znanstvenih i tehničkih spoznaja potrebno procijeniti njihove rizike. Trebalo bi utvrditi posebna pravila kako bi se postupci i određena druga pravila utvrđena u Direktivi 2001/18/EZ i Uredbi (EZ) br. 1829/2003 prilagodili posebnoj prirodi biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije i različitim razinama rizika koje one mogu predstavljati.

(26)  Biljke i proizvodi dobiveni novim genomskim tehnikama 2. kategorije trebali bi, kako bi bili uvedeni u okoliš ili stavljeni na tržište, i dalje podlijegati suglasnosti ili odobrenju u skladu s Direktivom 2001/18/EZ ili Uredbom (EZ) br. 1829/2003. Međutim, s obzirom na veliku raznolikost tih biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama, količina informacija potrebnih za procjenu rizika razlikovat će se od slučaja do slučaja. Agencija je u svojim znanstvenim mišljenjima o biljkama razvijenima cisgenezom i intragenezom(20) te o biljkama razvijenima ciljanom mutagenezom(21) preporučila fleksibilnost kad je riječ o zahtjevima u pogledu podataka za procjenu rizika tih biljaka. Na temelju kriterija Agencije za procjenu rizika biljaka proizvedenih ciljanom mutagenezom, cisgenezom i intragenezom ((22)) razmatranja o povijesti sigurne uporabe, poznatosti za okoliš te funkciji i strukturi izmijenjenih/umetnutih sekvenci trebala bi pomoći pri utvrđivanju vrste i količine podataka potrebnih za provedbu procjene rizika tih biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama. Stoga je potrebno utvrditi opća načela i kriterije za procjenu rizika tih biljaka, a ujedno osigurati fleksibilnost i mogućnost prilagodbe metodologija procjene rizika znanstvenom i tehničkom napretku.

(27)  Zahtjevi u pogledu sadržaja prijava za suglasnost za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirane organizme ili se od njih sastoje, osim hrane ili hrane za životinje, te u pogledu sadržaja zahtjeva za odobrenje za stavljanje na tržište genetski modificirane hrane i hrane za životinje utvrđeni su u raznim zakonodavnim aktima. Kako bi se osigurala dosljednost između prijave za suglasnost i zahtjeva za odobrenje proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije, sadržaj takvih prijava i zahtjeva trebao bi biti jednak, osim onih koji se odnose na procjenu sigurnosti hrane i hrane za životinje jer su oni relevantni samo za hranu i hranu za životinje dobivenu novim genomskim tehnikama 2. kategorije.

(28)  Referentni laboratorij Europske unije za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje (EURL), u suradnji s Europskom mrežom laboratorija za genetske modifikacije (ENGL), zaključio je da analitičko ispitivanje nije izvedivo za sve proizvode dobivene ciljanom mutagenezom i cisgenezom ((23)). Ako uvedene modifikacije genetskog materijala nisu specifične za predmetnu biljku dobivenu novim genomskim tehnikama, nije moguće razlikovati biljku dobivenu novim genomskim tehnikama od konvencionalnih biljaka. U slučajevima u kojima nije moguće osigurati analitičku metodu otkrivanja, identifikacije i kvantifikacije, ako podnositelj prijave ili zahtjeva to propisno opravda, trebalo bi prilagoditi načine usklađivanja sa zahtjevima koji se odnose na analitičku metodu. To bi trebalo učiniti provedbenim aktima donesenima na temelju ove Uredbe. Trebalo bi predvidjeti i da EURL, uz pomoć ENGL-a, donese smjernice za podnositelje zahtjeva o minimalnim zahtjevima u pogledu učinkovitosti analitičkih metoda. Mogu se prilagoditi i načini validacije metode.

(29)  Direktivom 2001/18/EZ propisana je obveza plana praćenja učinaka GMO-a na okoliš nakon njihova namjernog uvođenja ili stavljanja na tržište, ali je omogućena fleksibilnost u vezi s oblikom plana uzimajući u obzir procjenu rizika za okoliš, karakteristike GMO-a, njegovu očekivanu uporabu i okoliš koji ga prima. Genetske modifikacije biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije mogu varirati od izmjena za koje je potrebna samo ograničena procjena rizika do složenih promjena koje zahtijevaju temeljitiju analizu potencijalnih rizika. Stoga bi zahtjeve povezane s praćenjem učinaka na okoliš nakon stavljanja na tržište biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije trebalo prilagoditi uzimajući u obzir procjenu rizika za okoliš i iskustvo tijekom terenskih ispitivanja, karakteristike predmetne biljke dobivene novim genomskim tehnikama, karakteristike i opseg njezine očekivane uporabe, a posebno povijest sigurne uporabe biljke i karakteristike okoliša koji je prima. S obzirom na načelo predostrožnosti, plan praćenja učinaka na okoliš zato neuvijek bi trebao biti potreban ako nije vjerojatno da ćeobvezan kad se suglasnost daje prvi put. Trebalo bi biti moguće ukinuti zahtjev za praćenje nakon obnove suglasnosti samo ako je dokazano da biljka dobivena novim genomskim tehnikama 2. kategorije predstavljatine predstavlja rizike koje je potrebno pratiti, kao što su neizravni, odgođeni ili nepredviđeni učinci na zdravlje ljudi ili okoliš. [Am. 17]

(30)  Nakon prve obnove odobrenja odobrenje bi zbog proporcionalnosti trebalo vrijediti na neograničeno razdoblje, osim ako se u trenutku te obnove ne donese drukčija odluka na temelju procjene rizika i dostupnih informacija o predmetnoj biljci dobivenoj novim genomskim tehnikama, podložno ponovnoj procjeni kad budu dostupne nove informacije.

(31)  Radi pravne sigurnosti i dobrog upravljanja vremenski okvir u kojem Agencija treba donijeti mišljenje o zahtjevu za odobrenje trebao bi se produljivati samo ako su za procjenu zahtjeva potrebne dodatne informacije te produljenje ne bi trebalo biti dulje od prvotno predviđenog roka, osim ako je to opravdano zbog prirode podataka ili iznimnih okolnosti.

(32)  Kako bi se povećale transparentnost i informiranost potrošača, subjektima bi trebalo dopustiti da dopune označivanje proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije kao GMO-a informacijama o značajkama dobivenima genetskom modifikacijom. Kako bi se izbjegli obmanjujući ili zbunjujući navodi, prijedlog takvog označivanja trebalo bi dostaviti u prijavi za suglasnost ili u zahtjevu za odobrenje te bi ga trebalo navesti u suglasnosti ili u odluci o odobrenju.

(33)  Trebalo bi ponuditi regulatorne poticaje potencijalnim podnositeljima prijave ili zahtjeva za biljke i proizvode dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije koji sadržavaju značajke koje imaju potencijal doprinijeti održivosti poljoprivredno-prehrambenog sustava kako bi se razvoj biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije usmjerio prema takvim značajkama. Kriteriji za aktiviranje tih poticaja trebali bi biti usmjereni na široke kategorije značajki koje imaju potencijal doprinijeti održivosti (kao što su značajke povezane s tolerancijom ili otpornošću na biotički i abiotički stres, poboljšana prehrambena svojstva ili povećan prinos) i trebali bi se temeljiti na doprinosu vrijednosti za održivi uzgoj i uporabu kako je definirano u [članku 52. stavku 1. Komisijina Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala u Uniji(24)]. Primjenjivost kriterija u cijelom EU-u ne omogućuje užu definiciju značajki kako bi se usredotočilo na konkretne probleme ili kako bi se uzele u obzir lokalne i regionalne posebnosti.

(34)  Poticaji bi se trebali odnositi na ubrzani postupak procjene rizika u pogledu zahtjeva koji se obrađuju potpuno centraliziranim postupkom (hrana i hrana za životinje) te bolje savjetovanje prije podnošenja kako bi se subjektima koji razvijaju tehnike pomoglo u pripremi dosjea za potrebe procjena sigurnosti za okoliš te sigurnosti hrane i hrane za životinje, a da se pritom ne utječe na opće odredbe o savjetima prije podnošenja, obavješćivanju o studijama i savjetovanju s trećim stranama u skladu s člancima 32.a, 32.b i 32.c Uredbe (EZ) br. 178/2002 ((25)).

(35)  Ako je podnositelj prijave ili zahtjeva malo ili srednje poduzeće (MSP), trebalo bi osigurati dodatne poticaje kako bi se promicao pristup tih poduzeća regulatornim postupcima, podržala diversifikacija subjekata koji se bave razvojem biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama i potaknuo razvoj vrsta usjeva i značajki s pomoću novih genomskih tehnika među malim oplemenjivačima, tako što će se odobravati izuzeća od naknada za validaciju metoda otkrivanja za MSP-ove te davati opsežniji savjeti prije podnošenja koji će obuhvaćati i plan studija koje treba provesti radi procjene rizika.

(36)  Biljke otporne na herbicide uzgajaju se kako bi bile namjerno tolerantne na herbicide i kako bi se mogle uzgajati u kombinaciji s uporabom tih herbicida. Ako se takav uzgoj ne provodi u odgovarajućim uvjetima, može dovesti do razvoja korova otpornih na te herbicide ili do potrebe za povećanjem količina herbicida koji se upotrebljavaju, neovisno o tehnici uzgoja. Zbog toga biljke dobivene novim genomskim tehnikama sa značajkama otpornosti na herbicide ne bi trebale biti prihvatljive za poticaje na temelju ovog okvira. Međutim, ovom se Uredbom ne bi trebale poduzimati druge posebne mjere u pogledu biljaka dobivenihtrebalo smatrati biljkama dobivenima novim genomskim tehnikama otpornih na herbicide jer se takve mjere poduzimaju horizontalno u okviru [Komisijina Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala u Uniji]1. kategorije. [Am. 18]

(37)   Kako bi se omogućilo da biljke dobivene novim genomskim tehnikama doprinose ciljevima održivosti zelenog plana, strategije „od polja do stola” i strategije za bioraznolikost, uzgoj biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama u Uniji trebalo bi olakšati. Za to je potrebna predvidljivost za oplemenjivače i poljoprivrednike u vezi s mogućnostima uzgoja takvih biljaka u Uniji. Stoga bi se mogućnošću država članica da donesu mjere kojima se ograničava ili zabranjuje uzgoj biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije na cijelom njihovu državnom području ili na njegovu dijelu, utvrđenoj u članku 26.b Direktive 2001/18/EZ, ugrozili ti ciljevi. [Am. 239]

(38)  Očekuje se da će posebna pravila utvrđena u ovoj Uredbi koja se odnose na postupak odobrenja biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije dovesti do većeg uzgoja biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije u Uniji u odnosu na dosadašnje stanje u okviru postojećeg zakonodavstva Unije o GMO-ima. Zbog toga je potrebno da javna tijela država članica definiraju mjere koegzistencije kako bi se uravnotežili interesi proizvođača konvencionalnog, ekološkog i genetski modificiranog bilja, čime bi se proizvođačima omogućio izbor između raznih vrsta proizvodnje, u skladu s ciljem strategije „od polja do stola” da do 2030. 25 % poljoprivrednog zemljišta bude namijenjeno ekološkom uzgoju.

(39)  Kako bi se postigao cilj osiguravanja učinkovitog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, biljke dobivene i slobodnog kretanja biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama i proizvodi povezani s njima trebali bi imati koristi od slobodnog kretanja robe pod uvjetom da su u skladu saproizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama diljem Unije, namjerno uvođenje biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama i stavljanje na tržište proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama trebalo bi se temeljiti na usklađenim zahtjevima drugog prava Unijei postupcima utvrđenima u ovoj Uredbi, što bi dovelo do donošenja odluke koja se jednako primjenjuje na sve države članice. [Am. 20]

(40)  S obzirom na novostkontinuirani razvoj novih genomskih tehnika bit će važno pomno pratiti razvoj i prisutnost na tržištu biljaka i proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama te ocijeniti sve popratne učinke na zdravlje ljudi i životinja, okoliš te okolišnu, gospodarsku i socijalnu održivost. Informacije bi trebalo prikupljati redovito, aKomisija bi trebala provesti evaluaciju u roku od pet godina nakon donošenja prve odluke kojom se dopušta namjerno uvođenje ili stavljanje na tržište biljaka ili proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama u Uniji. Tom bi se evaluacijom u cilju daljnjeg poboljšanja Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe kako bi se izmjeriotrebao izmjeriti napredak u pogledu dostupnosti biljaka ili proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama na tržištu EU-a kojekoji imaju takve karakteristike ili svojstva. [Am. 21]

(41)  Kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja i okoliša u vezi s biljkama i proizvodima dobivenima novim genomskim tehnikama, zahtjevi koji proizlaze iz ove Uredbe trebali bi se na nediskriminirajući način primjenjivati na proizvode koji potječu iz Unije i one koji su uvezeni iz trećih zemalja.

(42)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, kako bi se biljke i proizvodi dobiveni novim genomskim tehnikama mogli slobodno kretati na unutarnjem tržištu, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(43)  Vrste razvijenih biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama i učinak određenih značajki na okolišnu, socijalnu i gospodarsku održivost neprekidno se mijenjaju. Stoga bi, na temelju dostupnih dokaza o takvim kretanjima i učincima te u potpunosti uzimajući u obzir načelo predostrožnosti, Komisija trebala imati ovlast, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, za prilagodbu popisa značajki koje bi trebalo poticati ili od kojih bi trebalo odvraćati kako bi se ostvarili ciljevi zelenog plana i strategije „od polja do stola”, strategije za bioraznolikost i strategije za prilagodbu klimatskim promjenama. [Am. 22]

(44)  Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. ((26)) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(45)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u vezi s informacijama potrebnima kako bi se za biljku dobivenu novim genomskim tehnikama dokazalo da je biljka dobivena novim genomskim tehnikama 1. kategorije, u pogledu pripreme i podnošenja prijave za to utvrđivanje te u pogledu zahtjeva povezanih s metodologijom i informacijama za procjene rizika za okoliš za biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije te hranu i hranu za životinje dobivenu novim genomskim tehnikama, u skladu s načelima i kriterijima utvrđenima u ovoj Uredbi. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ((27)).

(45a)   Europski parlament pozvao je Uniju i njezine države članice da ne odobravaju patente za biološki materijal te da zaštite slobodu poslovanja i izuzeće oplemenjivača u pogledu sorti. Trebalo bi osigurati da oplemenjivači imaju potpuni pristup genetskom materijalu biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama, koje po definiciji nisu transgenske biljke. Pristup genetskom materijalu najbolje se može osigurati ako se prava nositelja patenta ne mogu primjenjivati na oplemenjivača (izuzeće oplemenjivača). Budući da se postojećim odredbama u patentnom pravu ne predviđa potpuno izuzeće oplemenjivača, trebalo bi osigurati da patenti ne ograničavaju oplemenjivače i poljoprivrednike u upotrebi biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama. Stoga biljke dobivene novim genomskim tehnikama ne bi trebale podlijegati zakonodavstvu o patentima, već bi u pogledu zaštite intelektualnog vlasništva trebale podlijegati isključivo sustavu oplemenjivačkih prava Zajednice na biljnu sortu (CPVR), kako je utvrđen u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2100/94, kojim se omogućava upotreba izuzeća oplemenjivača. Biljke dobivene novim genomskim tehnikama, sjeme koje one daju, njihov biljni materijal, povezani genetski materijal kao što su geni i sekvence gena te biljne značajke trebali bi stoga biti isključeni iz patentibilnosti. Isključenje iz patentibilnosti trebalo bi se dosljedno primjenjivati u cijelom zakonodavstvu. Nadalje, kako bi se izbjeglo da se omogući odobravanje patenata ili podnošenje patentnih prijava između dana stupanja na snagu ove Uredbe i primjene njezinih odredbi, trebalo bi osigurati da je biljni materijal isključen iz patentibilnosti od dana stupanja na snagu ove Uredbe. Za patente koji su već odobreni ili za patentne prijave čija je obrada u tijeku, a koji obuhvaćaju biljni materijal, učinci patenata trebali bi biti dodatno ograničeni. Osim toga, Komisija bi u predstojećoj studiji trebala procijeniti kako bi dalje trebalo rješavati širi problem odobravanja patenata za biljni materijal, izravno ili neizravno, unatoč prethodnim naporima uloženima u uklanjanje nedostataka. Procjenom bi se posebno trebala obuhvatiti uloga i učinak patenata na pristup oplemenjivača i poljoprivrednika biljnom reprodukcijskom materijalu, raznolikost sjemena i pristupačne cijene, kao i na inovacije te posebno na prilike za MSP-ove. Izvješće Komisije trebalo bi biti popraćeno odgovarajućim zakonodavnim prijedlozima kako bi se osigurale daljnje potrebne prilagodbe okvira prava intelektualnog vlasništva. [Am. 23]

(46)  Komisija bi trebala redovito prikupljati informacije kako bi procijenila uspješnost zakonodavstva u postizanju razvoja i dostupnosti biljaka i proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama na tržištu koji mogu doprinijeti ciljevima zelenog plana i strategije „od polja do stola”, strategije za bioraznolikost i strategije za prilagodbu klimatskim promjenama te kako bi se na temelju njih provela evaluacija zakonodavstva. Utvrđen je širok skup pokazatelja(28) koji bi Komisija trebala periodički preispitivati. Pokazateljima bi se trebalo podupirati praćenje potencijalnih rizika za zdravlje ili okoliš biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije i proizvoda povezanih s njima, učinaka biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama na okoliš i gospodarsku i socijalnu održivost te učinka na ekološku poljoprivredu i na prihvaćenost proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama među potrošačima. Prvo izvješće o praćenju trebalo bi predstaviti tri godine nakon što prvi proizvodi budu prijavljeni/odobreni, kako bi se osiguralo da je nakon potpune provedbe novog zakonodavstva dostupno dovoljno podataka, te u redovitim vremenskim razmacima nakon toga. Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe dvije godine nakon objave prvog izvješća o praćenju kako bi se omogućilo da se učinak prvih proizvoda koji prođu verifikaciju ili odobrenje u potpunosti ostvari.

(47)  Određena upućivanja na odredbe zakonodavstva Unije o GMO-ima u Uredbi (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća ((29)) potrebno je izmijeniti kako bi se u to zakonodavstvo uključile posebne odredbe koje se primjenjuju na biljke dobivene novim genomskim tehnikama.

(47a)   U europskom zelenom planu, strategiji „od polja do stola” i strategiji EU-a za bioraznolikost ekološka poljoprivreda stavljena je u središte prelaska na održive prehrambene sustave, s ciljem da do 2030. godine 25 % poljoprivrednog zemljišta bude namijenjeno za ekološki uzgoj. Time se jasno priznaju koristi ekološkog uzgoja za okoliš te njegov doprinos smanjenju ovisnosti poljoprivrednika o sirovinama kao i jačanju otpornosti opskrbe hranom i neovisnosti u opskrbi hranom. Ovom se Uredbom ne smije ugroziti tranzicija europskog prehrambenog sustava na ekološki uzgoj na 25 % poljoprivrednog zemljišta do 2030. godine. [Am. 241]

(47b)   Trebalo bi utvrditi zahtjeve sljedivosti hrane i hrane za životinje proizvedene na temelju novih genomskih tehnika kako bi se olakšalo točno označivanje takvih proizvoda u skladu sa zahtjevima Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje kako bi se subjektima i potrošačima osigurala dostupnost točnih informacija i omogućilo korištenje slobode izbora na učinkovit način, kao i kontrola i provjera tvrdnji na oznakama. Zahtjevi za hranu i hranu za životinje proizvedenu na temelju novih genomskih tehnika trebaju biti slični kako bi se izbjegao diskontinuitet informacija u slučajevima promjene krajnje uporabe. [Am. 243]

(48)  Budući da primjena ove Uredbe zahtijeva donošenje provedbenih akata, trebalo bi je odgoditi kako bi se omogućilo donošenje takvih mjera,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom, u skladu s načelom predostrožnosti, utvrđuju posebna pravila za namjerno uvođenje u okoliš biljaka dobivenih određenim novim genomskim tehnikama u bilo koju drugu svrhu osim stavljanja na tržište te za stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja sadržava takve biljke ili se sastoji ili je proizvedena od takvih biljaka, kao i proizvoda, osim hrane ili hrane za životinje, koji sadržavaju takve biljke ili se od njih sastoje, čime se jamči visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja te zaštite okoliša. [Am. 24]

Članak 2.

Područje primjene

Ova Uredba primjenjuje se na:

1.  biljke dobivene novim genomskim tehnikama;

2.  hranu koja sadržava biljke dobivene novim genomskim tehnikama ili se od njih sastoji ili proizvodi ili koja sadržava sastojke proizvedene od biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama;

3.  hranu za životinje koja sadržava biljke dobivene novim genomskim tehnikama ili se od njih sastoji ili proizvodi;

4.  proizvode osim hrane i hrane za životinje koji sadržavaju biljke dobivene novim genomskim tehnikama ili se od njih sastoje.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  definicije „organizma”, „namjernog uvođenja” i „stavljanja na tržište” utvrđene u Direktivi 2001/18/EZ, definicije „hrane” i „hrane za životinje” utvrđene u Uredbi (EZ) br. 178/2002, definicija „sljedivosti” utvrđena u Uredbi (EZ) br. 1830/2003, definicija „biljke” utvrđena u Uredbi (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća ((30)) te definicija „biljnog reprodukcijskog materijala” utvrđena u [Komisijinu Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala u Uniji(31)];

2.  „biljka dobivena novim genomskim tehnikama” znači genetski modificirana biljka dobivena ciljanom mutagenezom ili cisgenezom ili njihovom kombinacijom, pod uvjetom da ne sadržava genetski materijal koji potječe iz izvora izvan genskih zaliha oplemenjivačaza potrebe konvencionalnog uzgoja, a koji je možda privremeno umetnut tijekom razvoja biljke dobivene novim genomskim tehnikama; [Am. 25]

3.  „genetski modificirani organizam” ili „GMO” znači genetski modificirani organizam kako je definiran u članku 2. stavku 2. Direktive 2001/18/EZ, isključujući organizme dobivene tehnikama genetske modifikacije navedenima u Prilogu I.B Direktivi 2001/18/EZ;

4.  „ciljana mutageneza” znači tehnike mutageneze koje dovode do modifikacija sekvence DNK-a na preciznimciljanim mjestima u genomu organizma; [Am. 26]

5.  „cisgeneza” znači tehnike genetske modifikacije koje dovode do unošenja u genom organizma genetskog materijala koji je već prisutan u genskim zalihama oplemenjivača;

6.  „genske zalihe oplemenjivačaza potrebe konvencionalnog uzgoja” znači ukupne genetske informacije dostupne za jednu vrstu i druge taksonomske vrste s kojima se ona može križati, među ostalim uporabom naprednih tehnika kao što su spašavanje embrija, umjetno izazvana poliploidija i prijelazno križanje; [Am. 27]

7.  „biljka dobivena novim genomskim tehnikama 1. kategorije” znači biljka dobivena novim genomskim tehnikama koja:

(a)  ispunjava kriterije ekvivalentnosti s konvencionalnim biljkama utvrđene u Prilogu I.; ili

(b)  potječe od biljke dobivene novim genomskim tehnikama iz točke (a), uključujući potomstvo dobiveno križanjem takvih biljaka, pod uvjetom da nema daljnjih modifikacija na temelju kojih bi se na nju primjenjivala Direktiva 2001/18/EZ ili Uredba (EZ) br. 1829/2003;

8.  „biljka dobivena novim genomskim tehnikama 2. kategorije” znači biljka dobivena novim genomskim tehnikama osim biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije;

9.  „biljka dobivena novim genomskim tehnikama za uporabu kao hrana” znači biljka dobivena novim genomskim tehnikama koja se može koristiti kao hrana ili kao sirovina za proizvodnju hrane;

10.  „biljka dobivena novim genomskim tehnikama za uporabu kao hrana za životinje” znači biljka dobivena novim genomskim tehnikama koja se može koristiti kao hrana za životinje ili kao sirovina za proizvodnju hrane za životinje;

11.  „proizveden od biljke dobivene novim genomskim tehnikama” znači da u cijelosti ili djelomično potječe od biljke dobivene novim genomskim tehnikama, ali ne sadržava biljku dobivenu novim genomskim tehnikama niti se od nje sastoji;

12.  „proizvod dobiven novim genomskim tehnikama” znači proizvod, osim hrane i hrane za životinje, koji sadržava biljku dobivenu novim genomskim tehnikama ili se sastoji od nje te hrana i hrana za životinje koja sadržava takvu biljku ili se sastoji ili je proizvedena od takve biljke;

13.  „proizvod dobiven novim genomskim tehnikama 1. kategorije” znači proizvod dobiven novim genomskim tehnikama kod kojeg je biljka dobivena novim genomskim tehnikama koju sadržava, od koje se sastoji ili, u slučaju hrane ili hrane za životinje, od koje je proizveden biljka dobivena novim genomskim tehnikama 1. kategorije;

14.  „proizvod dobiven novim genomskim tehnikama 2. kategorije” znači proizvod dobiven novim genomskim tehnikama kod kojeg je biljka dobivena novim genomskim tehnikama koju sadržava, od koje se sastoji ili, u slučaju hrane ili hrane za životinje, od koje je proizveden biljka dobivena novim genomskim tehnikama 2. kategorije;

15.  „malo ili srednje poduzeće (MSP)” znači MSP u smislu Preporuke Komisije 2003/361/EZ2.

15a.   pristup „Jedno zdravlje” znači integrirani, objedinjeni pristup čiji je cilj održivo uravnotežiti i optimizirati zdravlje ljudi, životinja, biljaka i ekosustava; njime se prepoznaje da je zdravlje ljudi, domaćih i divljih životinja, biljaka i šireg okoliša, uključujući ekosustave, usko povezano i međuovisno; [Am. 28]

15b.   „fuzijske bjelančevine” znači bjelančevine nastale spajanjem dvaju ili više gena ili dijelova gena koji su izvorno kodirani za zasebne bjelančevine. [Am. 29]

Članak 4.

Namjerno uvođenje biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama u bilo koju drugu svrhu osim stavljanja na tržište i stavljanje na tržište proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama

Ne dovodeći u pitanje druge zahtjeve prava Unije, biljka dobivena novim genomskim tehnikama može se namjerno uvesti u okoliš u bilo koju drugu svrhu osim stavljanja na tržište, a proizvod dobiven novim genomskim tehnikama može se staviti na tržište samo:

1.  ako je predmetna biljka dobivena novim genomskim tehnikama 1. kategorije i

(a)  ako je za nju donesena odluka o deklariranju tog statusa u skladu s člankom 6. ili 7.; ili

(b)  ako potječe od biljaka iz točke (a), pod uvjetom da su i dalje ispunjeni kriteriji ekvivalentnosti iz Priloga I.; ili [Am. 30]

2.  ako je predmetna biljka dobivena novim genomskim tehnikama 2. kategorije idobila suglasnost ili je odobrena je u skladu s poglavljem III. [Am. 31]

Provedba, izvršenje i primjena ove Uredbe nemaju za cilj ili učinak sprečavanje ili ometanje uvoza iz trećih zemalja biljaka i proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama koji ispunjavaju iste standarde kao one utvrđene u ovoj Uredbi. [Am. 32]

Članak 4a.

Isključenje iz patentibilnosti

Biljke dobivene novim genomskim tehnikama, biljni materijal, njihovi dijelovi, genetske informacije i obilježja procesa koje sadržavaju ne mogu se patentirati. [Am. 33]

POGLAVLJE II.

Biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije i proizvodi dobiveni novim genomskim tehnikama 1. kategorije

Članak 5.

Status biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 1. kategorije

1.  Pravila koja se u zakonodavstvu Unije primjenjuju na GMO-e ne primjenjuju se na biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije.

2.  Za potrebe Uredbe (EU) 2018/848 na biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije i proizvode proizvedene takvim biljkama ili od njih primjenjuju se pravila utvrđena u njezinu članku 5. točki (f) podtočki iii. i članku 11. [Sedam godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija podnosi izvješće o razvoju percepcije potrošača i proizvođača, popraćeno, prema potrebi, zakonodavnim prijedlogom. [Am. 34]

3.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 26. kojima se izmjenjuju kriteriji ekvivalentnosti biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama s konvencionalnim biljkama utvrđeni u Prilogu I., uzimajući u obzir potencijalne povezane rizike i funkcionalne posljedice u postupku verifikacije, kako bi ih se te kriterije prilagodilo znanstvenom i tehnološkom napretkunajnovijim znanstvenim i tehnološkim spoznajama u pogledu vrsta i opsega modifikacija do kojih može doći prirodno ili konvencionalnim uzgojem. [Am. 35]

3a.   Slučajna ili tehnički neizbježna prisutnost biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 1. kategorije, njihova reprodukcijskog materijala ili njihovih dijelova u ekološkoj proizvodnji ili u neekološkim proizvodima odobrenima u ekološkoj proizvodnji u skladu s člancima 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/848 ne predstavlja neusklađenost s tom uredbom. [Am. 36]

Članak 6.

Postupak verifikacije statusa biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije prije namjernog uvođenja u bilo koju drugu svrhu osim stavljanja na tržište

1.  Kako bi dobila deklaraciju o statusu biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije iz članka 4. stavka 1. točke (a), prije provođenja namjernog uvođenja biljke dobivene novim genomskim tehnikama u bilo koju drugu svrhu osim stavljanja na tržište osoba koja namjerava provesti namjerno uvođenje podnosi zahtjev za provjeru jesu li ispunjeni kriteriji utvrđeni u Prilogu I., sadržava li biljka barem jednu od značajki iz dijela 1. Priloga III. i jesu li ispunjeni kriteriji za isključenje iz dijela 2. Priloga III. („zahtjev za verifikaciju”). Taj zahtjev za verifikaciju podnosi se nadležnom tijelu imenovanom u skladu s člankom 4. stavkom 4. Direktive 2001/18/EZ u državi članici na čijem se državnom području treba provesti uvođenje u skladu sa stavcima 2. i 3. te provedbenimdelegiranim aktom donesenim u skladu s člankom 276. stavkom 11.a točkom (b). [Am. 37]

2.  Ako osoba namjerava provesti takvo namjerno uvođenje istodobno u više država članica, podnosi zahtjev za verifikaciju nadležnom tijelu jedne od tih država članica.

3.  Zahtjev za verifikaciju iz stavka 1. podnosi se u skladu sa standardnim formatima podataka, ako postoje na temelju članka 39.f Uredbe (EZ) br. 178/2002, i uključuje, ne dovodeći u pitanje dodatne informacije koje bi se mogle tražiti u skladu s člankom 32.b Uredbe (EZ) br. 178/2002:

(a)  ime i adresu podnositelja zahtjeva;

(b)  oznaku i specifikaciju biljke dobivene novim genomskim tehnikama;

(c)  opis značajke ili značajki i karakteristika koje su uvedene ili promijenjene, uključujući informacije o tehnici ili tehnikama upotrijebljenima za dobivanje značajke ili značajki, uključujući otkrivanje sekvence genetske modifikacije; [Am. 38]

(ca)   svaki patent ili patentna prijava koja je u tijeku, a koji obuhvaćaju cijelu ili dio biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije; [Am. 253]

(d)  primjerak provedenih studija i svih drugih dostupnih materijala kojima se dokazuje:

i.  da je predmetna biljka dobivena novim genomskim tehnikama i da, među ostalim, ne sadržava genetski materijal koji dolazi iz izvora izvan genskih zaliha oplemenjivačaza potrebe konvencionalnog uzgoja, ako je takav genetski materijal privremeno umetnut tijekom razvoja biljke, u skladu sa zahtjevima u pogledu informacija navedenima u provedbenomdelegiranom aktu donesenom u skladu s člankom 276. stavkom 11.a točkom (a); [Am. 39]

ii.  da biljka dobivena novim genomskim tehnikama ispunjava kriterije utvrđene u Prilogu I., sadržava li biljka barem jednu od značajki iz dijela 1. Priloga III. i jesu li ispunjeni kriteriji za isključenje iz dijela 2. Priloga III.; [Am. 40]

(da)   ime sorte; [Am. 41]

(e)  u slučajevima iz stavka 2., naznaku država članica u kojima podnositelj zahtjeva namjerava provesti namjerno uvođenje;

(f)  identifikaciju dijelova zahtjeva za verifikaciju i svih ostalih dopunskih informacija za koje je podnositelj zahtjeva zatražio da se s njima postupa kao s povjerljivima, popraćeno provjerljivim obrazloženjem, na temelju članka 11. ove Uredbe i članka 39. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

4.  Nadležno tijelo bez nepotrebne odgode potvrđuje primitak zahtjeva za verifikaciju podnositelju zahtjeva, navodeći datum primitka. Zahtjev bez nepotrebne odgode stavlja na raspolaganje ostalim državama članicama i Komisiji.

5.  Ako zahtjev za verifikaciju ne sadržava sve potrebne informacije, nadležno tijelo proglašava ga neprihvatljivim u roku od 30 radnih dana od datuma primitka zahtjeva za verifikaciju. Nadležno tijelo bez nepotrebne odgode obavješćuje podnositelja zahtjeva, ostale države članice i Komisiju o neprihvatljivosti zahtjeva za verifikaciju i navodi razloge za odluku.

6.  Ako se zahtjev za verifikaciju ne proglasi neprihvatljivim u skladu sa stavkom 5., nadležno tijelo provjerava ispunjava li biljka dobivena novim genomskim tehnikama kriterije utvrđene u Prilogu I. i sastavlja izvješće o verifikaciji u roku od 30 radnih dana od datuma primitka zahtjeva za verifikaciju. Nadležno tijelo može se, prema potrebi, savjetovati s Europskom agencijom za sigurnost hrane („EFSA”) tijekom pripreme izvješća o verifikaciji. Nadležno tijelo bez nepotrebne odgode izvješće o verifikaciji stavlja na raspolaganje ostalim državama članicama i Komisiji. [Am. 42]

7.  Ostale države članice i Komisija mogu uputiti primjedbeobrazložene prigovore na izvješće o verifikaciji u pogledu ispunjavanja kriterija utvrđenih u Prilogu I. u roku od 20 dana od datuma primitka tog izvješća. Takvi obrazloženi prigovori odnose se isključivo na kriterije utvrđene u Prilogu I. i Prilogu III. i uključuju znanstveno obrazloženje. [Am. 43]

8.  Ako država članica ili Komisija ne dostave primjedbeobrazložene znanstvene prigovore u roku od 10 radnih dana od isteka roka iz stavka 7., nacionalno nadležno tijelo koje je sastavilo izvješće o verifikaciji donosi odluku kojom se deklarira je li predmetna biljka dobivena novim genomskim tehnikama biljka dobivena novim genomskim tehnikama 1. kategorije. Odluku bez nepotrebne odgodeNacionalno nadležno tijelo prosljeđuje odluku podnositelju zahtjeva, ostalim državama članicama i Komisiji u roku od deset radnih dana. [Am. 311]

9.  Ako druga država članica ili Komisija dostavi primjedbuobrazloženi prigovor do roka iz stavka 7., nadležno tijelo koje je sastavilo izvješće o verifikaciji bez nepotrebne odgode prosljeđuje primjedbe Komisijiobjavljuje spomenuti obrazloženi prigovor. [Am. 45]

10.  Komisija, nakon savjetovanja s Europskom Agencijom za sigurnost hrane („Agencija”), sastavlja nacrt odluke o tome je li predmetna biljka dobivena novim genomskim tehnikama biljka dobivena novim genomskim tehnikama 1. kategorije u roku od 45 radnih dana od datuma primitka primjedabaobrazloženih prigovora, uzimajući u obzir te primjedbeobrazložene prigovore. Odluka se donosi u skladu s postupkom iz članka 28. stavka 2. [Am. 46]

11.  Komisija sažetak odluka iz stavaka 8. i 10. objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 7.

Postupak verifikacije statusa biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije prije stavljanja na tržište proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama

1.  Ako deklaracija o statusu biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije iz članka 4. stavka 1. točke (a) nije već donesena u skladu s člankom 6. radi ishođenja takve deklaracije prije stavljanja na tržište proizvoda dobivenog novim genomskim tehnikama, osoba koja namjerava staviti proizvod na tržište podnosi zahtjev za verifikaciju Agenciji u skladu sa stavkom 2. i provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 27. točkom (b).

2.  Zahtjev za verifikaciju iz stavka 1. podnosi se Agenciji u skladu sa standardnim formatima podataka, ako postoje na temelju članka 39.f Uredbe (EZ) br. 178/2002, i uključuje, ne dovodeći u pitanje dodatne informacije koje bi se mogle tražiti u skladu s člankom 32.b Uredbe (EZ) br. 178/2002:

(a)  ime i adresu podnositelja zahtjeva;

(b)  oznaku i specifikaciju biljke dobivene novim genomskim tehnikama;

(ba)   ime sorte; [Am. 48]

(c)  opis značajki i karakteristika koje su uvedene ili promijenjene, uključujući informacije o tehnici ili tehnikama upotrijebljenima za dobivanje značajke ili značajki te informacije o otkrivanju sekvence genetske modifikacije; [Am. 49]

(d)  primjerak provedenih studija i svih drugih dostupnih materijala kojima se dokazuje:

i.  da je predmetna biljka dobivena novim genomskim tehnikama i da, među ostalim, ne sadržava genetski materijal koji dolazi iz izvora izvan genskih zaliha oplemenjivača, ako je takav genetski materijal privremeno umetnut tijekom razvoja biljke, u skladu sa zahtjevima u pogledu informacija navedenima u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 27. točkom (a);

ii.  da biljka dobivena novim genomskim tehnikama ispunjava kriterije utvrđene u Prilogu I.;

(da)   plan praćenja učinaka na okoliš; [Am. 260]

(e)  identifikaciju dijelova zahtjeva za verifikaciju i svih ostalih dopunskih informacija za koje je podnositelj zahtjeva zatražio da se s njima postupa kao s povjerljivima, popraćeno provjerljivim obrazloženjem, na temelju članka 11. ove Uredbe i članka 39. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

3.  Agencija bez odgode potvrđuje primitak zahtjeva za verifikaciju podnositelju zahtjeva i navodi datum primitka. Zahtjev za verifikaciju stavlja na raspolaganje državama članicama i Komisiji bez nepotrebne odgode te objavljuje zahtjev za verifikaciju, relevantne popratne informacije i sve dopunske informacije koje je podnositelj zahtjeva dostavio, u skladu s člankom 38. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002, nakon ispuštanja svih informacija za koje se utvrdi da su povjerljive u skladu s člancima od 39. do 39.e Uredbe (EZ) br. 178/2002 i člankom 11. ove Uredbe.

4.  Ako zahtjev za verifikaciju ne sadržava sve potrebne informacije, Agencija ga proglašava neprihvatljivim u roku od 30 radnih dana od datuma primitka zahtjeva za verifikaciju. Agencija bez nepotrebne odgode obavješćuje podnositelja zahtjeva, ostale države članice i Komisiju o neprihvatljivosti zahtjeva za verifikaciju i navodi razloge za odluku.

5.  Ako se zahtjev za verifikaciju ne proglasi neprihvatljivim u skladu sa stavkom 4., Agencija dostavlja izjavu o tome ispunjava li biljka dobivena novim genomskim tehnikama kriterije utvrđene u Prilogu I. u roku od 30 radnih dana od datuma primitka zahtjeva za verifikaciju. Agencija tu izjavu stavlja na raspolaganje Komisiji i državama članicama. Agencija, u skladu s člankom 38. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002, objavljuje izjavu nakon ispuštanja svih informacija za koje se utvrdi da su povjerljive u skladu s člancima od 39. do 39.e Uredbe (EZ) br. 178/2002 i člankom 11. ove Uredbe.

6.  Komisija sastavlja nacrt odluke o tome je li predmetna biljka dobivena novim genomskim tehnikama biljka dobivena novim genomskim tehnikama 1. kategorije u roku od 30 radnih dana od datuma primitka izjave Agencije, uzimajući u obzir tu izjavu. Odluka se donosi u skladu s postupkom iz članka 28. stavka 2.

7.  Komisija objavljuje sažetak odlukekonačnu odluku u Službenom listu Europske unije te na posebnoj i javno dostupnoj internetskoj stranici objavljuje svoj nacrt odluke i obrazložene prigovore iz članka 6. [Am. 50]

Članak 8.

Sustav razmjene informacija između država članica, Komisije i Agencije

Komisija uspostavlja i održava elektronički sustav za podnošenje zahtjeva za verifikaciju u skladu s člancima 6. i 7. te za razmjenu informacija u skladu s ovom glavom.

Članak 9.

Baza podataka odluka o deklariranju statusa biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije

1.  Komisija uspostavlja i održava bazu podataka u kojoj su popisane odluke o deklariranju statusa biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije donesene u skladu s člankom 6. stavcima 8. i 10. i člankom 7. stavkom 6.

Baza podataka sadržava sljedeće informacije:

(a)  ime i adresu podnositelja zahtjeva;

(b)  oznaku i specifikaciju biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije; [Am. 51]

(ba)   ime sorte; [Am. 52]

(c)  sažeti opis tehnika upotrijebljenih za dobivanje genetske modifikacije;

(d)  opis značajki i karakteristika koje su uvedene ili promijenjene;

(e)  identifikacijski broj; i

(ea)   ako je dostavljeno, mišljenje ili izjavu EFSA-e, kako je navedeno u članku 6. stavku 10. i članku 7. stavku 5.; i [Am. 53]

(f)  odluku iz članka 6. stavka 8. ili 10. i članka 7. stavka 6., prema potrebi.

2.  Baza podataka javno je dostupna je javno i na internetu. [Am. 54]

Članak 10.

Označivanje biljnog reprodukcijskog materijala dobivenog novim genomskim tehnikama 1. kategorije, uključujući materijal za uzgoj

Biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije, proizvodi koji sadržavaju biljku ili biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije ili se sastoje od njih i biljni reprodukcijski materijal, među ostalim za potrebe uzgoja i znanstvene svrhe, koji sadržava biljke dobivene novim genomskim tehnikama 1. kategorije ili se od njih sastoji i koji se stavlja na raspolaganje trećim osobama, uz naknadu ili besplatno, mora imati oznaku na kojoj su navedene riječi „cat 1 NGT”, a nakon toganove genomske tehnike”. Kad je riječ o biljnom reprodukcijskom materijalu, iza te oznake slijedi identifikacijski broj biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama iz kojih je dobiven. [Am. 264]

Odgovarajuća i dokumentirana sljedivost novih genomskih tehnika osigurava se prijenosom i čuvanjem informacija o tome da proizvodi sadrže biljke i proizvode dobivene novim genomskim tehnikama ili se od njih sastoje te jedinstvene šifre za te biljke i proizvode u svakoj fazi njihova stavljanja na tržište. [Am. 265]

Članak 11.

Povjerljivost

1.  Podnositelj zahtjeva iz članaka 6. i 7. može podnijeti zahtjev nadležnom tijelu države članice ili Agenciji, prema potrebi, da se s određenim informacijama podnesenima na temelju ove glave postupa kao s povjerljivima, popraćen provjerljivim obrazloženjem, u skladu sa stavcima 3. i 6.

2.  Nadležno tijelo ili Agencija, prema potrebi, procjenjuju zahtjev za povjerljivost iz stavka 1.

3.  Nadležno tijelo ili Agencija, prema potrebi, može odobriti povjerljivo postupanje samo za sljedeće informacije i na temelju provjerljivog obrazloženja, ako je podnositelj zahtjeva dokazao da bi se objavljivanjem takvih informacija moglo u znatnoj mjeri naštetiti njegovim interesima:

(a)  informacije iz članka 39. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(b)  informacije o sekvenci DNK-a; i

(c)  uzgojne uzorke i strategije.

4.  Nadležno tijelo ili Agencija, prema potrebi, nakon savjetovanja s podnositeljem zahtjeva odlučuje koje informacije treba smatrati povjerljivima i obavješćuje podnositelja zahtjeva o odluci.

5.  Države članice, Komisija i Agencija poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se povjerljive informacije dostavljene ili razmijenjene na temelju ovog poglavlja ne objavljuju.

6.  Relevantne odredbe članaka 39.e i 41. Uredbe (EZ) br. 178/2002 primjenjuju se mutatis mutandis.

7.  Ako podnositelj zahtjeva povuče zahtjev za verifikaciju, države članice, Komisija i Agencija poštuju povjerljivost kako ju je odobrilo nadležno tijelo ili Agencija u skladu s ovim člankom. Ako se povlačenje zahtjeva za verifikaciju dogodi prije nego što nadležno tijelo ili Agencija odluči o relevantnom zahtjevu za povjerljivost, države članice, Komisija i Agencija ne objavljuju informacije za koje je zatražena povjerljivost.

Članak 11a.

Povlačenje odluke

Ako rezultati praćenja pokažu da postoji rizik za zdravlje ili okoliš ili ako novi znanstveni podaci potkrepljuju tu pretpostavku, nadležno tijelo može povući svoju odluku iz članka 6. stavka 8. ili izjavu iz članka 7. stavka 5. Odluka o povlačenju mora se poslati preporučenom poštom korisniku na kojega se odluka odnosi, koji ima rok od 15 dana za očitovanje. U tom je slučaju stavljanje na tržište biljke ili proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama zabranjeno od dana nakon datuma primitka preporučenog pisma. [Am. 266]

POGLAVLJE III.

Biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije i proizvodi dobiveni novim genomskim tehnikama 2. kategorije

Članak 12.

Status biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije i proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije

Pravila koja se primjenjuju na GMO-e u zakonodavstvu Unije, ako se od njih ne odstupa ovom Uredbom, primjenjuju se na biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije i proizvode dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije.

ODJELJAK 1.

Namjerno uvođenje biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije u bilo koju drugu svrhu osim stavljanja na tržište

Članak 13.

Sadržaj prijave iz članka 6. Direktive 2001/18/EZ

Kad je riječ o namjernom uvođenju biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije u bilo koju drugu svrhu osim stavljanja na tržište, prijava iz članka 6. stavka 1. Direktive 2001/18/EZ uključuje:

(a)  ime i adresu podnositelja prijave;

(b)  primjerak provedenih studija i svih drugih dostupnih materijala kojima se dokazuje da je predmetna biljka dobivena novim genomskim tehnikama i da, među ostalim, ne sadržava genetski materijal koji dolazi iz izvora izvan genskih zaliha oplemenjivača, ako je takav genetski materijal privremeno umetnut tijekom razvoja biljke, u skladu sa zahtjevima u pogledu informacija navedenima u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 27. točkom (a);

(c)  tehnički dosje kojim se dostavljaju informacije utvrđene u Prilogu II. potrebne za provedbu procjene rizika za okoliš namjernog uvođenja biljke dobivene novim genomskim tehnikama ili kombinacije biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama:

i.  opće informacije, uključujući informacije o osoblju i obuci;

ii.  informacije koje se odnose na biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije;

iii.  informacije koje se odnose na uvjete uvođenja i potencijalni okoliš koji ih prima;

iv.  informacije o interakcijama između biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije i okoliša;

v.  plan praćenja kako bi se utvrdili učinci biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije na zdravlje ljudi ili okoliš;

vi.  prema potrebi, informacije o kontroli, korektivnim mjerama, zbrinjavanju otpada i planovima mjera u hitnim slučajevima;

vii.  identifikacija dijelova prijave i svih ostalih dopunskih informacija za koje je podnositelj prijave zatražio da se s njima postupa kao s povjerljivima, popraćena provjerljivim obrazloženjem, u skladu s člankom 25. Direktive 2001/18/EZ;

viii.  sažetak dosjea;

(d)  procjenu rizika za okoliš provedenu u skladu s načelima i kriterijima utvrđenima u dijelovima 1. i 2. Priloga II. te s provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 27. točkom (c).

ODJELJAK 2.

Stavljanje na tržište proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije osim hrane ili hrane za životinje

Članak 14.

Sadržaj prijave iz članka 13. Direktive 2001/18/EZ

1.  Kad je riječ o stavljanju na tržište proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije osim hrane i hrane za životinje, prijava iz članka 13. stavka 2. Direktive 2001/18/EZ, ne dovodeći u pitanje dodatne informacije koje bi se mogle tražiti u skladu s člankom 32.b Uredbe (EZ) br. 178/2002, sadržava:

(a)  ime i adresu podnositelja prijave i njegova zastupnika s poslovnim nastanom u Uniji (ako podnositelj prijave nema poslovni nastan u Uniji);

(b)  oznaku i specifikaciju biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije;

(c)  opseg prijave:

i.  uzgoj;

ii.  ostale uporabe (potrebno je navesti u prijavi);

(d)  primjerak provedenih studija i svih drugih dostupnih materijala kojima se dokazuje da je predmetna biljka dobivena novim genomskim tehnikama i da, među ostalim, ne sadržava genetski materijal koji dolazi iz izvora izvan genskih zaliha oplemenjivača, ako je takav genetski materijal privremeno umetnut tijekom razvoja biljke, u skladu sa zahtjevima u pogledu informacija navedenima u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 27. točkom (a);

(e)  procjenu rizika za okoliš provedenu u skladu s načelima i kriterijima utvrđenima u dijelovima 1. i 2. Priloga II. te s provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 27. točkom (c);

(f)  uvjete za stavljanje proizvoda na tržište, uključujući posebne uvjete uporabe i rukovanja;

(g)  uzimajući u obzir članak 15. stavak 4. Direktive 2001/18/EZ, predloženi rok za izdavanje suglasnosti, koji ne smije biti dulji od 10 godina;

(h)  prema potrebi, plan praćenja učinaka na okoliš u skladu s Prilogom VII. Direktivi 2001/18/EZ, uključujući prijedlog razdoblja plana praćenja; to se razdoblje može razlikovati od predloženog roka za izdavanje suglasnosti. Ako na temelju rezultata bilo kojeg uvođenja prijavljenog u skladu s odjeljkom 1., nalaza procjene rizika za okoliš, karakteristika biljke dobivene novim genomskim tehnikama, karakteristika i opsega njezine očekivane uporabe te karakteristika okoliša koji je prima, u skladu s provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 27. točkom (d), podnositelj prijave smatra da za biljku dobivenu novim genomskim tehnikama nije potreban plan praćenja, podnositelj prijave može predložiti da ne dostavi plan praćenja;

(i)  prijedlog za označivanje koji mora biti u skladu sa zahtjevima utvrđenima u točki A.8. Priloga IV. Direktivi 2001/18/EZ, članku 4. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 1830/2003 i članku 23. ove Uredbe;

(j)  predložene trgovačke nazive proizvoda i nazive biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije sadržanih u proizvodu te prijedlog jedinstvenog identifikacijskog koda za biljku dobivenu novim genomskim tehnikama 2. kategorije, određen u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 65/2004 ((32)). Nakon izdavanja suglasnosti svi novi trgovački nazivi moraju se dostaviti nadležnom tijelu;

(k)  opis toga kako se proizvod namjerava koristiti. Naglašavaju se razlike u korištenju ili upravljanju tim proizvodom u usporedbi sa sličnim genetski nemodificiranim proizvodima;

(l)  metode uzorkovanja (uključujući upućivanja na postojeće službene ili standardizirane metode uzorkovanja), otkrivanja, identifikacije i kvantifikacije biljke dobivene novim genomskim tehnikama. U slučajevima u kojima nije moguće osigurati analitičku metodu otkrivanja, identifikacije i kvantifikacije, ako podnositelj prijave to propisno opravda, načini usklađivanja sa zahtjevima koji se odnose na analitičku metodu prilagođavaju se kako je navedeno u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 27. točkom (e) i smjernicama iz članka 29. stavka 2.;

(m)  uzorke biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije i njihove kontrolne uzorke te informacije o mjestu gdje se može pristupiti referentnom materijalu;

(n)  prema potrebi, informacije koje se dostavljaju radi usklađivanja s Prilogom II. Kartagenskom protokolu o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti;

(o)  identifikaciju dijelova prijave i svih ostalih dopunskih informacija za koje je podnositelj prijave zatražio da se s njima postupa kao s povjerljivima, popraćenu provjerljivim obrazloženjem, u skladu s člankom 25. Direktive 2001/18/EZ i člancima od 39. do 39.e Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(p)  sažetak dosjea u standardiziranom obliku.

2.  Podnositelj prijave u tu prijavu uključuje informacije o podacima ili rezultatima uvođenja iste biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije ili iste kombinacije biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije koje je podnositelj prijave prethodno prijavio ili trenutačno prijavljuje i/ili koje je proveo unutar ili izvan Unije.

3.  Nadležno tijelo koje sastavlja izvješće o procjeni iz članka 14. Direktive 2001/18/EZ ispituje usklađenost prijave sa stavcima 1. i 2.

Članak 15.

Posebne odredbe o praćenju

U pisanoj suglasnosti iz članka 19. Direktive 2001/18/EZ navode se zahtjevi za praćenje, kako je opisano u članku 19. stavku 3. točki (f), ili se navodi da praćenje nije potrebno. Članak 17. stavak 2. točka (b) Direktive 2001/18/EZ ne primjenjuje se ako se na temelju suglasnosti ne zahtijeva praćenje.

Članak 16.

Označivanje u skladu s člankom 23.

Povrh članka 19. stavka 3. Direktive 2001/18/EZ u pisanoj suglasnosti navodi se označivanje u skladu s člankom 23. ove Uredbe. [Am. 56]

Članak 17.

Trajanje valjanosti suglasnosti nakon obnove

1.  Suglasnost dana na temelju dijela C Direktive 2001/18/EZ nakon prve obnove u skladu s člankom 17. Direktive 2001/18/EZ vrijedi na neograničeno razdoblje, osim ako je odlukom iz članka 17. stavka 6. ili 8. predviđeno da obnova vrijedi na ograničeno razdoblje, na temelju opravdanih razloga na osnovi nalaza procjene rizika provedene u skladu s ovom Uredbom i iskustva s uporabom, uključujući rezultate praćenja, ako je tako navedeno u suglasnosti.

2.  Posljednja rečenica iz članka 17. stavaka 6. i 8. Direktive 2001/18/EZ ne primjenjuje se.

2a.   Ako rezultati praćenja pokažu da postoji rizik za zdravlje ili okoliš ili ako novi znanstveni podaci potkrepljuju tu pretpostavku, nadležno tijelo može povući svoju odluku. Odluka o povlačenju mora se poslati preporučenom poštom korisniku na kojega se odluka odnosi, koji ima rok od 15 dana za očitovanje. U tom je slučaju stavljanje na tržište biljke ili proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama zabranjeno od dana nakon datuma primitka preporučenog pisma. [Am. 268]

ODJELJAK 3.

Stavljanje na tržište biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije za uporabu kao hrana ili hrana za životinje te hrane i hrane za životinje dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije

Članak 18.

Područje primjene

Ovaj se odjeljak odnosi na:

(a)  biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije za uporabu kao hrana ili hrana za životinje;

(b)  hranu koja sadržava, sastoji se ili je proizvedena od biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije ili sadržava sastojke proizvedene od biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije („hrana dobivena novim genomskim tehnikama 2. kategorije”);

(c)  hranu za životinje koja sadržava, sastoji se ili je proizvedena od biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije („hrana za životinje dobivena novim genomskim tehnikama 2. kategorije”).

Članak 19.

Posebne odredbe o zahtjevu za odobrenje iz članaka 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003

1.  Odstupajući od članka 5. stavka 3. točke (e) i članka 17. stavka 3. točke (e) Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i ne dovodeći u pitanje dodatne informacije koje bi se mogle tražiti u skladu s člankom 32.b Uredbe (EZ) br. 178/2002, zahtjevu za odobrenje biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije za uporabu kao hrana ili hrana za životinje odnosno hrane ili hrane za životinje dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije prilažu se primjerci istraživanja, uključujući, ako su dostupna, nezavisna, recenzirana istraživanja koja su provedena, i svi drugi dostupni materijali kojima se dokazuje:

(a)  da je predmetna biljka dobivena novim genomskim tehnikama i da, među ostalim, ne sadržava genetski materijal koji dolazi iz izvora izvan genskih zaliha oplemenjivača, ako je takav genetski materijal privremeno umetnut tijekom razvoja biljke, u skladu sa zahtjevima u pogledu informacija navedenima u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 27. točkom (a);

(b)  da hrana ili hrana za životinje ispunjava kriterije iz članka 4. stavka 1. odnosno članka 16. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 na temelju procjene sigurnosti hrane ili hrane za životinje provedene u skladu s načelima i kriterijima utvrđenima u dijelovima 1. i 3. Priloga II. ovoj Uredbi te s provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 27. točkom (c).

2.  Odstupajući od članka 5. stavka 3. točke (i) i članka 17. stavka 3. točke (i) Uredbe (EZ) br. 1829/2003, zahtjevu za odobrenje prilažu se metode uzorkovanja (uključujući upućivanja na postojeće službene ili standardizirane metode uzorkovanja), otkrivanja, identifikacije i kvantifikacije biljke dobivene novim genomskim tehnikama i, prema potrebi, otkrivanja i identifikacije biljke dobivene novim genomskim tehnikama u hrani ili hrani za životinje dobivenoj novim genomskim tehnikama.

U slučajevima u kojima nije moguće osigurati analitičku metodu otkrivanja, identifikacije i kvantifikacije, ako podnositelj zahtjeva to propisno opravda ili ako tako zaključi referentni laboratorij Europske unije iz članka 32. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 tijekom postupka iz članka 20. stavka 4., načini usklađivanja sa zahtjevima koji se odnose na analitičku metodu prilagođavaju se kako je navedeno u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 27. točkom (e) i smjernicama iz članka 29. stavka 2.

3.  Odstupajući od članka 5. stavka 5. i članka 17. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, u slučaju biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije odnosno hrane ili hrane za životinje koja sadržava ili se sastoji od biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije, zahtjevu se prilažu i:

(a)  procjena rizika za okoliš provedena u skladu s načelima i kriterijima utvrđenima u dijelovima 1. i 2. Priloga II. te s provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 27. točkom (c);

(b)  prema potrebi, plan praćenja učinaka na okoliš u skladu s Prilogom VII. Direktivi 2001/18/EZ, uključujući prijedlog trajanja plana praćenja. To trajanje može se razlikovati od trajanja odobrenja. Ako na temelju rezultata bilo kojeg uvođenja prijavljenog u skladu s odjeljkom 1., nalaza procjene rizika za okoliš, karakteristika biljke dobivene novim genomskim tehnikama, karakteristika i opsega njezine očekivane uporabe te karakteristika okoliša koji je prima, u skladu s provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 27. točkom (d), podnositelj zahtjeva smatra da je za biljku dobivenu novim genomskim tehnikama potreban plan praćenja, podnositelj zahtjeva može predložiti da ne dostavi plan praćenja.

4.  Zahtjev sadržava i prijedlog za označivanje u skladu s člankom 23.

Članak 20.

Posebne odredbe o mišljenju Agencije

1.  Odstupajući od članka 6. stavaka 1. i 2. i članka 18. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, Agencija daje mišljenje o zahtjevu za odobrenje iz članka 19. ove Uredbe u roku od šest mjeseci od primitka valjanog zahtjeva.

Ako Agencija ili nadležno tijelo države članice koje provodi procjenu rizika za okoliš ili procjenu sigurnosti hrane ili hrane za životinje u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkama (b) i (c) i člankom 18. stavkom 3. točkama (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 1829/2003 smatra da su potrebne dodatne informacije, Agencija ili nacionalno nadležno tijelo preko Agencije traži od podnositelja zahtjeva da te informacije dostavi u određenom roku. U tom se slučaju razdoblje od šest mjeseci produljuje za to dodatno razdoblje. Produljenje ne smije trajati dulje od šest mjeseci, osim ako to ne opravdava sama priroda traženih podataka ili iznimne okolnosti.

2.  Osim zadaća iz članka 6. stavka 3. i članka 18. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, Agencija provjerava jesu li svi podaci i dokumenti koje je dostavio podnositelj zahtjeva u skladu s člankom 19. ove Uredbe.

3.  Odstupajući od članka 6. stavka 3. točke (d) i članka 18. stavka 3. točke (d) Uredbe (EZ) br. 1829/2003, Agencija referentnom laboratoriju Unije iz članka 32. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 prosljeđuje podatke iz članka 19. stavka 2. ove Uredbe te članka 5. stavka 3. točke (j) i članka 17. stavka 3. točke (j) Uredbe (EZ) br. 1829/2003.

4.  Referentni laboratorij Unije ispituje i validira metodu otkrivanja, identifikacije i kvantifikacije koju je predložio podnositelj zahtjeva u skladu s člankom 19. stavkom 2. ili procjenjuje opravdavaju li informacije koje je dostavioAko podnositelj zahtjeva opravda primjenu prilagođenih načina usklađivanja sa zahtjevima za metode otkrivanja iz tog stavka, referentni laboratorij Unije nastavlja s vlastitim istraživanjem i analizama kako bi potvrdio navedenu neizvedivost. U tom slučaju odluka referentnog laboratorija Unije mora biti obrazložena i objavljena. [Am. 228]

5.  Odstupajući od članka 6. stavka 5. točke (f) i članka 18. stavka 5. točke (f) Uredbe (EZ) br. 1829/2003, u slučaju mišljenja u korist odobrenja hrane ili hrane za životinje mišljenje uključuje i:

(a)  metodu, koju je validirao referentni laboratorij Unije, otkrivanja, uključujući uzorkovanje i, ako je primjenjivo, identifikacije i kvantifikacije biljke dobivene novim genomskim tehnikama te otkrivanja i identifikacije biljke dobivene novim genomskim tehnikama u hrani ili hrani za životinje dobivenoj novim genomskim tehnikama, kao i obrazloženje svake prilagodbe metode u slučajevima iz članka 19. stavka 2. podstavka 2.;

(b)  navod o tome gdje se može dobiti pristup odgovarajućem referentnom materijalu.

6.  Osim podataka navedenih u članku 6. stavku 5. točki (d) i članku 18. stavku 5. točki (d) Uredbe (EZ) br. 1829/2003, mišljenje uključuje i prijedlog za označivanje u skladu s člankom 23. ove Uredbe.

Članak 21.

Trajanje valjanosti odobrenja nakon obnove

Odstupajući od članka 11. stavka 1. i članka 23. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, nakon prve obnove odobrenje vrijedi na neograničeno razdoblje, osim ako Komisija odluči obnoviti odobrenje na ograničeno razdoblje, na temelju opravdanih razloga na osnovi nalaza procjene rizika provedene u skladu s ovom Uredbom i iskustva s uporabom, uključujući rezultate praćenja, ako je tako navedeno u odobrenju.

Ako rezultati praćenja pokažu da postoji rizik za zdravlje ili okoliš ili ako novi znanstveni podaci potkrepljuju tu pretpostavku, nadležno tijelo može povući svoju odluku. Odluka o povlačenju mora se poslati preporučenom poštom korisniku na kojega se odluka odnosi, koji ima rok od 15 dana za očitovanje. U tom je slučaju stavljanje na tržište biljke ili proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama zabranjeno od dana nakon datuma primitka preporučenog pisma. [Am. 270]

ODJELJAK 4.

Zajedničke odredbe za biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije i proizvode dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije

Članak 22.

Poticaji za biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije i proizvode dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije koji sadržavaju značajke relevantne za održivost

1.  Poticaji iz ovog članka primjenjuju se na biljke i proizvode dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije ako je barem jedna od predviđenih značajki biljke dobivene novim genomskim tehnikama prenesenih genetskom modifikacijom sadržana u dijelu 1. Priloga III.članku 51. stavku 1. Uredbe (EU/…)(33)* i ako nema nikakve značajke iz dijela 2. tog priloga. [Am. 57]

2.  Na zahtjeve za odobrenje podnesene u skladu s člancima 5. ili 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u vezi s člankom 19. primjenjuju se sljedeći poticaji:

(a)  odstupajući od članka 20. stavka 1. pododjeljka 1. ove Uredbe, Agencija daje mišljenje o zahtjevu u roku od četiri mjeseca od primitka valjanog zahtjeva, osim ako složenost proizvoda zahtijeva primjenu roka iz članka 20. stavka 1. Rok se može produljiti pod uvjetima utvrđenima u članku 20. stavku 1. pododjeljku 2.;

(b)  ako je podnositelj zahtjeva MSP, izuzima se od plaćanja financijskih doprinosa referentnom laboratoriju Unije i Europskoj mreži laboratorija za genetski modificirane organizme iz članka 32. Uredbe (EZ) br. 1829/2003.

3.  Sljedeći savjeti prije podnošenja za potrebe procjene rizika provedene u skladu s Prilogom II. primjenjuju se, uz članak 32.a Uredbe (EZ) br. 178/2002, prije prijava podnesenih u skladu s člankom 13. Direktive 2001/18/EZ u vezi s člankom 14. te zahtjeva za odobrenje podnesenih u skladu s člancima 5. ili 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u vezi s člankom 19.:

(a)  osoblje Agencije na zahtjev potencijalnog podnositelja zahtjeva ili prijave daje savjete o hipotezama vjerojatnog rizika koje je potencijalni podnositelj zahtjeva ili prijave utvrdio na temelju svojstava biljke, proizvoda ili hipotetske biljke ili proizvoda, koje je potrebno razmotriti dostavljanjem informacija iz dijelova 2. i 3. Priloga II. Međutim, savjeti ne obuhvaćaju plan studija za pronalaženje rješenja za hipoteze rizika;

(b)  ako je potencijalni podnositelj zahtjeva ili prijave MSP, može obavijestiti Agenciju o tome kako namjerava razmotriti hipoteze vjerojatnog rizika iz točke (a) koje je utvrdio na temelju svojstava biljke, proizvoda ili hipotetske biljke ili proizvoda, uključujući plan studija koje namjerava provesti u skladu sa zahtjevima utvrđenima u dijelovima 2. i 3. Priloga II. Agencija daje savjete o prijavljenim informacijama, među ostalim o planu studija.

4.  Savjeti prije podnošenja iz stavka 3. moraju biti u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)  njima se ne dovodi u pitanje i nisu obvezujući u pogledu bilo kakve naknadne procjene zahtjeva ili prijava koju donosi Povjerenstvo za genetski modificirane organizme Agencije. Osoblje Agencije koje daje savjete ne smije sudjelovati ni u kakvom pripremnom znanstvenom ili tehničkom radu koji je izravno ili neizravno relevantan za zahtjev ili prijavu koji su predmet savjetovanja;

(b)  za potencijalne prijave u skladu s člankom 13. Direktive 2001/18/EZ u vezi s člankom 14. i za potencijalne prijave u skladu s člancima 5. ili 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u vezi s člankom 19. koje se odnose na biljku dobivenu novim genomskim tehnikama 2. kategorije koja će se upotrebljavati kao sjeme ili drugi biljni reprodukcijski materijal, savjete prije podnošenja daje Agencija zajedno s nadležnim tijelom države članice kojoj će se podnijeti prijava ili zahtjev ili u bliskoj suradnji s njime;

(c)  agencija bez odgode objavljuje sažetak savjeta prije podnošenja nakon što se zahtjev ili prijava proglasi valjanom. Članak 38. stavak 1.a primjenjuje se mutatis mutandis;

(d)  potencijalni podnositelji zahtjeva ili prijave koji dokažu da su MSP mogu zatražiti savjete prije podnošenja iz stavka 3. točke (a) u različitim trenucima.

5.  Svi zahtjevi za poticaje podnose se Agenciji u trenutku traženja savjeta iz stavka 3. ili podnošenja zahtjeva iz članaka 5. ili 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u vezi s člankom 19. te mu se prilažu sljedeće informacije:

(a)  informacije potrebne kako bi se utvrdilo da predviđene značajke prenesene genetskom modifikacijom biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije ispunjavaju uvjete iz stavka 1.;

(b)  ako je primjenjivo, informacije potrebne za dokazivanje da je (potencijalni) podnositelj zahtjeva ili prijave MSP;

(c)  za potrebe stavka 3. informacije o aspektima navedenima u dijelu 1. Priloga II. ako su već dostupne i sve druge relevantne informacije.

6.  Članak 26. Direktive 2001/18/EZ i članak 30. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 primjenjuju se na informacije koje se u skladu s ovim člankom prema potrebi dostavljaju Agenciji.

7.  Agencija utvrđuje praktična rješenja za provedbu stavaka od 3. do 6.

8.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 26. kojima se izmjenjuje popis značajki biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama utvrđen u Prilogu III. kako bi ih se prilagodilo znanstvenom i tehnološkom napretku te novim dokazima koji se odnose na učinak tih značajki na održivost, podložno sljedećim uvjetima:

(a)  Komisija uzima u obzir praćenje učinaka ove Uredbe u skladu s člankom 30. stavkom 3.;

(b)  Komisija provodi ažuriran pregled znanstvene literature o učinku značajki koje namjerava dodati na popis u Prilogu III. ili izbrisati s njega na okolišnu, socijalnu i gospodarsku održivost;

(c)  ako je primjenjivo, Komisija uzima u obzir rezultate praćenja provedenog u skladu s člankom 14. točkom (h) ili člankom 19. stavkom 3. biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama koje imaju značajke prenesene njihovom genetskom modifikacijom.

Članak 23.

Označivanje odobrenih proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije

Osim zahtjeva koji se odnose na označivanje iz članka 21. Direktive 2001/18/EZ, članaka 12., 13., 24. i 25. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i članka 4. stavaka od 6. do 7. Uredbe (EZ) br. 1830/2003 te ne dovodeći u pitanje zahtjeve u okviru drugog zakonodavstva Unije, pri označivanju odobrenih proizvoda dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije mogu se navesti i značajke prenesene genetskom modifikacijom, kako je navedeno u suglasnosti ili odobrenju u skladu s poglavljem III. odjeljkom 2. ili 3. ove Uredbe.

Članak 24.

Mjere za izbjegavanje nenamjerne prisutnosti biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za izbjegavanje nenamjerne prisutnosti biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije u proizvodima koji ne podliježu Direktivi 2001/18/EZ ili Uredbi (EZ) br. 1829/2003.

Članak 25.

Uzgoj

Članak 26.b Direktive 2001/18/EZ ne primjenjuje se na biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 26.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 3., članka 6. stavka 11.a i članka 22. stavka 8. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 59]

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 3., članka 6. stavka 11.a i članka 22. stavka 8. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. [Am. 60]

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. ((34))

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 3., članka 6. stavka 11.a i članka 22. stavka 8. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 61]

Članak 27.

Provedbeni akti

Komisija donosi provedbene akte koji se odnose na:

(a)   informacije potrebne za dokazivanje da je predmetna biljka biljka dobivena novim genomskim tehnikama; [Am. 62]

(b)   pripremu i podnošenje zahtjevâ za verifikaciju iz članaka 6. i 7.; [Am. 63]

(c)  zahtjeve u pogledu metodologije i informacija za procjenu rizika za okoliš biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije i procjenu sigurnosti hrane i hrane za životinje dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije, u skladu s načelima i kriterijima utvrđenima u Prilogu II.;

(d)  primjenu članaka 14. i 19., uključujući pravila za pripremu i podnošenje prijave ili zahtjeva;

(e)  prilagođene načine usklađivanja sa zahtjevima koji se odnose na analitičku metodu iz članka 14. stavka 1. točke (l) i članka 19. stavka 2.

Prije donošenja provedbenih akata iz točaka od (a) do (d) Komisija se savjetuje s Agencijom. Provedbeni akti donose se u skladu s postupkom iz članka 28. stavka 3.

Članak 28.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor osnovan u skladu člankom 58. Uredbe (EZ) br. 178/2002.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EZ) br. 182/2011.

3.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EZ) br. 182/2011.

Članak 29.

Smjernice

1.  Prije datuma početka primjene ove Uredbe Agencija objavljuje detaljne smjernice za pomoć podnositeljima prijave ili zahtjeva u pripremi i podnošenju prijava i zahtjeva iz poglavlja II. i III. te za provedbu Priloga II.

2.  Prije datuma početka primjene ove Uredbe referentni laboratorij Europske unije za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje, osnovan u skladu s člankom 32. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, uz pomoć Europske mreže laboratorija za genetski modificirane organizme, objavljuje detaljne smjernice za pomoć podnositeljima prijave ili zahtjeva u primjeni članka 14. stavka 1. točke (l) i članka 19. stavka 2.

Članak 30.

Praćenje, izvješćivanje i evaluacija

1.  Najranije tri godine nakon donošenja prve odluke u skladu s člankom 6. stavkom 8. ili 10. ili člankom 7. stavkom 6. ili u skladu s odjeljkom 2. ili 3. poglavlja III., ovisno o tome što nastupi prije, a nakon toga svakih pet godina Komisija Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija dostavlja izvješće o provedbi ove Uredbe.

2.  U izvješću se utvrđuju i razmatraju i sva pitanja u vezi s bioraznolikosti, zdravljem okoliša, ljudi i životinja, promjenama u agronomskim praksama kao i socioekonomska i etička pitanja koja su se možda pojavila u vezi s primjenom ove Uredbe. [Am. 64]

3.  Za potrebe izvješćivanja iz stavka 1. Komisija najkasnije do [24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] utvrđuje, nakon savjetovanja s nadležnim tijelima država članica u skladu s Direktivom 2001/18/EZ i Uredbom (EZ) br. 1829/2003, detaljan plan praćenja učinka ove Uredbe na temelju pokazateljâ, uključujući namjerne i nenamjerne učinke i sustavne učinke na okoliš, bioraznolikost i ekosustave. U njemu se navode mjere koje Komisija i države članice moraju poduzeti pri prikupljanju i analizi podataka i drugih dokaza. [Am. 65]

4.  Najranije dvije godine nakon objave prvog izvješća iz stavka 1. Komisija provodi evaluaciju provedbe ove Uredbe i njezina učinka na zdravlje ljudi i životinja, okoliš, informiranost potrošača, funkcioniranje unutarnjeg tržišta te gospodarsku, okolišnu i socijalnu održivost.

5.  Komisija dostavlja izvješće o glavnim zaključcima evaluacije iz stavka 4. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

5a.   Do lipnja 2025. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o ulozi i učinku patenata na pristup oplemenjivača i poljoprivrednika raznovrsnom biljnom reprodukcijskom materijalu, kao i na inovacije, a posebno na prilike za MSP-ove. U izvješću se procjenjuje jesu li potrebne dodatne pravne odredbe uz one predviđene u člancima 4.a i 33.a ove Uredbe. Kako bi se osigurao pristup oplemenjivača i poljoprivrednika biljnom reprodukcijskom materijalu, raznolikost sjemena i pristupačne cijene, izvješću se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog radi uvođenja dodatnih potrebnih prilagodbi okvira za prava intelektualnog vlasništva. [Am. 66]

5b.   Komisija do 2024. podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija u kojem ocjenjuje posebnosti i potrebe drugih sektora koji nisu obuhvaćeni ovim zakonodavstvom, kao što su mikroorganizmi, uključujući prijedlog za daljnje mjere politike. [Am. 67]

5c.   Svake četiri godine Komisija ocjenjuje kriterije ekvivalentnosti utvrđene u Prilogu I. i, prema potrebi, ažurira ih delegiranim aktom, kako je utvrđeno u članku 5. stavku 3. [Am. 68]

Članak 31.

Upućivanja u drugom zakonodavstvu Unije

Kad je riječ o biljkama dobivenima novim genomskim tehnikama 2. kategorije, upućivanja u drugom zakonodavstvu Unije na Prilog II. ili Prilog III. Direktivi 2001/18/EZ smatraju se upućivanjima na dijelove 1. i 2. Priloga II. ovoj Uredbi.

Članak 32.

Administrativno preispitivanje

Svaku odluku donesenu u skladu s ovlastima ili propust u izvršenju ovlasti povjerenih Agenciji ovom Uredbom Komisija može preispitati na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice ili bilo koje osobe na koju se to izravno i osobno odnosi.

U tu se svrhu Komisiji podnosi zahtjev u roku od dva mjeseca od dana kad je dotična stranka saznala za predmetni čin ili propust.

Komisija u roku od dva mjeseca priprema nacrt odluke kojim se od Agencije traži, ako je potrebno, da povuče odluku ili da ispravi propuštanje djelovanja.

Članak 33.

Izmjene Uredbe (EU) 2017/625

Članak 23. Uredbe (EU) 2017/625 mijenja se kako slijedi:

1.  u stavku 2. točka (a) podtočka ii. zamjenjuje se sljedećim:"

„ii. uzgojem genetski modificiranih organizama za proizvodnju hrane i hrane za životinje te pravilnom primjenom plana praćenja iz članka 13. stavka 2. točke (e) Direktive 2001/18/EZ, članka 5. stavka 5. točke (b) i članka 17. stavka 5. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te iz članka 14. stavka 1. točke (h) i članka 19. stavka 3. točke (b) Uredbe [upućivanje na ovu Uredbu];;”

2.  u stavku 3. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) uzgojem genetski modificiranih organizama za proizvodnju hrane i hrane za životinje te pravilnom primjenom plana praćenja iz članka 13. stavka 2. točke (e) Direktive 2001/18/EZ, članka 5. stavka 5. točke (b) i članka 17. stavka 5. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te iz članka 14. stavka 1. točke (h) i članka 19. stavka 3. točke (b) Uredbe [upućivanje na ovu Uredbu];.”

Članak 33a.

Izmjene Direktive 98/44/EZ(35)

1.   Članak 4. Direktive 98/44/EZ o pravnoj zaštiti biotehnoloških izuma mijenja se kako slijedi:

(a)   u stavku 1. dodaju se sljedeće točke:"

(b)   dodaje se sljedeći stavak 4.:"

„1. Stavci 2. i 3. ne dovode u pitanje isključenje iz patentibilnosti pokriveno stavkom 1.””

2.   U članku 8. dodaje se sljedeći stavak:"

„3. Odstupajući od stavaka 1. i 2., zaštita dodijeljena patentom koji se odnosi na biološki materijal koji zbog izuma ima posebna svojstva ne odnosi se na biološki materijal koji ima ta posebna svojstva, a koji je dobiven neovisno o patentiranom biološkom materijalu i procesu koji je u osnovi biološki, ili na biološki materijal dobiven iz takvog materijala razmnožavanjem ili umnožavanjem.””

3.   U članku 9. dodaju se sljedeći stavci:"

„2. Odstupajući od stavka 1., biljni proizvod koji sadržava genetske informacije dobivene patentabilnim tehničkim postupkom ili se od njih sastoji ne može se patentirati ako se ne može razlikovati od biljnih proizvoda koji sadržavaju iste genetske informacije dobivene postupkom koji je u osnovi biološki ili se od njih sastoji.

3.   Odstupajući od stavka 1., zaštita dodijeljena patentom za proizvod koji sadržava genetske informacije ili se od njih sastoji ne odnosi se na biljni materijal u koji je taj proizvod ugrađen i koji sadržava te genetske informacije i obavlja svoju funkciju, a koji se ne može razlikovati od biljnog materijala dobivenog ili koji se može dobiti postupkom koji je u osnovi biološki.

4.   Zaštita koju patent daje tehničkom postupku koji omogućuje proizvodnju proizvoda koji sadržava genetske informacije ili se od njih sastoji ne odnosi se na biljni materijal u koji je taj proizvod ugrađen i koji sadržava te genetske informacije i obavlja svoju funkciju, a koji se ne može razlikovati od biljnog materijala dobivenog ili koji se može dobiti postupkom koji je u osnovi biološki.”.” [Am. 69, 291cp1, 230/rev1 i 291cp3]

Članak 34.

Stupanje na snagu i primjena

1.  Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Primjenjuje se od [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. Članci 4.a i 33.a primjenjuju se od dana stupanja na snagu. [Am. 70]

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednica Predsjednik

Prilog I.

Kriteriji ekvivalentnosti biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama s konvencionalnim biljkama

Biljka dobivena novim genomskim tehnikama smatra se ekvivalentnom konvencionalnim biljkama ako se razlikuje od primateljske/roditeljske biljke za najviše 20 genetskih modifikacija vrsta navedenih u točkama od 1. do 5. u bilo kojoj sekvenci DNK koja ima sličnu sekvencu kao i ciljano mjesto koje se može predvidjeti bioinformatičkim alatimasu ispunjeni sljedeći uvjeti iz točaka 1. i 1.a: [Am. 71]

(1)  zamjena ili umetanje najviše 20 nukleotida;Broj sljedećih genetskih modifikacija, a koje se mogu međusobno kombinirati, nije veći od tri u bilo kojoj sekvenci kodiranja bjelančevina, uzimajući u obzir da su mutacije u intronima i regulatornim sekvencama isključene iz te granične vrijednosti:

(a)   zamjena ili umetanje najviše 20 nukleotida;

(b)   brisanje bilo kojeg broja nukleotida; [Am. 72]

(1a)  Sljedeće genetske modifikacije, koje se mogu međusobno kombinirati, ne stvaraju fuzijsku bjelančevinu koja nije prisutna u vrstama iz genske zalihe za potrebe uzgoja te ne prekidaju endogeni gen;

(a)   umetanje kontinuiranih sekvenci DNK-a koje postoje u genskim zalihama za potrebe uzgoja;

(b)   zamjena endogenih sekvenci DNK-a kontinuiranim sekvencama DNK-a koje postoje u genskim zalihama za potrebe uzgoja;

(c)   inverzija ili translokacija kontinuiranih endogenih sekvenci DNK-a koje postoje u genskim zalihama za potrebe uzgoja. [Am. 73]

(2)   brisanje bilo kojeg broja nukleotida; [Am. 74]

(3)   pod uvjetom da genetska modifikacija ne prekida endogeni gen:

(a)   ciljano umetanje slijedne sekvence DNK-a koja postoji u genskim zalihama oplemenjivača;

(b)   ciljana zamjena endogene sekvence DNK-a slijednom sekvencom DNK-a koja postoji u genskim zalihama oplemenjivača; [Am. 75]

(4)   ciljana inverzija sekvence bilo kojeg broja nukleotida; [Am. 76]

(5)   bilo koja druga ciljana modifikacija bilo koje veličine, pod uvjetom da se posljedične sekvence DNK-a već pojavljuju (moguće s modifikacijama kako su prihvaćene u točkama 1. i/ili 2.) u vrsti iz genskih zaliha oplemenjivača.[Am. 77]

Prilog II.

Procjena rizika biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije te hrane i hrane za životinje dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije

U dijelu 1. ovog Priloga opisuju se opća načela kojih se treba pridržavati pri provedbi procjene rizika za okoliš biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije iz članka 13. točaka (c) i (d), članka 14. stavka 1. točke (e) i članka 19. stavka 3. točke (a) te procjene sigurnosti hrane i hrane za životinje dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije iz članka 19. stavka 1. točke (b). U dijelu 2. opisane su posebne informacije za procjenu rizika za okoliš biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije, a u dijelu 3. opisane su posebne informacije za procjenu sigurnosti hrane i hrane za životinje dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije.

Dio 1. Opća načela i informacije

Procjena rizika za okoliš provodi se u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. Direktivi 2001/18/EZ.

Vrsta i količina informacija potrebnih za procjenu rizika za okoliš biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije utvrđenih u Prilogu III. Direktivi 2001/18/EZ i za procjenu sigurnosti hrane i hrane za životinje dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije prilagođavaju se njihovu profilu rizičnosti. Čimbenici koje treba uzeti u obzir uključuju:

(a)  karakteristike biljke dobivene novim genomskim tehnikama, posebno uvedene značajke, funkciju modificiranih ili umetnutih sekvenci genoma i funkciju bilo kojeg gena koji je narušen umetanjem cisgena ili njegovih dijelova;

(aa)   karakteristike biljke primatelja, npr. alergenost, potencijal za protok gena, zakorovljenost, ekološka funkcija; [Am. 78]

(b)  prethodno iskustvo s konzumacijom sličnih biljaka ili proizvoda od njih;

(c)  prethodno iskustvo s uzgojem istih vrsta biljaka ili vrsta biljaka koje imaju slične značajke ili kod kojih su modificirane, umetnute ili narušene slične genomske sekvence;

(d)  opseg i uvjete uvođenja;

(e)  predviđene uvjete uporabe biljke dobivene novim genomskim tehnikama.

Procjena rizika za okoliš biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije i procjena rizika hrane i hrane za životinje dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije sastoje se od sljedećih elemenata:

(a)  identifikacije i karakterizacije opasnosti;

(b)  procjene izloženosti;

(c)  karakterizacije rizika.

Uvijek se zahtijevaju sljedeće informacije:

(a)  identifikacija i karakterizacija opasnosti

i.  informacije koje se odnose na biljku primatelja ili, kad je primjereno, roditeljske biljke;

ii.  molekularna karakterizacija.

Informacije se dostavljaju prikupljanjem već dostupnih podataka iz znanstvene literature ili iz drugih izvora ili, prema potrebi, dobivanjem znanstvenih podataka na temelju provedbe odgovarajućih pokusnih ili bioinformatičkih studija.

(b)  procjena izloženosti

Dostavljaju se informacije o vjerojatnosti svakog uočenog potencijalnog štetnog učinka. Ona se ocjenjuje uzimajući u obzir, prema potrebi, karakteristike primateljskog okoliša, predviđenu funkciju, prehrambenu ulogu, očekivanu razinu uporabe hrane i hrane za životinje u EU-u te opseg zahtjeva za odobrenje.

(c)  karakterizacija rizika

Podnositelj zahtjeva svoju karakterizaciju rizika biljaka, hrane i hrane za životinje dobivenih novim genomskim tehnikama temelji na informacijama iz identifikacije opasnosti, karakterizacije opasnosti i procjene izloženosti. Za svaki potencijalni štetni učinak rizik se karakterizira kombinacijom važnosti i vjerojatnosti pojave tog štetnog učinka kako bi se pružila kvantitativna ili polukvantitativna procjena rizika. Prema potrebi opisuje se nesigurnost za svaki utvrđeni rizik.

Sve informacije o identifikaciji i karakterizaciji opasnosti navedene u dijelovima 2. i 3. zahtijevaju se samo ako iz posebnih značajki i predviđene uporabe biljke dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije ili hrane ili hrane za životinje dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije proizlazi hipoteza vjerojatnog rizika koja se može razmotriti uporabom navedenih informacija.

Dio 2. Posebne informacije za procjenu rizika za okoliš biljaka dobivenih novim genomskim tehnikama 2. kategorije koje se odnose na identifikaciju i karakterizaciju opasnosti

(1)  Analiza agronomskih, fenotipskih i kompozicijskih karakteristika

(2)  Postojanost i invazivnost

(3)  Potencijalni prijenos gena

(4)  Interakcije biljke dobivene novim genomskim tehnikama s ciljanim organizmima

(5)  Interakcije biljke dobivene novim genomskim tehnikama s neciljanim organizmima

(6)  Učinci posebnih tehnika uzgoja, upravljanja i žetve

(6a)  Učinci na ekološki uzgoj [Am. 79]

(7)  Učinci na biogeokemijske procese

(8)  Učinci na zdravlje ljudi i životinja

(8a)  Učinci na zaštitu i očuvanje biološke raznolikosti [Am. 80]

Dio 3. Posebne informacije za procjenu sigurnosti hrane i hrane za životinje dobivene novim genomskim tehnikama 2. kategorije koje se odnose na identifikaciju i karakterizaciju opasnosti

(1)  Analiza agronomskih, fenotipskih i kompozicijskih karakteristika

(2)  Toksikologija

(3)  Alergenost

(4)  Procjena hranjive vrijednosti

Prilog III.

Značajke iz člankačlanaka 6. i 22. [Am. 81]

Dio 1.

Značajke koje opravdavaju poticaje iz članka 22.:

(1)  prinos, uključujući stabilnost prinosa i prinos u uvjetima niskog unosa, pod uvjetom da te značajke pridonose i točkama 2., 3. ili 4. ovog Priloga; [Am. 82]

(2)  tolerancija/otpornost na biotički stres, među ostalim na bolesti bilja koje uzrokuju nematode, gljivice, bakterije, virusi i drugi štetni organizmi;

(3)  tolerancija/otpornost na abiotički stres, uključujući onaj nastao zbog klimatskih promjena ili koji su one pogoršale;

(4)  učinkovitija uporaba resursa, kao što su voda i hranjive tvari;

(5)  značajke koje povećavaju održivost skladištenja, obrade i distribucije;

(6)  bolja kvaliteta ili prehrambena svojstva;

(7)  smanjena potreba za sirovinama iz vanjskih izvora, kao što su sredstva za zaštitu bilja i gnojiva, ako to nije u suprotnosti s Prilogom III. dijelom 2. [Am. 83]

Dio 2.

Značajke koje isključuju primjenu poticaja iz članka 22.: tolerancija na herbicide.

(1) SL C, C/2024/893, 6.2.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/C/2024/893/oj. (2) Još nije objavljeno u Službenom listu. (3) Ovo stajalište odgovara amandmanima usvojenima 7. veljače 2024. (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2024)0067). (4) Direktiva 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ (SL L 106, 17.4.2001., str. 1.). (5) Opažanja i rješenja koja proizlaze iz istraživačkih i inovacijskih projekata financiranih sredstvima EU-a u području strategija uzgoja biljaka mogu pridonijeti rješavanju pitanja otkrivanja, osiguravanju sljedivosti i autentičnosti te promicanju inovacija u području novih genomskih tehnika. Više od 1 000 projekata financirano je u okviru Sedmog okvirnog programa i programa Obzor 2020. koji ga je naslijedio, s ulaganjima u iznosu većem od 3 milijarde EUR. U tijeku je i potpora iz programa Obzor Europa novim suradničkim istraživačkim projektima o strategijama uzgoja biljaka (SWD(2021) 92). (6) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Europski zeleni plan, COM(2019) 640 final. (7) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Strategija „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav, COM(2020) 381 final. (8) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.; Vraćanje prirode u naše živote, COM(2020) 380 final. (9) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, COM(2021) 82 final. (10) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Očuvanje sigurnosti opskrbe hranom i jačanje otpornosti prehrambenih sustava, COM(2022) 133 final; Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), 2022., Gene editing and agrifood systems (Uređivanje gena i poljoprivredno-prehrambeni sustavi), Rim, ISBN 978-92-5-137417-7. (11) Europska komisija, Glavna uprava za istraživanje i inovacije, A sustainable bioeconomy for Europe – Strengthening the connection between economy, society and the environment: updated bioeconomy strategy (Održivo biogospodarstvo za Europu – jačanje veze između gospodarstva, društva i okoliša: ažurirana strategija za biogospodarstvo), Ured za publikacije, 2018., https://data.europa.eu/doi/10.2777/792130 (12) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Revizija trgovinske politike – otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika, COM(2021)66 final. (13) Uredba (EZ) br. 1830/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o sljedivosti i označivanju genetski modificiranih organizama te sljedivosti hrane i hrane za životinje proizvedene od genetski modificiranih organizama i izmjeni Direktive 2001/18/EZ (SL L 268, 18.10.2003., str. 24.). (14) Uredba (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (SL L 268, 18.10.2003., str. 1.). (15) Presuda Suda od 25. srpnja 2018., Confédération paysanne i dr. protiv Premier ministre i Ministre de l’agriculture, de l’agroalimentaire et de la forêt, C-528/16, ECLI:EU:C:2018:583. (16) Odluka Vijeća (EU) 2019/1904 od 8. studenoga 2019. o zahtjevu Komisiji da podnese studiju s obzirom na presudu Suda u predmetu C‑528/16 o statusu novih genomskih tehnika na temelju prava Unije te prijedlog ako to bude potrebno s obzirom na rezultate studije (SL L 293, 14.11.2019., str. 103.). (17) Studija o statusu novih genomskih tehnika u skladu s pravom Unije i s obzirom na presudu Suda u predmetu C-528/16, SWD(2021) 92 final. (18) Uredba (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani, o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EZ) br. 1852/2001 (SL L 327, 11.12.2015., str. 1.). (19) Uredba (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (SL L 150, 14.6.2018., str. 1.). (20) EFSA-ino povjerenstvo za GMO (EFSA-ino povjerenstvo za genetski modificirane organizme), Mullins E, Bresson J-L, Dalmay T, Dewhurst IC, Epstein MM, Firbank LG, Guerche P, Hejatko J, Moreno FJ, Naegeli H, Nogué F, Sánchez Serrano JJ, Savoini G, Veromann E, Veronesi F, Casacuberta J, Fernandez Dumont A, Gennaro A, Lenzi, P, Lewandowska A, Munoz Guajardo IP, Papadopoulou N i Rostoks N, 2022. Updated scientific opinion on plants developed through cisgenesis and intragenesis (Ažurirano znanstveno mišljenje o biljkama razvijenima cisgenezom i intragenezom). EFSA Journal 2022.;20(10):7621, str. 33. https://doi.org/10.2903/j.efsa.2022.7621 (21) EFSA-ino povjerenstvo za GMO (EFSA-ino povjerenstvo za genetski modificirane organizme), Naegeli H, Bresson J-L, Dalmay T, Dewhurst IC, Epstein MM, Firbank LG, Guerche P, Hejatko J, Moreno FJ, Mullins E, Nogué F, Sánchez Serrano JJ, Savoini G, Veromann E, Veronesi F, Casacuberta J, Gennaro A, Paraskevopoulos K, Raffaello T i Rostoks N, 2020. Applicability of the EFSA Opinion on site-directed nucleases type 3 for the safety assessment of plants developed using site-directed nucleases type 1 and 2 and oligonucleotide-directed mutagenesis (Primjenjivost mišljenja EFSA-e o usmjerenim nukleazama tipa 3 za procjenu sigurnosti biljaka razvijenih s pomoću usmjerenih nukleaza tipa 1 i 2 te usmjerene mutageneze s pomoću oligonukleotida). EFSA Journal 2020.;18(11):6299, str. 14. https://doi.org/10.2903/j.efsa.2020.6299 (22) EFSA-ino povjerenstvo za GMO (EFSA-ino povjerenstvo za genetski modificirane organizme), Mullins E, Bresson J-L, Dalmay T, Dewhurst IC, Epstein MM, Firbank LG, Guerche P, Hejatko J, Moreno FJ, Naegeli H, Nogué F, Rostoks N, Sánchez Serrano JJ, Savoini G, Veromann E, Veronesi F, Fernandez A, Gennaro A, Papadopoulou N, Raffaello T i Schoonjans R, 2022. Statement on criteria for risk assessment of plants produced by targeted mutagenesis, cisgenesis and intragenesis (Izjava o kriterijima za procjenu rizika za biljke proizvedene ciljanom mutagenezom, cisgenezom i intragenezom). EFSA Journal 2022.;20(10):7618, str. 12. https://doi.org/10.2903/j.efsa.2022.7618 (23) Europska mreža laboratorija za genetski modificirane organizme (ENGL), Detection of food and feed plant products obtained by new mutagenesis techniques (Otkrivanje hrane i hrane za životinje od biljnih proizvoda dobivenih novim tehnikama mutageneze), 26. ožujka 2019. (JRC116289); 13. lipnja 2023. (JRC133689; EUR 31521 EN). (24) COM(2023) 414 final. (25) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 031, 1.2.2002., str. 1.). (26) SL L 123, 12.5.2016., str. 1. (27) Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.). (28) SWD(2023) 412. (29) Uredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L 95, 7.4.2017., str. 1.). (30) Uredba (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje i o izmjeni uredaba (EU) br. 228/2013, (EU) br. 652/2014 i (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 69/464/EEZ, 74/647/EEZ, 93/85/EEZ, 98/57/EZ, 2000/29/EZ, 2006/91/EZ i 2007/33/EZ (SL L 317, 23.11.2016., str. 4.). (31) COM(2023) 414 final. (32) Uredba Komisije (EZ) br. 65/2004 od 14. siječnja 2004. o uspostavi sustava za određivanje i dodjelu jedinstvenih identifikacijskih kodova za genetski modificirane organizme (SL L 10, 16.1.2004., str. 5.). (33) Komisijin Prijedlog uredbe o biljnom reprodukcijskom materijalu (COM/2023/414), (2023/0227(COD)). (34) SL L 123, 12.5.2016., str. 1. (35) Direktiva 98/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 1998. o pravnoj zaštiti biotehnoloških izuma (SL L 213, 30.7.1998., str. 13.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu mjera rane intervencije, uvjeta za sanaciju i financiranja sanacijskih mjera (COM(2023)0226 – C9-0139/2023 – 2023/0111(COD))

P9_TA(2024)0326 A9-0155/2024

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2023)0226),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0139/2023),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 5. srpnja 2023.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 13. srpnja 2023.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9‑0155/2024),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima;

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Uredbe (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu mjera rane intervencije, uvjeta za sanaciju i financiranja sanacijskih mjera(3)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(4),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Okvir Unije za sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava („institucije”) uspostavljen je nakon globalne financijske krize 2008.–2009. i objave međunarodno prihvaćene publikacije Odbora za financijsku stabilnost „Ključna svojstva djelotvornih postupaka sanacije financijskih institucija”(6). Okvir Unije za sanaciju čine Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7) i Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(8). Oba akta primjenjuju se na institucije s poslovnim nastanom u Uniji i sve druge subjekte obuhvaćene područjem primjene te direktive ili uredbe („subjekti”). Cilj je okvira Unije za sanaciju uredno upravljanje propadanjem institucija i subjekata očuvanjem njihovih ključnih funkcija i sprečavanjem prijetnji financijskoj stabilnosti uz istodobnu zaštita deponenata i javnih sredstava. Njegov je dodatan cilj potaknuti razvoj unutarnjeg bankarskog tržišta stvaranjem usklađenog sustava za koordinirano rješavanje prekograničnih kriza i izbjegavanjem problema nejednakih uvjeta.

(1.a)  Bankovna unija trenutačno se temelji na samo dva od predviđena tri stupa: jedinstvenom nadzornom mehanizmu (SSM) i jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRM). Zbog nepostojanja trećeg stupa, europskog sustava osiguranja depozita (EDIS), ona je i dalje nepotpuna. Dovršetak uspostave bankovne unije sastavni je dio ekonomske i monetarne unije te financijske stabilnosti, prije svega zbog ublažavanja rizika „začaranog kruga” koji proizlazi iz veze između banaka i države.

(2)  Nakon nekoliko godina provedbe okvir Unije za sanaciju u svojem sadašnjem obliku ne postiže željene rezultate u pogledu određenih ciljeva. Naime, iako su institucije i subjekti ostvarili velik napredak u provedivosti sanacije, čemu su posvetili znatna sredstva, posebno povećanjem kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije te nadopunom financijskih aranžmana za sanaciju, okvir Unije za sanaciju rijetko se koristi. Naprotiv, propast određenih manjih i srednjih institucija i subjekata uglavnom se rješava neusklađenim nacionalnim mjerama. Nažalost, umjesto da se primjenjuju sigurnosne mreže koje financira sam sektor, uključujući sredstva iz financijskih aranžmana za sanaciju, i dalje se troši novac poreznih obveznika. Čini se da su razlog tomu nedostatni poticaji. Ti nedostatni poticaji posljedica su međudjelovanja okvira Unije za sanaciju i nacionalnih pravila, pri čemu se u procjeni javnog interesa široko diskrecijsko pravo ne primjenjuje uvijek u skladu s načinom na koji bi se okvir Unije za sanaciju trebao primjenjivati. Okvirom Unije za sanaciju rijetko se koristilo i zbog rizika da će deponenti institucija koje se financiraju depozitima snositi gubitke kako bi te institucije mogle pristupiti vanjskom financiranju u sanaciji, osobito ako ne postoje druge obveze prihvatljive za bail-in. Naposljetku, budući da su pravila za pristup financiranju manje stroga izvan sanacije nego u sanaciji, umjesto primjene okvira Unije za sanaciju biraju se druga rješenja, u okviru koji se umjesto sredstava institucije ili subjekta ili sredstava iz sigurnosnih mreža koje financira sam sektor često troši novac poreznih obveznika. To pak stvara rizike od fragmentacije, rizike od neoptimalnih ishoda u upravljanju propašću institucija i subjekata, posebno manjih i srednjih institucija i subjekata, kao i oportunitetne troškove zbog neiskorištenih financijskih sredstava. Stoga je potrebno djelotvornije i dosljednije primjenjivati okvir Unije za sanaciju te omogućiti njegovu primjenu kad je to u javnom interesu, među ostalim za manje i srednje institucije ▌.

(3)  U skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 države članice koje su uspostavile blisku suradnju s Europskom središnjom bankom (ESB) i relevantnim nacionalnim nadležnim tijelima smatraju se državama članicama sudionicama u smislu te uredbe. No ta uredba ne sadržava nikakve pojedinosti o postupku za pripremu početka bliske suradnje u obavljanju zadaća povezanih sa sanacijom. Stoga je primjereno utvrditi te pojedinosti.

(4)  Intenzitet i detaljnost potrebnog planiranja sanacije za društva kćeri koja nisu utvrđena kao sanacijski subjekti ovise o veličini i profilu rizičnosti dotičnih institucija i subjekata, postojanju ključnih funkcija i sanacijskoj strategiji grupe. Stoga bi pri utvrđivanju mjera koje treba poduzeti u odnosu na takva društava kćeri Jedinstveni sanacijski odbor („Odbor”) trebao moći uzeti u obzir te čimbenike i prema potrebi primijeniti pojednostavnjeni pristup.

(5)  Nakon što se utvrdi da institucija ili subjekt propadaju ili je vjerojatno da će propasti i Odbor zaključi da njihova sanacija nije u javnom interesu, institucija ili subjekt koji se likvidira u skladu s nacionalnim pravom u konačnici će izići s tržišta. To znači da plan mjera koje treba poduzeti u slučaju propasti nije potreban, neovisno o tome je li nadležno tijelo dotičnoj instituciji ili subjektu već oduzelo odobrenje za rad. Isto vrijedi i za preostalu instituciju u sanaciji nakon prijenosa imovine, prava i obveza u okviru strategije prijenosa. Stoga je primjereno odrediti da u tim situacijama ne treba donijeti planove sanacije.

(6)  Odbor sada može zabraniti određene raspodjele ako institucija ili subjekt ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kad se on razmatra uz minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL). Međutim, radi pravne sigurnosti i usklađivanja s postojećim postupcima provedbe odluka Odbora potrebno je bolje razjasniti uloge tijela uključenih u postupak zabrane raspodjela. Stoga je primjereno propisati da bi Odbor trebao naložiti nacionalnom sanacijskom tijelu, koje bi trebalo provesti njegovu odluku, da zabrani takve raspodjele. Nadalje, u određenim će situacijama institucija ili subjekt možda morati ispuniti MREL na drukčijoj osnovi od osnove na kojoj mora ispuniti zahtjev za kombinirani zaštitni sloj. Pritom postaje neizvjesno u kojim uvjetima Odbor može izvršavati svoje ovlasti zabrane raspodjela i u kojim se uvjetima može izračunati najveći raspodjeljivi iznos povezan s MREL-om. Stoga bi za te slučajeve trebalo propisati da bi Odbor trebao naložiti nacionalnim sanacijskim tijelima da zabrane određene raspodjele na temelju procjene zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj koji proizlazi iz Delegirane uredbe Komisije (EU) 2021/1118(9). Radi transparentnosti i pravne sigurnosti Odbor bi o procijenjenom zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj trebao obavijestiti instituciju ili subjekt, koji bi ga potom trebali javno objaviti.

(7)  U Direktivi 2014/59/EU i Uredbi (EU) br. 575/2013 utvrđene su ovlasti sanacijskih tijela, od kojih neke nisu navedene u Uredbi (EU) br. 806/2014. Zbog toga može postati neizvjesno tko bi u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma trebao izvršavati te ovlasti i u kojim uvjetima. Stoga je potrebno odrediti na koji bi način nacionalna sanacijska tijela trebala izvršavati određene ovlasti utvrđene samo u Direktivi 2014/59/EU u vezi sa subjektima i grupama za koje je Odbor izravno odgovoran. U tim bi slučajevima, ako to smatra potrebnim, Odbor trebao moći naložiti nacionalnim sanacijskim tijelima da izvrše te ovlasti. Točnije, Odbor bi trebao moći naložiti nacionalnim sanacijskim tijelima da od institucije ili subjekta zahtijevaju vođenje detaljne evidencije o financijskim ugovorima u kojima su stranke ili da primijene ovlast suspenzije određenih financijskih obveza u skladu s člankom 33.a Direktive 2014/59/EU. Međutim, budući da se smanjenje instrumenata prihvatljivih obveza utvrđenih u Uredbi (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(10), koja se primjenjuje i na institucije i subjekte i obveze koji podliježu MREL-u, može odobriti bez primjene nacionalnog zakonodavstva, Odbor bi trebao moći izravno dati to odobrenje institucijama ili subjektima a da pritom ne treba naložiti nacionalnim sanacijskim tijelima da izvrše tu ovlast.

(8)  Uredbom (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća(11), Uredbom (EU) 2019/877 Europskog parlamenta i Vijeća(12) i Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća(13) u Unijino je pravo uveden međunarodni standard „Sažeti pregled o ukupnom kapacitetu pokrivanja gubitaka” (TLAC – Total Loss-Absorbing Capacity), koji je 9. studenoga 2015. objavio Odbor za financijsku stabilnost („standard TLAC”) za globalne sistemski važne banke, koje se u Unijinu pravu nazivaju globalnim sistemski važnim institucijama (GSV institucije). Uredbom (EU) 2019/877 i Direktivom (EU) 2019/879 izmijenjen je i MREL iz Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014. Odredbe o MREL-u iz Uredbe (EU) br. 806/2014 potrebno je uskladiti s provedbom standarda TLAC za GSV institucije u pogledu određenih obveza koje bi se mogle iskoristiti za ispunjavanje dijela MREL-a koji bi trebalo ispuniti regulatornim kapitalom i drugim podređenim obvezama. Točnije, obveze koje imaju isti red prvenstva kao određene isključene obveze trebalo bi uključiti u instrumente regulatornog kapitala i podređene prihvatljive instrumente sanacijskih subjekata kad iznos tih isključenih obveza u bilanci sanacijskog subjekta ne premašuje 5 % iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza sanacijskog subjekta te iz tog uključenja ne proizlaze rizici povezani s načelom prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj.

(9)  Pravila za utvrđivanje MREL-a uglavnom su usmjerena na određivanje primjerene razine MREL-a, pri čemu se pretpostavlja da je bail-in instrument preferirana sanacijska strategija. Međutim, Uredbom (EU) br. 806/2014 omogućuje se Odboru da primijeni druge instrumente sanacije, prije svega one kojima se poslovanje institucije u sanaciji prenosi na privatnog kupca ili prijelaznu instituciju. Stoga bi trebalo odrediti da, ako se planom sanacije predviđa primjena instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne institucije ▌, neovisno ili u kombinaciji s drugim instrumentima sanacije, Odbor bi trebao utvrditi razinu MREL-a za dotični sanacijski subjekt na temelju posebnosti tih instrumenata sanacije i drukčijih potreba za pokrivanjem gubitaka i dokapitalizacijom u okviru tih instrumenata.

(10)  Razina MREL-a za sanacijske subjekte je zbroj iznosa gubitaka očekivanih u sanaciji i iznosa dokapitalizacije kojim se sanacijskom subjektu omogućuje da i dalje ispunjava uvjete odobrenja za rad i obavlja svoje djelatnosti tijekom odgovarajućeg razdoblja. Određene preferirane sanacijske strategije, posebno instrument prodaje poslovanja, podrazumijevaju prijenos imovine, prava i obveza na primatelja ▌. U tim slučajevima ciljevi koji se nastoje ostvariti komponentom dokapitalizacije možda se neće primjenjivati u jednakoj mjeri kao u slučaju strategije bail-ina otvorene banke jer se Odbor neće morati pobrinuti za to da sanacijski subjekt ponovno ispunjava svoje zahtjeve za regulatorni kapital nakon sanacijske mjere. Ipak, očekuje se da će u takvim slučajevima gubici premašiti zahtjeve za regulatorni kapital sanacijskog subjekta. Stoga je primjereno propisati da razina MREL-a tih sanacijskih subjekata i dalje obuhvaća iznos dokapitalizacije prilagođen na način razmjeran sanacijskoj strategiji.

(11)  Ako se sanacijskom strategijom predviđaju i drugi instrumenti sanacije osim isključivo bail-ina, potrebe dotičnog subjekta za dokapitalizacijom općenito će biti manje nakon sanacije nego u slučaju bail-ina otvorene banke. Taj bi aspekt u takvom slučaju trebalo uzeti u obzir kad se u okviru kalibracije MREL-a procjenjuje potreba za dokapitalizacijom. Stoga bi Odbor pri prilagodbi razine MREL-a za sanacijske subjekte čijim se planom sanacije predviđa instrument prodaje poslovanja ili instrument prijelazne institucije ▌, neovisno ili u kombinaciji s drugim instrumentima sanacije, trebao uzeti u obzir svojstva tih instrumenata, uključujući očekivani opseg prijenosa na privatnog kupca ili prijelaznu instituciju, vrste instrumenata koji se prenose, očekivanu vrijednost i utrživost tih instrumenata, te značajke preferirane sanacijske strategije, uključujući komplementarno korištenje instrumenta odvajanja imovine. Budući da sanacijsko tijelo o eventualnom korištenju sredstava iz sustava osiguranja depozita za sanaciju mora odlučiti na pojedinačnoj osnovi, pa se takva odluka ne može sa sigurnošću pretpostaviti ex ante, pri kalibraciji razine MREL-a Odbor ne bi trebao uzimati u obzir potencijalni doprinos sustava osiguranja depozita u sanaciji. Tim se pristupom smanjuje i vjerojatnost moralnog hazarda tako što se osigurava da subjekti neće preventivno pretpostavljati da će se sredstva iz odgovarajućeg sustava osiguranja depozita upotrijebiti za postizanje cilja od 8 % ukupnih obveza i regulatornog kapitala.

▌

(13)  U skladu s člankom 4. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013(14) ESB je nadležan za nadzorne zadaće povezane s ranom intervencijom. Potrebno je smanjiti rizike koji proizlaze iz razlika u prenošenju mjera rane intervencije iz Direktive 2014/59/EU u nacionalno pravo te olakšati ESB-u djelotvornu i dosljednu primjenu njegovih ovlasti poduzimanja tih mjera. Mjere rane intervencije stvorene su kako bi nadležna tijela mogla riješiti problem pogoršanja financijske i ekonomske situacije institucije ili subjekta te što više smanjiti rizik i posljedice moguće sanacije. Međutim, s obzirom na to da nije sigurno koji su okidači za primjenu tih mjera, kao i da se djelomično preklapaju s nadzornim mjerama, mjere rane intervencije rijetko se koriste. Odredbe o mjerama rane intervencije iz Direktive 2014/59/EU stoga bi trebalo prenijeti u Uredbu (EU) br. 806/2014 kako bi ESB imao raspolagao jedinstvenim i izravno primjenjivim pravnim instrumentom, dok bi uvjete za primjenu mjera rane intervencije trebalo pojednostavniti i razraditi. Da bi se otklonile dvojbe o uvjetima za razrješenje upravljačkog tijela i imenovanje privremenih upravitelja i trenutku kad bi to trebalo učiniti, te bi mjere trebalo izričito svrstati u mjere rane intervencije i njihovu primjenu temeljiti na istim okidačima. Isto tako, od ESB-a bi se trebalo zahtijevati da odabere odgovarajuće mjere za rješavanje određene situacije u skladu s načelom proporcionalnosti. Da bi mogao uzeti u obzir reputacijske rizike ili rizike povezane s pranjem novca ili informacijskom i komunikacijskom tehnologijom, ESB bi uvjete za primjenu mjera rane intervencije trebao ocijeniti ne samo na temelju kvantitativnih pokazatelja, uključujući kapitalne ili likvidnosne zahtjeve, razinu financijske poluge, neprihodonosne kredite i koncentraciji izloženosti, nego i na temelju kvalitativnih okidača.

(14)  Odboru treba omogućiti da se pripremi za moguću sanaciju institucije ili subjekta. ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo stoga bi trebalo dovoljno rano obavijestiti Odbor o pogoršanju financijskog stanja institucije ili subjekta, a Odbor bi trebao imati ovlasti potrebne za provedbu pripremnih mjera. Važno je napomenuti da prethodna primjena mjera rane intervencije ne bi trebala biti uvjet Odboru za pripremu stavljanja institucije ili subjekta na tržište odnosno za traženje informacija radi ažuriranja plana sanacije i pripreme vrednovanja jer će to Odboru omogućiti da što brže odgovori na pogoršanje stanja institucije ili subjekta. Radi dosljednog, koordiniranog, djelotvornog i pravodobnog odgovora na pogoršanje financijskog stanja institucije ili subjekta te pravilne pripreme za moguću sanaciju potrebno je poboljšati interakciju i koordinaciju ESB-a, nacionalnih nadležnih tijela i Odbora. Čim institucija ili subjekt ispune uvjete za primjenu mjera rane intervencije, ESB, nacionalna nadležna tijela i Odbor trebali bi početi intenzivnije razmjenjivati informacije, uključujući privremene informacije, i zajednički pratiti financijsko stanje institucije ili subjekta.

(14.a)  Ako Odbor traži informacije koje su potrebne u svrhu ažuriranja sanacijskih planova, pripreme za moguću sanaciju subjekta ili provedbe vrednovanja, ESB ili relevantna nacionalna nadležna tijela trebali bi Odboru dostaviti te informacije u mjeri u kojoj su im dostupne. Ako relevantne informacije još nisu dostupne ESB-u ili relevantnim nacionalnim nadležnim tijelima, Odbor i ESB ili relevantna nacionalna nadležna tijela trebali bi surađivati i koordinirati se u svrhu prikupljanja informacije koje Odbor smatra potrebnima. U kontekstu takve suradnje nacionalna nadležna tijela bi trebala prikupljati potrebne informacije uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti.

(15)  Potrebno je osigurati pravodobno djelovanje i ranu koordinaciju Odbora i ESB-a ili relevantnog nacionalnog nadležnog tijela u pogledu manje važnih prekograničnih grupa kad institucija ili subjekt i dalje trajno posluje, no postoji značajan rizik od propasti. Stoga bi ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo trebali što prije obavijestiti Odbor o takvom riziku. U toj bi se obavijesti trebalo navesti zašto su ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo proveli procjenu te iznijeti pregled alternativnih mjera privatnog sektora, nadzornih mjera ili mjera rane intervencije kojima se može spriječiti propast institucije ili subjekta u razumnom roku. Ta rana obavijest ne bi trebala dovesti u pitanje postupke za utvrđivanje jesu li ispunjeni uvjeti za sanaciju. Prethodna obavijest o značajnom riziku od propasti ili vjerojatne propasti institucije ili subjekta koju Odboru dostavlja ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo ne bi trebala biti uvjet za kasnije utvrđivanje da institucija ili subjekt stvarno propada ili je vjerojatno da će propasti. Nadalje, ako se kasnije procijeni da institucija ili subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti i ako nema alternativnih rješenja za sprečavanje te propasti u razumnom roku, Odbor mora donijeti odluku o tome hoće li poduzeti sanacijske mjere. U tom slučaju pravodobnost odluke o primjeni sanacijske mjere na instituciju ili subjekt može biti ključna za uspješnu provedbu sanacijske strategije, pogotovo zato što ranija intervencija u instituciji ili subjektu može pridonijeti stvaranju dostatne razine kapaciteta pokrivanja gubitaka i likvidnosti za provedbu te strategije. Stoga je primjereno omogućiti Odboru da u bliskoj suradnji s ESB-om ili relevantnim nacionalnim nadležnim tijelom procijeni koji bi bio razuman rok za provedbu alternativnih mjera kako bi se izbjegla propast institucije ili subjekta. Pri provedbi te procjene trebalo bi uzeti u obzir i potrebu za očuvanjem sposobnosti sanacijskog tijela i predmetnog subjekta da učinkovito provedu sanacijsku strategiju ondje gdje je to u konačnici potrebno, ali ta potreba ne bi smjela spriječiti poduzimanje alternativnih mjera. Konkretno, predviđeni vremenski okvir za alternativne mjere trebao bi biti takav da ne ugrožava učinkovitost moguće provedbe sanacijske strategije. Da bi se osigurao pravodoban ishod i Odboru omogućila pravilna priprema za moguću sanaciju institucije ili subjekta, Odbor i ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo trebali bi redovito održavati sastanke, o čijoj bi učestalosti trebao odlučivati Odbor ovisno o okolnostima slučaja.

(16)  Kako bi se obuhvatila bitna kršenja bonitetnih zahtjeva, potrebno je razraditi i uvjete na temelju kojih se utvrđuje propadaju li matična društva, uključujući holdinge, ili je vjerojatno da će propasti. Ako matično društvo prekrši te zahtjeve, to bi se trebalo smatrati bitnim koje je po vrsti i opsegu usporedivo s kršenjem zbog kojeg bi, da ga počini kreditna institucija, nacionalno tijelo imalo osnovu za oduzimanje odobrenja za rad u skladu s člankom 18. Direktive 2013/36/EU.

(17)  Okvir za sanaciju trebao bi se primjenjivati na sve institucijama ili subjektima neovisno o njihovoj veličini i poslovnom modelu s pozitivnom procjenom javnog interesa. Kako bi se to postiglo, trebalo bi odrediti kriterije za primjenu procjene javnog interesa na propadajuću instituciju ili subjekt. U tom pogledu potrebno je pojasniti da se, ovisno o konkretnim okolnostima, određene funkcije institucije ili subjekta mogu smatrati ključnima ako bi njihova obustava utjecala na financijsku stabilnost ili ključne usluge na regionalnoj razini, osobito ako je zamjenjivost ključnih funkcija određena relevantnim geografskim tržištem.

(18)  U procjeni je li sanacija institucije ili subjekta u javnom interesu trebalo bi uzeti u obzir da su deponenti bolje zaštićeni kad se sredstva iz sustava osiguranja depozita učinkovitije koriste, a gubici tih sredstava svedu na najmanju moguću mjeru. Stoga bi se u procjeni javnog interesa trebalo smatrati da se zaštita deponenata kao cilj sanacije bolje ostvaruje sanacijom ako bi odabirom postupka u slučaju insolventnosti nastali veći troškovi za sustav osiguranja depozita.

(19)  U procjeni je li sanacija institucije ili subjekta u javnom interesu trebalo bi što više uzeti u obzir i razliku između financiranja sredstvima iz sigurnosnih mreža koje financira sam sektor (financijski aranžmani za sanaciju ili sustavi osiguranja depozita) s jedne strane i financiranja sredstvima država članica iz novca poreznih obveznika s druge strane. Financiranje sredstvima država članica podrazumijeva veći rizik od moralnog hazarda i slabiji poticaj za tržišnu disciplinu te bi ga trebalo uzeti u obzir samo u izvanrednim okolnostima. Stoga bi Odbor pri procjeni cilja smanjenja oslanjanja na izvanrednu javnu financijsku potporu, trebao utvrditi da je financiranje sredstvima iz financijskih aranžmana za sanaciju ili sustava osiguranja depozita poželjnije od financiranja jednakim iznosom sredstava iz proračuna država članica.

(19.a)  Ako se nacionalnim okvirima za insolventnost i sanaciju djelotvorno postižu ciljevi okvira u istoj mjeri, prednost bi trebalo dati opciji kojom se rizik za porezne obveznike i gospodarstvo svodi na najmanju moguću razinu. Tim se pristupom osigurava razborito i odgovorno djelovanje usklađeno s općim ciljem zaštite interesa poreznih obveznika i šire gospodarske stabilnosti.

(19.b)  Izvanredna financijska potpora namijenjena institucijama i subjektima i osigurana sredstvima poreznih obveznika trebala bi se, ako se uopće dodjeljuje, dodjeljivati samo za ispravljanje ozbiljnih poremećaja izvanredne i sistemske naravi u gospodarstvu jer se njome stvara znatno opterećenje za javne financije i narušavaju jednaki uvjeti na unutarnjem tržištu.

(20)  Radi što učinkovitijeg ostvarivanja ciljeva sanacije pri procjeni javnog interesa trebalo bi razmotriti bi li se likvidacijom propadajuće institucije ili subjekta u redovnom postupku u slučaju insolventnosti ciljevi sanacije ostvarili učinkovitije nego sanacijom, a ne samo u jednakoj mjeri kao sanacijom.

(21)  S obzirom na iskustvo stečeno provedbom Direktive 2014/59/EU, Uredbe (EU) br. 806/2014 i Direktive 2014/49/EU potrebno je razraditi uvjete pod kojima se mogu iznimno odobriti mjere opreza koje se smatraju izvanrednim javnim financijskim potporama. Da bi se narušavanje tržišnog natjecanja koje proizlazi iz razlika među sustavima osiguranja depozita u Uniji svelo na najmanju moguću mjeru, intervencije takvih sustava u kontekstu preventivnih mjera usklađenih sa zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2014/49/EU koje se smatraju izvanrednim javnim financijskim potporama iznimno bi trebalo dopustiti ako institucija korisnica ili subjekt korisnik ne ispunjava nijedan od uvjeta prema kojima bi se smatralo da propadaju ili je vjerojatno da će propasti. Trebalo bi osigurati dovoljno rano poduzimanje mjera opreza. Za potrebe preventivne dokapitalizacije ESB trenutačno utvrđuje jesu li institucija ili subjekt solventni na temelju procjene budućeg poslovanja u kojoj razmatra može li institucija ili subjekt u sljedećih 12 mjeseci ispuniti zahtjeve za regulatorni kapital iz Uredbe (EU) br. 575/2013 ili Uredbe (EU) 2019/2033 i dodatan zahtjev za regulatorni kapital utvrđen u Direktivi 2013/36/EU ili Direktivi (EU) 2019/2034. Tu praksu trebalo bi propisati u Uredbi (EU) br. 806/2014. Nadalje, mjerama financijske pomoći za imovinu umanjene vrijednosti, uključujući subjekte za upravljanje imovinom ili sustave osiguranja imovine, mogu se djelotvorno i učinkovito ukloniti uzroci financijskih poteškoća s kojima se mogu suočiti institucije i subjekti te u sprečavanju njihove propasti, pa bi se stoga mogle smatrati relevantnim mjerama opreza. Zato bi trebalo odrediti da takve mjere opreza mogu biti u obliku mjera za imovinu umanjene vrijednosti.

(22)  Da bi se očuvala tržišna disciplina, zaštitila javna sredstva i izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja, mjere opreza trebale bi ostati iznimka i primjenjivati se samo za uklanjanje ozbiljnih poremećaja na tržištu ili očuvanje financijske stabilnosti, osobito u slučaju sistemske krize. Isto tako mjere opreza ne bi se smjele koristiti za nadoknadu pretrpljenih ili vjerojatnih gubitaka. Najpouzdaniji način za utvrđivanje gubitaka koji su pretrpljeni ili je vjerojatno da će biti pretrpljeni jest da ESB, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(15) ili nacionalna nadležna tijela obave provjeru kvalitete imovine. Tom provjerom, ako se ona može provesti u razumnom roku, ESB i nacionalna nadležna tijela trebali bi utvrditi gubitke koji su pretrpljeni ili je vjerojatno da će biti pretrpljeni. Ako to nije moguće, ESB i nacionalna nadležna tijela trebali bi te gubitke utvrditi na najpouzdaniji mogući način s obzirom na postojeće okolnosti, prema potrebi izravnim nadzorom.

(23)  Cilj je preventivne dokapitalizacije pružiti potporu održivim institucijama i subjektima za koje je utvrđeno da će se u bliskoj budućnosti vjerojatno suočiti s privremenim poteškoćama, kao i spriječiti daljnje pogoršanje njihove situacije. Da bi se izbjegla dodjela javnih subvencija poduzećima koja su u trenutku dodjele već neprofitabilna, odobrene mjere opreza u obliku stjecanja instrumenata regulatornog kapitala ili drugih instrumenata kapitala odnosno mjera za imovinu umanjene vrijednosti ne bi trebale premašivati iznos potreban za rješavanje nedostatka kapitala utvrđenog u nepovoljnom scenariju u testu otpornosti na stres ili jednakovrijednoj ocjeni. Da bi se u konačnici obustavilo javno financiranje, te mjere opreza trebale bi biti vremenski ograničene i imati jasan rok trajanja (▌ „strategiju za napuštanje mjere potpore”). Instrumenti bez dospijeća, uključujući redovni osnovni kapital, trebali bi se koristiti samo u iznimnim okolnostima i podlijegati određenim kvantitativnim ograničenjima jer ne ispunjavaju uvjet privremenosti.

(24)  Mjere opreza trebalo bi ograničiti na iznos koji je instituciji ili subjektu potreban za održavanje solventnosti u slučaju događaja iz nepovoljnog scenarija utvrđenog u testu otpornosti na stres ili jednakovrijednoj ocjeni. Institucija ili subjekt na koji se primijene mjere opreza u obliku mjera za imovinu umanjene vrijednosti trebali bi moći iskoristiti iznos iz tih mjera za pokrivanje gubitaka od prenesene imovine ili u kombinaciji sa stjecanjem instrumenata kapitala pod uvjetom da se ne premaši ukupan iznos koji nedostaje. Potrebno je osigurati i da te mjere opreza u obliku mjera za imovinu umanjene vrijednosti budu usklađene s postojećim pravilima o državnim potporama i najboljom praksom, da se njima obnovi dugoročna održivost institucije ili subjekta, da državna potpora bude ograničena na najmanji potreban iznos i da se izbjegne narušavanje tržišnog natjecanja. Zato bi u slučaju primjene mjera opreza u obliku mjera za imovinu umanjene vrijednosti relevantna tijela trebala imati na umu posebne smjernice, uključujući Nacrt za društva za upravljanje imovinom(16) i Komunikaciju o rješavanju problema neprihodonosnih kredita(17). Te mjere opreza u obliku mjera za imovinu umanjene vrijednosti uvijek bi trebale podlijegati i glavnom uvjetu privremenosti. Očekuje se da će državna jamstva za imovinu umanjene vrijednosti dotične institucije ili subjekta koja se odobravaju na određeno razdoblje ispunjavati uvjet privremenosti bolje od prijenosa takve imovine na subjekt koji prima javne potpore. Da bi institucije koje primaju potporu bile u skladu s uvjetima mjere potpore, ESB ili nacionalna nadležna tijela trebala bi od institucija koje nisu ispunile svoje obveze zatražiti plan s korektivnim mjerama. Ako ESB ili nacionalno nadležno tijelo smatra da se mjerama iz plana s korektivnim mjerama ne može postići dugoročna održivost institucije ili ako institucija nije postupala u skladu s planom s korektivnim mjerama, ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo trebali bi procijeniti je li institucija u situaciji da propada ili će vjerojatno propasti, u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 806/2014.

(25)  Važno je da Odbor brzo i pravodobno odredi sanacijske mjere kad one uključuju dodjelu državne potpore ili potpore iz Fonda. Stoga Odboru treba omogućiti donošenje relevantnog sanacijskog programa prije nego što Komisija procijeni je li takva potpora usklađena s unutarnjim tržištem. No, da bi u takvom scenariju unutarnje tržište dobro funkcioniralo, sanacijski programi kojima se dodjeljuje državna potpora ili potpora iz Fonda trebali bi svakako ostati u nadležnosti Komisije, koja odobrava takvu potporu. Kako bi Komisija mogla što prije procijeniti je li potpora iz Fonda usklađena s jedinstvenim tržištem i kako bi protok informacija bio neometan, potrebno je propisati i da bi Odbor i Komisija trebali bez odgode razmjenjivati sve potrebne informacije o mogućem korištenju potpore iz Fonda te utvrditi posebna pravila o tome koje bi informacije Odbor trebao dostaviti Komisiji i u kojem trenutku kako bi ih ona mogla uzeti u obzir u procjeni usklađenosti potpore iz Fonda.

(26)  Postupak pokretanja sanacije i postupak donošenja odluke o primjeni ovlasti za otpis i konverziju slični su. Stoga je primjereno, prema potrebi, uskladiti odgovarajuće zadaće Odbora te ESB-a ili nacionalnog nadležnog tijela, s jedne strane, kad procjenjuju jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu ovlasti za otpis i konverziju i, s druge strane, kad procjenjuju uvjete za donošenje sanacijskog programa.

(27)  Moguće je primijeniti sanacijsku mjeru na sanacijski subjekt koji je na čelu sanacijske grupe a da se pritom na drugi subjekt iz iste grupe primijene ovlasti za otpis i konverziju. Međuovisnosti između takvih subjekata, uključujući postojanje konsolidiranih kapitalnih zahtjeva koje treba ponovno ispuniti i potrebu za aktivacijom mehanizama za prenošenje gubitaka na sanacijski subjekt i kapitala na nesanacijski subjekt, mogu otežati procjenu potreba za pokrivanjem gubitaka i dokapitalizacijom zasebno za svaki subjekt, kao i utvrđivanje iznosa koje treba otpisati i konvertirati za svaki subjekt. Stoga bi za takve situacije trebalo odrediti postupak za primjenu ovlasti za otpis i konverziju instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza, u okviru kojeg bi Odbor trebao uzeti u obzir te međuovisnosti. U tu bi svrhu, odnosno kad jedan subjekt ispunjava uvjete za primjenu ovlasti za otpis i konverziju, a drugi subjekt iz iste grupe ispunjava uvjete za sanaciju, Odbor trebao donijeti sanacijski program koji obuhvaća oba subjekta.

(28)  Radi veće pravne sigurnosti, a s obzirom na moguću važnost obveza koje mogu proizići iz budućih neizvjesnih događaja, uključujući ishod sudskih sporova koji su u tijeku u trenutku sanacije, potrebno je propisati postupak za te obveze pri primjeni bail-in instrumenta. Pritom bi se trebalo voditi načelima iz računovodstvenih pravila, posebno onih utvrđenih u Međunarodnom računovodstvenom standardu br. 37 koji je usvojen Uredbom Komisije (EZ) br. 1126/2008(18). Na temelju toga sanacijska tijela trebala bi razlikovati rezerviranja od nepredviđenih obveza. Rezerviranja su obveze koje se odnose na vjerojatni odljev sredstava i koje se mogu pouzdano procijeniti. Nepredviđene obveze ne priznaju se kao računovodstvene obveze jer se odnose na obvezu koja se ne može smatrati vjerojatnom u trenutku procjene ili se ne može pouzdano procijeniti.

(29)  Budući da su rezerviranja računovodstvene obveze, trebalo bi odrediti da se s takvim rezerviranjima postupa jednako kao s ostalim obvezama. Ta rezerviranja trebala bi biti prihvatljiva za bail-in, osim ako ispunjavaju jedan od posebnih kriterija za isključenje iz područja primjene bail-in instrumenta. S obzirom na moguću važnost tih rezerviranja za sanaciju, a radi sigurne primjene bail-in instrumenta, trebalo bi odrediti da su rezerviranja obveze prihvatljive za bail-in i da se stoga bail-in instrument primjenjuje i na njih.

(30)  Računovodstveno je načelo da se nepredviđene obveze ne mogu priznavati kao obveze i stoga ne bi trebale biti prihvatljive za bail-in. No potrebno je zajamčiti da nepredviđena obveza koja bi nastala zbog događaja koji nije vjerojatan ili se ne može pouzdano procijeniti u trenutku sanacije neće narušiti djelotvornost sanacijske strategije i pogotovo bail-in instrumenta. U tu bi svrhu u okviru vrednovanja za potrebe sanacije procjenitelj trebao procijeniti nepredviđene obveze iskazane u bilanci institucije ili subjekta u sanaciji i u skladu sa svojim mogućnostima izračunati potencijalnu vrijednost tih obveza. Da bi nakon postupka sanacije institucija ili subjekt mogli zadržati dostatno povjerenje tržišta tijekom odgovarajućeg razdoblja, procjenitelj bi tu potencijalnu vrijednost trebao uzeti u obzir pri utvrđivanju iznosa za koji se obveze prihvatljive za bail-in moraju otpisati ili konvertirati da bi se ponovno uspostavili omjeri kapitala institucije u sanaciji. Točnije, sanacijsko tijelo trebalo bi primijeniti svoje ovlasti konverzije na obveze prihvatljive za bail-in u mjeri potrebnoj da se osigura dokapitalizacija institucije u sanaciji dostatna za pokrivanje potencijalnih gubitaka od obveze koja može nastati zbog događaja koji nije vjerojatan. Pri procjeni iznosa otpisa ili konverzije sanacijsko tijelo trebalo bi dobro razmotriti utjecaj potencijalnog gubitka na instituciju u sanaciji na temelju niza čimbenika, uključujući vjerojatnost nastanka događaja, vremenski okvir njegova nastanak i iznos nepredviđene obveze.

(31)  U određenim okolnostima, nakon što se iz Jedinstvenog fonda za sanaciju osigura doprinos do najviše 5 % ukupnih obveza institucije ili subjekta, uključujući regulatorni kapital, Odbor može upotrijebiti dodatne izvore financiranja kao dodatnu potporu svojoj sanacijskoj mjeri. Trebalo bi jasnije odrediti u kojim se okolnostima iz Jedinstvenog fonda za sanaciju može osigurati dodatna potpora ako se u cijelosti otpisuju ili konvertiraju sve obveze nižeg rede prvenstva od depozita koji nisu obvezno ili diskrecijski isključeni iz bail-ina.

(32)  Uspješna sanacija ovisi o pravodobnom pristupu Odbora relevantnim informacijama institucija i subjekata za koje je odgovoran te javnih institucija i tijela. U tom bi kontekstu Odbor trebao moći pristupiti statističkim informacijama koje ESB prikuplja kao središnja banka, kao i informacijama koje su ESB-u dostupne kao nadzornom tijelu u okviru Uredbe (EU) br. 1024/2013. U skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2533/98(19) Odbor bi trebao osigurati fizičku i logičku zaštitu povjerljivih statističkih podataka te od ESB-a zatražiti odobrenje za daljnji prijenos koji bi mogao biti potreban za izvršavanje zadaća Odbora. Budući da bi informacije o broju stranaka kojima je institucija ili subjekt jedini ili glavni bankovni partner, koje se čuvaju u centraliziranim automatiziranim mehanizmima uspostavljenima u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća(20), mogle biti potrebne za procjenu javnog interesa, Odbor bi trebao moći te informacije pribaviti na pojedinačnoj osnovi. Trebalo bi odrediti i točan trenutak u kojem Odbor može neizravno pristupiti informacijama. Točnije, institucija ili tijelo koje raspolaže relevantnim informacijama i ima obvezu surađivati s Odborom kad on zatraži informacije trebalo bi te informacije dostaviti Odboru. Ako u tom trenutku informacije nisu dostupne, neovisno o razlogu njihove nedostupnosti Odbor bi trebao moći dobiti te informacije od fizičke ili pravne osobe koja ih posjeduje preko nacionalnih sanacijskih tijela ili izravno od te osobe nakon što o tome obavijesti nacionalna sanacijska tijela. Odbor bi isto tako trebao moći odrediti postupak za primanje informacija od financijskih subjekata i oblik tih informacija, uključujući virtualne sobe s podacima, kako bi te informacije što bolje odgovarale njegovim potrebama. Osim toga, radi što šire suradnje sa svim subjektima koji bi mogli posjedovati informacije koje su relevantne Odboru i potrebne za obavljanje njegovih zadaća te radi izbjegavanja ponavljanja zahtjeva institucijama i subjektima među javnim institucijama i tijelima s kojima bi Odbor trebao moći surađivati, provjeravati dostupnost informacija i razmjenjivati informacije trebali bi biti članovi Europskog sustava središnjih banaka, relevantni sustavi osiguranja depozita, Europski odbor za sistemske rizike, europska nadzorna tijela i Europski stabilizacijski mehanizam. Naposljetku, radi pravodobne intervencije financijskih aranžmana ugovorenih za Jedinstveni fond za sanaciju u slučaju potrebe Odbor bi trebao obavijestiti Komisiju i ESB čim utvrdi da bi trebalo aktivirati te aranžmane te Komisiji i ESB-u dostaviti sve informacije potrebne za obavljanje njihovih zadaća u vezi s tim aranžmanima.

(33)  U članku 86. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU propisano je da se redovni postupak u slučaju insolventnosti institucija i subjekata u području primjene te direktive ne pokreće osim na inicijativu sanacijskog tijela, dok se odluka o pokretanju redovnog postupka u slučaju insolventnosti za instituciju ili subjekt donosi samo uz suglasnost sanacijskog tijela. Ta odredba nije prenesena u Uredbu (EU) br. 806/2014. U skladu s podjelom zadaća iz Uredbe (EU) br. 806/2014 nacionalna sanacijska tijela trebala bi se savjetovati s Odborom prije postupanja na temelju članka 86. stavka 1. Direktive 2014/59/EU u slučaju institucija i subjekata za koje je Odbor izravno odgovoran.

(34)  Potpredsjednik Odbora bira se po istim kriterijima kao i predsjednik i drugi punopravni članovi Odbora. Stoga je primjereno potpredsjedniku Odbora dodijeliti ista prava glasa kao i predsjedniku i punopravnim članovima Odbora.

▌

(36)  Kako bi se Odboru omogućilo da na svojoj plenarnoj sjednici preliminarno ocijeni prednacrt proračuna prije nego što predsjednik predstavi njegov konačni nacrt, trebalo bi produljiti razdoblje u kojem predsjednik mora predstaviti početni prijedlog godišnjeg proračuna Odbora.

(37)  Nakon početnog razdoblja povećanja sredstava Jedinstvenog fonda za sanaciju iz članka 69. stavka 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 dostupna financijska sredstva mogla bi se blago smanjiti na razinu nižu od ciljane razine, pogotovo zbog povećanja broja osiguranih depozita. Stoga je vjerojatno da će se u tim okolnostima pozvati na izvršenje mali iznos ex ante doprinosa. Zato je moguće da nakon nekoliko godina iznos tih ex ante doprinosa više ne bude razmjeran trošku prikupljanja tih doprinosa. Zbog toga bi Odbor trebao moći odgoditi prikupljanje ex ante doprinosa na do tri godine dok iznos koji se treba prikupiti ne postane razmjeran trošku postupka prikupljanja, pod uvjetom da takva odgoda bitno ne utječe na kapacitet Odbora za korištenje Jedinstvenog fonda za sanaciju.

(38)  Neopozive obveze plaćanja su vrsta dostupnih financijskih sredstava Jedinstvenog fonda za sanaciju. Stoga je potrebno odrediti okolnosti u kojima se može pozvati na izvršenje tih obveza plaćanja, kao i postupak koji se primjenjuje kad obveze prestaju jer institucija ili subjekt više ne podliježu obvezi uplaćivanja doprinosa u Jedinstveni fond za sanaciju. Osim toga, radi veće transparentnosti i sigurnosti udio neopozivih obveza plaćanja u ukupnom iznosu ex ante doprinosa koji treba prikupiti Odbor bi trebao odrediti na godišnjoj osnovi i u skladu s primjenjivim ograničenjima.

(39)  Najveći godišnji iznos izvanrednih ex post doprinosa Jedinstvenom fondu za sanaciju na čije se izvršenje može pozvati ne smije premašivati trostruki iznos ex ante doprinosa. Nakon početnog razdoblja povećanja sredstava iz članka 69. stavka 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 ti ex ante doprinosi ovisit će, u okolnostima koje ne uključuju korištenje Jedinstvenog fonda za sanaciju, samo o promjenama razine osiguranih depozita, pa će vjerojatno biti maleni. Zato bi temeljenje najvećeg iznosa izvanrednih ex post doprinosa na ex ante doprinosima moglo iznimno ograničiti mogućnost prikupljanja ex post doprinosa Jedinstvenom fondu za sanaciju i tako smanjiti njegovu mogućnost djelovanja. Da bi se to izbjeglo, trebalo bi propisati drukčije ograničenje i odrediti da najveći iznos izvanrednih ex post doprinosa na čije se izvršenje može pozvati ne smije premašivati iznos triput veći od osmine ciljane razine fonda.

(40)  Jedinstveni fond za sanaciju može poslužiti kao potpora primjeni instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne institucije, u okviru kojih se imovina, prava i obveze institucije u sanaciji prenose na primatelja. U tom slučaju u redovnom postupku u slučaju insolventnosti Odbor može imati pravo na potraživanje od preostale institucije ili subjekta u njegovoj kasnijoj likvidaciji. Do toga može doći ako se Jedinstveni fond za sanaciju korist za gubitke koje bi inače snosili vjerovnici, među ostalim u obliku jamstava za imovinu i obveze ili za pokrivanje razlike između prenesene imovine i obveza. Da bi dioničari i vjerovnici koji su ostali u preostaloj instituciji ili subjektu doista pokrili gubitke institucije u sanaciji i da bi se povećala mogućnost isplata Odboru u slučaju insolventnosti, ta potraživanja Odbora od preostale institucije ili subjekta i potraživanja zbog opravdanih, valjano nastalih izdataka Odbora trebala bi u insolvencijskoj hijerarhiji imati isti red prvenstva u svakoj državi članici sudionici kao i potraživanja nacionalnih financijskih aranžmana za sanaciju, pri čemu bi taj red prvenstva trebao biti viši od reda prvenstva depozita i sustavâ osiguranja depozita. Budući da se odštetom koja se dioničarima i vjerovnicima isplaćuje iz Jedinstvenog fonda za sanaciju zbog kršenja načela prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj nastoje nadoknaditi rezultati sanacijske mjere, ta odšteta ne bi smjela dovesti do potraživanja Odbora.

(41)  Budući da su određene odredbe Uredbe (EU) br. 806/2014 o mogućoj ulozi sustava osiguranja depozita u sanaciji slične odredbama Direktive 2014/59/EU, izmjene tih odredaba Direktive 2014/59/EU uvedene [Ured za publikacije, unijeti broj direktive o izmjeni Direktive 2014/59/EU] trebalo bi prenijeti u Uredbu (EU) br. 806/2014.

(42)  Transparentnost je neophodna za integritet tržišta, tržišnu disciplinu i zaštitu ulagatelja. Kako bi Odbor mogao poticati rad na povećanju transparentnosti i sudjelovati u njemu, trebalo bi mu dopustiti objavu informacija iz vlastitih analiza, procjena i utvrđenja, uključujući procjene provedivosti sanacije, ako se tom objavom ne bi naštetilo zaštiti javnog interesa u pogledu financijske, monetarne ili ekonomske politike i ako postoji prevladavajući javni interes za objavu.

(43)  Uredbu (EU) br. 806/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(44)  Radi dosljednosti izmjena Uredbe (EU) br. 806/2014 koje su slične izmjenama Direktive 2014/59/EU uvedene … [Ured za publikacije, unijeti broj direktive o izmjeni Direktive 2014/59/EU] trebale bi se primjenjivati od datuma do kojeg se mora prenijeti …[Ured za publikacije, unijeti broj direktive o izmjeni Direktive 2014/59/EU], odnosno … [Ured za publikacije, unijeti datum = 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni]. Međutim, nema razloga za odgodu primjene izmjena Uredbe (EU) br. 806/2014 koje se odnose isključivo na funkcioniranje Jedinstvenog sanacijskog mehanizma. Te izmjene trebale bi se stoga primjenjivati od … [Ured za publikacije, unijeti datum = 1 mjesec od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

(45)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, prvenstveno poboljšanje djelotvornosti i učinkovitosti okvira za oporavak i sanaciju institucija i subjekata, ne mogu dostatno ostvariti države članice uslijed rizika koji bi zbog razlika u nacionalnim pristupima mogli nastati za integritet jedinstvenog tržišta, nego se izmjenom pravila već utvrđenih na razini Unije oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EU) br. 806/2014

Uredba (EU) br. 806/2014 mijenja se kako slijedi:

(1)  članak 3. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka 24.a zamjenjuje se sljedećim:"

„(24a) „sanacijski subjekt” znači pravna osoba s poslovnim nastanom u državi članici sudionici za koju, u skladu s člankom 8. ove Uredbe, Odbor ili nacionalno sanacijsko tijelo odredi da je subjekt za koji plan sanacije predviđa sanacijsku mjeru;”;

(b)  umeću se sljedeće točke 24.d i 24.e:"

(c)  točka 49. zamjenjuje se sljedećim:"

„(49) „obveze prihvatljive za bail-in” znači obveze, uključujući one zbog kojih se formiraju računovodstvena rezerviranja, i instrumenti kapitala koji nisu instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala subjekta iz članka 2. te koji nisu isključeni iz područja primjene bail-in instrumenta u skladu s člankom 27. stavkom 3.;”;

(2)  u članku 4. umeće se sljedeći stavak 1.a:"

„1.a Države članice što prije obavješćuju Odbor o svojem zahtjevu za uspostavu bliske suradnje s ESB-om u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) br. 1024/2013.

Nakon obavijesti upućene u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i prije uspostave bliske suradnje, države članice dostavljaju sve informacije o subjektima i grupama s poslovnim nastanom na njihovu državnom području koje Odbor može zatražiti radi pripreme za zadaće koje su mu dodijeljene ovom Uredbom i Sporazumom.”;

(3)  članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 3. četvrtom podstavku prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Prilikom obavljanja zadaća iz ovog stavka, nacionalna sanacijska tijela primjenjuju relevantne odredbe iz ove Uredbe. Sva upućivanja na Odbor u članku 5. stavku 2., članku 6. stavku 5., članku 8. stavcima 6., 8., 12. i 13., članku 10. stavcima od 1. do 10., članku 10.a, člancima od 11. do 14., članku 15. stavcima 1., 2. i 3., članku 16., članku 18. stavcima 1., 1.a, 2. i 6., članku 20., članku 21. stavcima od 1. do 7., članku 21. stavku 8. drugom podstavku, članku 21. stavcima 9. i 10., članku 22. stavcima 1., 3. i 6., članku 23., članku 24., članku 25. stavku 3., članku 27. stavcima od 1. do 15., članku 27. stavku 16. drugom podstavku drugoj rečenici, trećem podstavku i četvrtom podstavku prvoj, trećoj i četvrtoj rečenici i članku 32. smatrat će se upućivanjem na nacionalna sanacijska tijela u vezi s grupama i subjektima iz prvog podstavka ovog stavka.”;

(b)  stavak 5. mijenja se kako slijedi:

i.  riječi „članak 12. stavak 2.” zamjenjuju se riječima „članak 12. stavak 3.”;

ii.  dodaje se sljedeći podstavak:"

„Nakon što obavijest iz prvog podstavka počne proizvoditi učinke, države članice sudionice mogu odlučiti da se odgovornost za obavljanje zadaća povezanih sa subjektima i grupama s poslovnim nastanom na njihovu državnom području, osim onih iz stavka 2., vrati nacionalnim sanacijskim tijelima i u tom se slučaju prvi podstavak više ne primjenjuje. Države članice koje namjeravaju iskoristiti tu mogućnost o tome obavješćuju Odbor i Komisiju. Ta obavijest stupa na snagu od dana njezine objave u Službenom listu Europske unije.”;

(4)  članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Odbor može naložiti nacionalnim sanacijskim tijelima da izvršavaju ovlasti iz članka 10. stavka 8. Direktive 2014/59/EU. Nacionalna sanacijska tijela provode naloge Odbora u skladu s člankom 29. ove Uredbe.”;

(aa)  u stavku 9. prvi podstavak mijenja se kako slijedi:

i.  umeće se sljedeća točka:"

„(aa) prema potrebi, detaljan opis razloga na temelju kojih se utvrđuje da se institucija treba smatrati subjektom planiranim za likvidaciju, uključujući objašnjenje načina na koji je sanacijsko tijelo zaključilo da institucija nema ključne funkcije;”;

ii.  umeće se sljedeća točka:"

„(ja) opis načina na koji bi se različitim strategijama sanacije na najbolji način ostvarili ciljevi sanacije iz članka 14.;”;

iii.  umeće se sljedeća točka:"

„(pa) detaljan i kvantificiran popis osiguranih depozita i prihvatljivih depozita fizičkih osoba i mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća.”;

(b)  u stavku 10., dodaju se sljedeći podstavci:"

„Mjere koje treba poduzeti u odnosu na društva kćeri iz prvog podstavka točke (b) koja nisu sanacijski subjekti može pojednostavnjenim pristupom utvrditi Odbor, nakon savjetovanja s relevantnim nacionalnim sanacijskim tijelom, ako takav pristup ne bi negativno utjecao na provedivost sanacije grupe, uzimajući u obzir veličinu društva kćeri, njegov profil rizičnosti, nepostojanje ključnih funkcija i strategiju sanacije grupe.;

Planom sanacije grupe utvrđuje se smatraju li se subjekti unutar sanacijske grupe, osim sanacijskog subjekta, subjektima planiranima za likvidaciju. Ne dovodeći u pitanje druge čimbenike koje Odbor može smatrati relevantnima, subjekti koji pružaju ključne funkcije ne smatraju se subjektima planiranima za likvidaciju.”;

(ba)  u stavak 11. umeće se sljedeća točka:"

„(-aa) sadržava detaljan opis razloga na temelju kojih se utvrđuje da se članica grupe treba smatrati subjektom planiranim za likvidaciju, uključujući objašnjenje načina na koji je sanacijsko tijelo zaključilo da instituciji nedostaju ključne funkcije i načina na je uzet u obzir omjer njezina ukupnog iznosa izloženosti riziku i prihoda od poslovanja u ukupnom iznosu izloženosti grupi i prihoda od poslovanja, kao i omjer financijske poluge članice grupe u kontekstu grupe;”;

(c)  dodaje se sljedeći stavak:"

„14. Odbor ne donosi planove sanacije za subjekte i grupe iz stavka 1. ako se primjenjuje članak 22. stavak 5. ili ako je pokrenut postupak u slučaju insolventnosti u pogledu subjekta ili grupe ▌u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom na temelju članka 32.b Direktive 2014/59/EU.”;

(5)  članak 10. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 4. četvrtom podstavku riječi „prvi podstavak” zamjenjuju se riječima „treći podstavak”;

(b)  u stavku 7. riječi „upućuje instituciji ili matičnom društvu” zamjenjuju se riječima „upućuje subjektu ili matičnom društvu”, a riječi „utjecaj na poslovni model institucije” zamjenjuju se riječima „utjecaj na poslovni model subjekta ili grupe”;

(c)  stavak 10. mijenja se kako slijedi:

i.  u drugom podstavku riječ „institucija” zamjenjuje se riječima „predmetni subjekt”;

ii.  u trećem podstavku riječ „institucija” zamjenjuje se riječju „subjekt”;

iii.  dodaje se sljedeći podstavak:"

„Ako se mjerama koje predloži predmetni subjekt učinkovito smanje ili uklone prepreke provedivosti sanacije, Odbor donosi odluku nakon savjetovanja s ESB-om ili relevantnim nacionalnim nadležnim tijelom i, prema potrebi, imenovanim makrobonitetnim tijelom. U toj se odluci navodi da se predloženim mjerama učinkovito smanjuju ili uklanjaju prepreke provedivosti sanacije te se nacionalnim sanacijskim tijelima nalaže da od institucije, matičnog društva ili bilo kojeg društva kćeri predmetne grupe zatraže provedbu predloženih mjera.”;

(d)  dodaje se sljedeći stavak:"

„13.a Sanacijsko tijelo na kraju svakog ciklusa planiranja sanacije objavljuje anonimizirani popis u kojem se u zbirnom obliku predstavljaju sve utvrđene bitne prepreke za mogućnost sanacije i relevantne mjere za njihovo rješavanje. Primjenjuju se odredbe o čuvanju poslovne tajne utvrđene u članku 88. ”;

(6)  članak 10.a mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1., uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Ako je subjekt u situaciji u kojoj ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se on razmatra uz svaki od zahtjeva iz članka 141.a stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Direktive 2013/36/EU, ali ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se on razmatra uz zahtjeve iz članaka 12.d i 12.e ove Uredbe pri izračunu u skladu s člankom 12.a stavkom 2. točkom (a) ove Uredbe, Odbor ima ovlast u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka nacionalnom sanacijskom tijelu naložiti da subjektu zabrani raspodjelu više od najvećeg raspodjeljivog iznosa u odnosu na minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze („M-MDA”) koji se izračunava u skladu sa stavkom 4. ovog članka, s pomoću neke od sljedećih mjera:”;

(b)  dodaje se sljedeći stavak 7.:"

„7. Ako se na subjekt ne primjenjuje zahtjev za kombinirani zaštitni sloj na osnovi koja je ista osnovi po kojoj je dužan ispuniti zahtjeve iz članaka 12.d i 12.e, Odbor primjenjuje stavke od 1. do 6. ovog članka na temelju procjene zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2021/1118*. Primjenjuje se članak 128. stavak 4. Direktive 2013/36/EU.

Odbor uključuje procijenjeni zahtjev za kombinirani zaštitni sloj iz prvog podstavka u odluku kojom se utvrđuju zahtjevi iz članaka 12.d i 12.e ove Uredbe. Subjekt procijenjeni zahtjev za kombinirani zaštitni sloj javno objavljuje zajedno s informacijama iz članka 45.i stavka 3. Direktive 2014/59/EU.

______________________________

* Delegirana uredba Komisije (EU) 2021/1118 оd 26. ožujka 2021. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje metodologija koju sanacijska tijela upotrebljavaju za procjenu zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj za subjekte u sanaciji na konsolidiranoj razini sanacijske grupe ako sanacijska grupa ne podliježe tim zahtjevima na temelju te direktive (SL L 241, 8.7.2021., str. 1.).

(7)  u članku 12. dodaje se sljedeći stavak 8.:"

„8. Odbor je odgovoran za izdavanje odobrenja iz članka 77. stavka 2. i članka 78.a Uredbe (EU) br. 575/2013 subjektima iz stavka 1. ovog članka. Odbor o svojoj odluci obavješćuje predmetni subjekt.”;

(8)  u članku 12.a stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Odbor i nacionalna sanacijska tijela osiguravaju da subjekti iz članka 12. stavaka 1. i 3. u svakom trenutku ispunjavaju zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze ako to Odbor zatraži i utvrdi na temelju ovog članka i članaka od 12.b do 12.i.”;

(9)  članak 12.c mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavcima 4. i 5. riječi „GSV institucije” zamjenjuju se riječima „GSV subjekti”;

(b)  u stavku 7., uvodni tekst, riječi „stavka 3.” zamjenjuju se riječima „stavka 4.”, a riječi „GSV institucije” zamjenjuje se riječima „GSV subjekti”;

(c)  stavak 8. mijenja se kako slijedi:

i.  u prvom podstavku riječi „GSV institucije” zamjenjuju se riječima „GSV subjekti”;

ii.  u drugom podstavku točki (c) riječi „GSV institucija” zamjenjuju se riječima „GSV subjekt”;

(d)  dodaje se sljedeći stavak 10.:"

(10)  u članku 12.d stavku 3. osmom podstavku i stavku 6. osmom podstavku riječi „ključne ekonomske funkcije” zamjenjuju se riječima „ključne funkcije”;

(11)  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 12.da

Utvrđivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za strategije prijenosa ▌

1.  Pri primjeni članka 12.d na sanacijski subjekt čija preferirana sanacijska strategija predviđa, neovisno ili u kombinaciji s drugim instrumentima sanacije, ▌primjenu instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne institucije ▌, Odbor određuje iznos dokapitalizacije iz članka 12.d stavka 3. na razmjeran način na temelju sljedećih kriterija, ako je relevantno:

▌

3.  Primjenom stavka 1. ne dobiva se iznos koji je veći od iznosa koji proizlazi iz primjene članka 12.d stavka 3. niti iznos koji je manji od 13,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku, izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, i koji je manji od 5 % mjere ukupne izloženosti relevantnog subjekta iz stavka 1. ovog članka, izračunanog u skladu s člancima 429. i 429.a Uredbe (EU) br. 575/2013.”;

(12)  u članku 12.e stavku 1. riječi „GSV institucija ili dio GSV institucije” zamjenjuju se riječima „GSV subjekt”;

(13)  članak 12.g mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.  drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, uključujući ESB, Odbor može odlučiti primijeniti zahtjev utvrđen ovim člankom na subjekt iz članka 2. točke (b) i na financijsku instituciju iz članka 2. točke (c), koja je društvo kći sanacijskog subjekta, ali sama po sebi nije sanacijski subjekt.”;

ii.  u trećem podstavku riječi „prvi podstavak” zamjenjuju se riječima „prvi i drugi podstavci”;

(b)  dodaje se sljedeći stavak 4.:"

(14)  članak 12.k mijenja se kako slijedi:

(a)  ▌umeće se sljedeći stavak ▌:"

„1. „Odstupajući od članka 12.a stavka 1., Odbor određuje odgovarajuća prijelazna razdoblja u kojima su subjekti dužni ispuniti zahtjeve iz članka 12.f ili 12.g ili zahtjeve koji proizlaze iz primjene članka 12.c stavka 4., 5. ili 7., ovisno o slučaju, ako institucije ili subjekti podliježu tim zahtjevima nakon stupanja na snagu [ove Uredbe o izmjeni]. Rok u kojem su subjekti dužni ispuniti zahtjeve iz članka 12.f ili 12.g ili zahtjeve koji proizlaze iz primjene članka 12.c stavka 4., 5. ili 7. jest ... [četiri godine od datuma početka primjene ove Uredbe o izmjeni].

Odbor utvrđuje prijelazne ciljne razine za zahtjeve u članku 12.f ili 12.g ili za zahtjeve koji proizlaze iz primjene članka 12.c stavka 4., 5. ili 7., ovisno o slučaju, koje su subjekti iz prvoga podstavka ovog stavka dužni ispunjavati do ... [dvije godine od datuma početka primjene ove Uredbe o izmjeni]. Prijelaznim ciljnim razinama u pravilu se osigurava linearno povećanje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza radi približavanja zahtjevu.

(b)  u stavku 3. točki (a) riječi „Odbor ili nacionalno sanacijsko tijelo” zamjenjuju se riječima „Odbor”;

(c)  u stavku 4. riječi „GSV institucija” zamjenjuju se riječima „GSV institucija ili GSV institucija izvan EU-a”;

(d)  u stavcima 5. i 6. riječi „Odbor i nacionalna sanacijska tijela” zamjenjuju se riječju „Odbor”;

(15)  članak 13. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 13.

Mjere rane intervencije

1.  ESB bez nepotrebne odgode razmatra i, ovisno o slučaju, primjenjuje mjere rane intervencije ako subjekt iz članka 7. stavka 2. točke (a) ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

U slučaju znatnog pogoršanja uvjeta ili pojave nepovoljnih okolnosti ili stjecanja novih informacija o subjektu ESB može utvrditi da je uvjet iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii. ispunjen bez prethodnog poduzimanja drugih korektivnih mjera, uključujući izvršavanje ovlasti iz članka 104. Direktive 2013/36/EU ili članka 16. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1024/2013.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), ESB ili, prema potrebi, nadležno tijelo na temelju Direktive 2014/65/EU ili Odbor bez odgode obavješćuju nacionalno nadležno tijelo o povredi ili vjerojatnoj povredi.

2.  Za potrebe stavka 1. mjere rane intervencije obuhvaćaju sljedeće:

3.  ESB odabire odgovarajuće i pravodobne mjere rane intervencije na temelju onoga što je razmjerno ciljevima koji se žele postići, uzimajući u obzir ozbiljnost povrede ili moguće povrede i brzinu pogoršanja financijske situacije subjekta, među ostalim relevantnim informacijama.

4.  Za svaku od mjera iz stavka 2. ESB određuje primjeren rok za njezinu punu provedbu koji omogućuje ESB-u da ocijeni njezinu učinkovitost.

Ocjena mjere provodi se odmah nakon isteka roka i dijeli s Odborom i relevantnim nacionalnim sanacijskim tijelima. Ako se na temelju ocjene zaključi da mjere nisu u potpunosti provedene ili nisu djelotvorne, ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo nakon savjetovanja s Odborom i relevantnim nacionalnim sanacijskim tijelom provodi procjenu uvjeta iz članka 18. stavka 1. točke (a).

5.  Ako grupa uključuje subjekte s poslovnim nastanom u državama članicama sudionicama i nesudionicama, ESB predstavlja nacionalna nadležna tijela država članica sudionica za potrebe savjetovanja i suradnje s državama članicama nesudionicama u skladu s člankom 30. Direktive 2014/59/EU.

Ako grupa uključuje subjekte s poslovnim nastanom u državama članicama sudionicama i društva kćeri s poslovnim nastanom u državama članicama nesudionicama, ili značajne podružnice koje se nalaze u državama članicama nesudionicama, ESB pravodobno priopćava sve odluke ili mjere iz članaka od 13. do 13.c relevantne za grupu nadležnim tijelima ili sanacijskim tijelima država članica nesudionica, po potrebi.”;

(16)  umeću se sljedeći članci 13.a, 13.b i 13.c:"

„Članak 13.a

Zamjena višeg rukovodstva ili upravljačkog tijela

Za potrebe članka 13. stavka 2. točke (e), novo više rukovodstvo ili upravljačko tijelo ili pojedinačni članovi tih tijela imenuju se u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom uz odobrenje ESB-a.

Članak 13.b

Privremeni upravitelj

1.  Za potrebe članka 13. stavka 2. točke (f), ESB može na temelju onoga što je razmjerno okolnostima imenovati privremenog upravitelja koji će:

ESB iznosi svoju odluku na temelju točke (a) ili (b) u trenutku imenovanja privremenog upravitelja.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), ESB u trenutku imenovanja privremenog upravitelja određuje njegovu ulogu, dužnosti i ovlasti, a upravljačkom tijelu subjekta obvezu da se savjetuje s privremenim upraviteljem ili dobije njegovu suglasnost prije donošenja konkretnih odluka ili mjera.

ESB objavljuje imenovanje svakog privremenog upravitelja osim ako privremeni upravitelj nije ovlašten zastupati subjekt ili donositi odluke u njegovo ime.

Svaki privremeni upravitelj ispunjava zahtjeve iz članka 91. stavaka 1., 2. i 8. Direktive 2013/36/EU. Ocjena ESB-a o tome ispunjava li privremeni upravitelj te zahtjeve sastavni je dio odluke o imenovanju tog privremenog upravitelja.

2.  ESB primjereno okolnostima određuje ovlasti privremenog upravitelja u trenutku njegova imenovanja. Te ovlasti mogu uključivati neke ili sve ovlasti upravljačkog tijela subjekta u skladu sa statutom subjekta i nacionalnim pravom, uključujući i ovlast izvršavanja nekih ili svih administrativnih funkcija upravljačkog tijela subjekta. Ovlasti privremenog upravitelja koje se odnose na subjekt moraju biti u skladu s važećim pravom trgovačkih društava. ESB može prilagoditi te ovlasti u slučaju promjene okolnosti.

3.  ESB u trenutku imenovanja određuje ulogu i funkcije privremenog upravitelja. Ta uloga i funkcije mogu uključivati sve sljedeće:

ESB određuje sva ograničenja uloge i funkcija privremenog upravitelja u trenutku njegova imenovanja.

4.  ESB ima isključivu ovlast za imenovanje i razrješenje privremenog upravitelja. ESB može razriješiti privremenog upravitelja u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga. ESB može mijenjati uvjete imenovanja privremenog upravitelja u bilo kojem trenutku podložno ovom članku.

5.  ESB može zahtijevati da privremeni upravitelj za određene radnje zatraži prethodnu suglasnost ESB-a. ESB utvrđuje sve takve zahtjeve u trenutku imenovanja privremenog upravitelja ili u trenutku svake promjene uvjeta njegova imenovanja.

U svakom slučaju, privremeni upravitelj može izvršavati ovlast sazivanja glavne skupštine dioničara subjekta te odrediti dnevni red takvog sastanka samo uz prethodnu suglasnost ESB-a.

6.  Na zahtjev ESB-a, privremeni upravitelj sastavlja izvještaje o financijskom položaju subjekta i radnjama izvršenim tijekom svojeg imenovanja u intervalima koje odredi ESB najmanje jednom nakon što prođe prvih šest mjeseci i u svakom slučaju na kraju njegova mandata.

7.  Privremeni upravitelj imenuje se na najviše godinu dana. To razdoblje može se iznimno obnoviti jednom ako su uvjeti za imenovanje privremenog upravitelja i dalje ispunjeni. ESB utvrđuje te uvjete i obrazlaže dioničarima svaku obnovu imenovanja privremenog upravitelja.

8.  Podložno ovom članku, imenovanje privremenog upravitelja ne dovodi u pitanje prava dioničara utvrđena u pravu Unije ili nacionalnom pravu trgovačkih društava.

9.  Privremeni upravitelj imenovan u skladu sa stavcima od 1. do 8. ovog članka ne smatra se direktorom iz sjene ili de facto direktorom prema nacionalnom pravu.

Članak 13.c

Priprema za sanaciju

1.  Za subjekte i grupe iz članka 7. stavka 2. i subjekte i grupe iz članka 7. stavka 4. točke (b) i članka 7. stavka 5., ako su ispunjeni uvjeti za primjenu tih odredaba, ESB ili nacionalna nadležna tijela bez odgode obavješćuju Odbor o sljedećem:

Odbor obavješćuje Komisiju o obavijestima koje je zaprimio na temelju prvog podstavka.

ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo pomno prati, u bliskoj suradnji s Odborom, stanje subjekata i grupa iz prvog podstavka i provode li mjere iz prvog podstavka točke (a) kojima se nastoje riješiti problemi zbog pogoršanja stanja tih subjekata i grupa i mjere rane intervencije iz prvog podstavka točke (c).

2.  ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo što je prije moguće obavješćuje Odbor ako smatraju da postoji značajan rizik da bi se subjekt iz članka 7. stavka 2. ili subjekt iz članka 7. stavka 4. točke (b) i članka 7. stavka 5. mogao naći u jednoj ili više situacija iz članka 18. stavka 4. ako su ispunjeni uvjeti za primjenu tih odredaba. Ta obavijest sadržava:

Nakon primitka obavijesti iz prvog podstavka, Odbor u bliskoj suradnji s ESB-om ili relevantnim nacionalnim nadležnim tijelom procjenjuje koji bi bio razuman rok za procjenu uvjeta iz članka 18. stavka 1. točke (b), uzimajući u obzir brzinu pogoršanja uvjeta subjekta, mogući učinak na financijski sustav, na zaštitu deponenata i na očuvanje sredstava klijenata, rizik da produljeni proces povećava ukupne troškove za potrošače i gospodarstvo, potrebu za djelotvornom provedbom sanacijske strategije i sva druga relevantna razmatranja. Odbor o toj procjeni što prije obavješćuje ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo.

Nakon obavijesti iz prvog podstavka, ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo u bliskoj suradnji s Odborom prate stanje subjekta, provedbu svih relevantnih mjera u očekivanom roku i sve druge relevantne promjene. U tu se svrhu Odbor i ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo redovito sastaju, a učestalost tih sastanaka određuje Odbor ovisno o okolnostima slučaja. ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo i Odbor bez odgode jedni drugima dostavljaju sve relevantne informacije.

Odbor obavješćuje Komisiju o svim informacijama koje je zaprimio na temelju prvog podstavka.

3.  ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo dostavlja Odboru sve informacije koje Odbor zatraži, a koje su mu potrebne za:

Ako takve informacije već nisu dostupne ESB-u ili nacionalnim nadležnim tijelima, Odbor i ESB i ta nacionalna nadležna tijela surađuju i koordiniraju prikupljanje tih informacije. U tu svrhu ESB i nacionalna nadležna tijela ovlašteni su zatražiti da subjekt dostavi te informacije, među ostalim u okviru izravnih nadzora, te da ih dostavi Odboru.

4.  Odbor ima ovlast da za potencijalne kupce stavi na tržište subjekt iz članka 7. stavka 2. ili subjekt iz članka 7. stavka 4. točke (b) i članka 7. stavka 5. ili da to dogovori s potencijalnim kupcima odnosno zatražiti da to učini subjekt ako su ispunjeni uvjeti za primjenu tih odredaba, u sljedeće svrhe:

4.a  Ako prilikom izvršavanja ovlasti iz stavka 4. Odbor odluči izravno staviti predmetni subjekt na tržište za potencijalne kupce, dužan je uzeti u obzir okolnosti slučaja i mogući učinak koji bi izvršavanje te ovlasti moglo imati na ukupni položaj subjekta.

5.  Za potrebe stavka 4., Odbor ima ovlast:

Ako Odbor izvršava svoje ovlasti na temelju prvog podstavka točke (b) ovog stavka, primjenjuje se članak 88.

6.  Ispunjenje uvjeta iz članka 13. stavka 1. ove Uredbe ili članka 27. stavka 1. Direktive 2014/59/EU i prethodno donošenje mjera rane intervencije nisu za Odbor preduvjeti za pripremu sanacije subjekta niti za izvršenje ovlasti iz stavaka 4. i 5. ovog članka.

7.  Odbor bez odgode obavješćuje Komisiju, ESB, relevantna nacionalna nadležna tijela i relevantna nacionalna sanacijska tijela o svim mjerama poduzetima u skladu sa stavcima 4. i 5.

8.  ESB, nacionalna nadležna tijela, Odbor i relevantna nacionalna sanacijska tijela blisko surađuju:

ESB, nacionalna nadležna tijela, Odbor i relevantna nacionalna sanacijska tijela osiguravaju dosljednost, koordiniranost i djelotvornost tih mjera i postupaka.”;

(17)  u članku 14. stavku 2. točke (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:"

(18)  u članku 16. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Odbor poduzima sanacijsku mjeru u vezi s matičnim društvom iz članka 2. točke (b) ako su ispunjeni uvjeti iz članka 18. stavka 1.

(19)  članak 18. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 1., 1.a, 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

ESB procjenjuje uvjete iz prvog podstavka točke (a) za subjekte iz članka 7. stavka 2. točke (a) odnosno relevantno nacionalno nadležno tijelo za subjekte iz članka 7. stavka 2. točke (b), članka 7. stavka 3. drugog podstavka, članka 7. stavka 4. točke (b) i članka 7. stavka 5., nakon savjetovanja s Odborom. Odbor tu procjenu može provesti na izvršnoj sjednici samo nakon što obavijesti ESB ili relevantno nadležno nacionalno tijelo o svojoj namjeri i samo ako ESB ili relevantno nadležno nacionalno tijelo u roku od tri kalendarska dana od primitka te informacije tu procjenu ne provedu sami. ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo bez odgode dostavlja Odboru sve relevantne informacije koje Odbor zatraži za provedbu svoje procjene, prije ili nakon što ih Odbor obavijesti o svojoj namjeri da provede procjenu uvjeta iz prvog podstavka točke (a).

Ako ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo procijeni da je ispunjen uvjet iz prvog podstavka točke (a) u vezi sa subjektom iz prvog podstavka, o toj procjeni bez odgode obavješćuje Komisiju i Odbor.

Procjenu ▌uvjeta iz prvog podstavka točke (b) Odbor provodi na svojoj izvršnoj sjednici i u bliskoj suradnji s ESB-om ili relevantnim nacionalnim nadležnim tijelom, nakon savjetovanja, bez odgode, s imenovanim tijelom SOD-a i, ovisno o slučaju, ISZ-om kojega je institucija članica. Savjetovanje s ISZ-om uključuje razmatranje dostupnosti mjera ISZ-a koje bi mogle spriječiti propadanje institucije u razumnom roku. ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo bez odgode dostavljaju Odboru sve relevantne informacije koje Odbor zatraži radi provedbe svoje procjene. ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo također može obavijestiti Odbor da smatra da je uvjet iz prvog podstavka točke (b) ispunjen.

1.a  Odbor donosi sanacijski program u skladu sa stavkom 1. u vezi sa središnjim tijelom i svim kreditnim institucijama koje su s njim stalno povezane i koje su dio iste sanacijske grupe samo ako središnje tijelo i sve kreditne institucije koje su s njim stalno povezane ili sanacijska grupa kojoj pripadaju kao cjelina ispunjavaju uvjete iz stavka 1. prvog podstavka.

2.  Ne dovodeći u pitanje slučajeve u kojima je ESB odlučio izravno provesti nadzor kreditne institucije u skladu s člankom 6. stavkom 5. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1024/2013, u slučaju primitka obavijesti u skladu sa stavkom 1. u vezi sa subjektom ili grupom iz članka 7. stavka 3., Odbor o svojoj procjeni iz stavka 1. četvrtog podstavka bez ikakve odgode obavješćuje ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo.

3.  Prethodno usvajanje mjere u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1024/2013, člankom 27. Direktive 2014/59/EU, člankom 13. ove Uredbe ili člankom 104. Direktive 2013/36/EU nije uvjet za poduzimanje sanacijske mjere.”;

(b)  stavak 4. mijenja se kako slijedi:

i.  u prvom podstavku točka (d) zamjenjuje se sljedećim:"

„(d) potrebna je izvanredna javna financijska potpora, osim ako se takva potpora dodjeljuje u jednom od oblika iz članka 18.a stavka 1.”;

ii.  drugi i treći stavak brišu se;

(c)  točka 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Za potrebe stavka 1. točke (c), smatra se da je sanacijska mjera u javnom interesu ako je potrebna za postizanje jednog ili više ciljeva sanacije iz članka 14. i ako im je razmjerna te ako se likvidacijom institucije u redovnom postupku u slučaju insolventnosti ti ciljevi sanacije ne bi učinkovitije postigli.

Smatra se da sanacijska mjera nije u javnom interesu za potrebe stavka 1. točke (c) ovog članka ako je sanacijsko tijelo odlučilo primijeniti pojednostavnjene obveze na instituciju u skladu s člankom 4. Pretpostavka je oboriva i ne primjenjuje se ako sanacijsko tijelo procijeni da bi jedan ili više ciljeva sanacije bili ugroženi u slučaju likvidacije institucije u redovnom postupku u slučaju insolventnosti.

Pri provedbi procjene iz prvog podstavka, Odbor na temelju informacija koje su mu dostupne u vrijeme te procjene evaluira i uspoređuje sve izvanredne javne financijske potpore ▌koje ▌će biti dodijeljene subjektu, i u slučaju sanacije i u slučaju likvidacije u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.”;

Za potrebe drugog podstavka ovog stavka države članice sudionice, sustavi osiguranja depozita i, prema potrebi, imenovano tijelo kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki 18. Direktive 2014/49/EU obavješćuju Odbor o svim pripremnim mjerama za odobravanje mjera iz članka 18.a stavka 1. točaka (c) i (d) ove Uredbe, uključujući sve pretprijavne kontakte s Komisijom.

(d)  u stavku 7. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Nakon što Odbor dostavi sanacijski program, Komisija ga u roku od 24 sata potvrđuje ili ulaže prigovor u odnosu na diskrecijske aspekte sanacijskog programa u slučajevima koji nisu obuhvaćeni trećim podstavkom ovog stavka ili u odnosu na predloženu državnu potporu ili potporu iz Fonda koja se ne može smatrati usklađenom s unutarnjim tržištem.”;

(e)  dodaju se sljedeći stavci:"

„11. Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b), Odbor može naložiti nacionalnim sanacijskim tijelima da izvršavaju ovlasti na temelju nacionalnog prava kojim se prenosi članak 33.a Direktive 2014/59/EU, u skladu s uvjetima utvrđenima nacionalnim pravom. Nacionalna sanacijska tijela provode naloge Odbora u skladu s člankom 29.

11.a   Kako bi osigurao djelotvornu i dosljednu primjenu ovog članka, Odbor daje smjernice i pruža upute nacionalnim sanacijskim tijelima radi primjene regulatornih tehničkih standarda iz članka 32. stavka 5.a Direktiva 2014/59/EU.”

(20)  umeće se sljedeći članak 18.a:"

„Članak 18.a

Izvanredna javna financijska potpora

1.  Izvanredna javna financijska potpora izvan sanacijske mjere može se iznimno dodijeliti subjektu iz članka 2. samo u jednom od sljedećih slučajeva i ako je izvanredna javna financijska potpora u skladu s uvjetima i zahtjevima utvrđenima u Unijinu okviru za državne potpore:

2.  Mjere potpore iz stavka 1. točke (a) moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:

Za potrebe prvog podstavka točke (a), subjekt se smatra solventnim ako ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo zaključi da nije došlo ili da u sljedećih 12 mjeseci, na temelju aktualnih očekivanja, vjerojatno neće doći do kršenja bilo kojeg od zahtjeva iz članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, članka 104.a Direktive 2013/36/EU, članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2033, članka 40. Direktive (EU) 2019/2034 ili relevantnih primjenjivih zahtjeva na temelju nacionalnog prava ili prava Unije.

Za potrebe prvog podstavka točke (d), relevantno nadležno tijelo kvantificira gubitke koje je subjekt pretrpio ili će vjerojatno pretrpjeti. Ta se kvantifikacija temelji barem na provjerama kvalitete imovine koje provode ESB, EBA ili nacionalna tijela odnosno, prema potrebi, na izravnom nadzorima koji provodi nadležno tijelo. Ako se takvi postupci ne mogu pravodobno provesti, nadležno tijelo može temeljiti svoju ocjenu na bilanci institucije, pod uvjetom da je bilanca u skladu s primjenjivim računovodstvenim pravilima i standardima, što je potvrdio neovisni vanjski revizor ▌. Nadležno tijelo ulaže sve napore kako bi osiguralo da se kvantifikacija temelji na tržišnoj vrijednosti imovine, obveza i izvanbilančnih stavki institucije ili subjekta.

Mjere potpore iz stavka 1. točke (a) podtočke iii. ograničene su na mjere koje ESB ili nacionalno nadležno tijelo procijeni potrebnima za osiguravanje solventnosti subjekta rješavanjem njegova nedostatka kapitala ustanovljenog u nepovoljnom scenariju testova otpornosti na stres na nacionalnoj razini, razini Unije ili SSM-a ili jednakovrijednim ocjenama koje provode ESB, EBA ili nacionalna tijela te ih prema potrebi potvrđuje ESB ili relevantno nadležno tijelo.

Odstupajući od stavka 1. točke (a) podtočke iii., stjecanje instrumenata redovnog osnovnog kapitala iznimno se dopušta ako je priroda utvrđenog manjka takva da stjecanje kojeg drugog instrumenta regulatornog kapitala ili drugih instrumenata kapitala dotičnom subjektu ne bi omogućilo rješavanje njegova nedostatka kapitala ustanovljenog u nepovoljnom scenariju u relevantnom testu otpornosti na stres ili jednakovrijednoj ocjeni. Iznos stečenih instrumenata redovnog osnovnog kapitala ne smije premašiti 2 % ukupnog iznosa izloženosti riziku predmetne institucije ili subjekta koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Ako se jedna od mjera potpore iz stavka 1. točke (a) ne otkupi, otplati ili na drugi način ne otkaže u skladu s uvjetima ▌strategije za napuštanje mjere potpore utvrđene u trenutku odobravanja te mjere, ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo zahtijeva od institucije ili subjekta da dostavi jednokratni plan s korektivnim mjerama. U planu s korektivnim mjerama opisuju se koraci koje treba poduzeti kako bi se održala ili ponovno uspostavila usklađenost s nadzornim zahtjevima, dugoročna održivost institucije ili subjekta i njihova sposobnost otplate pruženog iznosa, kao i povezani vremenski okvir.

Ako ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo jednokratni plan s korektivnim mjerama ne ocijeni kao vjerodostojan ili izvediv, ili ako institucija ili subjekt ne poštuju plan s korektivnim mjerama, provodi se procjena o tome propada li institucija ili subjekt ili je vjerojatno da će propasti u skladu s člankom 18.

2.a  ESB ili relevantno nacionalno nadležno tijelo obavješćuje Odbor o svojoj procjeni o tome jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 2. točaka (a), (b) i (d) u pogledu subjekata i grupa iz članka 7. stavka 2., te subjekata i grupa iz članka 7. stavka 4. točke (b) i članka 7. stavka 5.

(21)  članak 19. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Ako sanacijske mjere uključuju dodjelu državne potpore u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a ili potpore iz Fonda u skladu sa stavkom 3. ovog članka, sanacijski program iz članka 18. stavka 6. ove Uredbe ne stupa na snagu dok Komisija ne donese pozitivnu ili uvjetnu odluku ili odluku da ne namjeravaju uložiti prigovore o usklađenosti korištenja takve potpore s unutarnjim tržištem. Komisija, uzimajući u obzir potrebu da Odbor pravodobno provede sanacijski program, donosi odluku o usklađenosti korištenja državne potpore ili potpore iz Fonda s unutarnjim tržištem najkasnije kad potvrdi ili uloži prigovor na sanacijski program u skladu s člankom 18. stavkom 7. drugim podstavkom ili kad istekne rok od 24 sata iz članka 18. stavka 7. petog podstavka, ovisno o tome što nastupi ranije. Ako se takva odluka ne donese u roku od 24 sata nakon što Odbor dostavi sanacijski program, smatra se da je Komisija odobrila sanacijski program te on stupa na snagu u skladu s člankom 18. stavkom 7. petim podstavkom.

Pri obavljanju zadaća koje su im dodijeljene člankom 18. ove Uredbe, institucije Unije uspostavljaju strukturne mehanizme kojima se osigurava operativna neovisnost i izbjegavaju sukobi interesa koji bi mogli nastati između funkcija kojima je povjereno obavljanje tih zadaća i drugih funkcija te na odgovarajući način objavljuju sve relevantne informacije o svojoj unutarnjoj organizaciji u tom pogledu.”;

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Čim zaključi da bi trebalo koristiti Fond, Odbor neformalno, brzo i na povjerljiv način stupa u kontakt s Komisijom kako bi raspravili moguće korištenje Fonda, uključujući povezane pravne i gospodarske aspekte. Nakon što u dovoljnoj mjeri potvrdi da će predviđeni sanacijski program uključivati potporu iz Fonda, Odbor službeno obavješćuje Komisiju o predloženom korištenju Fonda. Ta obavijest sadržava sve informacije koje su Komisiji potrebne za procjenu u skladu s ovim stavkom i koje Odbor posjeduje ili ima ovlasti pribaviti u skladu s ovom Uredbom.

Nakon što zaprimi obavijesti iz prvog podstavka, Komisija procjenjuje bi li korištenje Fonda narušilo ili bi moglo narušiti tržišno natjecanje davanjem prednosti korisniku ili bilo kojem drugom društvu što, u mjeri u kojoj bi utjecalo na trgovinu između država članica, ne bi bilo usklađeno s unutarnjim tržištem. Komisija na korištenje Fonda primjenjuje kriterije utvrđene za primjenu pravila o državnim potporama navedenih u članku 107. UFEU-a. Odbor dostavlja Komisiji informacije koje posjeduje ili koje ima ovlasti pribaviti u skladu s ovom Uredbom te koje Komisija smatra potrebnima za provedbu te procjene.

Prilikom izrade procjene Komisija se vodi svim relevantnim uredbama donesenima u skladu s člankom 109. UFEU-a, svim relevantnim komunikacijama i smjernicama Komisije, i svim mjerama koje je Komisija donijela radi primjene pravila iz Ugovora koja se odnose na državne potpore i koja su na snazi u vrijeme procjene. Te se mjere primjenjuju kao da su upućivanja na države članice odgovorne za prijavu potpore upućivanja na Odbor, uz sve druge potrebne promjene.

Komisija donosi odluku o usklađenosti korištenja Fonda s unutarnjim tržištem i upućuje je Odboru i nacionalnim sanacijskim tijelima predmetne države članice ili država članica. Ta odluka može ovisiti o uvjetima, obvezama ili društvima povezanima s korisnikom i pritom se vodi računa o tome da Odbor treba pravodobno provesti sanacijske mjere.

Odlukom se također mogu utvrditi obveze Odbora, nacionalnih sanacijskih tijela u dotičnoj državi članici sudionici ili državama članicama sudionicama ili obveze korisnika, ovisno o tome što je primjenjivo i u mjeri u kojoj su te obveze u njihovoj nadležnosti, kako bi se omogućilo praćenje usklađenosti s tom odlukom. To može uključivati zahtjev za imenovanje opunomoćenika ili druge nezavisne osobe koja pomaže u praćenju. Opunomoćenik ili druga nezavisna osoba može izvršavati funkcije utvrđene u odluci Komisije.

Svaka odluka iz ovog stavka objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

Komisija može donijeti negativnu odluku upućenu Odboru ako odluči da predloženo korištenje Fonda ne bi bilo u skladu s unutarnjim tržištem i da se ne može provesti u obliku u kojem ga je Odbor predložio. Po primitku takve odluke Odbor ponovo razmatra svoj sanacijski program i priprema revidiran sanacijski program.”;

(c)  stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:"

„10. Odstupajući od stavka 3., Vijeće može na zahtjev države članice ili Odbora u roku od sedam dana od podnošenja tog zahtjeva, jednoglasno odlučiti da će se korištenje Fonda smatrati usklađenim s unutarnjim tržištem, ako je takva odluka opravdana iznimnim okolnostima. Komisija donosi odluku o tom predmetu ako Vijeće ne donese odluku u roku od sedam dana.”;

(22)  članak 20. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Prije utvrđivanja jesu li ispunjeni uvjeti za sanaciju, otpis ili konverziju instrumenata kapitala i relevantnih prihvatljivih obveza u skladu s člankom 21. stavkom 1., Odbor osigurava da pravedno, oprezno i realistično vrednovanje imovine i obveza subjekta iz članka 2. provede osoba koja je neovisna u odnosu na bilo koje tijelo javne vlasti, uključujući Odbor, nacionalna sanacijska tijela i dotični subjekt.”;

(b)  umeće se sljedeći stavak 8.a:"

„8.a Ako je to potrebno za donošenje odluka iz stavka 5. točaka (c) i (d), procjenitelj informacije iz stavka 7. točke (c) dopunjuje procjenom vrijednosti izvanbilančne imovine i obveza, uključujući nepredviđene obveze i imovinu.”;

(c)  u stavku 18. dodaje se sljedeća točka (d):"

„(d) pri utvrđivanju gubitaka koje bi sustav osiguranja depozita pretrpio da je institucija likvidirana u redovnom postupku u slučaju insolventnosti, primjenjuje kriterije i metodologiju iz članka 11.e Direktive 2014/49/EU i iz bilo kojeg delegiranog akta donesenog u skladu s tim člankom.”;

(23)  članak 21. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.  prvi podstavak mijenja se kako slijedi:

—  uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Odbor, koji djeluje u okviru postupka utvrđenog u članku 18., izvršava ovlasti otpisa ili konverzije relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza iz stavka 7.a u vezi sa subjektima i grupama iz članka 7. stavka 2. te subjektima i grupama iz članka 7. stavka 4. točke (b) i članka 7. stavka 5., ako su ispunjeni uvjeti za primjenu tih odredaba, samo ako na svojoj izvršnoj sjednici nakon primitka obavijesti iz drugog podstavka ili na vlastitu inicijativu utvrdi da je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta:”;

—  točka (e) zamjenjuje se sljedećim:"

„(e) subjektu ili grupi potrebna je izvanredna javna financijska potpora, osim ako se takva potpora dodjeljuje u jednom od oblika iz članka 18.a stavka 1.”;

ii.  drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Procjenu uvjeta iz prvog podstavka točaka od (a) do (d) provodi ESB za subjekte iz članka 7. stavka 2. točke (a) ili relevantno nacionalno nadležno tijelo za subjekte iz članka 7. stavka 2. točke (b), stavka 4. točke (b) i stavka 5., te Odbor na svojoj izvršnoj sjednici prema raspodjeli zadaća u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18. stavcima 1. i 2.”;

(b)  stavak 2. briše se;

(c)  u stavku 3. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) uzimajući u obzir vrijeme, potrebu za djelotvornom provedbom ovlasti za otpis i konverziju ili sanacijske strategije za sanacijsku grupu te druge relevantne okolnosti, nije razumno očekivati da bi se bilo kojom mjerom, uključujući alternativne mjere privatnog sektora, nadzorne mjere ili mjere rane intervencije, osim otpisa ili konverzije instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza iz stavka 7.a, u razumnom roku spriječila propast tog subjekta ili grupe.”;

(d)  stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:"

„9. Ako je ispunjen jedan ili više uvjeta iz stavka 1. u odnosu na subjekt iz tog stavka, i uvjeti iz članka 18. stavka 1. u odnosu na subjekt koji pripada istoj grupi, primjenjuje se postupak utvrđen u članku 18. stavcima 6., 7. i 8.”;

(24)  članak 27. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

▌

(c)  u stavku 13. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

(25)  članak 30. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:"

„Obveza suradnje i razmjene informacija”;

(b)  umeću se sljedeći stavci 2.a, 2.b i 2.c:"

„2.a Odbor, ESRB, EBA, ESMA i EIOPA blisko surađuju i razmjenjuju sve informacije koje su im potrebne za obavljanje njihovih zadaća.

2.b  ESB i drugi članovi Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) blisko surađuju s Odborom i dostavljaju mu sve informacije potrebne za obavljanje njegovih zadaća, uključujući informacije koje su prikupili u skladu sa svojim statutom. Na te razmjene informacija primjenjuje se članak 88. stavak 6.

2.c  Imenovana tijela iz članka 2. stavka 1. točke 18. Direktive 2014/49/EU blisko surađuju s Odborom. Imenovana tijela i Odbor međusobno si dostavljaju ▌sve informacije potrebne za obavljanje njihovih zasebnih zadaća.”;

(c)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

(d)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

„7. Ako je potrebno, Odbor sklapa sporazum o razumijevanju s ESB-om i drugim članovima ESSB-a, nacionalnim sanacijskim i nacionalnim nadležnim tijelima, u kojem se u glavnim crtama opisuje njihova međusobna suradnja u skladu sa stavcima 2., 2.a, 2.b i 4. ovog članka i u skladu s člankom 74. drugim stavkom u obavljanju svojih zadaća u skladu s pravom Unije. Sporazum se redovito revidira i objavljuje, vodeći računa o zahtjevima o čuvanju profesionalne tajne.”;

(26)  umeće se sljedeći članak ▌:"

„Članak 30.a

Informacije u centraliziranom automatiziranom mehanizmu

1.  Tijela koja upravljaju centraliziranim automatiziranim mehanizmima uspostavljenima člankom 32.a Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća** Odboru na njegov zahtjev dostavljaju informacije o broju stranaka kojima je subjekt iz članka 2. jedini ili glavni bankovni partner.

2.  Odbor podnosi zahtjev za informacije iz stavka 1. samo na pojedinačnoj osnovi i ako je to potrebno za obavljanje njegovih zadaća na temelju ove Uredbe.

3.  Odbor može razmjenjivati informacije dobivene u skladu s prvim stavkom s nacionalnim sanacijskim tijelima u kontekstu izvršavanja njihovih zadaća na temelju ove Uredbe.

______________________________

** Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

(27)  članak 31. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

„3. Za subjekte i grupe iz članka 7. stavka 2. te za subjekte i grupe iz članka 7. stavka 4. točke (b) i članka 7. stavka 5., ako su ispunjeni uvjeti za primjenu tih odredaba, nacionalna sanacijska tijela savjetuju se s Odborom prije nego što postupe u skladu s člankom 86. Direktive 2014/59/EU.”;

(28)  u članku 32. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Ako grupa uključuje subjekte s poslovnim nastanom u državama članicama sudionicama ili nesudionicama ili trećim zemljama, ne dovodeći u pitanje odobrenje Vijeća ili Komisije koje se propisuje ovom Uredbom, Odbor predstavlja nacionalna sanacijska tijela država članica sudionica za potrebe savjetovanja i suradnje s državama članicama nesudionicama ili trećim zemljama u skladu s člancima 7., 8., 12., 13., 16., 18., 45.h, 55. i od 88. do 92. Direktive 2014/59/EU.”;

(29)  članak 34. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1., uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Odbor može, koristeći u potpunosti sve informacije koje su ESB-u već dostupne, uključujući informacije koje su članovi ESSB-a prikupili u skladu s njegovim statutom, ili sve informacije koje su dostupne nacionalnim nadležnim tijelima, ESRB-u, EBA-i, ESMA-i ili EIOPA-i, putem nacionalnih sanacijskih tijela ili izravno, nakon što je obavijestio ta tijela, od sljedećih pravnih ili fizičkih osoba zatražiti da mu dostave sve informacije, u skladu s postupkom i u obliku koji Odbor zatraži, koje su mu potrebne za obavljanje svojih zadaća:”;

(b)  stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:"

„5. Odbor, ESB, članice ESSB-a, nacionalna nadležna tijela, ESRB, EBA, ESMA, EIOPA i nacionalna sanacijska tijela mogu sklopiti sporazume o razumijevanju kojima se utvrđuje postupak razmjene informacija. Razmjena informacija između Odbora, ESB-a i drugih članova ESSB-a, nacionalnih nadležnih tijela, ESRB-a, EBA-e, ESMA-e, EIOPA-e i nacionalnih sanacijskih tijela ne smatra se povredom zahtjeva za čuvanjem profesionalne tajne.

6.  Nacionalna nadležna tijela, ESB, članovi ESSB-a, ESRB, EBA, ESMA, EIOPA i nacionalna sanacijska tijela surađuju s Odborom kako bi provjerili jesu li neke ili sve zatražene informacije već dostupne u trenutku podnošenja zahtjeva. Ako su takve informacije dostupne, nacionalna nadležna tijela, ESB i ostali članovi ESSB-a, ESRB, EBA, ESMA, EIOPA ili nacionalna sanacijska tijela dostavljaju te informacije Odboru.”;

(30)  u članku 43. stavku 1. umeće se sljedeća točka (aa):"

„(aa) potpredsjednik imenovan u skladu s člankom 56;”;

(30.a)  članak 45. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:"

„Transparentnost i odgovornost”;

(b)  umeće se sljedeći stavak:"

„3.a Odbor objavljuje svoje politike, smjernice, opće upute, sažetke smjernica i radne dokumente osoblja o sanaciji općenito te o sanacijskim praksama i metodologijama koje se primjenjuju u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma, pod uvjetom da takva objava ne podrazumijeva otkrivanje povjerljivih informacija.”

(31)  u članku 50. stavku 1, točka (n) zamjenjuje se sljedećim:"

„(n) imenuje računovodstvenog službenika i internog revizora, u skladu s Pravilnikom o osoblju i Uvjetima zaposlenja, koji je funkcionalno neovisan u izvršavanju svojih dužnosti;”;

(31.a)  u članku 50. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:"

„(qa) osigurava savjetovanje s nacionalnim sanacijskim tijelima o smjernicama, općim uputama, politikama ili sažecima smjernica kojima se uspostavljaju sanacijske politike, prakse ili metodologije sanacije čijoj će provedbi ta nacionalna sanacijska tijela doprinijeti.”;

(32)  članak 53. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Na izvršnoj sjednici Odbora sudjeluju predsjednik, potpredsjednik i četiri člana navedena u članku 43. stavku 1. točki (b).”;

(b)  u stavku 5. riječi „članka 43. stavka 1. točaka (a) i (b)” zamjenjuju se riječima „članka 43. stavka 1. točaka (a), (aa) i (b)”.;

(33)  u članku 55. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Prilikom rasprave o pojedinačnom subjektu ili grupi čiji je poslovni nastan u samo jednoj državi članici sudionici, ako svi članovi iz članka 53. stavaka 1. i 3. ne mogu konsenzusom postići zajednički dogovor u roku koji je odredio predsjednik, tada predsjednik, podpredsjednik i članovi iz članka 43. stavka 1. točke (b) donose odluku običnom većinom.

2.  Prilikom rasprave o prekograničnoj grupi, ako svi članovi iz članka 53. stavaka 1. i 4. ne mogu konsenzusom postići zajednički dogovor u roku koji je odredio predsjednik, tada predsjednik, podpredsjednik i članovi iz članka 43. stavka 1. točke (b) donose odluku običnom većinom.”;

(34)  članak 56. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 2. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:"

„(d) izradu prednacrta i nacrta proračuna Odbora u skladu s člankom 61. i za izvršenje proračuna Odbora u skladu s člankom 63.;”;

(b)  u stavku 5. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Mandat predsjednika, potpredsjednika i članova iz članka 43. stavka 1. točke (b) traje pet godina. ▌

Osoba koja je obnašala mandat predsjednika, potpredsjednika ili člana iz članka 43. stavka 1. točke (b) ne ispunjava uvjete za imenovanje na druge dvije dužnosti.”;

(c)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

▌"

„6. Nakon saslušanja Odbora u okviru plenarne sjednice Komisija Europskom parlamentu dostavlja rodno uravnoteženi popis kandidata iz užeg izbora za dužnosti predsjednika, potpredsjednika i članova iz članka 43. stavka 1. točke (b) te obavješćuje Vijeće o tom popisu za uži izbor. Europski parlament može provesti saslušanja kandidata s tog popisa za uži izbor. U skladu s ishodom u Europskom parlamentu Komisija predaje prijedlog za imenovanje predsjednika, potpredsjednika i članova iz članka 43. stavka 1. točke (b) Europskom parlamentu na odobrenje. Nakon odobrenja tog prijedloga, Vijeće donosi provedbenu odluku o imenovanju predsjednika, potpredsjednika i članova iz članka 43. stavka 1. točke (b). Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.”;

▌

(e)  u stavku 7. zadnja se rečenica zamjenjuje sljedećim:"

„Predsjednik, potpredsjednik i članovi iz članka 43. stavka 1. točke (b) ostaju na dužnosti dok se njihovi nasljednici ne imenuju i ne preuzmu svoje dužnosti u skladu s odlukom Vijeća iz stavka 6. ovog članka.”;

(ea)  stavak 8. briše se;

(35)  članak 61. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 61.

Donošenje proračuna

1.  Do 31. ožujka svake godine predsjednik priprema prednacrt proračuna Odbora, uključujući izvještaj o procjeni prihoda i rashoda Odbora za sljedeću godinu zajedno s planom radnih mjesta i podnosi ga Odboru na plenarnoj sjednici.

Odbor na plenarnoj sjednici prema potrebi prilagođava prednacrt proračuna Odbora zajedno s nacrtom plana radnih mjesta.

2.  Na temelju prednacrta proračuna koji Odbor usvoji na plenarnoj sjednici, predsjednik sastavlja nacrt proračuna Odbora i podnosi ga Odboru za donošenje na plenarnoj sjednici.

Do 30. studenoga svake godine Odbor na plenarnoj sjednici prema potrebi prilagođava nacrt koji je podnio predsjednik i usvaja konačni proračun Odbora, zajedno s planom radnih mjesta.”;

(35.a)  u članku 62. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Odbor je, putem svoje plenarne sjednice, odgovoran za donošenje standarda unutarnje kontrole i uspostavu sustava i postupaka unutarnje kontrole koji unutarnjem revizoru omogućuju obavljanje zadaća.”;

(36)  u članku 69. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Ako se nakon početnog razdoblja iz stavka 1. dostupna financijska sredstva smanje na iznos manji od ciljne razine navedene u tom stavku, prikupljaju se redovni doprinosi koji se izračunavaju u skladu s člankom 70. dok se ne ostvari ciljana razina. Odbor može odgoditi naplatu redovitih doprinosa koji se prikupljaju u skladu s člankom 70. za najviše tri godine kako bi osigurao da iznos koji treba prikupiti bude razmjeran troškovima postupka prikupljanja, pod uvjetom da takva odgoda bitno ne utječe na kapacitet Odbora za korištenje Fonda u skladu s odjeljkom 3. Nakon što se ciljana razina dosegne prvi put te ako su dostupna financijska sredstva naknadno smanjena na manje od dvije trećine ciljne razine, utvrđuje se razina doprinosa koja omogućuje dostizanje ciljne razine u roku od četiri godina.”;

(37)  članak 70. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Dostupna financijska sredstva koja se uzimaju u obzir za ostvarenje ciljne razine navedene u članku 69. mogu uključivati neopozive obveze plaćanja koje su u potpunosti osigurane kolateralima niskog rizika i neopterećene pravima bilo koje treće strane, stoje na raspolaganju i izdvojena su isključivo za Odbor koji ih koristi za potrebe navedene u članku 76. stavku 1. Udio tih neopozivih obveza plaćanja ne premašuje 30 % ukupnog iznosa doprinosa prikupljenih u skladu s ovim člankom. Unutar tog ograničenja Odbor svake godine utvrđuje udio neopozivih obveza plaćanja u ukupnom iznosu doprinosa koji se prikupljaju u skladu s ovim člankom.”;

(b)  umeće se sljedeći stavak 3.a:"

„3.a Odbor upućuje poziv na izvršenje neopozivih obveza plaćanja preuzetih u skladu sa stavkom 3. ovog članka ako je potrebno koristiti sredstva iz Fond u skladu s člankom 76.

Ako institucija ili subjekt prestanu biti obuhvaćeni područjem primjene članka 2. i više ne podliježu obvezi plaćanja doprinosa u skladu sa stavkom 1. ovog članka, Odbor upućuje poziv na izvršenje neopozivih obveza plaćanja preuzetih na temelju stavka 3. koje su dospjele. Ako je doprinos povezan s neopozivom obvezom plaćanja propisno plaćen na prvi poziv, Odbor poništava obvezu i vraća kolateral. Ako doprinos nije propisno plaćen na prvi poziv, Odbor zadržava kolateral i poništava obvezu.”;

(38)  u članku 71. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Ukupni godišnji iznos izvanrednih ex post doprinosa ne premašuje iznos koji je triput veći od 12,5 % ciljne razine.”;

(39)  u članku 74. umeće se sljedeći stavak:"

„Odbor obavješćuje Komisiju i ESB čim utvrdi da bi trebalo aktivirati financijske aranžmane ugovorene za Fond u skladu s ovim člankom te dostavlja Komisiji i ESB-u sve informacije potrebne za obavljanje njihovih zadaća u vezi s takvim financijskim aranžmanima.”;

(40)  članak 76. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Ako Odbor utvrdi da će korištenje sredstava iz Fonda za potrebe iz stavka 1. vjerojatno dovesti do prijenosa dijela gubitaka subjekta iz članka 2. na Fond, primjenjuju se načela za korištenje sredstava Fonda utvrđena u članku 27.”;

(b)  dodaju se sljedeći stavci 5. i 6.:"

„5. Ako se instrumenti sanacije iz članka 22. stavka 2. točke (a) ili (b) koriste za prijenos samo dijela imovine, prava ili obveza institucije u sanaciji, Odbor ima pravo od preostalog subjekta potraživati sve troškove i gubitke Fonda nastale zbog doprinosa sanaciji u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka u vezi s gubicima koje bi vjerovnici inače snosili.

6.  Potraživanja Odbora iz stavka 5. ovog članka i članka 22. stavka 6. u svakoj državi članici sudionici imaju isti red prvenstva kao i potraživanja nacionalnih financijskih aranžmana za sanaciju u nacionalnom pravu te države članice kojim se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti na temelju članka 108. stavka 9. Direktive 2014/59/EU.”;

(41)  članak 79. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Kako ti deponenti ne bi snosili gubitke, države članice sudionice osiguravaju da, ako Odbor poduzme sanacijsku mjeru u odnosu na kreditnu instituciju i ako takva mjera osigurava da deponenti osiguranih depozita i fizičke osobe te mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća koji drže prihvatljive depozite i dalje imaju pristup svojim depozitima, sustav osiguranja depozita kojemu je ta kreditna institucija pridružena uplaćuje doprinos u svrhe navedene u članku 109. Direktive 2014/59/EU i pod uvjetima iz tog članka.

2.  Odbor, u bliskoj suradnji sa sustavom osiguranja depozita, utvrđuje iznos doprinosa sustava osiguranja depozita u skladu sa stavkom 1. nakon savjetovanja sa sustavom osiguranja depozita i, prema potrebi, imenovanim tijelom u smislu članka 2. stavka 1. točke 18. Direktive 2014/49/EU, o procijenjenom trošku isplate deponentima u skladu s člankom 11.e Direktive 2014/49/EU i u skladu s uvjetima iz članka 20. ove Uredbe.

3.  Odbor o svojoj odluci iz prvog podstavka obavješćuje imenovano tijelo u smislu članka 2. stavka 1. točke 18. Direktive 2014/49/EU i sustav osiguranja depozita kojem je institucija pridružena. Sustav osiguranja depozita provodi tu odluku bez odgode.”;

(b)  u stavku 5. drugi i treći podstavak brišu se;

(41.a)  umeću se sljedeći članci:"

„Članak 79.a

Izvješćivanje o likvidnosti u sanaciji

Komisija do 31. prosinca 2024. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o pitanju likvidnosti u sanaciji.

U izvješću se ispituje je li privremeni manjak likvidnosti nakon dokapitalizacije institucije u sanaciji prouzročen, među ostalim, instrumentom koji nedostaje u paketu instrumenata sanacije te se ispituju najučinkovitiji načini rješavanja privremenog manjka likvidnosti, uzimajući u obzir prakse u drugim jurisdikcijama. U izvješću se iznose konkretne opcije politike.

Članak 79.b

U kontekstu nastavka rasprava o bankovnoj uniji Komisija do 31. prosinca 2026. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o učinkovitosti i opsegu internog mehanizma za prijenos gubitaka unutar sanacijskih grupa koji proizlaze iz reforme okvira za upravljanje krizama.

U izvješću se posebno razmatraju područje primjene sanacije, razina usklađenosti s ciljevima internog MREL-a, uvjeti za pristup sigurnosnim mrežama koje financira industrija, posebno Fondu.”;

(42)  u članku 85. stavku 3. riječ „iz” zamjenjuje se riječima „donesene u okviru”;

(43)  u članku 88. dodaje se sljedeći stavak 7.:"

„7. Ovim člankom Odbor se ne sprečava da objavi svoje analize ili procjene, među ostalim i ako se temelje na informacijama koje su dostavili subjekti iz članka 2. ili druga tijela iz stavka 6. ovog članka, ako Odbor procijeni da se objavom ne bi naštetilo zaštiti javnog interesa u pogledu financijske, monetarne ili ekonomske politike te da postoji javni interes za objavu koji ima prednost pred svakim drugim interesom iz stavka 5. ovog članka. Smatra se da su takve objave Odbora dio njegovih zadaća na temelju ove Uredbe za potrebe stavka 1. ovog članka.”;

(43.a)  u članku 94. stavku 1. umeće se sljedeća točka:"

„(aa) međudjelovanje postojećeg okvira i uspostave Europskog sustava osiguranja depozita.”

Članak 2.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od ... [Ured za publikacije, unijeti datum = 12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Međutim, članak 1. točka 1. podtočka (a), točke 2. i 3., točka 4. podtočka (a), točka 5. podtočke (a) i (b), podtočka (c) podpodtočke i. i ii., točka 6. podtočka (a), točka 7., točka 13. podtočka (a) podpodtočka i. i podtočka (b), točka 14. podtočke (a), (b) i (d), točka 19. podtočke (d) i (e), točka 21. točka 23. podtočka (a) podpodtočka i. prva alineja, podtočke (b) i (d), točke od 25. do 35. i točke 39., 42. i 43. primjenjuju se od... [Ured za publikacije: unijeti datum = mjesec dana od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednica Predsjednik

(1) SL C 307, 31.8.2023., str. 19. (2) SL C 349, 29.9.2023., str. 161. (3) * Promjene u cijelom tekstu proizlaze iz donošenja izmjene 1. Novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌. (4) SL C , , str. . (5) SL C , , str. . (6) Odbor za financijsku stabilnost, Key Attributes of Effective Resolution Regimes for Financial Institutions, 15. listopada 2014. (7) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.). (8) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.). (9) Delegirana uredba Komisije (EU) 2021/1118 оd 26. ožujka 2021. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje metodologija koju sanacijska tijela upotrebljavaju za procjenu zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj za subjekte u sanaciji na konsolidiranoj razini sanacijske grupe ako sanacijska grupa ne podliježe tim zahtjevima na temelju te direktive (SL L 241, 8.7.2021., str. 1.). (10) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.). (11) Uredba (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu, i Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 150, 7.6.2019., str. 1.). (12) Uredba (EU) 2019/877 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava (SL L 150, 7.6.2019., str. 226.). (13) Direktiva (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ (SL L 150, 7.6.2019., str. 296.). (14) Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013, str. 63.). (15) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.). (16) COM(2018) 133 final. (17) COM(2020) 822 final. (18) Uredba Komisije (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 320, 29.11.2008., str. 1.). (19) Uredba Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (SL L 318, 27.11.1998., str. 8.). (20) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu mjera rane intervencije, uvjeta za sanaciju i financiranja mjera sanacije (COM(2023)0227 – C9-0135/2023 – 2023/0112(COD))

P9_TA(2024)0327 A9-0153/2024

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2023)0227),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0135/2023),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 5. srpnja 2023.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 13. srpnja 2023.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9‑0153/2024),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Direktive (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu mjera rane intervencije, uvjeta za sanaciju i financiranja mjera sanacije(3)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(4),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Okvir Unije za sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava („institucije”) uspostavljen je nakon globalne financijske krize 2008.–2009. i objave međunarodno prihvaćene publikacije Odbora za financijsku stabilnost „Ključna svojstva djelotvornih postupaka sanacije financijskih institucija(6)”. Okvir Unije za sanaciju čine Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7) i Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(8). Oba akta primjenjuju se na institucije s poslovnim nastanom u Uniji i sve druge subjekte koji su obuhvaćeni područjem primjene te direktive ili uredbe („subjekti”). Cilj je okvira Unije za sanaciju uredno upravljanje propadanjem institucija i subjekata očuvanjem njihovih ključnih funkcija i sprečavanjem prijetnji financijskoj stabilnosti uz zaštitu deponenata i javnih sredstava. Njegov je dodatan cilj potaknuti razvoj unutarnjeg bankarskog tržišta stvaranjem usklađenog sustava za koordinirano rješavanje prekograničnih kriza i izbjegavanjem narušavanja tržišnog natjecanja i rizikâ od nejednakog postupanja.

(2)  Nakon nekoliko godina provedbe okvir Unije za sanaciju u svojem sadašnjem obliku ne postiže željene rezultate u pogledu određenih ciljeva. Naime, iako su institucije i subjekti ostvarili veliki napredak u omogućivanju sanacije, čemu su posvetili znatna sredstva, posebno povećanjem kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije te nadopunom aranžmana financiranja sanacije, okvir Unije za sanaciju rijetko se koristi. Naprotiv, propast određenih manjih i srednjih institucija i subjekata uglavnom se rješava neusklađenim nacionalnim mjerama. Nažalost, umjesto da se primjenjuju sigurnosne mreže koje financira sam sektor, uključujući sredstva iz financijskih aranžmana za sanaciju, i dalje se troši novac poreznih obveznika. Čini se da su razlog tomu nedostatni poticaji. Ti nedostatni poticaji posljedica su međudjelovanja okvira Unije za sanaciju i nacionalnih pravila, pri čemu se u procjeni javnog interesa široko diskrecijsko pravo ne primjenjuje uvijek u skladu s načinom na koji bi se okvir Unije za sanaciju trebao primjenjivati. Okvirom Unije za sanaciju rijetko koristilo i zbog rizika da će deponenti institucija koje se financiraju depozitima snositi gubitke kako bi te institucije mogle pristupiti vanjskom financiranju u sanaciji, osobito ako ne postoje druge obveze prihvatljive za bail-in. Naposljetku, budući da su pravila o pristupu financiranju manje stroga izvan sanacije nego u sanaciji, umjesto primjene okvira Unije za sanaciju biraju se druga rješenja, u okviru kojih se umjesto sredstava institucije ili subjekta ili sredstava iz sigurnosnih mreža koje financira sam sektor često troši novac poreznih obveznika. To pak stvara rizike od fragmentacije, rizike od neoptimalnih ishoda u upravljanju propašću institucija i subjekata, posebno manjih i srednjih institucija i subjekata, kao i oportunitetne troškove zbog neiskorištenih financijskih sredstava. Stoga je potrebno djelotvornije i dosljednije primjenjivati okvir Unije za sanaciju te omogućiti njegovu primjenu kad je to u javnom interesu, među ostalim za manje i srednje institucije▌.

(2.a)  Cilj je preispitivanja Direktive 2014/59/EU bolje zaštititi novac poreznih obveznika i uspostaviti nove sustavne mehanizme za institucije i subjekte koji nisu obuhvaćeni postojećim okvirom za sanaciju. Taj je okvir osmišljen kako bi se smanjilo gospodarsko opterećenje društva smanjenjem ukupnih troškova povezanih s propadanjem banaka. Upotreba novca poreznih obveznika trebala bi se znatno smanjiti uvođenjem revidiranog okvira radi osiguravanja češće i djelotvornije upotrebe mehanizama za financiranje sanacija.

(3)  Intenzitet i detaljnost planiranja sanacije za društva kćeri koja nisu utvrđena kao sanacijski subjekti ovise o veličini i profilu rizičnosti dotičnih institucija i subjekata, postojanju ključnih funkcija i sanacijskoj strategiji grupe. Stoga bi pri utvrđivanju mjera koje treba poduzeti u odnosu na takva društva kćeri sanacijska tijela trebala moći uzeti u obzir te čimbenike i prema potrebi primijeniti pojednostavnjeni pristup.

(3.a)  Jedan je od ključnih ciljeva ove Direktive o izmjeni uvođenje ažuriranog pristupa za osnaživanje tijela kako bi djelotvorno upravljala mogućim propadanjem nekih banaka ili grupe banaka. Tim bi se pristupom trebala promicati transparentnost i predvidljivost, a negativne gospodarske posljedice svesti na najmanju moguću razinu. Takav je pristup usklađen s općim načelom sanacije vlastitim sredstvima iz Direktive 2014/59/EU, pri čemu se zadržava praktična izvedivost postupanja u slučaju propadanja srednjih banaka.

(4)  Nakon što se utvrdi da institucija ili subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti i sanacijsko tijelo zaključi da sanacija nije u javnom interesu, institucija ili subjekt koji se likvidira u skladu s nacionalnim pravom u konačnici će izići s tržišta. To znači da plan mjera koje treba poduzeti u slučaju propasti nije potreban, neovisno o tome je li nadležno tijelo dotičnoj instituciji ili subjektu već oduzelo odobrenje za rad. Isto vrijedi i za preostalu instituciju u sanaciji nakon prijenosa imovine, prava i obveza u okviru strategije prijenosa. Stoga je primjereno odrediti da u tim situacijama ne treba donijeti sanacijske planove.

(5)  Sanacijska tijela mogu zabraniti određene raspodjele ako institucija ili subjekt ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kad se on razmatra uz minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze („MREL”). Međutim, u određenim će situacijama institucija ili subjekt možda trebati ispuniti MREL na drukčijoj osnovi od one na kojoj mora ispuniti zahtjev za kombinirani zaštitni sloj. Pritom postaje neizvjesno u kojim uvjetima sanacijska tijela mogu izvršavati svoje ovlasti zabrane raspodjele i u kojim se uvjetima može izračunati najveći raspodjeljivi iznos povezan s MREL-om. Stoga bi za te slučajeve trebalo propisati da bi sanacijska tijela trebala izvršavati ovlast zabrane određenih raspodjela na temelju procjene zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj koju provode u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2021/1118(9). Radi transparentnosti i pravne sigurnosti sanacijska tijela trebala bi o procijenjenom zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj obavijestiti instituciju ili subjekt, koji bi ga potom trebali javno objaviti.

(6)  Mjere rane intervencije stvorene su kako bi nadležna tijela mogla riješiti problem pogoršanja financijske i ekonomske situacije institucije ili subjekta te što više smanjiti rizik i posljedice moguće sanacije. No, s obzirom na to da nije sigurno koji su okidači za primjenu tih mjera, kao i da se djelomično preklapaju s nadzornim mjerama, mjere rane intervencije rijetko se koriste. Stoga bi trebalo pojednostavniti i razraditi uvjete za primjenu mjera rane intervencije. Da bi se otklonile dvojbe o uvjetima i vremenskom okviru za razrješenje upravljačkog tijela i imenovanje privremenih upravitelja, te bi mjere trebalo izričito svrstati u mjere rane intervencije i njihovu primjenu temeljiti na istim okidačima. Isto tako od nadležnih tijela trebalo bi se zahtijevati da odaberu odgovarajuće mjere za rješavanje određene situacije u skladu s načelom proporcionalnosti. Da bi mogla uzeti u obzir reputacijske rizike ili rizike povezane s pranjem novca ili informacijskom i komunikacijskom tehnologijom, nadležna tijela trebala bi uvjete za primjenu mjera rane intervencije ocijeniti ne samo na temelju kvantitativnih pokazatelja, kao što su kapitalni ili likvidnosni zahtjevi, razina financijske poluge, neprihodonosni krediti i koncentracija izloženosti, nego i na temelju kvalitativnih okidača.

(7)  Kako bi se poboljšala pravna sigurnost, trebalo bi ukloniti mjere rane intervencije utvrđene u Direktivi 2014/59/EU koje se preklapaju s već postojećim ovlastima na temelju bonitetnog okvira utvrđenog u Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(10) i u Direktivi (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća(11). Osim toga, sanacijskim tijelima treba omogućiti da se pripreme za moguću sanaciju institucije ili subjekta. Nadležno tijelo stoga bi trebalo dovoljno rano obavijestiti sanacijska tijela o pogoršanju financijskog stanja institucije ili subjekta, a sanacijska tijela trebala bi imati ovlasti potrebne za provedbu pripremnih mjera. Važno je napomenuti da prethodna primjena mjera rane intervencije ne bi trebala biti uvjet sanacijskom tijelu za pripremu stavljanja institucije ili subjekta na tržište odnosno za traženje informacija radi ažuriranja plana sanacije i pripreme vrednovanja jer će to sanacijskim tijelima omogućiti da što brže odgovore na pogoršanje stanja institucije ili subjekta. Radi dosljednog, koordiniranog, djelotvornog i pravodobnog odgovora na pogoršanje financijskog stanja institucije ili subjekta te pravilne pripreme za moguću sanaciju potrebno je poboljšati interakciju i koordinaciju nadležnih tijela i sanacijskih tijela. Čim institucija ili subjekt ispuni uvjete za primjenu mjera rane intervencije, nadležna tijela i sanacijska tijela trebala bi početi intenzivnije razmjenjivati informacije, uključujući privremene informacije, i zajednički pratiti financijsko stanje institucije ili subjekta.

(8)  Potrebno je osigurati pravodobno djelovanje i ranu koordinaciju nadležnog tijela i sanacijskog tijela kad institucija ili subjekt i dalje trajno posluju, no postoji značajan rizik od njihove propasti. Stoga bi nadležno tijelo trebalo što prije obavijestiti sanacijsko tijelo o takvom riziku. U toj bi se obavijesti trebalo navesti zašto je nadležno tijelo provelo procjenu te iznijeti pregled alternativnih mjera privatnog sektora, nadzornih mjera ili mjera rane intervencije kojima se može spriječiti propast institucije ili subjekta u razumnom roku. Ta rana obavijest ne bi trebala dovesti u pitanje postupke za utvrđivanje jesu li ispunjeni uvjeti za sanaciju. Prethodna obavijest o značajnom riziku od propasti ili vjerojatne propasti institucije ili subjekta koju sanacijskom tijelu dostavlja nadležno tijelo ne bi trebala biti uvjet za kasnije utvrđivanje da institucija ili subjekt stvarno propada ili je vjerojatno da će propasti. Nadalje, ako se kasnije procijeni da institucija ili subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti i da nema alternativnih rješenja za sprečavanje te propasti u razumnom roku, sanacijsko tijelo mora donijeti odluku o tome hoće li poduzeti mjere sanacije. U tom slučaju pravodobnost odluke o primjeni mjere sanacije na instituciju ili subjekt može biti ključna za uspješnu provedbu sanacijske strategije ponajprije zato što ranija intervencija u instituciji ili subjektu može pridonijeti stvaranju dostatnih razina kapaciteta pokrivanja gubitaka i likvidnosti za provedbu te strategije. Stoga je primjereno omogućiti sanacijskom tijelu da u bliskoj suradnji s nadležnim tijelom procijeni koji bi bio razuman rok za provedbu alternativnih mjera kako bi se izbjegla propast institucije ili subjekta. Pri provedbi te procjene trebalo bi uzeti u obzir i potrebu za očuvanjem sposobnosti sanacijskog tijela i predmetnog subjekta da učinkovito provedu sanacijsku strategiju ondje gdje je to u konačnici potrebno, ali ta potreba ne bi smjela spriječiti poduzimanje alternativnih mjera. Konkretno, predviđeni vremenski okvir za alternativne mjere trebao bi biti takav da ne ugrožava učinkovitost moguće provedbe sanacijske strategije. Da bi se osigurao pravodobni ishod i sanacijskom tijelu omogućila pravilna priprema za moguću sanaciju institucije ili subjekta, sanacijsko tijelo i nadležno tijelo trebali bi redovito održavati sastanke, o čijoj bi učestalosti trebalo odlučiti sanacijsko tijelo ovisno o okolnostima slučaja.

(9)  Okvir za sanaciju trebao bi se primjenjivati na sve institucije ili subjekte neovisno o njihovoj veličini i poslovnom modelu ako instrumenti dostupni u okviru nacionalnog prava nisu primjereni za upravljanje njihovom propašću. Kako bi se to postiglo, trebalo bi odrediti kriterije za primjenu procjene javnog interesa na instituciju ili subjekt koji propada. U tom pogledu potrebno je pojasniti da se, ovisno o konkretnim okolnostima, određene funkcije institucije ili subjekta mogu smatrati ključnima čak i ako bi njihova obustava utjecala na financijsku stabilnost ili ključne usluge ▌na regionalnoj razini, osobito ako je zamjenjivost ključnih funkcija određena relevantnim geografskim tržištem.

(9.a)   Kako bi se osiguralo da se procjena učinka na regionalnoj razini može temeljiti na podacima koji su na dosljedan način dostupni u cijeloj Uniji, regionalnu razinu trebalo bi tumačiti u odnosu na teritorijalne jedinice razine 1 ili razine 2 nomenklature prostornih jedinica za statistiku (razina NUTS 1 ili 2) u smislu Uredbe (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(12).

(10)  U procjeni je li sanacija institucije ili subjekta u javnom interesu trebalo bi uzeti u obzir da su deponenti bolje zaštićeni kad se sredstva sustava osiguranja depozita učinkovitije koriste, a gubici tih sredstava smanje. Stoga bi se u procjeni javnog interesa trebalo smatrati da se zaštita deponenata kao cilj sanacije bolje ostvaruje u sanaciji ako bi odabirom postupka u slučaju insolventnosti nastali veći troškovi za sustav osiguranja depozita.

(10.a)  Ako se nacionalnim okvirima za insolventnost i sanaciju djelotvorno postižu ciljevi okvira u istoj mjeri, prednost bi trebalo dati opciji kojom se rizik za porezne obveznike i gospodarstvo svodi na najmanju moguću razinu. Tim se pristupom osigurava razborito i odgovorno djelovanje usklađeno s općim ciljem zaštite interesa poreznih obveznika i šire gospodarske stabilnosti.

(11)  U procjeni je li sanacija institucije ili subjekta u javnom interesu trebalo bi što više uzeti u obzir i razliku između financiranja sredstvima iz sigurnosnih mreža koje financira sam sektor (aranžmani financiranja sanacije ili sustavi osiguranja depozita) s jedne strane i financiranja sredstvima država članica iz novca poreznih obveznika s druge strane. Financiranje sredstvima država članica podrazumijeva veći rizik od moralnog hazarda i slabiji poticaj za tržišnu disciplinu. Stoga bi sanacijska tijela, pri procjeni cilja što manjeg oslanjanja na izvanredne javne financijske potpore, trebala utvrditi da je financiranje sredstvima iz aranžmana financiranja sanacije ili sustava osiguranja depozita poželjnije, a financiranje jednakim iznosom sredstava iz proračuna država članica trebalo bi se razmatrati samo u izvanrednim okolnostima.

(11.a)   Izvanredna financijska potpora namijenjena institucijama i subjektima i osigurana sredstvima poreznih obveznika trebala bi se, ako se uopće dodjeljuje, dodjeljivati samo za ispravljanje ozbiljnih poremećaja izvanredne i sistemske naravi u gospodarstvu jer se njome stvara znatno opterećenje za javne financije i narušavaju jednaki uvjeti na unutarnjem tržištu.

(12)  Radi što učinkovitijeg ostvarivanja ciljeva sanacije trebalo bi se procijeniti da sanacija nije u javnom interesu samo ako bi se likvidacijom institucije ili subjekta koji propada u redovnom postupku u slučaju insolventnosti ciljevi sanacije ostvarili učinkovitije, a ne samo u jednakoj mjeri kao sanacijom.

(12.a)  Pri odlučivanju između sanacije i likvidacije prednost bi trebalo dati opciji s nižim ukupnim troškovima. Tom bi se procjenom trebali uzeti u obzir različiti troškovi, uključujući troškove povezane s isplatama iz sustava osiguranja depozita, kao što su trajanje potrebno za povrat imovine i prihodi izgubljeni tijekom tog postupka. U slučajevima kada i opcija sanacije i opcija likvidacije imaju slične profile troškova, prednost bi trebalo dati opciji koja nosi manje povezanih rizika za gospodarstvo, uključujući javne financije i učinak na stabilnost gospodarstva.

(13)  Instituciju ili subjekt koji propada i nije u postupku sanacije trebalo bi likvidirati u skladu s postupcima u okviru nacionalnog prava. Takvi se postupci mogu znatno razlikovati među državama članicama. Iako je primjereno omogućiti dovoljno fleksibilnu primjenu postojećih nacionalnih postupaka, trebalo bi pojasniti određene aspekte kako bi dotične institucije ili subjekti mogli izaći s tržišta.

(14)  Trebalo bi omogućiti da odgovarajuće nacionalno upravno ili pravosudno tijelo brzo pokrene postupak u skladu s nacionalnim pravom kad se smatra da institucija ili subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti i kad za njih nije pokrenut postupak sanacije. Ako je dobrovoljna likvidacija institucije ili subjekta na temelju odluke dioničara moguća u skladu s nacionalnim pravom, takva bi mogućnost trebala i dalje biti dostupna. Međutim, izostane li brzo djelovanje dioničara, trebalo bi odgovarajućem nacionalnom upravnom ili pravosudnom tijelu omogućiti poduzimanje mjera.

(15)  Trebalo bi propisati i da je konačni ishod takvih postupaka izlazak s tržišta institucije ili subjekta koji propada ili prestanak njihovih bankarskih aktivnosti. Ovisno o nacionalnom pravu, taj se cilj može ostvariti na različite načine, među ostalim prodajom institucije ili subjekta ili njihovih dijelova, prodajom određene imovine ili obveza, postupnom likvidacijom ili prestankom njihovih bankarskih aktivnosti, uključujući plaćanja i primanje depozita, u svrhu postupne prodaje njihove imovine radi isplate vjerovnicima. Međutim, kako bi se povećala predvidljivost postupaka, taj bi se ishod trebao postići u razumnom roku.

(16)  Nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena za oduzimanje odobrenja za rad institucije ili subjekta isključivo na temelju činjenice da institucija ili subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti i da za njih nije pokrenut postupak sanacije. Nadležna tijela trebala bi moći oduzeti odobrenje za rad radi potpore cilju likvidacije institucije ili subjekta u skladu s nacionalnim pravom, posebno u slučajevima kad se postupci dostupni u okviru nacionalnog prava ne mogu pokrenuti u trenutku kad se utvrdi da institucija ili subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti, uključujući slučajeve u kojima institucija ili subjekt još nisu insolventni u bilanci. Kako bi se dodatno pridonijelo ostvarenju cilja likvidacije institucije ili subjekta, države članice trebale bi se pobrinuti za to da se oduzimanje odobrenja za rad koje provodi nadležno tijelo također uključi u moguće uvjete za pokretanje barem jednog od postupaka dostupnih u okviru nacionalnog prava i primjenjivih na institucije ili subjekte koji propadaju ili će vjerojatno propasti, ali za koje nije pokrenut postupak sanacije.

(17)  S obzirom na iskustvo stečeno u provedbi Direktive 2014/59/EU, Uredbe (EU) br. 806/2014 i Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća(13) potrebno je razraditi uvjete pod kojima se mogu iznimno odobriti preventivne mjere opreza koje se smatraju izvanrednim javnim financijskim potporama. Da bi se smanjilo narušavanje tržišnog natjecanja zbog razlika među sustavima osiguranja depozita u Uniji, intervencije sustavâ osiguranja depozita u kontekstu preventivnih mjera usklađenih s Direktivom 2014/49/EU koje se smatraju izvanrednim javnim financijskim potporama iznimno bi trebalo dopustiti ako institucija korisnica ili subjekt korisnik ne ispunjava nijedan od uvjeta u skladu s kojima bi se smatralo da propada ili je vjerojatno da će propasti. Trebalo bi osigurati dovoljno rano poduzimanje mjera opreza. Za potrebe preventivne dokapitalizacije Europska središnja banka (ESB) trenutačno utvrđuje jesu li institucija ili subjekt solventni na temelju procjene budućeg poslovanja u kojoj razmatra može li institucija ili subjekt u sljedećih 12 mjeseci ispuniti kapitalne zahtjeve iz Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(14) ili Uredbe (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća(15) i dodatan kapitalni zahtjev utvrđen u Direktivi 2013/36/EU odnosno Direktivi (EU) 2019/2034. Tu praksu trebalo bi propisati u Direktivi 2014/59/EU. Nadalje, mjerama pomoći za imovinu umanjene vrijednosti, uključujući subjekte za upravljanje imovinom i sustave osiguranja imovine, mogu se djelotvorno i učinkovito ukloniti uzroci financijskih poteškoća s kojima se mogu suočiti institucije i subjekti te spriječiti njihova propast, pa bi se stoga mogle smatrati relevantnim mjerama opreza. Zato bi trebalo odrediti da takve mjere opreza mogu biti u obliku mjera za imovinu umanjene vrijednosti.

(18)  Da bi se očuvala tržišna disciplina, zaštitila javna sredstva i izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja, mjere opreza trebale bi ostati iznimka i primjenjivati se samo za uklanjanje ozbiljnih poremećaja na tržištu ili očuvanje financijske stabilnosti, osobito u slučaju sistemske krize. Isto tako mjere opreza ne bi se smjele koristiti za nadoknadu pretrpljenih ili vjerojatnih gubitaka. Najpouzdaniji način za utvrđivanje gubitaka koji su pretrpljeni ili je vjerojatno da će biti pretrpljeni jest da ESB, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(16) ili nacionalna nadležna tijela obave provjeru kvalitete imovine. Tom provjerom, ako se može provesti u razumnom roku, nadležna tijela trebali bi utvrditi gubitke koji su pretrpljeni ili je vjerojatno da će biti pretrpljeni. Ako to nije moguće, nadležna tijela trebala bi te gubitke utvrditi na način koji je najpouzdaniji s obzirom na postojeće okolnosti, prema potrebi izravnim nadzorom.

(19)  Cilj je preventivne dokapitalizacije pružiti potporu održivim institucijama i subjektima za koje je utvrđeno da će se u bliskoj budućnosti vjerojatno suočiti s privremenim poteškoćama, kao i spriječiti daljnje pogoršanje njihove situacije. Da bi izbjegla dodjela javnih subvencija poduzećima koja su u trenutku dodjele već neprofitabilna, odobrene mjere opreza u obliku stjecanja instrumenata regulatornog kapitala ili drugih instrumenata kapitala odnosno mjera za imovinu umanjene vrijednosti ne bi trebale premašivati iznos potreban za rješavanje nedostatka kapitala utvrđenog u nepovoljnom scenariju u testu otpornosti na stres ili jednakovrijednoj ocjeni. Da bi se u konačnici obustavilo javno financiranje, te mjere opreza trebale bi biti vremenski ograničene i imati jasan rok trajanja (▌„strategiju za napuštanje mjere potpore”). Instrumenti bez dospijeća, uključujući redovni osnovni kapital, trebali bi se koristiti samo u izvanrednim okolnostima i podlijegati određenim kvantitativnim ograničenjima jer ne ispunjavaju uvjet privremenosti.

(20)  Mjere opreza trebalo bi ograničiti na iznos koji je instituciji ili subjektu potreban za održavanje solventnosti u slučaju događaja iz nepovoljnog scenarija utvrđenog u testu otpornosti na stres ili jednakovrijednoj ocjeni. Institucija ili subjekt na koji se primijene mjere opreza u obliku mjera za imovinu umanjene vrijednosti trebali bi moći iskoristiti iznos iz tih mjera za pokrivanje gubitaka od prenesene imovine ili u kombinaciji sa stjecanjem instrumenata kapitala, pod uvjetom da se ne premaši ukupan iznos koji nedostaje. Potrebno je osigurati i da te mjere opreza u obliku mjera za imovinu umanjene vrijednosti budu usklađene s postojećim pravilima o državnim potporama i najboljom praksom, da se njima obnovi dugoročna održivost institucije ili subjekta, da državna potpora bude ograničena na najmanji potreban iznos i da se izbjegne narušavanje tržišnog natjecanja. Zato bi u slučaju primjene mjera opreza u obliku mjera za imovinu umanjene vrijednosti relevantna tijela trebala imati na umu posebne smjernice, uključujući Nacrt za društva za upravljanje imovinom(17) i Komunikaciju o rješavanju problema neprihodonosnih kredita(18). Te mjere opreza u obliku mjera za imovinu umanjene vrijednosti trebale bi usto uvijek podlijegati i glavnom uvjetu privremenosti. Očekuje se da će državna jamstva za imovinu umanjene vrijednosti dotične institucije ili subjekta koja se odobravaju za određeno razdoblje ispunjavati uvjet privremenosti bolje od prijenosa takve imovine na subjekt koji prima javne potpore. Da bi institucije koje primaju potporu bile u skladu s uvjetima mjere potpore, nacionalna nadležna tijela trebala bi od institucija koje nisu ispunile svoje obveze zatražiti plan s korektivnim mjerama. Ako nadležno tijelo smatra da se mjerama iz plana s korektivnim mjerama ne može postići dugoročna održivost institucije ili ako institucija nije postupala u skladu s planom s korektivnim mjerama, relevantna tijela trebala bi procijeniti je li institucija u situaciji da propada ili će vjerojatno propasti, u skladu s člankom 32. Direktive 2014/59/EU.

(21)  Kako bi se obuhvatila bitna kršenja bonitetnih zahtjeva, potrebno je razraditi i uvjete na temelju kojih se utvrđuje propadaju li holdinzi ili je vjerojatno da će propasti. Ako holding prekrši te zahtjeve, to bi se trebalo smatrati bitnim kršenjem koje je po vrsti i opsegu usporedivo s kršenjem zbog kojeg bi nadležnom tijelu, da ga počini kreditna institucija, imalo osnovu za oduzimanje odobrenja za rad u skladu s člankom 18. Direktive 2013/36/EU.

(22)  Države članice mogu u skladu sa svojim nacionalnim pravom imati ovlasti suspenzije obveza plaćanja ili isporuke koje mogu obuhvaćati prihvatljive depozite. Ako suspenzija obveza plaćanja ili isporuke nije izravno povezana s financijskim okolnostima kreditne institucije, depoziti možda neće biti nedostupni za potrebe Direktive 2014/49/EU. Zbog toga deponenti možda neće imati pristup svojim depozitima tijekom duljeg razdoblja. Kako bi se zadržalo povjerenje deponenata i njihovo povjerenje u bankarski sektor te održala financijska stabilnost, države članice trebale bi se pobrinuti za to da deponenti imaju pristup primjerenom dnevnom iznosu iz svojih depozita, osobito za pokriće troškova života, ako se njihovi depoziti učine nedostupnima zbog suspenzije plaćanja iz drugih razloga osim onih koji dovode do isplate deponentima. Takav bi postupak trebao ostati iznimka, a države članice trebale bi se pobrinuti za to da deponenti imaju pristup primjerenim dnevnim iznosima.

(23)  Radi veće pravne sigurnosti, a s obzirom na moguću važnost obveza koje mogu nastati zbog budućih neizvjesnih događaja, uključujući ishod sudskih sporova koji su u tijeku u trenutku sanacije, potrebno je propisati postupak za te obveze pri primjeni bail-in instrumenta. Pritom bi se trebalo voditi načelima iz računovodstvenih pravila, posebno onih utvrđenih u Međunarodnom računovodstvenom standardu br. 37 koji je usvojen Uredbom Komisije (EZ) br. 1126/2008(19). Na temelju toga sanacijska tijela trebala bi razlikovati rezerviranja od nepredviđenih obveza. Rezerviranja su obveze koje se odnose na vjerojatni odljev sredstava i koje se mogu pouzdano procijeniti. Nepredviđene obveze ne priznaju se kao računovodstvene obveze jer se odnose na obvezu koja se ne može smatrati vjerojatnom u trenutku procjene ili se ne može pouzdano procijeniti.

(24)  Budući da su rezerviranja računovodstvene obveze, trebalo bi odrediti da se s takvim rezerviranjima treba postupati na isti način kao s ostalim obvezama. Ta rezerviranja trebala bi biti prihvatljiva za bail-in, osim ako ispunjavaju jedan od posebnih kriterija za isključenje iz područja primjene bail-in instrumenta. S obzirom na moguću važnost tih rezerviranja za sanaciju, a radi sigurne primjene bail-in instrumenta, trebalo bi odrediti da su rezerviranja obveze prihvatljive za bail-in i da se stoga bail-in instrument primjenjuje i na njih. Trebalo bi osigurati i da se nakon primjene bail-in instrumenta financijske obveze te sve druge obveze i potraživanja koja se na njih odnose u svakom slučaju smatraju izvršenima. To je osobito važno za financijske i druge obveze koje proizlaze iz sudskih potraživanja od institucije u sanaciji.

(25)  Računovodstveno je načelo da se nepredviđene obveze ne mogu priznavati kao obveze niti bi stoga trebale biti prihvatljive za bail-in. No potrebno je zajamčiti da nepredviđena obveza koja bi nastala zbog događaja koji nije vjerojatan ili se ne može pouzdano procijeniti u trenutku sanacije neće narušiti djelotvornost sanacijske strategije i pogotovo bail-in instrumenta. U tu bi svrhu u okviru vrednovanja za potrebe sanacije procjenitelj trebao procijeniti nepredviđene obveze iskazane u bilanci institucije u sanaciji i u skladu sa svojim mogućnostima izračunati potencijalnu vrijednost tih obveza. Da bi nakon postupka sanacije institucija ili subjekt mogli zadržati dostatno povjerenje tržišta tijekom odgovarajućeg razdoblja, procjenitelj bi tu potencijalnu vrijednost trebao uzeti u obzir pri utvrđivanju iznosa za koji se obveze prihvatljive za bail-in moraju otpisati ili konvertirati da bi se ponovno uspostavili omjeri kapitala institucije u sanaciji. Točnije, sanacijsko tijelo trebalo bi primijeniti svoje ovlasti konverzije na obveze prihvatljive za bail-in u mjeri potrebnoj da se osigura dokapitalizacija institucije u sanaciji dostatna za pokrivanje potencijalnih gubitaka od obveze koja može nastati zbog događaja koji nije vjerojatan. Pri procjeni iznosa otpisa ili konverzije sanacijsko tijelo trebalo bi dobro razmotriti utjecaj potencijalnog gubitka na instituciju u sanaciji na temelju niza čimbenika, uključujući vjerojatnost nastanka događaja, vremenski okvir njegova nastanka i iznos nepredviđene obveze.

(26)  U određenim okolnostima, nakon što se iz aranžmana financiranja sanacije osigura doprinos do najviše 5 % ukupnih obveza institucije ili subjekta, uključujući regulatorni kapital, sanacijska tijela mogu upotrijebiti dodatne izvore financiranja kao dodatnu potporu svojim mjerama sanacije. Trebalo bi jasnije odrediti u kojim se okolnostima iz aranžmana financiranja sanacije može osigurati dodatna kad se u cijelosti otpisuju ili konvertiraju sve obveze niže reda prvenstva od depozita koji nisu obvezno ili diskrecijski isključeni iz bail-ina.

(27)  Uredbom (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća(20), Uredbom (EU) 2019/877 Europskog parlamenta i Vijeća(21) i Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća(22) u Uniji je uveden međunarodni standard „Sažeti pregled o ukupnom kapacitetu pokrivanja gubitaka” (TLAC – Total Loss-Absorbing Capacity) koji je 9. studenoga 2015. objavio Odbor za financijsku stabilnost („standard TLAC”) za globalne sistemski važne banke, koje se u Unijom pravu nazivaju globalnim sistemski važnim institucijama (GSV institucije). Uredbom (EU) 2019/877 i Direktivom (EU) 2019/879 izmijenjen je i MREL iz Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014. Odredbe o MREL-u iz Direktive 2014/59/EU potrebno je uskladiti s provedbom standarda TLAC za GSV institucije u pogledu određenih obveza koje bi se mogle iskoristiti za ispunjavanje dijela MREL-a koji bi trebalo ispuniti regulatornim kapitalom i drugim podređenim obvezama. Točnije, obveze koje imaju isti red prvenstva kao i određene isključene obveze trebalo bi uključiti u instrumente regulatornog kapitala i podređene prihvatljive instrumente sanacijskih subjekata kad iznos tih isključenih obveza u bilanci sanacijskog subjekta ne premašuje 5 % iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza sanacijskog subjekta te iz tog isključenja ne proizlaze rizici povezani s načelom prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj.

(28)  Pravila za utvrđivanje MREL-a uglavnom su usmjerena na određivanje primjerene razine MREL-a, pri čemu se pretpostavlja da je bail-in instrument preferirana strategija sanacije. Međutim, Direktivom 2014/59/EU omogućuje se sanacijskim tijelima da primijene druge instrumente sanacije, prije svega one kojima se poslovanje institucije u sanaciji prenosi na privatnog kupca ili prijelaznu instituciju. Stoga bi trebalo odrediti da, ako se planom sanacije predviđa primjena instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne institucije▌, neovisno ili u kombinaciji s drugim instrumentima sanacije, sanacijska tijela bi trebala utvrditi razinu MREL-a za dotični sanacijski subjekt na temelju posebnosti tih instrumenata sanacije i drukčijih potreba za pokrivanjem gubitaka i dokapitalizacijom u okviru tih instrumenata.

(29)  Razina MREL-a za sanacijske subjekte je zbroj iznosa gubitaka očekivanih u sanaciji i iznosa dokapitalizacije kojim se sanacijskom subjektu omogućuje da i dalje ispunjava uvjete odobrenja za rad i obavlja svoje aktivnosti tijekom odgovarajućeg razdoblja. Određene preferirane sanacijske strategije, posebno instrument prodaje poslovanja, podrazumijevaju prijenos imovine, prava i obveza na primatelja ▌. U tim slučajevima ciljevi koji se nastoje ostvariti komponentom dokapitalizacije možda se neće primjenjivati u jednakoj mjeri jer se sanacijsko tijelo neće morati pobrinuti za to da sanacijski subjekt ponovno ispunjava kapitalne zahtjeve nakon mjere sanacije. Ipak, očekuje se da će u takvim slučajevima gubici premašiti kapitalne zahtjeve sanacijskog subjekta. Stoga je primjereno propisati da razina MREL-a tih sanacijskih subjekata i dalje obuhvaća iznos dokapitalizacije prilagođen na način razmjeran sanacijskoj strategiji.

(30)  Ako se sanacijskom strategijom predviđaju i drugi instrumenti sanacije osim isključivo bail-ina, potrebe dotičnog subjekta za dokapitalizacijom općenito će biti manje nakon sanacije nego u slučaju bail-ina otvorene banke. Taj bi aspekt u takvom slučaju trebalo uzeti u obzir kad se u okviru kalibracije MREL-a procjenjuje potreba za dokapitalizacijom. Stoga bi sanacijska tijela pri prilagodbi razine MREL-a za sanacijske subjekte čijim se planom sanacije predviđa instrument prodaje poslovanja ili instrument prijelazne institucije ▌, neovisno ili u kombinaciji s drugim instrumentima sanacije, trebala uzeti u obzir svojstva tih instrumenata, uključujući očekivani opseg prijenosa na privatnog kupca ili prijelaznu instituciju, vrste instrumenata koji se prenose, očekivanu vrijednost i utrživost tih instrumenata, te značajke preferirane sanacijske strategije, uključujući komplementarno korištenje instrumenta odvajanja imovine. Budući da sanacijsko tijelo o eventualnom korištenju sredstva iz sustava osiguranja depozita za sanaciju mora odlučiti na pojedinačnoj osnovi, pa se takva oluka ne može sa sigurnošću pretpostaviti ex ante, pri kalibraciji razine MREL-a sanacijska tijela ne bi trebala uzimati u obzir potencijalni doprinos sustava osiguranja depozita u sanaciji.

▌

(32)  Između okvira za sanaciju i okvira za sprečavanje zlouporabe tržišta postoje interakcije. Naime, iako se mjere koje se poduzimaju u okviru priprema za sanaciju mogu kvalificirati kao povlaštene informacije u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(23), preuranjenom objavom tih mjera riskira se ugrožavanje postupka sanacije. Institucije u sanaciji taj problem mogu riješiti podnošenjem zahtjeva za odgodu objave povlaštenih informacija u skladu s člankom 17. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 596/2014. Međutim, u trenutku pripreme za sanaciju možda neće uvijek biti pravih poticaja da institucija u sanaciji preuzme inicijativu i podnese taj zahtjev. Kako bi se izbjegle takve situacije, sanacijska tijela trebala bi imati ovlast da izravno zatraže odgodu objave povlaštenih informacija u skladu s člankom 17. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 596/2014) u ime institucije u sanaciji.

(33)  Kako bi se olakšali planiranje sanacije, procjena mogućnosti sanacije i izvršenje ovlasti rješavanja ili uklanjanja prepreka mogućnosti sanacije te potaknula razmjena informacija, sanacijsko tijelo institucije sa značajnim podružnicama u drugim državama članicama trebalo bi osnovati sanacijski kolegij i njime predsjedati.

(34)  Nakon početnog razdoblja povećanja sredstava za aranžmane financiranja sanacije iz članka 102. stavka 1. Direktive 2014/59/EU, dostupna financijska sredstva mogla bi se smanjiti na razinu nižu od ciljane razine, pogotovo zbog povećanja broja osiguranih depozita. Stoga je vjerojatno da će se u tim okolnostima pozvati na izvršenje mali iznos ex ante doprinosa. Zato je moguće da nakon nekolikog godina iznos tih ex ante doprinosa više neće biti razmjeran trošku prikupljanja tih doprinosa. Zbog toga bi sanacijska tijela trebala moći odgoditi prikupljanje ex ante doprinosa na najviše tri godine dok iznos koji se treba prikupiti ne postane razmjeran trošku postupka prikupljanja, pod uvjetom da takva odgoda ne utječe bitno na kapacitet sanacijskih tijela za korištenje aranžmana financiranja sanacije.

(35)  Neopozive obveze plaćanja su vrsta dostupnih financijskih sredstava aranžmana financiranja sanacije. Stoga je potrebno odrediti okolnosti u kojima se može pozvati na izvršenje tih obveza plaćanja, kao i postupak koji se primjenjuje kad obveze prestanu jer institucija ili subjekt više nema obvezu uplaćivati doprinose u aranžman financiranja sanacije. Osim toga, radi veće transparentnosti i sigurnosti udio neopozivih obveza plaćanja u ukupnom iznosu ex ante doprinosa koje se prikupljaju sanacijska tijela trebala bi odrediti na godišnjoj osnovi i u skladu s primjenjivim ograničenjima.

(36)  Najveći godišnji iznos izvanrednih ex post doprinosa aranžmanima financiranja sanacije na čije se izvršenje može pozvati ne smije premašivati trostruki iznos ex ante doprinosa. Nakon početnog razdoblja povećanja sredstava iz članka 102. stavka 1. Direktive 2014/59/EU ti ex ante doprinosi ovisit će, u okolnostima koje ne uključuju korištenje aranžmanâ financiranja sanacije, samo o promjenama razine osiguranih depozita, pa će vjerojatno biti maleni. Zato bi temeljenje najvećeg iznosa izvanrednih ex post doprinosa na ex ante doprinosima moglo iznimno ograničiti mogućnost prikupljanja ex post doprinosa aranžmanima financiranja sanacije i tako smanjiti njihovu mogućnost djelovanja. Da bi se to izbjeglo, trebalo bi propisati drukčije ograničenje i odrediti da najveći iznos izvanrednih ex post doprinosa na čije se izvršenje poziva ne smije premašivati iznos triput veći od osmine ciljane razine predmetnog aranžmana financiranja sanacije.

(37)  Direktivom 2014/59/EU djelomično je usklađen red prvenstva depozita u nacionalnim propisima kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti. Tim pravilima predviđao se trorazinski red prvenstva depozita, pri čemu su osigurani depoziti imali najviši red prvenstva, nakon čega su slijedili prihvatljivi depoziti fizičkih osoba te mikropoduzeća i malih i srednjih poduzeća iznad razine pokrića. Preostali depoziti, odnosno depoziti velikih trgovačkih društava koji premašuju razinu pokrića i depoziti koji nisu prihvatljivi za isplatu iz sustava osiguranja depozita, morali su imati niži red prvenstva, ali njihov položaj inače nije bio usklađen. Naposljetku, potraživanja sustavâ osiguranja depozita imala su isti, viši red prvenstva kao i osigurani depoziti. Usprkos tomu, to rješenje nije se pokazalo optimalnim za zaštitu deponenata. Djelomično usklađivanje stvorilo je razlike u tretmanu preostalih deponenata među državama članica, osobito zato što je sve više država članica preostalim depozitima odlučilo odobriti pravnu prednost. Zbog tih razlika nastale su poteškoće pri utvrđivanju hipotetskog scenarija insolventnosti za prekogranične grupe u vrednovanjima za potrebe sanacije. Nadalje, ▌rangiranje potraživanja deponenata prema redu prvenstva u tri razine moglo je dovesti do poteškoća u pogledu usklađenosti s načelom prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj, osobito kad su depoziti čiji red prvenstva nije usklađen Direktivom 2014/59/EU imali isti red prvenstva kao nadređena potraživanja. Naposljetku, visok red prvenstva dodijeljen potraživanjima sustavâ osiguranja depozita nije omogućivao da se dostupna financijska sredstva tih sustava u intervencijama upotrijebe na učinkovitiji i djelotvorniji način nego što je isplata osiguranih depozita u slučaju insolventnosti, odnosno u okviru sanacije, alternativnih mjera u slučaju insolventnosti ili preventivnih mjera. Zaštita osiguranih depozita ne temelji se na rangiranju potraživanja sustava osiguranja depozita prema redu prvenstva, nego se osigurava obveznim isključenjem iz bail-ina u sanaciji i promptnom isplatom iz sustava osiguranja depozita u slučaju nedostupnosti depozita. Stoga bi red prvenstva depozita u sadašnjoj hijerarhiji potraživanja trebalo izmijeniti.

(37.a)  Izmjenom reda prvenstva vjerovnika povećava se ne samo dostupnost sustava osiguranja depozita i jedinstvenog sanacijskog fonda nego se otvara i put financijski učinkovitijim rješenjima u sanaciji financijskih institucija. Time bi se trebali smanjiti troškovi za porezne obveznike i promicati učinkovita upotreba različitih alata koji postoje u financijskom ekosustavu Unije.

(38)  Red prvenstva ▌depozita trebalo bi potpuno uskladiti uvođenjem dvorazinskog pristupa, u okviru kojeg ▌depoziti fizičkih osoba i mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća imaju viši red prvenstva od prihvatljivih depozita velikih poduzeća te središnjih i regionalnih vlasti. Taj višerazinski pristup osmišljen je kako bi se osigurala bolja zaštita za širok raspon deponenata, odražavajući jedinstvene značajke njihovih depozita, i istodobno otvorila mogućnost sanacije subjektima koji nisu obuhvaćeni postojećim okvirom. Korištenje sustava osiguranja depozita u sanaciji te u slučaju insolventnosti i primjene preventivnih mjera uvijek bi trebalo ovisiti o ispunjavanju odgovarajućih uvjeta, osobito testa najmanjeg troška.

▌

(41)  Promjene reda prvenstva depozita ▌ne bi nepovoljno utjecale na zaštitu koju uživaju osigurani depoziti u slučaju propasti jer bi ta zaštita i dalje bila zajamčena obveznim isključenjem osiguranih depozita iz pokrivanja gubitaka u slučaju sanacije i, u konačnici, isplatom iz sustava osiguranja depozita u slučaju nedostupnosti depozita.

(42)  Aranžmani financiranja sanacije mogu poslužiti kao potpora primjeni instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne institucije, u okviru kojih se imovina, prava i obveze institucije u sanaciji prenose na primatelja. U tom slučaju aranžman financiranja sanacije može imati pravo na potraživanje od preostale institucije ili subjekta u njegovoj kasnijoj likvidaciji u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Do toga može doći ako se aranžman financiranja sanacije koristi za gubitke koje bi inače snosili vjerovnici, među ostalim u obliku jamstava za imovinu i obveze, ili za pokrivanje razlike između prenesene imovine i obveza. Da bi dioničari i vjerovnici koji su ostali u preostaloj instituciji ili subjektu doista pokrili gubitke institucije u sanaciji i da bi se povećala mogućnost isplate sigurnosnoj mreži za sanaciju u slučaju insolventnosti, ta potraživanja aranžmana financiranja sanacije od preostale institucije ili subjekta i potraživanja zbog opravdanih, valjano nastalih izdataka trebali bi u insolvencijskoj hijerarhiji imati viši red prvenstva od potraživanja depozita i sustava osiguranja depozita. Budući da se odštetom koja se dioničarima i vjerovnicima isplaćuje iz aranžmanâ financiranja sanacije zbog kršenja načela prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj nastoje nadoknaditi rezultati mjera sanacije, ta odšteta ne bi trebala dovesti do potraživanja tih aranžmana.

(43)  Kako bi se omogućila dovoljna fleksibilnost i olakšale intervencije sustava osiguranja depozita za potporu korištenju instrumenata sanacije, ▌ako se prema potrebi sprečava da gubitke snose deponenti, trebalo bi odrediti određene aspekte korištenja sustava osiguranja depozita u sanaciji. Ponajprije je potrebno odrediti da se u određenim slučajevima i pod jasnim uvjetima sustav osiguranja depozita može koristiti za potporu transakcijama prijenosa koje obuhvaćaju depozite, uključujući prihvatljive depozite iznad razine pokrića koju omogućuje sustav osiguranja depozita, kao i depozite isključene iz isplate iz sustava osiguranja depozita. Doprinos sustava osiguranja depozita trebao bi biti usmjeren na pokrivanje manjka vrijednosti imovine koja se prenosi na kupca ili prijelaznu instituciju u odnosu na vrijednost prenesenih depozita. Ako kupac zahtijeva doprinos kako bi se u sklopu transakcije osigurala njegova neutralnost kapitala i očuvala usklađenost s njegovim kapitalnim zahtjevima, doprinos sustava osiguranja depozita trebao bi biti dopušten i u tu svrhu. Potpora sustava osiguranja depozita mjerama sanacije trebala bi biti u novcu ili drugom obliku kao što su jamstva ili sporazumi o podjeli gubitaka kojima se utjecaj potpore na dostupna financijska sredstva iz sustava osiguranja depozita može smanjiti i pritom omogućiti da se doprinosom sustava osiguranja depozita ispuni njegova svrha.

(44)  Na doprinos sustava osiguranja depozita u sanaciji trebala bi se primjenjivati određena ograničenja. Prvo, važno je da svaki gubitak koji sustav osiguranja depozita pretrpi zbog intervencije u sanaciji ne premaši gubitak koji bi pretrpio u slučaju insolventnosti kad bi se iz njega izvršila isplata osiguranim deponentima te bi na sustav osiguranja depozita prešla njihova potraživanja prema imovini institucije. Taj bi se iznos trebao utvrditi na temelju testa najmanjeg troška u skladu s kriterijima i metodologijom utvrđenima u Direktivi 2014/49/EU, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike, uključujući vremensku vrijednost novca te kašnjenja u povratu sredstava u okviru postupka u slučaju insolventnosti. Ti se kriteriji i metodologija trebaju upotrijebiti i pri utvrđivanju načina na koji bi se postupalo u odnosu na sustav osiguranja depozita da je za instituciju pokrenut redovni postupak u slučaju insolventnosti u okviru provedbe ex post vrednovanja u svrhu procjene usklađenosti s načelom prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj i utvrđivanja potrebe za odštetom sustava osiguranja depozita. Drugo, iznos doprinosa sustava osiguranja depozita usmjeren na pokrivanje razlike između imovine i obveza koji se prenose na kupca ili prijelaznu instituciju ne bi trebao premašiti razliku između prenesene imovine te prenesenih depozita i obveza koje u insolvencijskoj hijerarhiji imaju red prvenstva isti kao ti depoziti ili viši od njih. Na taj bi se način omogućilo da se doprinos sustava osiguranja depozita koristi samo za izbjegavanje nametanja gubitaka deponentima prema potrebi, a ne za zaštitu vjerovnika koji imaju niži red prvenstva od depozita. Međutim, zbroj doprinosa sustava osiguranja depozita za pokrivanje razlike između imovine i obveza te doprinosa sustava osiguranja depozita regulatornom kapitalu subjekta primatelja ne bi trebao premašiti trošak isplate osiguranim deponentima izračunan testom najmanjeg troška.

(45)  Valja napomenuti da je doprinos sustava osiguranja depozita prijenosu drugih obveza osim osiguranih depozita u okviru sanacije moguć samo ako sanacijsko tijelo zaključi da se drugi depoziti osim osiguranih depozita ne mogu obuhvatiti bail-inom niti se mogu ostaviti u preostaloj instituciji u sanaciji koja će se likvidirati. Sanacijskom tijelu osobito bi se trebalo omogućiti da izbjegne raspodjelu gubitaka na te depozite ako je isključenje nužno i razmjerno kako bi se očuvao kontinuitet ključnih funkcija i temeljnih linija poslovanja ili, prema potrebi, kako bi se izbjeglo opće širenje štetnih učinaka i financijske nestabilnosti koje bi moglo uzrokovati ozbiljne poremećaje u gospodarstvu Unije ili države članice. Isti razlozi trebali bi se primjenjivati na uključivanje obveza prihvatljivih za bail-in koje imaju niži red prvenstva od depozita u prijenos na kupca ili prijelaznu instituciju. U tom slučaju prijenos tih obveza prihvatljivih za bail-in ne bi trebalo podupirati doprinosom sustava osiguranja depozita. Ako je potrebna ikakva financijska potpora za prijenos tih obveza prihvatljivih za bail-in, tu potporu trebao bi osigurati aranžman financiranja sanacije.

(46)  S obzirom na mogućnost korištenja sustava osiguranja depozita u sanaciji potrebno je dodatno utvrditi način na koji se doprinos sustava osiguranja depozita može uključiti u izračun zahtjevâ za pristup aranžmanima financiranja sanacije. Ako doprinos dioničara i vjerovnika institucije u sanaciji u obliku smanjenja, otpisa ili konverzije njihovih obveza, kad se zbroji s doprinosom sustava osiguranja depozita, iznosi najmanje 8 % ukupnih obveza institucije, uključujući regulatorni kapital, institucija bi trebala biti u mogućnosti pristupiti aranžmanu financiranja sanacije radi primanja dodatnog financiranja prema potrebi kako bi se osigurala učinkovita sanacija u skladu s ciljevima sanacije. Ako su ti uvjeti ispunjeni, doprinos sustava osiguranja depozita trebao bi biti ograničen na iznos koji je potreban kako bi se omogućio pristup aranžmanu financiranja sanacije, osim ako iznos koji je izdvojen iz aranžmana financiranja sanacije premašuje ograničenje od 5 % ukupnih obveza, uključujući regulatorni kapital, u kojem bi slučaju sustav osiguranja depozita trebao razmjerno doprinijeti prekomjernom iznosu. Kako bi se sanacija i dalje prvenstveno financirala internim sredstvima institucije, a narušavanje tržišnog natjecanja smanjilo, mogućnost korištenja doprinosa sustava osiguranja depozita za omogućavanje pristupa aranžmanima financiranja sanacije trebala bi biti dostupna samo institucijama čijim se planom sanacije ili planom sanacije grupe ne predviđa njihova uredna likvidacija u slučaju propasti s obzirom na to da je MREL tih institucija utvrđen na razini koja uključuje i pokrivanje gubitaka i iznose dokapitalizacije. Mogućnost upotrebe doprinosa sustava osiguranja depozita kako bi se osigurao pristup aranžmanima financiranja sanacije trebala bi biti dostupna samo institucijama koje su sukladne barem s minimalnim zahtjevima MREL-a.

(47)  S obzirom na ulogu EBA-e u daljnjoj konvergenciji prakse nadležnih tijela, EBA bi trebala pratiti i izvješćivati o izradi i provedbi procjena mogućnosti sanacije institucija i grupa te mjerama i pripremama sanacijskih tijela usmjerenima na učinkovitu provedbu instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti. U tim bi izvješćima EBA trebala procijeniti i razinu transparentnosti mjera koje sanacijska tijela poduzimaju prema relevantnim vanjskim dionicima te opseg njihova doprinosa pripravnosti za sanaciju i mogućnosti sanacije institucija. EBA bi nadalje trebala izvješćivati o mjerama koje su države članice donijele za zaštitu malih ulagatelja u pogledu dužničkih instrumenata koji su prihvatljivi za MREL na temelju Direktive 2014/59/EU tako što će uspoređivati i procjenjivati svaki mogući učinak tih mjera na prekogranične operacije. Područje primjene postojećih regulatornih tehničkih standarda za procjenu dodatnih kapitalnih zahtjeva i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj sanacijskih subjekata trebalo bi proširiti na subjekte koji nisu utvrđeni kao sanacijski subjekti, pri čemu ti zahtjevi nisu utvrđeni na istoj osnovi kao MREL. U godišnjem izvješću o MREL-u EBA bi trebala procijeniti koliko su uspješno sanacijska tijela u svoje politike prenijela nova pravila kalibracije MREL-a za strategije prijenosa. U kontekstu zadaća kojima doprinosi osiguravanju dosljednog i koordiniranog sustava za upravljanje u kriznim situacijama i rješavanje krize EBA bi trebala koordinirati i nadgledati simulacije kriza. Te simulacije trebale bi obuhvatiti koordinaciju i suradnju nadležnih tijela, sanacijskih tijela i sustava osiguranja depozita tijekom pogoršanja financijske situacije institucija i subjekata, testiranje primjene instrumenata u planiranju oporavka i sanacije, ranoj intervenciji i sanaciji na cjelovit način. Pritom bi trebalo uzeti u obzir osobito prekograničnu dimenziju interakcije relevantnih tijela te primjenu dostupnih instrumenata i ovlasti. Simulacije kriza trebale bi prema potrebi obuhvatiti i donošenje i provedbu planova sanacije unutar bankovne unije na temelju Uredbe (EU) br. 806/2014.

(48)  Visokokvalitetna procjena učinka neophodna je za izradu pouzdanih zakonodavnih prijedloga koji se temelje na dokazima, a činjenice i dokazi ključni su za donošenje informiranih odluka u zakonodavnom postupku. Stoga sanacijska tijela, nadležna tijela, Jedinstveni sanacijski odbor, ESB i drugi članovi Europskog sustava središnjih banaka te EBA trebali bi Komisiji na njezin zahtjev dostaviti sve informacije koje su joj potrebne za zadaće povezane s razvojem politika, među ostalim za pripremu procjena učinka te pripremu zakonodavnih prijedloga i pregovore o njima.

(49)  Direktivu 2014/59/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(50)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, prvenstveno poboljšanje djelotvornosti i učinkovitosti okvira za oporavak i sanaciju institucija i subjekata, ne mogu dostatno ostvariti države članice uslijed rizika koji bi zbog drukčijih nacionalnih pristupa mogli ugroziti cjelovitost jedinstvenog tržišta nego se izmjenom pravila već utvrđenih na razini Unije oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2014/59/EU

Direktiva 2014/59/EU mijenja se kako slijedi:

(1)  članak 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  umeće se sljedeća točka 29.a:"

„29.a „alternativna mjera privatnog sektora” znači svaka potpora koja nije izvanredna javna financijska potpora;”;

(b)  točka 35. zamjenjuje se sljedećim:"

„35. „ključne funkcije” znači aktivnosti, usluge ili poslovanje čija bi obustava u jednoj ili više država članica vjerojatno dovela do prekida usluga bitnih za realno gospodarstvo ili do poremećaja financijske stabilnosti na nacionalnoj razini ili, prema potrebi, regionalnoj razini zbog veličine, tržišnog udjela, vanjske i unutarnje međusobne povezanosti, složenosti ili prekograničnih aktivnosti institucije ili grupe osobito zbog zamjenjivost tih aktivnosti, usluga ili poslovanja. Za potrebe ove točke regionalna razina ocjenjuje se s obzirom na teritorijalnu jedinicu koja odgovara razini 1 prostornih jedinica nomenklature prostornih jedinica za statistiku (razina NUTS 1) u smislu Uredbe (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća* ili razini NUTS 2 ako znatan poremećaj u pružanju usluga na razini NUTS 2 podrazumijeva značajan rizik od sistemske krize na nacionalnoj razini

_____________

* Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničke klasifikacije prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).”;

(c)  točka 71. zamjenjuje se sljedećim:"

„71. „obveze prihvatljive za bail-in” znači obveze, uključujući one zbog kojih se formiraju računovodstvena rezerviranja, i instrumenti kapitala koji nisu instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ni dopunskog kapitala institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) te koji nisu isključeni iz područja primjene bail-in instrumenta u skladu s člankom 44. stavkom 2.;”;

(d)  umeću se sljedeće točke 83.d i 83.e:"

(e)  umeće se sljedeća točka 93.a:"

„93.a „depozit” znači, za potrebe članaka 108. i 109., depozit kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 3. Direktive 2014/49/EU;”;

(2)  u članku 5. stavci 2., 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:"

„2. Nadležna tijela osiguravaju da institucije ažuriraju svoje planove oporavka najmanje jednom godišnje ili nakon promjene pravne ili organizacijske strukture institucije, poslovne ili financijske situacije, koja bi mogla bitno utjecati na plan oporavka ili stvoriti potrebu za njegovom bitnom promjenom. Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucije češće ažuriraju svoje planove oporavka.

Ako tijekom 12 mjeseci nakon zadnjeg godišnjeg ažuriranja plana oporavka ne dođe do promjena iz prvog podstavka, nadležna tijela mogu iznimno odobriti izuzeće od obveze ažuriranja plana oporavka do sljedećeg razdoblja od 12 mjeseci. Takvo se izuzeće ne odobrava za više od dva uzastopna dvanaestomjesečna razdoblja.

3.  U planovima oporavka ne pretpostavlja se dostupnost ili primitak sljedećeg:

4.  Planovi oporavka uključuju, ovisno o slučaju, analizu toga kako i kada se institucija može, pod uvjetima navedenima u planu, prijaviti za primjenu instrumenata središnje banke koji nisu isključeni iz područja primjene plana oporavka u skladu sa stavkom 3. i u njima se navodi imovina koja bi se mogla smatrati kolateralom.”;

(3)  u članku 6. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Ako nadležno tijelo utvrdi da u planu postoje bitni nedostaci ili bitne prepreke njegovoj provedbi, dužno je o tome obavijestiti instituciju ili matično društvo grupe i zatražiti da institucija u roku od tri mjeseca, s mogućnošću produljenja roka za mjesec dana uz odobrenje tijela, dostavi izmijenjeni plan u kojem se navodi kako će se ti nedostaci ili prepreke ukloniti.”;

(4)  u članku 8. stavku 2. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„EBA može na zahtjev nadležnog tijela pomoći nadležnim tijelima da donesu zajedničku odluku u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

(5)  ▌članak 10. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 7. mijenja se kako slijedi:

i.  umeće se sljedeća točka:"

„(aa) prema potrebi, detaljan opis razloga na temelju kojih se utvrđuje da se institucija treba smatrati subjektom planiranim za likvidaciju, uključujući objašnjenje načina na koji je sanacijsko tijelo zaključilo da institucija nema ključne funkcije;”;

ii.  umeće se sljedeća točka:"

„(ja) opis načina na koji bi se različitim strategijama sanacije na najbolji način ostvarili ciljevi sanacije iz članka 31.;”;

iii.  umeće se sljedeća točka: "

„(pa) detaljan i kvantificiran popis osiguranih depozita i prihvatljivih depozita fizičkih osoba i mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća;”;

(b)  umeće se sljedeći stavak 8.a:"

„8.a Sanacijska tijela ne donose planove sanacije ako je postupak u slučaju nesolventnosti pokrenut za subjekt u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom na temelju članka 32.b ili ako se primjenjuje članak 37. stavak 6.”;

(c)  u stavku 9. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„EBA Komisiji podnosi revidirani nacrt regulatornih tehničkih standarda do [12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].”;

(6)  članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. dodaju se sljedeći treći i četvrti podstavak:"

„Pri utvrđivanju mjera koje treba poduzeti u pogledu društava kćeri iz prvog podstavka točke (b) koja nisu sanacijski subjekti sanacijska tijela mogu primijeniti pojednostavnjeni pristup ako to ne utječe negativno na mogućnost sanacije grupe s obzirom na veličinu društva kćeri, njezin profil rizičnosti, nepostojanje ključnih funkcija i sanacijsku strategiju grupe.

Planom sanacije grupe utvrđuje se smatraju li se subjekti unutar sanacijske grupe, osim sanacijskog subjekta, subjektima planiranima za likvidaciju. Ne dovodeći u pitanje druge čimbenike koje sanacijsko tijelo može smatrati relevantnima, subjekti koji pružaju ključne funkcije ne smatraju se subjektima planiranima za likvidaciju.”;

(aa)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Plan sanacije grupe sastavlja se na temelju zahtjeva iz članka 10. i informacija osiguranih u skladu s člankom 11.”

(ab)  u stavku 3. umeće se sljedeća točka:"

„(-aa) sadržava detaljan opis razloga na temelju kojih se utvrđuje da se subjekt grupe iz stavka 1. točaka (a) i (d) treba smatrati subjektom planiranim za likvidaciju, uključujući objašnjenje načina na koji je sanacijsko tijelo zaključilo da instituciji nedostaju ključne funkcije i načina na koji je uzet u obzir omjer njezina ukupnog iznosa izloženosti riziku i prihoda od poslovanja u ukupnom iznosu izloženosti grupi i prihoda od poslovanja, kao i omjer financijske poluge subjekta grupe u kontekstu grupe;”;

(b)  umeće se sljedeći stavak 5.a:"

„5.a Sanacijska tijela ne donose planove sanacije ako je postupak u slučaju nesolventnosti pokrenut za subjekt ▌u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom na temelju članka 32.b ili ako se primjenjuje članak 37. stavak 6.”;

(7)  u članku 13. stavku 4. četvrti podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„EBA može na zahtjev sanacijskog tijela pomoći sanacijskim tijelima da donesu zajedničku odluku u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

(8)  u članku 15. dodaje se sljedeći stavak 5.:"

„5. EBA prati kako sanacijska tijela sastavljaju unutarnje politike i provode procjene mogućnosti sanacije institucija ili grupa propisanih ovim člankom i člankom 16. EBA izvješćuje Komisiju o postojećim praksama provedbe procjena mogućnosti sanacije i mogućim razlikama među državama članicama do … [Ured za publikacije: unijeti datum = dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] i, prema potrebi, prati provedbu svih preporuka iz tog izvješća.

(9)  u članku 16.a dodaje se sljedeći stavak 7.:"

„7. Ako subjekt ne podliježe zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj na istoj osnovi na kojoj je dužan ispuniti zahtjeve iz članaka 45.c i 45.d, sanacijska tijela primjenjuju stavke od 1. do 6. ovog članka na temelju procjene zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj izračunanog u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2021/1118*. Primjenjuje se članak 128. četvrti stavak Direktive 2013/36/EU.

Sanacijsko tijelo uključuje procijenjeni zahtjev za kombinirani zaštitni sloj iz prvog podstavka u odluku kojom se utvrđuju zahtjevi iz članaka 45.c i 45.d ove Direktive. Subjekt javno objavljuje procijenjeni zahtjev za kombinirani zaštitni sloj zajedno s informacijama iz članka 45.i stavka 3.

______________________________

* Delegirana uredba Komisije (EU) 2021/1118 оd 26. ožujka 2021. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje metodologija koju sanacijska tijela upotrebljavaju za procjenu zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj za subjekte u sanaciji na konsolidiranoj razini sanacijske grupe ako sanacijska grupa ne podliježe tim zahtjevima na temelju te direktive (SL L 241, 8.7.2021., str. 1.).;”

(10)  ▌članak 17. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 4. dodaje se sljedeći treći podstavak:"

„Ako se mjerama koje je predložio dotični subjekt učinkovito reduciraju ili uklone prepreke mogućnosti sanacije, sanacijsko tijelo donosi odluku nakon savjetovanja s nadležnim tijelom. U toj se odluci navodi da se predloženim mjerama učinkovito reduciraju ili uklanjaju prepreke mogućnosti sanacije i subjektu se nalaže da provede predložene mjere.”;

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

„8.a Sanacijsko tijelo na kraju svakog ciklusa planiranja sanacije objavljuje anonimizirani popis u kojem se u zbirnom obliku predstavljaju sve utvrđene bitne prepreke za mogućnost sanacije i relevantne mjere za njihovo rješavanje. Primjenjuju se odredbe o povjerljivosti iz članka 84. ove Direktive. ”;

(11)  članak 18. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Sanacijsko tijelo za grupu o svakoj mjeri koju predloži matično društvo u Uniji obavješćuje konsolidirajuće nadzorno tijelo, EBA-u, sanacijska tijela za društva kćeri i sanacijska tijela jurisdikcija u kojima se nalaze značajne podružnice u onoj mjeri u kojoj je to važno za značajnu podružnicu. Sanacijska tijela za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri, nakon savjetovanja s nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima jurisdikcija u kojima se nalaze značajne podružnice, čine sve što je u njihovoj moći da u sanacijskom kolegiju donesu zajedničku odluku o određivanju značajnih prepreka i, ako je to potrebno, procjeni mjera koje je predložilo matično društvo u Uniji i mjera koje tijela zatraže u svrhu reduciranja ili uklanjanja prepreka, u kojoj se vodi računa o mogućem učinku mjera u svim državama članicama u kojima grupa djeluje.”;

(b)  stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:"

„9. Ako se ne donese zajednička odluka o poduzimanju mjera iz članka 17. stavka 5. točke (g), (h) ili (k), EBA može na zahtjev sanacijskog tijela u skladu sa stavkom 6., 6.a ili 7. ovog članka pomoći sanacijskim tijelima da postignu dogovor u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

(12)  članci 27. i 28. zamjenjuju se sljedećim:"

„Članak 27.

Mjere rane intervencije

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela bez nepotrebne odgode i prema potrebi razmatraju primjenu mjere rane intervencije ako institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

U slučaju znatnog pogoršanja uvjeta ili pojave nepovoljnih okolnosti ili stjecanja novih informacija o subjektu nadležno tijelo može utvrditi da je uvjet iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii. ispunjen bez prethodnog poduzimanja drugih korektivnih mjera, uključujući izvršavanje ovlasti iz članka 104. Direktive 2013/36/EU ili članka 39. Direktive (EU) 2019/2034.

Za potrebe prvog podstavka točke (b) ovog stavka države članice osiguravaju da nadležna tijela na temelju Direktive 2014/65/EU ili Uredbe (EU) br. 600/2014 ili, ako je primjenjivo, sanacijsko tijelo bez odgode obavješćuju nadležno tijelo o povredi ili vjerojatnoj povredi.

1.a  Za potrebe stavka 1. mjere rane intervencije obuhvaćaju sljedeće:

2.  Nadležna tijela odabiru odgovarajuće i pravodobne mjere rane intervencije na temelju onoga što je razmjerno ciljevima koji se žele postići, uzimajući u obzir ozbiljnost povrede ili moguće povrede i brzinu pogoršanja financijske situacije institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d), među ostalim relevantnim informacijama.

3.  Za svaku od mjera iz stavka 1.a nadležna tijela utvrđuju primjeren rok za njezinu punu provedbu, koji nadležnom tijelu omogućuje da ocijeni njezinu učinkovitost.

Ocjena mjere provodi se odmah nakon isteka roka i dijeli sa sanacijskim tijelom. Ako se na temelju ocjene zaključi da mjere nisu u potpunosti provedene ili nisu djelotvorne, nadležno tijelo nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom provodi procjenu uvjeta iz članka 32. stavka 1. točke (a).

4.  EBA do … [Ured za publikacije: unijeti datum = 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni] izdaje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi promicanja dosljedne primjene okidača za primjenu mjera iz stavka 1. ovog članka.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 28.

Zamjena višeg rukovodstva ili upravljačkog tijela

Za potrebe članka 27. stavka 1.a točke (e) države članice osiguravaju da se novo više rukovodstvo ili upravljačko tijelo ili pojedinačni članovi tih tijela imenuju u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom uz odobrenje ili suglasnost nadležnog tijela.”;

(13)  članak 29. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

Nadležno tijelo iznosi svoju odluku na temelju točke (a) ili (b) u trenutku imenovanja privremenog upravitelja.

Za potrebe prvog podstavka točke (b) nadležno tijelo u trenutku imenovanja privremenog upravitelja određuje njegovu ulogu, dužnosti i ovlasti, a upravljačkom tijelu institucije ili subjekta obvezu da se savjetuje s privremenim upraviteljem ili dobije njegovu suglasnost prije donošenja konkretnih odluka ili mjera.

Države članice dužne su propisati da nadležno tijelo objavljuje imenovanje svakog privremenog upravitelja, osim ako privremeni upravitelj nije ovlašten zastupati instituciju ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) ili donositi odluke u njihovo ime.

Države članice nadalje osiguravaju da svaki privremeni upravitelj ispunjava zahtjeve iz članka 91. stavaka 1., 2. i 8. Direktive 2013/36/EU. Ocjena nadležnih tijela o tome ispunjava li privremeni upravitelj te zahtjeve sastavni je dio odluke o imenovanju tog privremenog upravitelja.

2.  Nadležno tijelo primjereno okolnostima određuje ovlasti privremenog upravitelja u trenutku njegova imenovanja. Te ovlasti mogu uključivati neke ili sve ovlasti upravljačkog tijela institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) u skladu sa statutom institucije ili subjekta i nacionalnim pravom, uključujući i ovlast izvršavanja nekih ili svih administrativnih funkcija upravljačkog tijela institucije ili subjekta. Ovlasti privremenog upravitelja koje se odnose na instituciju ili subjekta moraju biti u skladu s važećim pravom trgovačkih društava. Nadležno tijelo može prilagoditi te ovlasti u slučaju promjene okolnosti.

3.  Nadležno tijelo u trenutku imenovanja određuje ulogu i funkcije privremenog upravitelja. Te uloge i funkcije mogu uključivati:

Nadležno tijelo određuje sva ograničenja uloge i funkcija privremenog upravitelja u trenutku njegova imenovanja.”;

(b)  u stavku 5. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„U svakom slučaju, privremeni upravitelj može izvršavati ovlast sazivanja glavne skupštine dioničara institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) te odrediti dnevni red takvog sastanka samo uz prethodnu suglasnost nadležnog tijela.”;

(c)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„6. Na zahtjev nadležnog tijela privremeni upravitelj sastavlja izvješća o financijskom položaju institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) i radnjama izvršenim tijekom njegova imenovanja u intervalima koje odredi nadležno tijelo, najmanje jednom nakon isteka prvih šest mjeseci, i u svakom slučaju na kraju njegova mandata.”;

(ca)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

„7. Privremeni upravitelj imenuje se na najviše godinu dana. To razdoblje može se iznimno obnoviti jednom ako su uvjeti za imenovanje privremenog upravitelja i dalje ispunjeni. Nadležno tijelo odgovorno je za utvrđivanje jesu li ti uvjeti ispunjeni i za obrazloženje svake takve odluke dioničarima.”;

(14)  članak 30. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:"

„Usklađivanje mjera rane intervencije za grupe”;

(b)  stavci od 1. do 4. zamjenjuju se sljedećim:"

‘1. Ako su u odnosu na matično društvo u Uniji ispunjeni uvjeti za uvođenje mjera rane intervencije iz članka 27., konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje EBA-u i savjetuje se s drugim nadležnim tijelima unutar kolegija nadzornih tijela prije donošenja odluke o primjeni mjere rane intervencije.

2.  Nakon obavijesti i savjetovanja iz stavka 1. konsolidirajuće nadzorno tijelo odlučuje hoće li primijeniti mjere rane intervencije u skladu s člankom 27. u vezi s odgovarajućim matičnim društvom u Uniji, uzimajući u obzir učinak tih mjera na subjekte grupe u drugim državama članicama. Konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje o svojoj odluci EBA-u i druga nadležna tijela unutar kolegija nadzornih tijela.

3.  Ako su ispunjeni uvjeti za uvođenje mjera rane intervencije u skladu s člankom 27. u vezi s društvom kćeri matičnog društva u Uniji, nadležno tijelo odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi koje namjerava poduzeti mjeru u skladu s tim člancima o tome obavješćuje EBA-u i savjetuje se s konsolidirajućim nadzornim tijelom.

Nakon primitka obavijesti konsolidirajuće nadzorno tijelo može procijeniti vjerojatni učinak koji bi izricanje mjera rane intervencije u skladu s člankom 27. instituciji ili subjektu iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) imalo na dotičnu grupu ili subjekte grupe u drugim državama članicama. Konsolidirajuće nadzorno tijelo tu procjenu priopćuje nadležnom tijelu u roku od tri dana.

Nakon tog priopćenja i savjetovanja nadležno tijelo odlučuje hoće li primijeniti mjeru rane intervencije. Pri donošenju odluke uzima se u obzir procjena konsolidirajućeg nadzornog tijela. Nadležno tijelo o svojoj odluci obavješćuje EBA-u, konsolidirajuće nadzorno tijelo i ostala nadležna tijela unutar kolegija nadzornih tijela.

4.  Ako više od jednog nadležnog tijela namjerava primijeniti mjeru rane intervencije u skladu s člankom 27. na više institucija ili subjekata iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) u istoj grupi, konsolidirajuće nadzorno tijelo i druga relevantna nadležna tijela procjenjuju je li prikladnije imenovati istog privremenog upravitelja za sve dotične subjekte ili koordinirati primjenu drugih mjera rane intervencije na više institucija ili subjekata kako bi se olakšala primjena rješenja za obnovu financijskog položaja dotične institucije ili subjekta. Procjena je u obliku zajedničke odluke konsolidirajućeg nadzornog tijela i drugih relevantnih nadležnih tijela. Zajednička odluka donosi se u roku od pet dana nakon datuma obavijesti iz stavka 1. Zajednička odluka obrazlaže se i iznosi u dokumentu koji konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja matičnom društvu u Uniji.

EBA može na zahtjev nadležnog tijela pomagati nadležnim tijelima u postizanju sporazuma u skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Ako se u roku od pet dana ne donese zajednička odluka konsolidirajuće nadzorno tijelo i nadležna tijela za društva kćeri mogu donijeti pojedinačne odluke o imenovanju privremenog upravitelja institucija ili subjekata iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) za koje su odgovorna i o primjeni drugih mjera rane intervencije.”;

(c)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„6. EBA može na zahtjev svakog nadležnog tijela pomoći nadležnim tijelima koja namjeravaju primijeniti jednu ili više mjera iz članka 27. stavka 1.a točke (a) ove Direktive u vezi s točkama 4., 10., 11. i 19. odjeljka A Priloga ovoj Direktivi, iz članka 27. stavka 1.a točke (c) ove Direktive ili iz članka 27. stavka 1.a točke (d) ove Direktive u postizanju sporazuma u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

(15)  umeće se sljedeći članak 30.a:"

„Članak 30.a

Priprema za sanaciju

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela bez odgode obavješćuju sanacijska tijela o sljedećem:

Nadležna tijela u bliskoj suradnji sa sanacijskim tijelima pomno prate stanje institucije ili subjekta i provode li mjere iz prvog podstavka točke (a) kojima se nastoje riješiti problemi zbog pogoršanja stanja te institucije ili subjekta i mjere rane intervencije iz prvog podstavka točke (c).

2.  Nadležna tijela što prije moguće obavješćuju sanacijska tijela ako smatraju da postoji značajan rizik da bi se institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) mogla naći u jednoj ili više situacija iz članka 32. stavka 4. Ta obavijest sadržava:

Nakon primitka obavijesti iz prvog podstavka sanacijska tijela u bliskoj suradnji s nadležnim tijelima procjenjuju koji bi bio razuman rok za procjenu uvjeta iz članka 32. stavka 1. točke (b), uzimajući u obzir brzinu pogoršanja uvjeta institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d), mogući učinak na financijski sustav, na zaštitu deponenata i na očuvanje sredstava klijenata, rizik da produljeni proces povećava ukupne troškove za potrošače i gospodarstvo, potrebu za učinkovitom provedbom sanacijske strategije i sva druga relevantna razmatranja. Sanacijska tijela o toj procjeni što prije obavješćuju nadležna tijela.

Nakon obavijesti iz prvog podstavka nadležna tijela i sanacijska tijela u bliskoj suradnji prate stanje institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d), provedbu svih relevantnih mjera u očekivanom roku i sve druge relevantne promjene. U tu se svrhu sanacijska i nadležna tijela redovito sastaju, a učestalost tih sastanaka određuju sanacijska tijela ovisno o okolnostima slučaja. Nadležna i sanacijska tijela bez odgode jedna drugima dostavljaju sve relevantne informacije.

3.  Nadležna tijela sanacijskim tijelima na njihov zahtjev dostavljaju sve informacije koje su im potrebne za:

Ako nadležna tijela ne raspolažu tim informacijama, sanacijska i nadležna tijela zajednički i koordinirano dolaze do tih informacija. U tu svrhu nadležna tijela ovlaštena su zatražiti od institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) da dostave te informacije, među ostalim u okviru izravnih nadzora, te da ih dostave sanacijskim tijelima.

4.  Ovlasti sanacijskih tijela uključuju ovlast da za potencijalne kupce stave na tržište instituciju ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) ili da to dogovore s potencijalnim kupcima odnosno zatraže da to učini institucija ili subjekt, u sljedeće svrhe:

4.a  Ako prilikom izvršavanja ovlasti iz stavka 4. sanacijsko tijelo odluči izravno staviti subjekt na tržište za potencijalne kupce, dužno je uzeti u obzir okolnosti slučaja i mogući učinak izvršavanja te ovlasti na ukupni položaj subjekta.

5.  Za potrebe stavka 4., sanacijska tijela ovlaštena su od institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) zatražiti da uspostavi digitalnu platformu za razmjenu informacija potrebnih za stavljanje te institucije ili subjekta na tržište s potencijalnim kupcima ili savjetnicima i procjeniteljima koje angažira sanacijsko tijelo. U takvom se slučaju primjenjuje članak 84. stavak 1. točka (e).

6.  Ispunjenje uvjeta iz članka 27. stavka 1. i prethodno donošenje mjera rane intervencije nisu za sanacijska tijela preduvjeti za pripremu sanacije institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) niti za izvršenje ovlasti iz stavaka 4. i 5. ovog članka.

7.  Sanacijska tijela bez odgode obavješćuju nadležna tijela o svim mjerama poduzetima na temelju stavaka 4. i 5.

8.  Države članice osiguravaju blisku suradnju nadležnih i sanacijskih tijela:

Nadležna i sanacijska tijela osiguravaju dosljednost, koordiniranost i djelotvornost tih mjera i postupaka.”;

(16)  u članku 31. stavku 2. točke (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:"

(17)  članak 32. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

2.  Države članice osiguravaju da nadležno tijelo procijeni uvjete iz stavka 1. točke (a) nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom.

Države članice mogu predvidjeti da, uz nadležno tijelo, procjenu uvjeta iz stavka 1. točke (a) može provesti i sanacijsko tijelo nakon savjetovanja s nadležnim tijelom ako sanacijska tijela prema nacionalnom pravu imaju potrebne alate za takvu procjenu, što osobito uključuje odgovarajući pristup relevantnim informacijama. U tom slučaju države članice osiguravaju da nadležno tijelo sanacijskom tijelu bez odgode dostavi sve relevantne informacije koje ono zatraži za provedbu svoje procjene, prije ili nakon što ga sanacijsko tijelo obavijesti o svojoj namjeri da provede tu procjenu.

Sanacijsko tijelo procjenjuje uvjete iz stavka 1. točke (b) u bliskoj suradnji s nadležnim tijelom, nakon što se bez odlaganja posavjetuje s imenovanim tijelom SOD-a i, ovisno o slučaju, ISZ-om kojega je institucija članica. Savjetovanje s ISZ-om uključuje razmatranje dostupnosti mjera ISZ-a koje bi mogle spriječiti propadanje institucije u razumnom roku. Nadležno tijelo bez odgode dostavlja sanacijskom tijelu sve relevantne informacije koje zatraži radi provedbe svoje procjene. Nadležno tijelo može obavijestiti sanacijsko tijelo i da smatra da je uvjet iz stavka 1. točke (b) ispunjen.”;

(b)  stavak 4. mijenja se kako slijedi:

i.  u prvom podstavku, točka (d) zamjenjuje se sljedećim:"

„(d) potrebna je izvanredna javna financijska potpora, osim ako se takva potpora dodjeljuje u jednom od oblika iz članka 32.c;”;

ii.  drugi, treći, četvrti i peti podstavak brišu se;

(c)  stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Za potrebe stavka 1. točke (c), smatra se da je mjera sanacije u javnom interesu ako je potrebna za postizanje jednog ili više ciljeva sanacije iz članka 31. i ako im je razmjerna te ako se likvidacijom institucije u redovnom postupku u slučaju insolventnosti ti ciljevi sanacije ne bi učinkovitije postigli.

Smatra se da sanacijska mjera nije u javnom interesu za potrebe stavka 1. točke (c) ovog članka ako je sanacijsko tijelo odlučilo primijeniti pojednostavnjene obveze na instituciju u skladu s člankom 4. Pretpostavka je oboriva i ne primjenjuje se ako sanacijsko tijelo procijeni da bi jedan ili više ciljeva sanacije bili ugroženi u slučaju likvidacije institucije u redovnom postupku u slučaju insolventnosti.

Države članice osiguravaju da pri provedbi procjene iz prvog podstavka sanacijsko tijelo, na temelju informacija koje su mu dostupne u vrijeme te procjene, ocijeni i usporedi sve izvanredne javne financijske potpore ▌koje će biti dodijeljene instituciji, i u slučaju sanacije i u slučaju likvidacije u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.”;

5.a  EBA doprinosi praćenju i promicanju djelotvorne i dosljedne primjene procjene javnog interesa iz stavka 5.

Do ... [dvije godine od datuma primjene ove Direktive o izmjeni] EBA podnosi izvješće o području primjene i primjeni stavka 5. u cijeloj Uniji. To se izvješće dostavlja Komisiji kako bi se procijenila djelotvornost mjera navedenih u stavku 5. i njihov učinak na jednake uvjete.

Na temelju rezultata izvješća, EBA može izraditi regulatorne tehničke standarde s ciljem usklađivanja praksi i izjednačavanja uvjeta među državama članicama do... [dvije godine od datuma primjene ove Direktive o izmjeni]. ”

(18)  članci 32.a i 32.b zamjenjuju se sljedećim:"

„Članak 32.a

Uvjeti za sanaciju u odnosu na središnje tijelo i kreditne institucije koje su stalno povezane sa središnjim tijelom

Države članice osiguravaju da sanacijska tijela ▌poduzimaju mjeru sanacije u odnosu na središnje tijelo i sve kreditne institucije koje su s njim stalno povezane i dio su iste sanacijske grupe samo ako to središnje tijelo i sve kreditne institucije koje su s njim stalno povezane, ili ta sanacijska grupa kojoj pripadaju, kao cjelina ispunjavaju uvjete iz članka 32. stavka 1.

Članak 32.b

Postupak u odnosu na institucije i subjekte koji ne podliježu mjeri sanacije

1.  Države članice osiguravaju da, kada sanacijsko tijelo utvrdi da institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) ispunjava uvjete iz članka 32. stavka 1. točaka (a) i (b), ali ne i uvjet iz članka 32. stavka 1. točke (c), relevantno nacionalno upravno ili pravosudno tijelo bude ovlašteno bez odgode uredno pokrenuti postupak likvidacije institucije ili subjekta u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.

2.  Države članice osiguravaju da institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) koji su uredno likvidirani u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom izađe s tržišta ili u razumnom roku prekine svoje bankarske aktivnosti.

3.  Države članice osiguravaju da je, kada sanacijsko tijelo utvrdi da institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) ispunjava uvjete iz članka 32. stavka 1. točaka (a) i (b), ali ne i uvjet iz članka 32. stavka 1. točke (c), potrebno utvrditi da institucija ili subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti na temelju članka 32. stavka 1. točke (a) da bi mu nadležno tijelo oduzelo odobrenje za rad na temelju članka 18. Direktive 2013/36/EU.

4.  Države članice osiguravaju da je oduzimanje odobrenja za rad institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) dovoljno da relevantno nacionalno upravno ili pravosudno tijelo može bez odgode uredno pokrenuti postupak likvidacije institucije ili subjekta u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.”;

(19)  umeće se sljedeći članak 32.c:"

„Članak 32.c

Izvanredna javna financijska potpora

1.  Države članice osiguravaju da se izvanredna javna financijska potpora izvan mjere sanacije može iznimno dodijeliti instituciji ili subjektu iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) ako je izvanredna javna financijska potpora u skladu s uvjetima i zahtjevima utvrđenima u Unijinu okviru za državne potpore i samo u jednom od sljedećih slučajeva:

2.  Mjere potpore iz stavka 1. točke (a) moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:

Za potrebe prvog podstavka točke (a) institucija ili subjekt smatra se solventnim ako nadležno tijelo zaključi da nije došlo ili da u sljedećih 12 mjeseci, na temelju aktualnih očekivanja, vjerojatno neće doći do kršenja bilo kojeg od zahtjeva iz članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, članka 104.a Direktive 2013/36/EU, članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2033, članka 40. Direktive (EU) 2019/2034 ili relevantnih primjenjivih zahtjeva na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.

Za potrebe prvog podstavka točke (d), relevantno nadležno tijelo kvantificira gubitke koje su institucija ili subjekt pretrpjeli ili će vjerojatno pretrpjeti. Ta se kvantifikacija temelji barem na provjerama kvalitete imovine koje provode ESB, EBA ili nacionalna tijela odnosno, prema potrebi, na izravnom nadzorima koji provodi nadležno tijelo. Ako se takvi postupci ne mogu pravodobno provesti, nadležno tijelo može temeljiti svoju ocjenu na bilanci institucije ili subjekta, pod uvjetom da je bilanca u skladu s primjenjivim računovodstvenim pravilima i standardima, što je potvrdio neovisni vanjski revizor. Nadležno tijelo ulaže sve napore kako bi osiguralo da se kvantifikacija temelji na tržišnoj vrijednosti imovine, obveza i izvanbilančnih stavki institucije ili subjekta.

Mjere potpore iz stavka 1. točke (a) podtočke iii. ograničene su na mjere koje nadležno tijelo procijeni potrebnima radi osiguravanja solventnosti institucije ili subjekta rješavanjem njegova nedostatka kapitala ustanovljenog u nepovoljnom scenariju testova otpornosti na stres ili jednakovrijednim ocjenama na nacionalnoj razini te na razini Unije ili jedinstvenog nadzornog mehanizma koje provode Europska središnja banka, EBA ili nacionalna tijela te ih prema potrebi potvrđuje nadležno tijelo.

Odstupajući od stavka 1. točke (a) podtočke iii., stjecanje instrumenata redovnog osnovnog kapitala iznimno se dopušta ako je priroda utvrđenog nedostatka takva da stjecanje kojeg drugog instrumenta regulatornog kapitala ili drugih instrumenata kapitala dotičnoj instituciji ili subjektu ne bi omogućilo rješavanje njihova nedostatka kapitala ustanovljenog u nepovoljnom scenariju u relevantnom testu otpornosti na stres ili jednakovrijednoj ocjeni. Iznos stečenih instrumenata redovnog osnovnog kapitala ne smije premašiti 2 % ukupnog iznosa izloženosti riziku dotične institucije ili subjekta koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Ako se jedna od mjera potpore iz stavka 1. točke (a) ne otkupi, otplati ili na drugi način ne otkaže u skladu s uvjetima ▌strategije za napuštanje mjere potpore utvrđene u trenutku odobravanja te mjere, nadležno tijelo zahtijeva od institucije ili subjekta da dostavi jednokratni plan s korektivnim mjerama. U planu s korektivnim mjerama opisuju se koraci koje treba poduzeti kako bi se održala ili ponovno uspostavila usklađenost s nadzornim zahtjevima, dugoročna održivost institucije ili subjekta i njihova sposobnost otplate pruženog iznosa, kao i povezani vremenski okvir.

Ako nadležno tijelo jednokratni plan s korektivnim mjerama ne ocijeni kao vjerodostojan ili izvediv, ili ako institucija ili subjekt ne poštuju plan s korektivnim mjerama, provodi se procjena o tome propada li institucija ili subjekt ili je vjerojatno da će propasti u skladu s člankom 32.

3.  EBA do [Ured za publikacije: unijeti datum = godinu dana nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 o vrstama testova, preispitivanja i drugih radnji iz stavka 2. četvrtog podstavka koje mogu dovesti do mjera potpore iz stavka 1. točke (a) podtočke iii.”;

(20)  u članku 33. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Države članice osiguravaju da sanacijska tijela mogu poduzeti mjere sanacije u odnosu na subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (c) ili (d) ako taj subjekt ispunjava uvjete iz članka 32. stavka 1.

(21)  članak 33.a mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 8. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Države članice osiguravaju da sanacijska tijela bez odgode obavješćuju instituciju ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) i tijela iz članka 83. stavka 2. točaka od (a) do (h) kad izvršavaju ovlast iz stavka 1. ovog članka nakon što se utvrdi da institucija propada ili je vjerojatno da će propasti na temelju članka 32. stavka 1. točke (a) i prije donošenja odluke o sanaciji.”;

(b)  u stavku 9. dodaje se drugi podstavak:"

„Odstupajući od prvog podstavka, države članice osiguravaju da, ako se takve ovlasti izvršavaju u odnosu na prihvatljive depozite i ako se ti depoziti ne smatraju nedostupnima za potrebe Direktive 2014/49/EU, deponenti imaju pristup odgovarajućem dnevnom iznosu tih depozita.”;

(22)  Članak 35. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Države članice osiguravaju da sanacijska tijela imaju mogućnost imenovanja posebnog upravitelja koji zamjenjuje upravljačko tijelo institucije u sanaciji ili prijelazne institucije ili s njime radi. Sanacijska tijela objavljuju imenovanje posebnog upravitelja. Sanacijska tijela osiguravaju da posebni upravitelj ima kvalifikacije, sposobnost i znanje potrebne za izvršavanje svojih dužnosti.

Članak 91. Direktive 2013/36/EU ne primjenjuje se na imenovanje posebnih upravitelja.”;

(b)  u stavku 2. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Posebni upravitelj ima sve ovlasti dioničara i upravljačkog tijela institucije u sanaciji ili prijelazne institucije.”;

(c)  stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Države članice dužne su propisati da posebni upravitelj sastavlja izvješća za sanacijsko tijelo koje ga je imenovalo o gospodarskoj i financijskoj situaciji institucije u sanaciji ili prijelazne institucije i radnjama koje je poduzeo prilikom izvršavanja svojih dužnosti i to u redovitim intervalima koje odredi sanacijsko tijelo te na početku i na kraju svojeg mandata.”;

(23)  Članak 36. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Prije nego utvrde jesu li ispunjeni uvjeti za sanaciju ili uvjeti za otpis ili konverziju relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 59., sanacijska tijela osiguravaju da pošteno, oprezno i realistično vrednovanje imovine i obveza institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) provede osoba koja je neovisna od bilo kojeg tijela javne vlasti, uključujući sanacijsko tijelo, i institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d).”;

(b)  umeće se sljedeći stavak 7.a:"

„7.a Ako je to potrebno za donošenje odluka iz stavka 4. točaka (c) i (d), procjenitelj informacije iz stavka 6. točke (c) dopunjuje procjenom vrijednosti izvanbilančne imovine i obveza, uključujući nepredviđene obveze i imovinu.”;

(24)  u članku 37. dodaje se sljedeći stavak 11.:"

„11. EBA prati mjere i pripremu sanacijskih tijela kako bi u slučaju sanacije osigurala učinkovitu provedbu instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti. EBA izvješćuje Komisiju o postojećim praksama i mogućim razlikama među državama članicama do … [Ured za publikacije: unijeti datum = dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] i, prema potrebi, prati provedbu svih preporuka iz tog izvješća.

(25)  Članak 40. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Za primjenu instrumenta prijelazne institucije i uzimajući u obzir potrebu za održavanjem ključnih funkcija u prijelaznoj instituciji ili postizanjem jednog od sanacijskih ciljeva, države članice osiguravaju da sanacijska tijela imaju ovlasti da na prijelaznu instituciju prenesu sve sljedeće:”;

(b)  u stavku 2. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Primjena bail-in instrumenta za potrebe iz članka 43. stavka 2. točke (b) ne utječe na mogućnost sanacijskog tijela da nadzire prijelaznu instituciju. Ako se primjenom bail-in instrumenta omogućuje da se kapital prijelazne institucije u potpunosti osigura konverzijom obveza prihvatljivih za bail-in u dionice ili druge vrste instrumenata kapitala, može se odstupiti od zahtjeva da prijelazna institucija bude u potpunom ili djelomičnom vlasništvu jednog ili više tijela javne vlasti.”;

(26)  u članku 42. stavku 5. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„ (b) takav prijenos potreban za pravilno funkcioniranje institucije u sanaciji, prijelazne institucije ili samog subjekta za upravljanje imovinom; ili”;

(27)  Članak 44. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Države članice osiguravaju da se bail-in instrument može primjenjivati na sve obveze, uključujući one zbog kojih se formira računovodstveno rezerviranje, institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) koje nisu isključene iz područja primjene tog instrumenta u skladu sa stavkom 2. ili 3. ovog članka.”;

(b)  stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

▌

(28)  ▌članak 44.a mijenja se kako slijedi:

(a)  umeću se sljedeći stavci:"

Kreditna institucija osigurava da su uvjeti iz točaka (a) i (b) ovog stavka ispunjeni u trenutku kupnje, na temelju informacija koje je mali ulagatelj dostavio u skladu sa stavkom 3.

6.b  Prihvatljivi instrumenti iz stavka 6.a koje kreditna institucija izdavateljica prodaje svojim deponentima koji ispunjavaju uvjete za male ulagatelje, a ne ispunjavaju uvjete utvrđene u tom stavku, ne uračunavaju se u zahtjeve iz članka 45.e ili 45.f sve dok te instrumente drži deponent kojem su prodani.

6.c  Sanacijska tijela, u okviru procjene mogućnosti sanacije u skladu s člancima 15. i 16., na godišnjoj osnovi posebno prate u kojoj mjeri mali ulagatelji drže instrumente prihvatljive za MREL i najmanje jednom godišnje izvješćuju EBA-u o rezultatima. ”;

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

„7.a Od država članica ne zahtijeva se primjena stavaka 6.a i 6.b ovog članka na instrumente iz stavka 6.a izdane prije ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].”

8.  EBA do … [Ured za publikacije: unijeti datum = 24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] izvješćuje Komisiju o primjeni ovog članka. U tom se izvješću uspoređuju mjere koje su države članice donijele radi usklađivanja s ovim člankom, analizira se njihova učinkovitost u zaštiti malih ulagatelja i procjenjuje njihov učinak na prekogranične operacije.

Komisija može na temelju tog izvješća podnijeti prijedlog zakonodavnog akta za izmjenu ove Direktive.”;

(29)  u članku 45. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Države članice osiguravaju da institucije i subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) u svakom trenutku ispunjavaju zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze ako to zahtijeva i kako utvrdi sanacijsko tijelo u skladu s ovim člankom i člancima od 45.a do 45.i.”;

(30)  članak 45.b mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavcima 4., 5. i 7. riječi „GSV institucije” zamjenjuje se riječima „GSV subjekti”;

(b)  stavak 8. mijenja se kako slijedi:

i.  u prvom podstavku riječi „GSV institucije” zamjenjuje se riječima „GSV subjekti”;

ii.  u drugom podstavku točki (c) riječi „GSV institucija” zamjenjuje se riječima „GSV subjekt”;

iii.  u četvrtom podstavku riječi „GSV institucije” zamjenjuje se riječima „GSV subjekti”;

(c)  dodaje se stavak 10.:"

(31)  članak 45.c mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 3. osmom podstavku riječi „ključnih ekonomskih funkcija” zamjenjuju se riječima „ključnih funkcija”;

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do … [Ured za publikacije: unijeti datum = 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

(c)  u stavku 7. osmom podstavku riječi „ključnih ekonomskih funkcija” zamjenjuju se riječima „ključnih funkcija”;

(32)  umeće se sljedeći članak 45.ca:"

„Članak 45.ca

Utvrđivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za strategije prijenosa ▌

1.  Pri primjeni članka 45.c na sanacijski subjekt čija preferirana sanacijska strategija predviđa, neovisno ili u kombinaciji s drugim instrumentima sanacije, ▌primjenu instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne institucije ▌, sanacijsko tijelo određuje iznos dokapitalizacije iz članka 12.d stavka 3. na razmjeran način na temelju sljedećih kriterija, ako je relevantno:

▌

3.  Primjenom stavka 1. ne dobiva se iznos koji je veći od iznosa koji proizlazi iz primjene članka 45.c stavka 3. niti iznos koji je manji od 13,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku, izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, i koji je manji od 5 % mjere ukupne izloženosti relevantnog subjekta iz stavka 1. ovog članka, izračunanog u skladu s člancima 429. i 429.a Uredbe (EU) br. 575/2013.”;

(33)  u članku 45.d stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Zahtjev iz članka 45. stavka 1. za sanacijski subjekt koji je GSV subjekt sastoji se od sljedećeg:”;

(34)  u članku 45.f stavku 1. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Odstupajući od prvog i drugog podstavka ovog stavka, matična društva u Uniji koja sama po sebi nisu sanacijski subjekti, ali su društva kćeri subjekata iz trećih zemalja ispunjavaju zahtjeve iz članka 45.c i članka 45.d na konsolidiranoj osnovi.”;

(35)  Članak 45.l mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

kako se zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze utvrđen u skladu s člankom 45.e ili člankom 45.f provodio na nacionalnoj razini, uključujući članak 45.ca, a posebno je li bilo razlika u razinama utvrđenima za usporedive subjekte u državama članicama;”

(b)  u stavku 3. drugom podstavku dodaje se sljedeća rečenica:"

„Obveza iz stavka 2. prestaje se primjenjivati nakon podnošenja drugog izvješća.”;

(35.a)  u članku 45.m umeće se sljedeći stavak:"

„1.a Odstupajući od članka 45. stavka 1., sanacijska tijela određuju odgovarajuća prijelazna razdoblja u kojima institucije ili subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) ispunjavaju zahtjeve iz članaka 45.e ili 45.f ili zahtjeve iz članka 45.b stavaka 4., 5. ili 7. ako institucije ili subjekti podliježu tim zahtjevima zbog stupanja na snagu ... [ove Direktive o izmjeni]. Rok za institucije i subjekte za ispunjenje zahtjeva iz članka 45.e ili 45.f ili zahtjeva koji proizlaze iz primjene članka 45.b stavka 4., 5. ili 7. jest .... [četiri godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].

Sanacijsko tijelo određuje prijelazne ciljne razine za zahtjeve u članku 45.e ili 45.f ili za zahtjeve koji proizlaze iz primjene članka 45.b stavka 4., 5. ili 7., ovisno o slučaju, koje su institucije ili subjekti iz prvog podstavka ovog stavka dužni ispunjavati do ... [dvije godine od datuma primjene ove Direktive o izmjeni]. Prijelaznim ciljnim razinama se u pravilu, osigurava linearno povećanje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza radi približavanja zahtjevu.

(36)  u članku 45.m stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Zahtjevi iz članka 45.b stavaka 4. i 7. te iz članka 45.c stavaka 5. i 6., ovisno o tome što je primjenjivo, ne primjenjuju se u razdoblju od tri godine nakon datuma na koji je za sanacijski subjekt ili grupu kojoj sanacijski subjekt pripada utvrđeno da je GSV institucija ili GSV institucija izvan EU-a, ili na koji je za sanacijski subjekt nastupila situacija iz članka 45.c stavka 5. ili 6.”;

(37)  u članku 46. stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

(38)  u članku 47. stavku 1. točka (b) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:"

„i. relevantnih instrumenata kapitala i nepredviđenih obveza u skladu s člankom 59. koje je izdala institucija u skladu s ovlasti iz članka 59. stavka 2.; ili”;

(39)  Članak 52. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:"

„U iznimnim okolnostima sanacijsko tijelo može rok od mjesec dana za podnošenje plana reorganizacije poslovanja produljiti za još mjesec dana.”;

(b)  u stavku 5. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Sanacijsko tijelo može zatražiti da institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) u plan reorganizacije poslovanja uključi dodatne elemente.”;

(40)  u članku 53. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Ako sanacijsko tijelo smanji na nulu glavnicu ili nepodmireni iznos obveze, uključujući obvezu zbog koje se formira računovodstveno rezerviranje, primjenom ovlasti iz članka 63. stavka 1. točke (e), ta obveza i sve obveze ili tražbine koje u vezi s njom nastanu i koje nisu obračunane u trenutku izvršavanja ovlasti u svakom slučaju smatraju se izvršenima i ne mogu se dokazivati ni u jednom naknadnom postupku u vezi s institucijom u sanaciji ili bilo kojim subjektom sljednikom u bilo kojoj naknadnoj likvidaciji.”;

(41)  Članak 55. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) obveza nije depozit iz članka 108. stavka 1. točke (a) ili (b)”;

(b)  u stavku 2. peti i šesti podstavak zamjenjuju se sljedećim:"

„Ako sanacijsko tijelo, u kontekstu procjene mogućnosti sanacije institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) u skladu s člancima 15. i 16. ili u bilo kojem drugom trenutku, utvrdi da u vrsti obveza koja uključuje prihvatljive obveze iznos obveza u koje nije uključena ugovorna odredba iz stavka 1. ovog članka, zajedno s obvezama koje su isključene iz primjene bail-in instrumenta u skladu s člankom 44. stavkom 2. ili za koje je vjerojatno da će biti isključene u skladu s člankom 44. stavkom 3. iznosi više od 10 % te vrste, ono odmah procjenjuje učinak te konkretne činjenice na mogućnost sanacije te institucije ili subjekta, uključujući učinak na mogućnost sanacije koji proizlazi iz rizika od kršenja zaštitnih mjera za vjerovnike predviđenih u članku 73. pri primjeni ovlasti za otpis i konverziju prihvatljivih obveza.

Ako sanacijsko tijelo, na temelju procjene iz petog podstavka ovog stavka, zaključi da obveze, koje ne uključuju ugovornu odredbu iz stavka 1. ovog članka, predstavljaju značajnu prepreku mogućnosti sanacije, prema potrebi primjenjuje ovlasti iz članka 17. kako bi uklonilo tu prepreku mogućnosti sanacije.”;

(c)  umeće se sljedeći stavak:"

Ako su institucije i subjekti dio sanacijske grupe, sanacijski subjekt sastavlja izvješće u vezi sa sanacijskom grupom u mjeri u kojoj se to zahtijeva stavkom 1. drugim i trećim podstavkom.”;

(d)  dodaje se sljedeći stavak:"

„8.a EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju postupci, ujednačeni formati i obrasci za izvješćivanje sanacijskih tijela iz stavka 2.

EBA podnosi Komisiji navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do ... [jedna godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

(42)  Članak 59. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 3. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:"

„(e) ako institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) zatraži izvanrednu javnu financijsku potporu, osim ako se ta potpora dodijeli u jednom od oblika iz članka 32.c.”;

(b)  u stavku 4. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) uzimajući u obzir vrijeme, potrebu za djelotvornom provedbom ovlasti otpisa i konverzije ili sanacijske strategije za sanacijsku grupu te druge relevantne okolnosti, nije razumno očekivati da bi se bilo kojom mjerom, uključujući alternativne mjere privatnog sektora, nadzorne mjere ili mjere rane intervencije, osim otpisa ili konverzije instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza iz stavka 1.a, u razumnom roku spriječila propast institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) ili grupe.”;

(43)  Članak 63. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.  točka (m) zamjenjuje se sljedećim:"

„(m) ovlast da od nadležnog tijela zatraži da pravodobno procijeni stjecatelja kvalificiranog udjela odstupajući od vremenskih rokova utvrđenih u članku 22. Direktive 2013/36/EU i u članku 12. Direktive 2014/65/EU;”;

ii.  dodaje se sljedeća točka (n):"

„(n) ovlast za podnošenje zahtjeva u ime institucije u sanaciji u skladu s člankom 17. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 596/2014.”;

(b)  u stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) podložno članku 3. stavku 6. i članku 85. stavku 1., zahtjevima za dobivanje odobrenja ili suglasnosti od bilo koje javne ili privatne osobe, uključujući dioničare ili vjerovnike institucije u sanaciji i nadležna tijela za potrebe članaka od 22. do 27. Direktive 2013/36/EU;”;

(44)  Članak 71.a stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

(45)  u članku 74. stavku 3. dodaje se sljedeća točka (d):"

„(d) kada se utvrđuju gubici koje bi sustav osiguranja depozita pretrpio da je institucija likvidirana u redovnom postupku u slučaju insolventnosti, primjenjuju kriteriji i metodologija iz članka 11.e Direktive 2014/49/EU i iz bilo kojeg delegiranog akta donesenog u skladu s tim člankom.”;

(45.a)  u članku 84. umeće se sljedeći stavak:"

„6.a Ovim člankom ne sprečava se razmjena informacija između sanacijskih tijela i poreznih tijela u istoj državi članici u mjeri u kojoj je takva razmjena utvrđena u nacionalnom pravu te države članice. Ako te informacije potječu iz druge države članice, otkrivaju se samo uz izričitu suglasnost relevantnog tijela koje ih je objavilo.”;

(46)  u članku 88. umeće se sljedeći stavak 6.a:"

„6.a Kako bi se olakšale zadaće iz članka 10. stavka 1., članka 15. stavka 1. i članka 17. stavka 1. te razmijenile sve relevantne informacije, sanacijsko tijelo institucije sa značajnim podružnicama u drugim državama članicama osniva sanacijski kolegij i njime predsjeda.

Sanacijsko tijelo institucije iz prvog podstavka odlučuje koja tijela sudjeluju na sastanku ili u aktivnosti sanacijskog kolegija, uzimajući u obzir važnost planirane ili koordinirane aktivnosti za ta tijela, a posebno mogući učinak na stabilnost financijskog sustava u dotičnim državama članicama i zadaće iz prvog podstavka.

Sanacijsko tijelo institucije iz prvog podstavka u potpunosti i unaprijed obavješćuje sve članove sanacijskog kolegija o organizaciji takvih sastanaka, o glavnim pitanjima o kojima će se raspravljati i o aktivnostima koje treba razmotriti. Sanacijsko tijelo institucije iz prvog podstavka također u potpunosti i pravovremeno obavješćuje sve članove kolegija o radnjama poduzetima na tim sastancima ili o provedenim mjerama.”;

(46.a)  u članku 90. dodaje se sljedeći stavak:"

„4.a Člankom 84. ne sprečava se razmjena informacija između nadležnih tijela i poreznih tijela u istoj državi članici u mjeri u kojoj je takva razmjena propisana nacionalnim pravom država članica. Ako te informacije potječu iz druge države članice, otkrivaju se samo uz izričitu suglasnost relevantnog tijela koje ih je objavilo.”;

(47)  Članak 91. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

Informacije iz prvog podstavka mogu se uključiti u obavijesti priopćene u skladu s člankom 81. stavkom 3. adresatima iz prvog podstavka ovog stavka.”;

(b)  u stavku 7. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„EBA može na zahtjev sanacijskog tijela pomoći sanacijskim tijelima da donesu zajedničku odluku u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

(48)  u članku 92. stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se kako slijedi:"

„EBA može na zahtjev sanacijskog tijela pomoći sanacijskim tijelima da donesu zajedničku odluku u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

(49)  u članku 97. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Sanacijska tijela prema potrebi sklapaju neobvezujuće sporazume o suradnji s relevantnim tijelima trećih zemalja iz stavka 2. ovog članka. Ti sporazumi moraju biti u skladu s okvirnim sporazumom EBA-e.

Nadležna tijela prema potrebi sklapaju neobvezujuće sporazume o suradnji s relevantnim tijelima trećih zemalja iz stavka 2. ovog članka. Ti sporazumi moraju biti u skladu s okvirnim sporazumom EBA-e i njima se osigurava da se za informacije priopćene tijelima treće zemlje jamči da su ispunjeni zahtjevi o čuvanju poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 84.”

(50)  u članku 98. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećom:"

„Države članice osiguravaju da sanacijska tijela i nadležna ministarstva razmjenjuju povjerljive informacije, uključujući planove oporavka, s relevantnim tijelima trećih država samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”;

(b)  dodaju se sljedeći drugi i treći podstavak:"

Za potrebe drugog podstavka, informacije o oporavku i sanaciji uključuju sve informacije koje se izravno odnose na zadaće nadležnih tijela na temelju ove Direktive, posebno s planiranjem oporavka i planovima oporavka, mjerama rane intervencije i razmjenama sa sanacijskim tijelima informacija o planiranju sanacije, planovima sanacije i mjerama sanacije.”;

(51)  u članku 101. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ako sanacijsko tijelo utvrdi da će korištenje aranžmana financiranja sanacije za potrebe iz stavka 1. ovog članka vjerojatno dovesti do prijenosa dijela gubitaka institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) na aranžman financiranja sanacije, primjenjuju se načela za korištenje aranžmana financiranja sanacije utvrđena u članku 44.”;

(52)  u članku 102. stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Ako se nakon početnog razdoblja iz stavka 1. ovog članka dostupna financijska sredstva smanje na iznos manji od ciljne razine navedene u tom stavku, redovni doprinosi prikupljeni u skladu s člankom 103. nastavljaju se prikupljati dok se ne ostvari ciljna razina. Sanacijska tijela mogu odgoditi prikupljanje redovnih doprinosa u skladu s člankom 103. za najviše tri godine ako iznos koji treba prikupiti dosegne razinu razmjernu troškovima postupka prikupljanja, pod uvjetom da takva odgoda bitno ne utječe na kapacitet sanacijskog tijela za korištenje aranžmana financiranja sanacije u skladu s člankom 101. Nakon što se ciljna razina dosegne prvi put ako su dostupna financijska sredstva naknadno smanjena na manje od dvije trećine ciljne razine, ti doprinosi postavljaju se na razinu koja omogućuje dostizanje ciljne razine u roku od četiri godine.”;

(53)  Članak 103. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Dostupna financijska sredstva koja se uzimaju u obzir za ostvarenje ciljne razina navedene u članku 102. mogu uključivati neopozive obveze plaćanja koje su u potpunosti osigurane kolateralima niskog rizika i neopterećene pravima bilo koje treće osobe, stoje na raspolaganju i izdvojena su isključivo za sanacijska tijela koja ih koriste za potrebe navedene u članku 101. stavku 1. Udio neopozivih obveza plaćanja ne premašuje 30 % ukupnog iznosa doprinosa prikupljenih u skladu s ovim člankom. Unutar tog ograničenja sanacijsko tijelo svake godine utvrđuje udio neopozivih obveza plaćanja u ukupnom iznosu doprinosa koji se prikupljaju u skladu s ovim člankom.”;

(b)  umeće se sljedeći stavak 3.a:"

„3.a Sanacijsko tijelo upućuje poziv na izvršenje neopozivih obveza plaćanja preuzete u skladu sa stavkom 3. ovog članka ako je potrebno koristiti aranžman financiranja sanacije u skladu s člankom 101.

Ako subjekt više nije obuhvaćen područjem primjene članka 1. i ne podliježe obvezi plaćanja doprinosa u skladu sa stavkom 1. ovog članka, sanacijsko tijelo upućuje poziv na izvršenje neopozivih obveza plaćanja preuzetih u skladu sa stavkom 3. koje su dospjele. Ako je doprinos povezan s neopozivom obvezom plaćanja propisno plaćen na prvi poziv, sanacijsko tijelo poništava obvezu i vraća kolateral. Ako doprinos nije propisno plaćen na prvi poziv, sanacijsko tijelo zadržava kolateral i poništava obvezu.”;

(54)  u članku 104. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Izvanredni ex post doprinosi ne premašuju iznos koji je triput veći od 12,5 % ciljne razine iz članka 102.”;

(55)  Članak 108. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

(b)  dodaju se sljedeći stavci 8. i 9.:"

„8. Ako se instrumenti sanacije iz članka 37. stavka 3. točke (a) ili (b) koriste za prijenos samo dijela imovine, prava ili obveza institucije u sanaciji, aranžman financiranja sanacije ima pravo potraživati od preostale institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) sve troškove i gubitke nastale za aranžman financiranja sanacije zbog doprinosa sanaciji u skladu s člankom 101. stavkom 1. u vezi s gubicima koje bi vjerovnici inače snosili.

9.  Države članice osiguravaju da u njihovim nacionalnim propisima kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti tražbine aranžmana financiranja sanacije iz stavka 8. ovog članka i članka 37. stavka 7. imaju povlašteni red prvenstva, koji je viši od reda prvenstva predviđenog za tražbine depozita i sustava osiguranja depozita u skladu sa stavkom 1. ovog članka.”;

(56)  Članak 109. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

Države članice osiguravaju da, nakon što sustav osiguranja depozita uplati doprinos u slučajevima iz drugog podstavka, institucija u sanaciji ne može stjecati udjele u drugim poduzećima, raspodijeliti redovni osnovni kapital, izvršavati isplate po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala ni obavljati druge aktivnosti koje mogu dovesti do odljeva sredstava.

Trošak doprinosa iz sustava osiguranja depozita ni u kojem slučaju ne smije biti veći od troška isplate deponenata koji sustav osiguranja depozita izračuna u skladu s člankom 11.e Direktive 2014/49/EU.

Ako se vrednovanjem u skladu s člankom 74. utvrdi da je trošak doprinosa sustava osiguranja depozita sanaciji bio veći od neto gubitaka koji bi bili nastali likvidacijom institucije u redovnom postupku u slučaju insolventnosti, sustav osiguranja depozita ima pravo da mu se iz aranžmana financiranja sanacije isplati razlika u skladu s člankom 75.

2.  Države članice osiguravaju da sanacijsko tijelo utvrdi iznos doprinosa iz sustava osiguranja depozita u skladu sa stavkom 1. nakon savjetovanja sa sustavom osiguranja depozita o procijenjenom trošku isplate deponentima u skladu s člankom 11.e Direktive 2014/49/EU i u skladu s uvjetima iz članka 36. ove Direktive.

Sanacijsko tijelo o svojoj odluci iz prvog podstavka obavješćuje sustav osiguranja depozita kojem je institucija pridružena. Sustav osiguranja depozita provodi tu odluku bez odgode.”;

(b)  umeću se sljedeći stavci 2.a i 2.b:"

„2.a Ako se sredstva sustava osiguranja depozita koriste u skladu sa stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) za doprinos dokapitalizaciji institucije u sanaciji, države članice osiguravaju da sustav osiguranja depozita prenese svoje dioničke udjele ili druge instrumente kapitala u instituciji u sanaciji na privatni sektor čim to komercijalne i financijske okolnosti dopuste.

Države članice osiguravaju da sustav osiguranja depozita otvoreno i transparentno stavlja na tržište dionice i druge instrumente kapitala iz prvog podstavka te da ih se u prodaji ne prikaže pogrešno niti da se diskriminiraju potencijalni kupci. Svaka takva prodaja provodi se pod tržišnim uvjetima.

2.b  Doprinos iz sustava osiguranja depozita u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom uračunava se u pragove iz članka 44. stavka 5. točke (a) i članka 44. stavka 8. točke (a).

Ako korištenje sredstava iz sustava osiguranja depozita u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom, zajedno s doprinosom dioničara i imatelja drugih vlasničkih instrumenata, imatelja relevantnih instrumenata kapitala i ostalih obveza prihvatljivih za bail-in apsorpciji gubitaka i dokapitalizaciji, omogućuje korištenje aranžmana financiranja sanacije, doprinos iz sustava osiguranja depozita ograničava se na iznos potreban za dosezanje pragova iz članka 44. stavka 5. točke (a) i članka 44. stavka 8. točke (a). Nakon uplate doprinosa iz sustava osiguranja depozita, aranžman financiranja sanacije koristi se u skladu s načelima korištenju aranžmana financiranja sanacije iz članaka 44. i 101.

Odstupajući od ograničenja doprinosa iz sustava osiguranja depozita na temelju drugog podstavka ovog stavka, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 44. stavka 7., potreban je dodatni doprinos iz sustava osiguranja depozita. Taj dodatni doprinos jednak je iznosu doprinosa aranžmana financiranja sanacije iznad granice od 5 % iz članka 44. stavka 5. točke (b) pomnoženim s udjelom osiguranih depozita kao dijelom ukupnih obveza u okviru prijenosa.

(c)  stavak 3. briše se;

(d)  u stavku 5. drugi i treći podstavak brišu se;

(57)  u članku 111. stavku 1. dodaje se sljedeća točka (e):"

„(e) neispunjavanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz članka 45.e ili 45.f.”;

(58)  Članak 128. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:"

„Suradnja i razmjena informacija među institucijama i tijelima”;

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

„Sanacijska tijela, nadležna tijela, EBA, Jedinstveni sanacijski odbor, ESB i ostali članovi Europskog sustava središnjih banaka dostavljaju Komisiji, na njezin zahtjev i u određenom roku, sve informacije potrebne za obavljanje njezinih zadaća povezanih s razvojem politika, uključujući provođenje procjena učinka, pripremu zakonodavnih prijedloga i sudjelovanje u zakonodavnom postupku. Komisija i njezino osoblje podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne iz članka 88. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća* u pogledu primljenih informacija.”;

______________________________

* Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

(59)  umeće se sljedeći članak 128. a:"

„Članak 128.a

Simulacije upravljanja kriznom

1.  EBA koordinira redovite analize na razini Unije za preispitivanje primjene ove Direktive, Uredbe (EU) br. 806/2014 i Direktive 2014/49/EU u prekograničnim situacijama i u sljedećim aspektima:

2.  EBA sastavlja izvješće u kojem navodi ključne rezultate i zaključke analiza. Izvješće se objavljuje.”;

Članak 2.

Prenošenje

1.  Države članice najkasnije do [Ured za publikacije: unijeti datum = 18 mjeseci nakon dana stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni] donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

One te odredbe primjenjuju od [Ured za publikacije: unijeti datum = jedan dan nakon datuma prenošenja ove Direktive o izmjeni].

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednica Predsjednik/Predsjednica

(1) SL C 307, 31.8.2023., str. 19. (2) SL C 349, 29.9.2023., str. 161. (3) * Promjene u cijelom tekstu proizlaze iz donošenja izmjene 1. Novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌. (4) SL C , , str. . (5) SL C , , str. . (6) Odbor za financijsku stabilnost, Key Attributes of Effective Resolution Regimes for Financial Institutions, 15. listopada 2014. (7) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.). (8) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.). (9) Delegirana uredba Komisije (EU) 2021/1118 оd 26. ožujka 2021. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje metodologija koju sanacijska tijela upotrebljavaju za procjenu zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj za subjekte u sanaciji na konsolidiranoj razini sanacijske grupe ako sanacijska grupa ne podliježe tim zahtjevima na temelju te direktive (SL L 241, 8.7.2021., str. 1.). (10) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i izmjeni Direktive 2002/87/EZ i stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.). (11) Direktiva (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU (SL L 314, 5.12.2019., str. 64.). (12) Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničke klasifikacije prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.). (13) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.). (14) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.). (15) Uredba (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 806/2014 (SL L 314, 5.12.2019., str. 1.). (16) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.). (17) COM(2018) 133 final. (18) COM(2020) 822 final. (19) Uredba Komisije (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 320, 29.11.2008., str. 1.). (20) Uredba (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu, i Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 150, 7.6.2019., str. 1.). (21) Uredba (EU) 2019/877 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava (SL L 150, 7.6.2019., str. 226.). (22) Direktiva (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ (SL L 150, 7.6.2019., str. 296.). (23) Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 1.)

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/49/EU u pogledu opsega zaštite depozita, korištenja sredstava sustava osiguranja depozita, prekogranične suradnje i transparentnosti (COM(2023)0228 – C9-0133/2023 – 2023/0115(COD))

P9_TA(2024)0328 A9-0154/2024

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2023)0228),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 53. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0133/2023),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 5. srpnja 2023.(1),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9‑0154/2024),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Direktive (EU) 2024/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/49/EU u pogledu opsega zaštite depozita, korištenja sredstava sustava osiguranja depozita, prekogranične suradnje i transparentnosti(2)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  U skladu s člankom 19. stavcima 5. i 6. Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća(6) Komisija je preispitala primjenu i područje primjene te direktive te je zaključila da je cilj zaštite deponenata u Uniji uspostavom sustava osiguranja depozita (SOD-ovi) uglavnom ostvaren. Međutim, Komisija je zaključila i da je potrebno otkloniti preostale nedostatke u zaštiti deponenata i poboljšati funkcioniranje SOD-ova te uskladiti pravila za druge intervencije SOD-ova osim postupka isplate.

(1.a)  Bankovna unija trenutačno se temelji na samo dva od predviđena tri stupa: jedinstvenom nadzornom mehanizmu (SSM) i jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRM). Zbog nepostojanja trećeg stupa, europskog sustava osiguranja depozita (EDIS), ona je i dalje nepotpuna. Revizijom okvira Unije za upravljanje krizama i osiguranje depozita koje je u tijeku namjerava se utrti put do dugoočekivanog dovršetka bankovne unije, uključujući i do uspostave EDIS-a. Dovršetak uspostave bankovne unije sastavni je dio ekonomske i monetarne unije te financijske stabilnosti, prije svega zbog ublažavanja rizika „začaranog kruga” koji proizlazi iz veze između banaka i države.

(1.b)  Kako bi se osigurao neometan prijelaz na dovršetak bankovne unije, treba uskladiti i funkcije koje SOD-ovi mogu ispunjavati. Stoga bi u okviru nacionalnog prava trebalo ograničiti niz diskrecijskih prava uključenih u Direktivu 2014/49/EU, a svi SOD-ovi trebali bi moći financirati mjere sanacije, preventivne mjere i druge mjere koje su alternativa isplati deponenata.

(1.c)  Okvirom Unije za upravljanje krizama trebalo bi se u svakom trenutku jamčiti da se gubici ne socijaliziraju i da se sredstva poreznih obveznika ne koriste za pomoć kreditnim institucijama u poteškoćama ili za njihovu sanaciju.

(2)  Neispunjavanje obveza plaćanja doprinosa SOD-ovima ili dostave informacija deponentima i SOD-ovima moglo bi ugroziti cilj zaštite deponenata. SOD-ovi ili, prema potrebi, imenovana tijela mogu primijeniti novčane sankcije u slučaju kašnjenja u plaćanju doprinosa. Važno je poboljšati koordinaciju između SOD-ova, imenovanih tijela i nadležnih tijela kako bi se poduzele provedbene mjere protiv kreditne institucije koja ne ispunjava svoje obveze. Iako su nadzorne i provedbene mjere koje nadležna tijela primjenjuju na kreditne institucije uređene nacionalnim pravom i Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7), potrebno je osigurati da imenovana tijela pravodobno obavijeste nadležna tijela o svakom kršenju obveza kreditnih institucija u okviru pravila o zaštiti depozita.

(3)  Kako bi se potaknula daljnja konvergencija praksi SOD-ova i pomoglo SOD-ovima u testiranju njihove otpornosti, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) trebalo bi izraditi nacrt regulatornih standarda o provedbi testova otpornosti sustava SOD-ova na stres.

(4)  U skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (d) Direktive 2014/49/EU depoziti određenih financijskih institucija, uključujući investicijska društva, isključeni su iz pokrića SOD-om. No sredstva koja te financijske institucije primaju od svojih klijenata i u njihovo ime polažu u kreditnu instituciju u okviru obavljanja usluga koje nude trebala bi biti zaštićena pod određenim uvjetima.

(5)  Postojeći raspon deponenata koji su zaštićeni isplatom iz SOD-a utvrđen je kako bi se zaštitili neprofesionalni ulagatelji, dok se smatra da profesionalnim ulagateljima takva zaštita nije potrebna. Iz tog se razloga pokriće ne primjenjuje na javna tijela. Međutim, većina javnih tijela (koja u nekim državama članicama uključuju škole i bolnice) ne može se smatrati profesionalnim ulagateljima. Stoga je potrebno omogućiti primjenu zaštite koju nudi SOD na depozite svih neprofesionalnih ulagatelja, uključujući javna tijela.

(6)  Depoziti iz određenih događaja, uključujući transakcije nekretninama koje se odnose na privatne stambene nekretnine ili isplatu određenih naknada iz osiguranja, mogu privremeno dovesti do velikih depozita. Stoga se člankom 6. stavkom 2. Direktive 2014/49/EU države članice obvezuje da osiguraju zaštitu depozita iz tih događaja iznad 100 000 EUR barem tri mjeseca, ali najdulje 12 mjeseci nakon knjiženja iznosa ili od trenutka kad takvi depoziti postanu pravno prenosivi. Kako bi se uskladila zaštita deponenata u Uniji i smanjile administrativna složenost i pravna nesigurnost povezane s opsegom zaštite tih depozita, potrebno je uskladiti njihovu zaštitu na iznos od najmanje 500 000 EUR i najviše 2 500 000 EUR u usklađenom trajanju od šest mjeseci uz razinu pokrića od 100 000 EUR. Nakon što ih države članice prenesu u nacionalno zakonodavstvo, Komisija bi trebala preispitati zaštićene iznose kako bi utvrdila treba li smanjiti najveći iznos, uzimajući u obzir jesu li zaštićeni iznosi razmjerni i osiguravaju li jednake uvjete u cijeloj Uniji.

(7)  Tijekom transakcije nekretninama sredstva se mogu prenositi preko raznih računa prije stvarne namire transakcije. Stoga, kako bi se zaštitili deponenti koji na homogen način obavljaju transakcije nekretninama, zaštita privremenih visokih salda trebala bi se primjenjivati na prihode od prodaje i na deponirana sredstva za kupnju privatne stambene nekretnine u unaprijed utvrđenom kratkoročnom razdoblju.

(8)  Kako bi SOD pravodobno isplatio iznos koji treba isplatiti te se pojednostavnila administrativna pravila i pravila izračuna, trebalo bi ukinuti diskrecijsko pravo da se pri izračunu iznosa koji treba isplatiti uzimaju u obzir dospjele obveze.

(9)  Potrebno je optimizirati operativne kapacitete SOD-ova i smanjiti njihovo administrativno opterećenje. Stoga bi trebalo utvrditi da, kad se identificiraju deponenti koji imaju pravo na depozite na računima korisnika ili procjenjuje zadovoljavaju li deponenti uvjete za zaštitne mjere u obliku privremenih visokih salda, deponenti i imatelji računa snose odgovornost za to da vlastitim sredstvima dokažu svoja prava.

(10)  Razdoblje isplate može biti dulje za određene depozite jer su SOD-ovi dužni provjeriti zahtjev za isplatu. Kako bi se pravila uskladila na razini Unije, razdoblje isplate trebalo bi ograničiti na 20 radnih dana od primitka relevantne dokumentacije.

(11)  Administrativni troškovi povezani s isplatom malih iznosa na računima u mirovanju mogu nadići koristi koje deponent ostvaruje. Stoga je potrebno odrediti da SOD-ovi ne bi trebali biti dužni poduzimati aktivne korake za isplatu depozita na takvim računima koji su manji od određenih pragova koje bi trebalo utvrditi na nacionalnoj razini. Međutim, trebalo bi zadržati pravo deponenata da potražuju taj iznos. Osim toga, ako isti deponent ima i druge aktivne račune, SOD-ovi bi taj iznos trebali uključiti u izračun iznosa koji treba nadoknaditi.

(12)  SOD-ovi primjenjuju različite metode isplate deponentima, od gotovinskih isplata do elektroničkih prijenosa. Međutim, kako bi se osigurala sljedivost postupka isplate iz SOD-ova i održala usklađenost s ciljevima okvira Unije za sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, nadoknade deponentima u obliku kreditnih transfera trebale bi biti zadani način isplate kad nadoknada premašuje iznos od 10 000 EUR.

(13)  Zaštita depozita ne primjenjuje se na financijske institucije. No određene financijske institucije, uključujući institucije za elektronički novac, institucije za platni promet i investicijska društva, isto tako deponiraju sredstva primljena od svojih klijenata na bankovne račune, često privremeno, kako bi ispunile obveze zaštite u skladu sa sektorskim zakonodavstvom, uključujući Direktivu 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(8), Direktivu (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća(9) i Direktivu 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća(10). S obzirom na rastuću ulogu tih financijskih institucija SOD-ovi bi trebali zaštititi takve depozite pod uvjetom da su ti klijenti identificirani ili se mogu identificirati.

(14)  Klijenti financijskih institucija ne znaju uvijek u koju je kreditnu instituciju financijska institucija odlučila deponirati njihova sredstva. SOD-ovi stoga ne bi trebali objedinjavati takve depozite s depozitom koji isti klijenti možda drže u istoj kreditnoj instituciji u kojoj je financijska institucija položila njihove depozite. Kreditne institucije ne smiju znati koji klijenti imaju pravo na iznos na računima klijenta niti provjeravati i evidentirati pojedinačne podatke tih klijenata. ▌

(15)  Pri isplati nadoknade deponentima SOD-ovi mogu naići na situacije koje izazivaju sumnju na pranje novca. SOD-ovi bi stoga trebali obustaviti isplatu deponentu kad prime obavijest da je financijsko-obavještajna jedinica suspendirala bankovni račun ili račun za plaćanje u skladu s mjerodavnim pravilima o sprečavanju pranja novca.

(16)  Člankom 9. Direktive 2014/49/EU predviđa se da, ako SOD provodi isplate u kontekstu postupka sanacije, taj bi SOD trebao imati pravo od dotične kreditne institucije potraživati iznos jednak njegovim isplatama i to bi potraživanje trebalo imati isti red prvenstva kao i osigurani depoziti. U toj se odredbi doprinosi SOD-a pri korištenju instrumenta bail-ina otvorene banke ne razlikuju od doprinosa SOD-a financiranju strategije prijenosa (instrument prodaje poslovanja ili prijelazne institucije) nakon čega slijedi likvidacija preostalog subjekta. Radi jasnoće i pravne sigurnosti u pogledu postojanja i iznosa potraživanja SOD-a u raznim scenarijima potrebno je odrediti da bi, kad SOD pridonosi primjeni instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne institucije ili alternativnih mjera u okviru kojeg se imovina, prava i obveze kreditne institucije, uključujući depozite, prenose na primatelja, taj SOD trebao imati pravo na potraživanje od preostalog subjekta u njegovoj kasnijoj likvidaciji u skladu s nacionalnim pravom. Da bi dioničari i vjerovnici kreditne institucije koji su ostali u preostalom subjektu doista pokrili gubitke te kreditne institucije i da bi se povećala mogućnost isplata SOD-u u slučaju insolventnosti, potraživanje SOD-a trebalo bi imati isti red prvenstva kao i osigurani depoziti. Ako se primjenjuje instrument bail-ina otvorene banke (tj. kreditna institucija nastavlja s poslovanjem), SOD uplaćuje iznos za koji bi osigurani depoziti, da su bili uključeni u opseg bail-ina, bili otpisani ili konvertirani radi pokrivanja gubitaka u toj kreditnoj instituciji. Stoga doprinos SOD-a ne bi trebao dovesti do potraživanja od institucije u sanaciji jer bi se time uklonila svrha doprinosa SOD-a.

(17)  Kako bi se omogućila konvergencija praksi SOD-a i pravna sigurnost za situacije u kojima deponenti mogu potraživati svoje depozite te izbjegle operativne prepreke za SOD-ove, važno je odrediti primjereno dugo razdoblje u kojem deponenti mogu potraživati isplatu svojih depozita ako ih SOD nije isplatio u rokovima isplate utvrđenima u članku 8. Direktive 2014/49/EU.

(18)  U skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2014/49/EU države članice osiguravaju da, do 3. srpnja 2024., raspoloživa financijska sredstva SOD-a postignu ciljnu razinu od 0,8 % iznosa osiguranih depozita njegovih članova. Kako bi se objektivno procijenilo ispunjavaju li SOD-ovi taj zahtjev, trebalo bi odrediti jasno referentno razdoblje za utvrđivanje iznosa osiguranih depozita i raspoloživih financijskih sredstava SOD-ova. S obzirom na proširenje područja primjene SOD-a, primjerenost ciljne razine od 0,8 % trebalo bi pomno pratiti i procijeniti.

(19)  Kako bi se osigurala otpornost SOD-ova, njihova sredstva trebala bi proizlaziti iz stabilnih i neopozivih doprinosa. Određeni izvori financiranja SOD-a, uključujući zajmove i očekivane povrate, previše su uvjetovani da bi se smatrali doprinosima za postizanje ciljne razine SOD-a. Kako bi se uskladili uvjeti SOD-ova za ispunjenje njihove ciljne razine i osiguralo da se raspoloživa financijska sredstva SOD-ova financiraju doprinosima iz sektora, trebalo bi razlikovati sredstva koja ispunjavaju uvjete za ciljnu razinu od sredstava koja se smatraju dopunskim izvorima financiranja. Odljevi sredstava SOD-a, uključujući predvidive otplate zajmova, mogu se planirati i uračunati u redovite doprinose članova SOD-a te stoga ne bi trebali dovesti do smanjenja raspoloživih financijskih sredstava ispod ciljne razine. Stoga je potrebno odrediti da bi, nakon što se prvi put postigne ciljna razina, četverogodišnje razdoblje nadopune trebao potaknuti samo nedostatak dostupnih financijskih sredstava SOD-a uzrokovan intervencijom SOD-a (isplata ili preventivne, sanacijske ili alternativne mjere). Ako su nakon takve intervencije SOD-a dostupna financijska sredstva smanjena za manje od jedne trećine, razdoblje nadopune trebalo bi biti dvije godine. Radi dosljedne primjene EBA bi trebala sastaviti nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje metodologija za izračun ciljne razine koji obavljaju SOD-ovi.

(20)  Raspoloživa financijska sredstva SOD-ova trebala bi biti odmah iskoristiva za iznenadne isplate ili druge intervencije. S obzirom na razne prakse u Uniju primjereno je propisati zahtjeve u pogledu strategije ulaganja sredstava SOD-ova kako bi se ublažile negativne posljedice na sposobnost SOD-a da ispuni svoj mandat. Ako SOD nije nadležan za utvrđivanje strategije ulaganja, nadležno tijelo ili tijelo ili subjekt u državi članici koji je odgovoran za utvrđivanje strategije ulaganja trebao bi pri utvrđivanju te strategije ulaganja poštovati i načela diversifikacije i ulaganja u niskorizičnu i likvidnu imovinu. Kako bi se očuvala potpuna operativna neovisnost i fleksibilnost SOD-a u pogledu pristupa njegovim sredstvima, ako se sredstva SOD-a polažu u riznicu, ona bi se trebala izdvojiti i položiti na odvojeni račun.

(21)  Mogućnost prikupljanja raspoloživih financijskih sredstava SOD-a u okviru obveznih doprinosa koje institucije članice uplaćuju u postojeće sustave obveznih doprinosa koje je država članica uspostavila za pokrivanje troškova povezanih sa sistemskim rizikom nikad nije iskorištena te bi je stoga trebalo ukinuti.

(22)  Potrebno je poboljšati zaštitu deponenata i pritom izbjeći potrebu za prodajom imovine SOD-a po vrlo niskoj cijeni te ograničiti moguće negativne procikličke učinke na bankarski sektor uzrokovane prikupljanjem izvanrednih doprinosa. SOD-ovima bi stoga trebalo dopustiti da koriste alternativne aranžmane financiranja koji im omogućuju da u bilo kojem trenutku pribave kratkoročna sredstva iz drugih izvora osim doprinosa, među ostalim prije nego što iskoriste svoja raspoloživa financijska sredstva i sredstva prikupljena izvanrednim doprinosima. Budući da bi kreditne institucije prvenstveno trebale snositi troškove i odgovornost za financiranje SOD-ova, ne bi trebalo dopustiti alternativne aranžmane financiranja iz javnih sredstava.

(23)  Kako bi se osigurala primjereno diversificirana ulaganja sredstava SOD-a i konvergentne prakse, EBA bi trebala izdati smjernice za SOD-ove na tu temu.

(24)  Iako je primarna uloga SOD-ova isplata sredstava osiguranim deponentima, intervencije koje nisu isplate mogu se pokazati troškovno učinkovitijima za SOD-ove i omogućiti neprekinuti pristup depozitima olakšavanjem strategija prijenosa. Od SOD-ova se može zahtijevati uplata doprinosa za sanaciju kreditnih institucija. Osim toga, u nekim državama članicama SOD-ovi mogu financirati preventivne mjere za ponovnu uspostavu dugoročne održivosti kreditnih institucija ili alternativne mjere u slučaju insolventnosti. Iako se takvim preventivnim i alternativnim mjerama može znatno poboljšati zaštita depozita, na njih treba primijeniti odgovarajuće zaštitne mjere, uključujući usklađeni test najmanjeg troška, kako bi se osigurali jednaki uvjeti te djelotvornost i troškovna učinkovitost tih mjera. Takve bi se zaštitne mjere trebale primjenjivati samo na intervencije koje se financiraju raspoloživim financijskim sredstvima SOD-ova uređenima ovom Direktivom.

(24.a)  Ključno je da se svako sudjelovanje SOD-a u bilo kojem scenariju provodi s naglaskom na isplativosti i transparentnosti. Taj je pristup ključan kako bi se izbjeglo narušavanje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja i kako bi se osiguralo da se određenim sudionicima na tržištu ne dodjeljuju nepoštene prednosti. Transparentnost i troškovna učinkovitost temeljna su načela integriteta i pravednog funkcioniranja SOD-a.

(25)  Mjere za sprečavanje propasti kreditne institucije dovoljno ranom intervencijom mogu učinkovito pridonijeti održavanju kontinuiteta instrumenata za upravljanje krizama kako bi se očuvalo povjerenje deponenata i financijska stabilnost. Te mjere mogu biti raznovrsne – mjere potpore u obliku kapitala u okviru instrumenata regulatornog kapitala (uključujući instrumente redovnog osnovnog kapitala) ili drugih instrumenata kapitala, jamstava ili zajmova. SOD-ovi su različito primjenjivali te mjere. Kako bi se održao kontinuitet instrumenata za upravljanje krizama i preventivne mjere primjenjivale u skladu s okvirom za sanaciju i pravilima o državnim potporama, potrebno je odrediti rokove i uvjete za njihovu primjenu. Preventivne mjere nisu primjerene za pokrivanje nastalih gubitaka kad kreditna institucija već propada ili je vjerojatno da će propasti i trebale bi se primijeniti u ranoj fazi kako bi se spriječilo pogoršanje financijske situacije banke. Imenovana tijela stoga bi trebala provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti za takvu intervenciju SOD-a. Naposljetku, ti uvjeti za korištenje raspoloživih financijskih sredstava SOD-a ne bi trebali dovoditi u pitanje procjenu nadležnog tijela o tome ispunjava li ISZ kriterije utvrđene u članku 113. stavku 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(11).

(26)  Kako bi se preventivnim mjerama ostvario njihov cilj, od kreditnih institucija trebalo bi zahtijevati da nadležnom tijelu podnesu bilješku s mjerama koje se obvezuju poduzeti. ▌Ta bi bilješka trebala sadržavati sve elemente čiji je cilj spriječiti odljev sredstava i ojačati kapitalnu i likvidnosnu poziciju kreditne institucije, čime se kreditnoj instituciji omogućuje ispunjavanje svih relevantnih bonitetnih i drugih regulatornih zahtjeva u budućnosti. Ta bi bilješka stoga trebala sadržavati mjere za prikupljanje kapitala, uključujući pravila o izdavanju prava, dobrovoljnu konverziju podređenih dužničkih instrumenata, upravljanje obvezama, prodaju imovine za stvaranje kapitala, sekuritizaciju portfelja i zadržavanje prihoda, uključujući zabrane isplate dividendi i stjecanja udjela u poduzećima. Osim toga, bilješka bi trebala sadržavati pojedinosti o početnom nedostatku kapitala kreditne institucije, provedenim mjerama za povećanje kapitala i zaštitnim mjerama koje su uvedene kako bi se spriječio odljev sredstava. Iz istog bi razloga pri provedbi mjera predviđenih u bilješki kreditne institucije trebale ojačati i svoje likvidnosne pozicije i suzdržati se od agresivnih poslovnih praksi te isplate dividendi ili varijabilnih primitaka ili otkupa vlastitih dionica ili kupnje instrumenata hibridnog kapitala. Ta bi bilješka trebala sadržavati i izlaznu strategiju za dodijeljene mjere potpore. Kreditna institucija trebala bi u razumnom roku dostaviti nadležnom tijelu plan reorganizacije poslovanja kako bi se osigurala dugoročna održivost. Preventivne mjere odobrene kreditnoj instituciji trebalo bi obustaviti ako nadležno tijelo nije uvjereno da je plan reorganizacije poslovanja uvjerljiv i izvediv za osiguranje dugoročne održivosti. Ako je kreditna institucija članica ISZ-a iz članka 1. stavka 2. točke (c), ISZ bi trebao odobriti plan reorganizacije poslovanja nakon savjetovanja s nadležnim tijelom. Ako nadležno tijelo nije zadovoljno planom reorganizacije poslovanja, trebalo bi provesti odgovarajuće mjere kako bi se osigurala dugoročna održivost. Nadležna i sanacijska tijela u najboljem su položaju da ocijene relevantnost i vjerodostojnost mjera predviđenih u planu reorganizacije poslovanja. Kako bi imenovana tijela SOD-a od kojeg kreditna institucija zatraži financiranje preventivne mjere mogla procijeniti jesu li ispunjeni svi uvjeti za preventivne mjere, nadležna tijela trebala bi surađivati s imenovanim tijelima. Radi dosljednog pristupa primjeni preventivnih mjera u cijeloj Uniji EBA bi trebala izdati smjernice za kreditne institucije koje će im pomoći u izradi takvog plana reorganizacije poslovanja.

(26.a)  Kako bi se ublažio moralni rizik, kreditna institucija koja prima potporu SOD-ova u obliku preventivnih mjera, njezini dioničari, vjerovnici ili poslovna grupa kojoj pripada trebali bi doprinijeti restrukturiranju iz vlastitih sredstava i osigurati odgovarajuću naknadu za preventivnu mjeru koju je odobrio SOD.

(27)  Da bi kreditne institucije koje primaju potporu SOD-ova u obliku preventivnih mjera doista i ispunile svoje obveze, nadležna tijela trebala bi od kreditnih institucija koje nisu ispunile svoje obveze zatražiti plan s korektivnim mjerama kako bi otplatile iznos uplaćen u okviru preventivnih mjera ili se pridržavale izlazne strategije. Ako nadležno tijelo smatra da se mjerama iz plana s korektivnim mjerama ne može postići dugoročna održivost kreditne institucije, SOD više ne bi smio pružati preventivnu potporu kreditnoj instituciji, a relevantne institucije trebale bi procijeniti propada li institucija ili je vjerojatno da će propasti, u skladu s člankom 32. Direktive 2014/59/EU. Iste bi se posljedice trebale primjenjivati u slučajevima u kojima kreditna institucija ne poštuje plan s korektivnim mjerama. Radi dosljednog pristupa primjeni preventivnih mjera u cijeloj Uniji EBA bi trebala izdati smjernice za kreditne institucije koje će im pomoći u izradi takvog plana s korektivnim mjerama.

(28)  Kako bi se izbjegli štetni učinci na tržišno natjecanje i unutarnje tržište, potrebno je propisati da bi u okviru alternativnih mjera u slučaju insolventnosti relevantna tijela koja zastupaju kreditnu instituciju u kontekstu nacionalnog postupka u slučaju insolventnosti (likvidator, stečajni upravitelj, upravitelj ili drugo) trebala dogovoriti stavljanje na tržište poslovanja kreditne institucije ili njezina dijela u otvorenom, transparentnom i nediskriminirajućem postupku i pritom nastojati što više povećati prodajnu cijenu. Kreditna institucija ili bilo koji posrednik koji djeluje u ime kreditne institucije trebao bi primjenjivati pravila koja su primjerena za stavljanje na tržište imovine, prava i obveza koje treba prenijeti na potencijalne kupce. Korištenje državnih sredstava svakako bi i dalje trebalo, prema potrebi, podlijegati mjerodavnim pravilima o državnim potporama u skladu s Ugovorom.

(29)  Budući da je glavni cilj SOD-ova zaštititi osigurane depozite, SOD-ovi bi trebali moći financirati druge intervencije osim isplate isključivo ako su takve intervencije jeftinije od isplata. Iskustvo primjene tog pravila („test najmanjeg troška”) pokazalo je da postoji više nedostataka jer se u postojećem okviru ne navodi kako odrediti trošak tih intervencija ni trošak isplate. Radi dosljedne primjene testa najmanjeg troška u cijeloj Uniji potrebno je odrediti izračun tih troškova. Ujedno je potrebno izbjeći uvođenje pretjerano strogih uvjeta koji bi praktički onemogućili korištenje sredstava SOD-ova za druge intervencije koje nisu isplata. Pri procjeni najmanjeg troška SOD-ovi bi prvo trebali provjeriti je li trošak financiranja odabrane mjere niži od troška nadoknade osiguranih depozita. U metodologiji za procjenu najmanjeg troška trebalo bi uzeti u obzir vremensku vrijednost novca.

(30)  Likvidacija može biti dugotrajan postupak čija učinkovitost ovisi o učinkovitosti nacionalnog pravosuđa, postupaka zbog insolventnosti, pojedinačnim bankovnim obilježjima i okolnostima propasti. Za intervencije SOD-a u okviru alternativnih mjera test najmanjeg troška trebao bi se temeljiti na vrednovanju imovine i obveza kreditne institucije, kako je utvrđeno u članku 36. stavku 1. Direktive 2014/59/EU, i procjeni iz članka 36. stavka 8. te direktive. Međutim, u testu najmanjeg troška za preventivne mjere, koje su navodno provedene mnogo prije bilo koje predvidive likvidacije, može biti teško precizno procijeniti iznos povrata u okviru likvidacije. Stoga bi trebalo na odgovarajući način prilagoditi hipotetski scenarij za test najmanjeg troška za preventivne mjere, a očekivane povrate svakako bi trebalo ograničiti na razuman iznos koji se temelji na povratima od prošlih isplata.

(31)  Imenovana tijela trebala bi procijeniti trošak mjere za SOD, među ostalim nakon otplate zajma, dokapitalizacije ili korištenja jamstva, umanjen za očekivane prihode, operativne troškove i potencijalne gubitke, u odnosu na hipotetski scenarij koji se temelji na hipotetskom konačnom gubitku na kraju postupka u slučaju insolventnosti, pri čemu bi se u obzir trebali uzeti povrati iz SOD-a u okviru likvidacijskog postupka nad bankom. Osim toga, hipotetskim scenarijem trebao bi se uzeti u obzir mogući trošak za SOD zbog gospodarske i financijske nestabilnosti, uključujući potrebu za upotrebom dodatnih sredstava, u okviru ovlasti SOD-a, za zaštitu deponenata i financijske stabilnosti te za sprečavanje domino efekta. Kako bi se dobila objektivna i opsežnija slika stvarnog troška isplate deponentima, procjena gubitka nastalog zbog nadoknade osiguranih depozita trebala bi obuhvatiti troškove koji su neizravno povezani s isplatom nadoknade deponentima. Takvi troškovi trebali bi uključivati ▌trošak koji SOD može snositi zbog korištenja alternativnog financiranja. Radi dosljedne primjene testa najmanjeg troška EBA bi trebala sastaviti nacrt regulatornih tehničkih standarda o metodologiji za izračun troškova intervencija SOD-a. Radi usklađenosti metodologije za procjenu najmanjeg troška sa zakonskim ili ugovornim mandatom SOD-a, EBA bi trebala ▌izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda▌.

(32)  Kako bi se poboljšala usklađena zaštita deponenata i odredile odgovornosti na razini Unije, isplatu deponentima koji se nalaze u državama članicama u kojima kreditne institucije koje su članice SOD-a primaju depozite i druga sredstva koja je potrebno isplatiti SOD matične države članice trebao bi osigurati tako da ponudi prekogranične usluge depozita, a da pritom nema poslovni nastan u državi članici domaćinu. Kako bi se olakšali postupci isplate deponentima i njihovo informiranje, SOD-u države članice domaćina trebalo bi omogućiti da djeluje kao kontaktna točka za deponente u kreditnim institucijama koje ostvaruju pravo na slobodu pružanja usluga.

(33)  Suradnja između SOD-ova u cijeloj Uniji neophodna je za brzu i troškovno učinkovitu isplatu deponentima kad kreditne institucije pružaju bankovne usluge preko podružnica u drugim državama članicama. S obzirom na tehnološki napredak kojim se potiče korištenje prekograničnih prijenosa i daljinska identifikacija SOD-u matične države članice trebalo bi omogućiti da sredstva isplati izravno deponentima u podružnicama koje se nalaze u drugoj državi članici, pod uvjetom da su administrativno opterećenje i troškovi manji nego u slučaju isplate iz SOD-a države članice domaćina. Ta bi fleksibilnost trebala nadopuniti postojeći mehanizam suradnje, u okviru kojeg je SOD države članice domaćina dužan isplatiti sredstva deponentima u podružnicama u ime SOD-a matične države članice. Radi očuvanja povjerenja deponenata u državi članici domaćinu i u matičnoj državi članici EBA bi trebala izdati smjernice koje će SOD-ovima pomoći u takvoj suradnji, među ostalim predlaganjem popisa uvjeta pod kojima bi SOD matične države članice mogao odlučiti isplatiti nadoknadu deponentima u podružnicama koje se nalaze u državi članici domaćinu.

(34)  Kreditne institucije mogu prekinuti članstvo u jednom SOD-u i pridružiti se drugom zbog premještanja sjedišta u drugu državu članicu ili zbog pretvorbe društva kćeri u podružnicu ili obratno. Člankom 14. stavkom 3. Direktive 2014/49/EU propisano je da se doprinosi te kreditne institucije uplaćeni tijekom 12 mjeseci prije prijenosa prenose u drugi SOD razmjerno iznosu prenesenih osiguranih depozita. Kako prijenos doprinosa SOD-u primatelju ne bi ovisio o različitim nacionalnim pravilima o izdavanju računa ili stvarnom datumu plaćanja doprinosa, izvorni SOD trebao bi izračunati iznos koji treba prenijeti na temelju potencijalnih obveza SOD-a primatelja nastalih uslijed prijenosa. EBA bi trebala izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje metodologija za izračun iznosa koji se prenosi kako bi se osigurao neutralan učinak prijenosa na financijsku situaciju i SOD-a primatelja i izvornog SOD-a s obzirom na rizike koje pokrivaju.

(35)  Potrebno je osigurati jednaku zaštitu deponenata u cijeloj Uniji koja se ne može potpuno zajamčiti sustavom procjene istovjetnosti zaštite deponenata u trećim zemljama. Zbog toga bi se podružnice u Uniji kreditne institucije sa sjedištem u trećoj zemlji trebale pridružiti SOD-u u državi članici u kojoj obavljaju djelatnost primanja depozita. Tim bi se zahtjevom osigurala i usklađenost s direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU kojima je cilj uvođenje pouzdanijih bonitetnog okvira i okvira za sanaciju za grupe iz trećih zemalja koje pružaju bankovne usluge u Uniji. S druge strane SOD-ove ne bi trebalo izlagati gospodarskim i financijskim rizicima trećih zemalja. Depoziti u podružnicama koje su kreditne institucije Unije osnovale u trećim zemljama stoga ne bi trebali biti zaštićeni.

(36)  Standardizirano i redovito objavljivanje informacija jača svijest deponenata o važnosti zaštite depozita. Kako bi zahtjevi u pogledu objavljivanja pratili tehnološki razvoj, u njima bi se trebali uzeti u obzir novi digitalni komunikacijski kanali kojima kreditne institucije komuniciraju s deponentima. Deponenti bi trebali dobiti jasne i homogene informacije u kojima se objašnjava zaštita njihovih depozita, a ujedno bi trebalo ograničiti povezano administrativno opterećenje za kreditne institucije ili SOD-ove. EBA-u bi trebalo ovlastiti za sastavljanje nacrta provedbenih tehničkih standarda kojima se s jedne strane određuju sadržaj i format informativnog lista za deponente koji se svake godine dostavlja deponentima i, s druge strane, predložak za informacije koje SOD-ovi ili kreditne institucije moraju dostaviti deponentima u posebnim situacijama, uključujući spajanja kreditnih institucija, utvrđivanje nedostupnosti depozita ili isplatu depozita sredstava klijenata.

(37)  Spajanje kreditne institucije ili pretvorba društva kćeri u podružnicu ili obratno može utjecati na ključne značajke zaštite deponenata. Kako bi se spriječili štetni učinci na deponente koji drže depozite u objema bankama koje se spajaju i čije bi se potraživanje pokrića depozita smanjilo zbog prekida članstva u jednom SOD-u i pridruživanja drugom, svi deponenti trebali bi biti obaviješteni o takvim promjenama i imati pravo povući svoja sredstva bez obveze plaćanja penala do iznosa jednakog iznosu izgubljenog pokrića depozita.

(38)  Kako bi se očuvala financijska stabilnost, spriječilo širenje štetnih učinaka i omogućilo deponentima da, prema potrebi, ostvare svoja prava na potraživanje depozita, dotična imenovana tijela, SOD-ovi i kreditne institucije trebali bi obavijestiti deponente o nedostupnosti depozita.

(39)  Kako bi se povećala transparentnost za deponente i unaprijedila financijska stabilnost i povjerenje među SOD-ovima pri ispunjavanju njihova mandata, trebalo bi poboljšati postojeće zahtjeve u pogledu izvješćivanja. U skladu s postojećim zahtjevima koji SOD-ovima omogućuju da od institucija koje su njihove članice zatraže sve potrebne informacije kako bi se pripremili za isplatu, SOD-ovi bi trebali moći zatražiti i informacije potrebne za pripremu isplate u kontekstu prekogranične suradnje. Trebalo bi obvezati institucije članice da na zahtjev SOD-a dostave opće informacije o svim bitnim prekograničnim poslovima u drugim državama članicama. Isto tako, kako bi se EBA-i dostavio odgovarajući raspon informacija o razvoju i korištenju raspoloživih financijskih sredstava SOD-ova, države članice trebale bi osigurati da SOD-ovi svake godine obavješćuju EBA-u o iznosu osiguranih depozita i raspoloživim financijskim sredstvima te obavijestiti EBA-u o okolnostima koje su dovele do korištenja sredstava SOD-ova za isplate ili druge mjere. Naposljetku, kako bi se uzela u obzir ojačana uloga SOD-ova u upravljanju krizama banaka, čiji je cilj olakšati korištenje sredstava SOD-ova u sanaciji, SOD-ovi bi trebali imati pravo primiti sažetak planova sanacije kreditnih institucija na godišnjoj osnovi, što će povećati njihovu opću pripravnost za stavljanje sredstava na raspolaganje.

(40)  Tehničkim normama za financijske usluge trebalo bi olakšati ujednačeno usklađivanje i primjerenu zaštitu deponenata u cijeloj Uniji. Budući da je EBA visokospecijalizirano stručno tijelo, bilo bi učinkovito i primjereno da joj se dodijeli zadaća izrade nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koji ne uključuju odluke o politikama, koje će donijeti Komisija.

(41)  Komisija bi u slučajevima predviđenima u ovoj Direktivi trebala donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koje je sastavila EBA u okviru delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a i člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(12) kojima se određuju: (a) tehničke pojedinosti koje se odnose na identifikaciju klijenata financijskih institucija za isplatu depozita sredstava klijenta, kriteriji za isplatu imatelju računa u korist svakog klijenta ili izravno klijentu te pravila za sprečavanje višestrukih potraživanja za isplatu istom korisniku, (b) metodologija testa najmanjeg troška i (c) metodologija za izračun raspoloživih financijskih sredstava koja ispunjavaju uvjete za ciljnu razinu.

(42)  Komisija bi, u slučajevima predviđenima u ovoj Direktivi, trebala donijeti nacrte provedbenih tehničkih standarda koje je izradila EBA putem provedbenih akata u skladu s člankom 291. UFEU i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se određuju: (a) sadržaj i format informativnog lista za deponente, predloška za informacije koje bi SOD-ovi ili kreditne institucije trebali dostaviti deponentima, (b) postupci koje trebaju slijediti kreditne institucije pri dostavi informacija svojem SOD-u te SOD-ovi i imenovana tijela pri dostavi informacija EBA-i, kao i predlošci za dostavu tih informacija.

(43)  Direktivu 2014/49/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(44)  Kako bi se podružnicama kreditnih institucija sa sjedištem izvan Unije koje nisu članice SOD-a s poslovnim nastanom u Uniji omogućilo pridruživanje SOD-u u Uniji, tim podružnicama trebalo bi dati dovoljno vremena da poduzmu potrebne korake za ispunjavanje tog zahtjeva.

(45)  U skladu s Direktivom 2014/49/EU države članice mogu priznati ISZ kao SOD ako ispunjava kriterije utvrđene u članku 113. stavku 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 i ako je u skladu s Direktivom 2014/49/EU. Kako bi se u obzir uzeo poslovni model tih ISZ-a, a posebno važnost funkcija koje su njihova glavna zadaća, a koje obavljaju uz one obuhvaćene ovom Direktivom, primjereno je omogućiti državama članicama da ISZ-ima dopuste daljnje obavljanje tih funkcija. Osim toga, kako bi im se dalo dovoljno vremena za prilagodbu novim odredbama, posebno zaštitnim mjerama za primjenu preventivnih mjera, ISZ-ima bi trebalo odobriti trogodišnje prijelazno razdoblje ▌. ▌Kako bi se osigurali jednaki uvjeti i očuvala visoka razina zaštite deponenata, funkcije i zadaće koje se obavljaju, uz one obuhvaćene ovom Direktivom, trebale bi se financirati dodatnim financijskim sredstvima, koja će se dodati na financijsku ciljnu razinu. ISZ-i bi trebali stvoriti odvojeni fond za potrebe ISZ-a osim funkcija obuhvaćenih ovom Direktivom, u skladu s dogovorom Europske središnje banke, nacionalnog nadležnog tijela i relevantnih ISZ-a.

(46)  Kako bi se SOD-ovima i imenovanim tijelima omogućilo povećanje potrebnih operativnih kapaciteta za primjenu novih pravila o korištenju sredstava za preventivne mjere, primjereno je predvidjeti odgodu primjene tih novih pravila.

(47)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, prvenstveno osiguravanje ujednačene zaštite deponenata u Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice uslijed rizika koji bi zbog drukčijih nacionalnih pristupa mogli ugroziti cjelovitost jedinstvenog tržišta nego se izmjenom pravila već utvrđenih na razini Unije oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2014/49/EU

Direktiva 2014/49/EU mijenja se kako slijedi:

1.  članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1.  Ovom Direktivom utvrđuju se pravila i postupci koji se odnose na uspostavu i funkcioniranje sustavâ osiguranja depozita (SOD-ovi), pokriće i isplatu depozita te korištenje sredstava SOD-a za mjere čiji je cilj osigurati deponentima pristup njihovim depozitima.”;

(b)  u stavku 2. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:"

„(d) kreditne institucije, i podružnice kreditnih institucija koje imaju sjedište izvan Unije, pridružene sustavima iz točaka (a), (b) ili (c) ovog stavka.”.

2.  u članku 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  u točki 3. uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:"

„3. „depozit” znači svaki potražni saldo koji proizlazi iz sredstava preostalih na računu ili privremenih situacija proizašlih iz uobičajenih bankovnih transakcija kreditnih institucija u redovnom poslovanju i koje kreditna institucija mora isplatiti prema primjenjivim zakonskim i ugovornim uvjetima, uključujući oročeni depozit i štedni depozit, ali isključujući potražni saldo ako:”;

(b)  u točki 13. uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:"

„13. „obveza plaćanja” znači neopoziva, potpuno kolateralizirana obveza kreditne institucije da sustavu osiguranja depozita na njegov zahtjev isplati određeni novčani iznos, pod uvjetom da kolateral:

(c)  dodaju se sljedeće točke od 19. do 23.:"

(d)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Udjeli u irskim stambenim štedionicama, osim onih kapitalne prirode obuhvaćenih člankom 5. stavkom 1. točkom (b), smatraju se depozitima.”;

____________________________________________

* [unijeti cjelovito upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca – COM(2021) 420 final].

** [unijeti cjelovito upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca – COM(2021) 420 final].

3.  Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(-a)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ugovorni sustavi navedeni u članku 1. stavku 2. točki (b) ove Direktive mogu biti službeno priznati kao SOD-ovi ako su u skladu s ovom Direktivom.

ISZ može biti službeno priznat kao SOD ako ispunjava kriterije utvrđene u članku 113. stavku 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 i ako je usklađen s ovom Direktivom.

Države članice osiguravaju da do... [36 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni] ISZ koji je priznat kao SOD u skladu s ovim stavkom odvaja svoja dostupna financijska sredstva koja podliježu ciljanoj razini u skladu s člankom 10. stavkom 2. ove Direktive od aranžmana financiranja sklopljenih radi ispunjavanja mandata koji nisu uređeni ovom Direktivom.”;

(a)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Ako kreditna institucija ne ispunjava svoje obveze iz članstva u SOD-u, države članice osiguravaju da taj SOD o tome odmah obavješćuje imenovano tijelo i nadležno tijelo dotične kreditne institucije.

Države članice osiguravaju da nadležno tijelo u suradnji s imenovanim tijelom odmah poduzme sve odgovarajuće mjere, uključujući, po potrebi, određivanje kazni, kako bi zajamčilo da kreditne institucije ispunjavaju svoje obveze koje proizlaze iz članstva u SOD-u. ▌

Države članice utvrđuju pravila o kaznama primjenjivima u slučaju da kreditne institucije krše obveze koje proizlaze iz njihova članstva u SOD-u. Kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.”;

(b)  umeće se sljedeći stavak 4.a:"

„4.a Ako kreditna institucija ne uplati doprinose iz članka 10. i članka 11. stavka 4. u roku koji odredi SOD, države članice osiguravaju da taj SOD za razdoblje kašnjenja na dospjeli iznos obračuna zateznu kamatnu stopu.”;

(c)  stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:"

„5. Države članice osiguravaju da SOD obavješćuje imenovano tijelo ako kreditna institucija unatoč mjerama iz stavaka 4. i 4.a ne ispunjava svoje obveze. Države članice osiguravaju da imenovano tijelo procjenjuje ispunjava li još institucija uvjete za nastavak članstva u SOD-u i obavješćuje nadležno tijelo o ishodu te procjene.

6.  Ako nadležno tijelo odluči oduzeti odobrenje za rad u skladu s člankom 18. Direktive 2013/36/EU, države članice osiguravaju da ta kreditna institucija prestaje biti članicom SOD-a. Države članice osiguravaju da taj SOD i dalje pokriva depozite koji se drže na datum prestanka članstva kreditne institucije u SOD-u tijekom najviše šest mjeseci.”;

(ca)  u stavku 7. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Imenovana tijela imaju potrebne provedbene ovlasti, uključujući ovlasti za određivanje kazni ili drugih administrativnih mjera, za ispravljanje povreda ove Direktive od strane SOD-a.”;

(d)  stavak 8. briše se;

(e)  dodaje se sljedeći stavak 13.:"

„13. EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda o području primjene, sadržaju i postupcima testova otpornosti na stres iz stavka 10.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda Komisiji dostavlja do… [24 mjeseca od dana stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

4.  Članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.  uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Sljedeće se isključuje iz isplata iz SOD-a:”;

ii.  točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) depoziti koji proizlaze iz transakcija u vezi s kojima su donesene kaznene presude za pranje novca i financiranje terorizma;”;

▌

iv.  točka (f) zamjenjuje se sljedećim:"

„(f) depoziti čiji imatelj nikad nije identificiran u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) … [unijeti skraćeno upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca – COM(2021) 420 final] ako su ti depoziti postali nedostupni, osim ako imatelj zatraži isplatu i dokaže da identifikacija nije izostala njegovom krivnjom;”;

v.  točka (j) briše se;

v.a  dodaje se sljedeća točka:"

„(ka) depoziti osoba ili pravnih subjekata na koje se primjenjuju ciljane financijske kazne koje je donijela Unija.”;

(b)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Odstupajući od stavka 1. točke i. države članice mogu odlučiti da su depoziti koje drže osobni i strukovni mirovinski sustavi malih ili srednjih poduzeća uključeni do razine pokrića utvrđene u članku 6. stavku 1.”;

5.  Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 2. mijenja se kako slijedi:

i.  uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:"

„Osim navedenog u stavku 1., države članice osiguravaju da su sljedeći depoziti zaštićeni najmanje do iznosa od 500 000 EUR i najviše do 2 500 000 EUR u razdoblju od šest mjeseci nakon knjiženja iznosa ili od trenutka u kojem takvi depoziti postanu pravno prenosivi:”;

ii.  točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) depoziti iz transakcija nekretninama koje se odnose na privatne stambene nekretnine i depoziti namijenjeni za takve transakcije, ako te transakcije u razdoblju od 4 mjeseca sklapa fizička osoba koja može dostaviti dokumente koji dokazuju tu transakciju;”;

ii.a  dodaje se sljedeći podstavak:"

„Do ... [36 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni] Komisija preispituje iznose koji su zaštićeni kako je navedeno u prvom podstavku i kako su ih prenijele države članice kako bi se utvrdilo treba li smanjiti najveći iznos iz tog podstavka, uzimajući u obzir jesu li zaštićeni iznosi razmjerni i osiguravaju li jednake uvjete u cijeloj Uniji. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.”;

(b)  umeće se sljedeći stavak 2.a:"

„2.a Države članice osiguravaju da razina pokrića iz stavka 2. nadopunjuje razinu pokrića iz stavka 1.”.

6.  Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 5. briše se;

(aa)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„6. Države članice osiguravaju da kreditne institucije najmanje jednom godišnje izvješćuju svoje SOD-ove o ukupnom iznosu raspoloživih depozita. Države članice moraju osigurati da SOD-ovi mogu u bilo kojem trenutku od kreditnih institucija zatražiti da ih obavijeste o ukupnom iznosu raspoloživih depozita svakog deponenta.”;

(b)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

„7. Države članice osiguravaju da SOD nadoknađuje kamatu na depozite koja je obračunana, ali nije knjižena u korist ili na teret računa na datum na koji mjerodavno upravno tijelo donese utvrđenje iz članka 2. stavka 1. točke 8. podtočke (a) ili pravosudno tijelo donese odluku iz članka 2. stavka 1. točke 8. podtočke (b). Ne smije se prekoračiti razina pokrića iz članka 6. stavka 1. ili, u okolnostima iz članka 6. stavka 2., razina pokrića iz tog stavka.

Ako kamatne stope na određene depozite znatno prekoračuju prevladavajuću tržišnu kamatnu stopu, kako je utvrđena i na temelju transparentnih i javno dostupnih podataka, SOD ima ovlast prilagoditi nadoknađenu kamatu kako bi odražavala prevladavajuću tržišnu kamatnu stopu u trenutku utvrđivanja nadležnog upravnog tijela ili odluke pravosudnog tijela. Ta bi se prilagodba trebala provesti kako bi se spriječio moralni rizik. Kriteriji i metodologija za definiranje pojma „znatno prekoračenje” i za prilagodbu utvrđuju se na transparentan način, u skladu sa smjernicama koje je izradila EBA i podložno odobrenju nadležnog tijela.”;

7.  umeće se članak 7.a:"

„Članak 7.a

Teret dokazivanja prihvatljivosti depozita i prava na njih

Države članice osiguravaju da u slučajevima iz članka 6. stavka 2 i članka 7. stavka 3. deponent ili, prema potrebi, imatelj računa dokaže da predmetni depoziti ispunjavaju uvjete iz članka 6. stavka 2. ili pravo na te depozite u okolnostima iz članka 7. stavka 3.”.

8.  Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(-a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. SOD-ovi osiguravaju da se iznos koji je potrebno isplatiti stavi na raspolaganje što prije, a u svakom slučaju unutar sedam radnih dana od dana kada mjerodavno upravno tijelo donese utvrđenje kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (a) ili kada pravosudno tijelo donese odluku kako je navedena u članku 2. stavku 1. točki 8. podtočki (b).

(-aa)  stavak 2. briše se;

(a)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Odstupajući od stavka 1., države članice dopuštaju SOD-ovima da primijene dulji rok isplate za depozite iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 3. i članka 8.b, koji ne smije biti dulji od 20 radnih dana od datuma na koji ti SOD-ovi zaprime cjelokupnu dokumentaciju koju su zatražili od deponenta, ili, prema potrebi, imatelja računa, kako bi ispitali potraživanja i provjerili jesu li ispunjeni uvjeti za isplatu. Za depozite iz članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 3., ako SOD-ovi ne mogu staviti na raspolaganje iznos koji je potrebno isplatiti unutar sedam radnih dana, osiguravaju da deponenti imaju pristup odgovarajućem iznosu svojih osiguranih depozita za pokrivanje troškova života u roku od pet radnih dana od podnošenja zahtjeva za taj iznos.”;

(aa)  stavak 4. briše se;

(b)  stavak 5. mijenja se kako slijedi:

i.  točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) odstupajući od stavka 9., u posljednja 24 mjeseca nije bilo transakcije u odnosu na depozit (račun u mirovanju), osim ako deponent ima depozite i na drugom računu koji nije u mirovanju;”;

ii.  točka (d) briše se;

(c)  stavak 8. briše se;

(d)  stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:"

„9. Ako nije bilo transakcija u odnosu na depozit u prethodna 24 mjeseca, države članice osiguravaju da SOD-ovi mogu odrediti prag za administrativne troškove koji bi im nastali da je isplata izvršena. SOD-ovi nisu obvezni poduzeti aktivne mjere za isplatu deponenata ispod tog praga. Države članice osiguravaju da SOD-ovi isplaćuju deponente ispod tog praga ako ti deponenti to zatraže.”.

9.  umeću se sljedeći članci 8.a, 8.b i 8.c:"

„Članak 8.a

Isplata depozita u iznosu većem od 10 000 EUR

Ako su iznosi koje treba nadoknaditi veći od 10 000 EUR, države članice osiguravaju da SOD-ovi isplaćuju nadoknadu deponentima putem kreditnih transfera kako su definirani u članku 2. točki 20. Direktive 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća*.

Članak 8.b

Pokriće depozita sredstava klijenata

1.  Države članice osiguravaju da SOD-ovi pokrivaju depozite sredstava klijenata ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

2.  Države članice osiguravaju da se razina pokrića iz članka 6. stavka 1. primjenjuje na svakog klijenta koji ispunjava uvjete iz stavka 1. točke (c) ovog članka. Odstupajući od članka 7. stavka 1., SOD pri određivanju iznosa koji treba isplatiti pojedinačnom klijentu ne uzima u obzir depozite ukupnih sredstava klijenta kod iste kreditne institucije.

3.  Države članice osiguravaju da SOD-ovi isplate osiguranih depozita ▌isplaćuju izravno klijentu.

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda Komisiji dostavlja do [Ured za publikacije – unijeti datum = 12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 8.c

Suspenzija isplata u slučaju pranja novca ili financiranja terorizma

1.  Države članice osiguravaju da imenovano tijelo u roku od 24 sata od primitka informacije iz članka 48. stavka 4. [unijeti upućivanje na Prijedlog direktive o suzbijanju pranja novca i o stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849 – COM(2021)423 final] obavijesti SOD o ishodu mjera dubinske analize stranke iz članka 15. stavka 4. Uredbe (EU) … [unijeti skraćeno upućivanje na Prijedlog uredbe o suzbijanju pranja novca – COM(2021)420 final]. Države članice osiguravaju da su informacije koje se razmjenjuju između imenovanog tijela i SOD-a ograničene na informacije koje su neophodne za izvršavanje zadaća i odgovornosti SOD-a na temelju ove Direktive i da takva razmjena informacija ispunjava zahtjeve utvrđene u Direktivi 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća**.

2.  Države članice osiguravaju da SOD-ovi suspendiraju isplatu iz članka 8. stavka 1. do donošenja sudske presude ako je deponent ili bilo koja osoba koja ima pravo na iznose koji se drže na njezinom računu optužena za kazneno djelo pranja novca ili financiranja terorizma ili s time povezano kazneno djelo.

3.  Države članice osiguravaju da SOD-ovi suspendiraju isplatu iz članka 8. stavka 1. na isto razdoblje iz članka 20. [unijeti skraćeno upućivanje na Prijedlog direktive o suzbijanju pranja novca i o stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849 – COM(2021)423 final] ako ih financijsko-obavještajna jedinica iz članka 32. Direktive (EU) [unijeti upućivanje na Prijedlog direktive o suzbijanju pranja novca i o stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849 – COM(2021)423 final] obavijesti da je odlučila suspendirati transakciju ili uskratiti suglasnost za provedbu takve transakcije, ili suspendirati bankovni račun ili račun za plaćanje u skladu s člankom 20. stavkom 1. ili 2. Direktive (EU) [unijeti upućivanje na Prijedlog direktive o suzbijanju pranja novca i o stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849 – COM(2021)423 final].

4.  Države članice osiguravaju da se SOD-ovi ne smatraju odgovornima za mjere poduzete prema uputama financijsko-obavještajne jedinice. SOD-ovi svaku informaciju koju zaprime od financijsko-obavještajne jedinice koriste samo za potrebe ove Direktive.

____________________________________________

* Direktiva 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama (SL L 257, 28.8.2014., str. 214.).

** Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, 27.3.1996., str. 20.).”;

10.  u članku 9. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

„2. Ne dovodeći u pitanje njihova prava u skladu s nacionalnim pravom, SOD-ovi koji izvršavaju isplate pokrivene jamstvom u skladu s nacionalnim okvirom imaju pravo na subrogaciju prava deponenata u postupcima likvidacije ili reorganizacije u iznosu koji je jednak isplatama SOD-ova deponentima. SOD-ovi koji daju doprinos u kontekstu instrumenata sanacije iz članka 37. stavka 3. točke (a) ili (b) Direktive 2014/59/EU ili u kontekstu mjera poduzetih u skladu s člankom 11. stavkom 5. ove Direktive imaju pravo na potraživanje od preostale kreditne institucije za sve gubitke koji proizlaze iz doprinosa sanaciji u skladu s člankom 109. Direktive 2014/59/EU ili prijenosu u skladu s člankom 11. stavkom 5. ove Direktive u vrijednosti jednakoj njihovu doprinosu, pod uvjetom da je preostala kreditna institucija u postupku likvidacije. ▌ To potraživanje ima isti red prvenstva kao osigurani depoziti u skladu s nacionalnim pravom kojim se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti.

3.  Države članice osiguravaju da deponenti kojima SOD nije isplatio ili priznao depozite u rokovima iz članka 8. stavaka 1. i 3. mogu potraživati isplatu svojih depozita u razdoblju od pet godina.”;

11.  Članak 10. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 2. mijenja se kako slijedi:

i.  nakon prvog podstavka umeću se sljedeći podstavci:"

„Referentno razdoblje za izračun ciljne razine iz prvog podstavka je između 31. prosinca koji prethodi datumu do kojeg se ciljna razina treba postići i tog datuma.

Kad utvrđuju je li SOD postigao tu ciljnu razinu, države članice uzimaju u obzir samo raspoloživa financijska sredstva koja su članovi SOD-a uplatili izravno ili su od njih naplaćena, bez administrativnih naknada i pristojbi. Ta raspoloživa financijska sredstva uključuju prihode od ulaganja ostvarenih sredstvima koja su članovi uplatili SOD-u, ali isključuju isplate koje prihvatljivi deponenti ne potražuju tijekom postupaka isplate, sve dužničke obveze SOD-a, uključujući zajmove iz drugih SOD-ova i alternativne aranžmane financiranja iz članka 10. stavka 9. Nepodmireni zajam drugom SOD-u u skladu s člankom 12. smatra se imovinom SOD-a koji je dao zajam i može se uračunati u ciljnu razinu tog SOD-a.”;

ii.  treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Ako se nakon prvog postizanja ciljne razine iz prvog podstavka raspoloživa financijska sredstva zbog isplate sredstava SOD-a u skladu s člankom 8. stavkom 1. i člankom 11. stavcima 2., 3. i 5. smanje na manje od dvije trećine ciljne razine, SOD-ovi razinu redovnog doprinosa određuju tako da se ciljna razina može postići u roku od četiri godine.”;

Ako se nakon prvog postizanja ciljne razine iz prvog podstavka raspoloživa financijska sredstva zbog isplate sredstava SOD-a u skladu s člankom 8. stavkom 1. i člankom 11. stavcima 2., 3. i 5. smanje za manje od trećine ciljne razine, SOD-ovi razinu redovnog doprinosa određuju tako da se ciljna razina može postići u roku od dvije godine.”;

ii.a  peti podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

Države članice mogu produljiti početno razdoblje iz prvog podstavka najviše za četiri godine, ako je SOD proveo kumulativne isplate iznad 0,8 % osiguranih depozita kako bi isplatio deponente.”;

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Raspoloživa financijska sredstva koja SOD uzima u obzir kako bi se postigla ciljna razina iz stavka 2. mogu uključivati obveze plaćanja, koja treba isplatiti u roku od 48 sati na zahtjev SOD-a. Ukupni udio tih obveza plaćanja ne smije biti veći od 30 % ukupnog iznosa raspoloživih financijskih sredstava prikupljenih u skladu sa stavkom 2.

EBA izdaje smjernice o obvezama plaćanja kojima se utvrđuju kriteriji za dopuštenost tih obveza.”;

(c)  stavak 4. briše se;

(d)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

„7. Države članice osiguravaju da SOD-ovi, imenovana tijela ili nadležna tijela utvrđuju strategiju ulaganja raspoloživih financijskih sredstava SOD-ova i da je ta strategija ulaganja u skladu s načelom diversifikacije i ulaganjima u niskorizičnu i likvidnu imovinu.

Države članice osiguravaju da je strategija ulaganja iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s načelima utvrđenima u člancima 4., 8. i 10. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/451*.

_______________

* Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/451 оd 16. prosinca 2015. o utvrđivanju općih načela i kriterija ulagačke strategije i pravila za upravljanje jedinstvenim fondom za sanaciju (SL L 79, 30.3.2016., str. 2.)”;

(e)  umeće se sljedeći stavak 7.a:"

„7.a Države članice osiguravaju da SOD-ovi mogu svoja raspoloživa financijska sredstva u cijelosti ili djelomično položiti u svoju nacionalnu središnju banku ili državnu riznicu, pod uvjetom da je to za SOD troškovno učinkovita odluka i da se ta raspoloživa financijska sredstva drže na odvojenom računu i da su dostupna SOD-u za korištenje u skladu s člancima 11. i 12.”;

(ea)  stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:"

„9. Države članice osiguravaju da SOD-ovi raspolažu odgovarajućim alternativnim aranžmanima financiranja koji im omogućavaju pribavljanje kratkoročnih financijskih sredstava za ispunjavanje potraživanja prema tim SOD-ovima. Države članice osiguravaju da se alternativni aranžmani financiranja SOD-ova ne financiraju javnim sredstvima.”;

(f)  stavak 10. briše se;

(g)  dodaju se sljedeći stavci 11., 12. i 13.:"

„11. Države članice osiguravaju da u kontekstu mjera iz članka 11. stavaka 1., 2., 3. i 5. SOD-ovi mogu koristiti sredstva iz alternativnih aranžmana financiranja iz članka 10. stavka 9. ▌prije nego što iskoriste raspoloživa financijska sredstava i prikupe izvanredne doprinose iz članka 10. stavka 8. ▌

12.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda Komisiji dostavlja do [Ured za publikacije – unijeti datum = 24 mjeseca nakon stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

13.  EBA do [Ured za publikacije – unijeti datum = 24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] sastavlja smjernice kako bi se SOD-ovima olakšala diversifikacija njihovih raspoloživih financijskih sredstava i o načinu na koji bi SOD-ovi mogli ulagati u niskorizičnu imovinu primjenjive na raspoloživa financijska sredstva SOD-ova”;

12.  članak 11. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 11.

Korištenje sredstava

1.  Države članice osiguravaju da se raspoloživa financijska sredstva iz članka 10. prvenstveno koriste kako bi osigurale isplate deponenata na temelju članka 8. ▌

2.  Države članice osiguravaju da SOD-ovi koriste raspoloživa financijska sredstva za financiranje sanacije kreditnih institucija u skladu s člankom 109. Direktive 2014/59/EU. Države članice osiguravaju da sanacijska tijela odrede iznos koji SOD treba uplatiti za financiranje sanacije kreditnih institucija nakon što se te kreditne institucije savjetuju sa SOD-om o rezultatima testa najnižeg troška iz članka 11.e ove Direktive. Države članice osiguravaju da SOD-ovi bez odgode odgovaraju na takva savjetovanja.

3.  Države članice SOD-ovima dopuštaju korištenje raspoloživih financijskih sredstava za preventivne mjere iz članka 11.a u korist kreditne institucije ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

4.  Ako se raspoloživa financijska sredstva koriste za preventivne ili alternativne mjere iz stavaka 3. i 5. ▌, povezane kreditne institucije SOD-u bez odgode osiguravaju sredstva za takve mjere, prema potrebi u obliku izvanrednih doprinosa, ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

5.  Ako je kreditna institucija u postupku likvidacije u skladu s člankom 32.b Direktive 2014/59/EU kako bi izašla s tržišta ili prekinula svoju bankarsku djelatnost, države članice SOD-ovima dopuštaju da raspoloživa financijska sredstva iskoriste za alternativne mjere radi očuvanja pristupa deponenata depozitima, uključujući prijenos imovine i obveza te prijenos portfelja depozita, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

13.  umeću se sljedeći članci od 11.a do 11.e:"

„Članak 11.a

Preventivne mjere

1.  ▌ Države članice osiguravaju da SOD-ovi koriste raspoloživa financijska sredstva za preventivne mjere iz članka 11. stavka 3. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

2.  Države članice osiguravaju da SOD-ovi imaju uvedene sustave praćenja i postupke donošenja odluka koji su primjereni za odabir i provedbu preventivnih mjera te praćenje s time povezanih rizika.

3.  Države članice osiguravaju da SOD-ovi mogu provoditi preventivne mjere samo ako imenovano tijelo potvrdi da su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 1. Imenovano tijelo obavješćuje nadležno tijelo i sanacijsko tijelo.

Ako institucija korisnica pripada ISZ-u iz članka 1. stavka 2. točke (c), taj ISZ na temelju rezultata testa najmanjeg troška iz članka 11.e utvrđuje iznos dostupnih financijskih sredstava za preventivne mjere, o kojima se obavješćuje imenovano tijelo.

4.  Države članice osiguravaju da SOD ▌svoja raspoloživa financijska sredstva koristi za mjere potpore u obliku kapitala, uključujući dokapitalizacije, mjere za umanjenje vrijednosti imovine i jamstva imovine, samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 11.b.

Države članice osiguravaju da SOD prenese svoje dioničke udjele ili druge instrumente kapitala u instituciji koja se podupire ▌čim to komercijalne i financijske okolnosti dopuste.

4.a  EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje sljedeće:

EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do ... [jedna godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

„Članak 11.b

Zahtjevi za financiranje preventivnih mjera

1.  Države članice osiguravaju da kreditne institucije koje od SOD-a zatraže financiranje preventivnih mjera u skladu s člankom 11. stavkom 3. dostave nadležnom tijelu ▌bilješku s mjerama koje se te kreditne institucije obvezuju poduzeti kako bi osigurale usklađenost s primjenjivim nadzornim zahtjevima ▌u skladu s Direktivom 2013/36/EU i Uredbom (EU) br. 575/2013.

2.  U bilješci iz stavka 1. navode se mjere za ublažavanje rizika od pogoršanja financijske stabilnosti i za jačanje kapitalne i likvidnosne pozicije kreditne institucije.

2.a  Ako se financijska sredstva SOD-a upotrebljavaju za preventivne mjere u skladu sa člankom 11. stavkom 3. ove Direktive, nadležno tijelo od kreditne institucije primateljice zahtijeva da, po potrebi, ažurira plan oporavka iz članka 2. stavka 1. točke 32. Direktive 2014/59/EU ili plan oporavka grupe kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 33. te direktive. Nadležno tijelo daje upute kreditnoj instituciji koja prima potporu da provede mjere iz članka 6. stavka 6. trećeg podstavka Direktive 2014/59/EU ako su ispunjeni uvjeti iz članka 6. stavka 6. te Direktive.

3.  Države članice osiguravaju da u slučaju mjere potpore u obliku kapitala navedene u stavku 1. raspoloživa financijska sredstva SOD-a pokrivaju samo trenutačni nedostatak kapitala na temelju sljedećih elemenata, kako je navedeno u bilješci:

Pri utvrđivanju nedostataka kapitala SOD može uzeti u obzir i svaku ▌procjenu adekvatnosti kapitala usmjerenu prema budućnosti, uključujući plan za očuvanje kapitala iz članka 142. Direktive 2013/36/EU.

Države članice osiguravaju da, ako je kreditna institucija član ISZ-a iz članka 1. stavka 2. točke (c), nedostatak kapitala određuje ISZ.

Pri utvrđivanju nedostatka kapitala SOD obavješćuje nadležno tijelo.

4.  Države članice osiguravaju da se ▌u bilješci iz stavka 1. za kreditnu instituciju navedu izlazna strategija i preventivne mjere, uključujući točan raspored isplata svih sredstva koja je potrebno isplatiti primljenih u okviru preventivnih mjera. Te se informacije objavljuju tek jednu godinu nakon dovršetka izlazne strategije ili provedbe plana s korektivnim mjerama ili završetka procjene u skladu s člankom 11.c stavkom 3.

5.  Države članice osiguravaju da dividende, otkupi dionica ili varijabilni primici ne isplaćuju te da kreditna institucija koja prima potporu ne preuzima neopozivu obvezu isplate dividendi, otkupa dionica ili varijabilnih primitaka. Nadležno tijelo može iznimno djelomično ograničiti tu zabranu ako kreditna institucija na zadovoljavajući način dokaže nadležnom tijelu da je pravno obvezna isplatiti dividende. Države članice osiguravaju da ▌ograničenja iz ovog stavka ostanu na snazi sve dok kreditna institucija koja prima potporu SOD-u ne nadoknadi isti iznos koji je iskorišten za preventivne mjere.

5.a  Države članice osiguravaju da kreditna institucija primateljica u roku od šest mjeseci od isplate početne financijske potpore nadležnom tijelu dostavi plan reorganizacije poslovanja. Ako nadležno tijelo smatra da plan reorganizacije poslovanja nije uvjerljiv i izvediv kako bi se osigurala dugoročna održivost, suspendiraju se preventivne mjere za dotičnu kreditnu instituciju, a nadležno tijelo provodi odgovarajuće mjere kako bi se osigurala dugoročna održivost.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, ako kreditna institucija pripada ISZ-u iz članka 1. stavka 2. točke (c), ISZ odobrava plan reorganizacije poslovanja nakon savjetovanja s nadležnim tijelom.

6.  ▌Države članice osiguravaju da su mjere predviđene u planu reorganizacije poslovanja iz stavka 5.a kompatibilne s planom restrukturiranja kreditne institucije koji zahtijeva Komisija, u skladu s okvirom Unije za državne potpore.

6.a  Nadležno tijelo plan reorganizacije poslovanja dostavlja sanacijskom tijelu. Sanacijsko tijelo može ispitati plan reorganizacije poslovanja s ciljem utvrđivanja svih mjera koje bi mogle negativno utjecati na provedivost sanacije dotične institucije te o tom pitanju može sastaviti preporuke za nadležno tijelo. Sanacijsko tijelo dostavlja svoju procjenu i preporuke u roku koji odredi nadležno tijelo.

„Članak 11.c

Plan s korektivnim mjerama

1.  Države članice osiguravaju da ako kreditna institucija ne ispuni obveze iz bilješke iz članka 11.b stavka 1. ili plana reorganizacije poslovanja iz članka 11.b stavka 5.a prvog podstavka ili po dospijeću ne otplati iznos uplaćen u okviru preventivnih mjera ili ne ispoštuje izlaznu strategiju iz članka 11.b stavka 4., SOD o tome bez odgode obavješćuje nadležno tijelo.

2.  U slučaju iz stavka 1. države članice osiguravaju da nadležno tijelo zatraži od kreditne institucije da nadležnom tijelu i SOD-u dostavi jednokratni plan s korektivnim mjerama u kojem su opisani koraci koje kreditna institucija poduzima kako bi osigurala usklađenost s nadzornim zahtjevima, očuvala svoju dugoročnu održivost i otplatila dospjeli iznos koji je SOD uplatio za preventivnu mjeru, zajedno s rokovima. Imenovano tijelo i SOD savjetuju se s nadležnim tijelom u pogledu mjera predviđenih planom sanacije.

3.  Ako nadležno tijelo ne smatra da je plan s korektivnim mjerama uvjerljiv ili izvediv ili ako kreditna institucija ne ispoštuje plan s korektivnim mjerama, SOD toj kreditnoj instituciji ne odobrava daljnje preventivne mjere te relevantne institucije procjenjuju propada li dotična institucija ili je vjerojatno da će propasti, u skladu s člankom 32. Direktive 2014/59/EU.

4.  EBA do [Ured za publikacije – unijeti datum = 24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] izdaje smjernice u kojima su utvrđeni elementi plana reorganizacije poslovanja koji se prilaže preventivnim mjerama iz članka 11.b stavka od 3. do 5.a ▌i plana s korektivnim mjerama iz stavka 1. ovog članka.

„Članak 11.d

▌Alternativne mjere

1.  ▌ Države članice omogućuju korištenje sredstava SOD-a za alternativne mjere iz članka 11. stavka 5. Države članice osiguravaju da, kad SOD-ovi financiraju takve mjere, kreditne institucije stavljaju na tržište ili dogovaraju stavljanje na tržište imovine, prava ili obveza koje namjeravaju prenijeti. Ne dovodeći u pitanje Unijin okvir za državne potpore, takvo stavljanje na tržište mora ispunjavati sve sljedeće uvjete:

1.a  Države članice osiguravaju da, ako se SOD koristi u skladu s člankom 11. stavkom 5. u odnosu na kreditnu instituciju i pod uvjetom da se takvom mjerom osigurava da fizičke osobe i mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća i dalje imaju pristup svojim depozitima, kako bi ih se spriječilo da snose gubitke, SOD s kojim je ta kreditna institucija povezana uplaćuje sljedeće iznose:

„Članak 11.e

Test najmanjeg troška

1.  Kad razmatraju korištenje sredstava SOD-a za mjere iz članka 11. stavaka 2., 3. ili 5., države članice osiguravaju da SOD-ovi uspoređuju sljedeće:

2.  Za usporedbu iz stavka 1. primjenjuje se sljedeće:

3.  Države članice osiguravaju da iznos koji se koristi za financiranje sanacije kreditnih institucija, iz članka 11. stavka 2., u slučaju preventivnih mjera iz članka 11. stavka 3. ili alternativnih mjera iz članka 11. stavka 5. ne bude veći od iznosa osiguranih depozita u kreditnoj instituciji.

4.  Države članice osiguravaju da nadležna i sanacijska tijela SOD-u pružaju sve informacije potrebne za usporedbu iz stavka 1. Države članice osiguravaju da sanacijsko tijelo SOD-u pruža procijenjeni trošak doprinosa SOD-a sanaciji kreditne institucije iz članka 11. stavka 2.

4.a  Što je prije moguće nakon provedbe alternativnih mjera, države članice osiguravaju da SOD s nadležnim tijelom, sanacijskim tijelom i imenovanim tijelom podijeli sažetak osnovnih elemenata izračuna izvedenog u skladu s ovim člankom. Taj sažetak u prvom redu obuhvaća neto stopu povrata izvedenu iz procijenjenog troška SOD-a povezanog s isplatom deponenata te opsežno obrazloženje povezanih temeljnih pretpostavki.

5.  Uzimajući u obzir regulatorne tehničke standarde donesene u skladu s člankom 36. stavkom 16. Direktive 2014/59/EU, EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

Za izračun procijenjenog troška isplate deponentima iz stavka 1. točke (b), u slučaju ▌mjera navedenih u članku 11. stavcima 2., 3. ili 5. u metodologiji iz točke (b) uzimaju se u obzir širenje štetnih učinaka, ekonomski i financijski rizici i svaka šteta za ugled bankarskog sustava, uključujući, po potrebi, zaštita zajedničkog žiga, te važnost preventivnih mjera za zakonski ili ugovorni mandat SOD-a, uključujući ISZ iz članka 1. stavka 2. točke (c).

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do ... [Ured za publikacije – unijeti datum = 12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

13.a  Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Doprinosi SOD-ovima iz članka 10. temelje se na iznosu osiguranih depozita i stupnju rizika koji snose pojedini članovi svakog pojedinog SOD-a.

Države članice mogu predvidjeti niže doprinose za niskorizične sektore kreditnih institucija povezanih sa SOD-om, koji su uređeni nacionalnim pravom.

Države članice mogu odlučiti da članovi ISZ-a uplaćuju niže doprinose u SOD-ove.

Države članice mogu središnjem tijelu i svim kreditnim institucijama trajno povezanima sa središnjim tijelom kako je navedeno u članku 10. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 dopustiti da kao jedna cjelina podliježu primjeni ponderiranja rizika određenog za središnje tijelo i za institucije povezane s njim na konsolidiranoj osnovi.

Države članice mogu odlučiti da kreditne institucije plaćaju minimalan doprinos, bez obzira na iznos njihovih osiguranih depozita.

2.   SOD-ovi mogu upotrebljavati vlastite metode utemeljene na riziku za određivanje i izračun doprinosa članova koji se temelje na riziku. Izračun doprinosa razmjeran je riziku članova i uzima u obzir profile rizika raznih poslovnih modela. Te metode mogu uzeti u obzir i aktivu bilance te pokazatelje rizika, kao što su adekvatnost kapitala, kvaliteta i likvidnost imovine.

Svaku metodu odobrava nadležno tijelo u suradnji s imenovanim tijelom. EBA-i se priopćavaju odobrene metode.

3.  Kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Direktive, EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojim se pobliže određuju metode za izračun doprinosa SOD-ovima u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka.

EBA Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda podnosi do ... [12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

14.  Članak 14. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Države članice osiguravaju da SOD-ovi pokrivaju deponente u podružnicama koje su u drugim državama članicama osnovale kreditne institucije koje su članice tih SOD-ova i deponente koji se nalaze u državama članicama u kojima kreditne institucije koje su članice tih SOD-ova ostvaruju pravo na slobodu pružanja usluga iz glave V. poglavlja 3. Direktive 2013/36/EU.”;

(b)  u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:"

(c)  umeću se sljedeći stavci 2.a i 2.b:"

„2.a Države članice osiguravaju da SOD države članice domaćina može, podložno sporazumu sa SOD-om matične države članice, djelovati kao kontaktna točka za deponente u kreditnim institucijama koje ostvaruju slobodu pružanja usluga kako je navedeno u glavi V. poglavlju 3. Direktive 2013/36/EU i da mu se nadoknađuju nastali troškovi.

2.b  U slučajevima iz stavaka 2. i 2.a države članice osiguravaju da SOD matične države članice i SOD dotične države članice domaćina imaju sklopljen sporazum o uvjetima isplate, osobito o naknadi svih nastalih troškova, kontaktnoj točki za deponente, roku i načinu plaćanja. SOD matične države članice dostavlja SOD-u države članice domaćina informacije o broju deponenata, iznosu osiguranih depozita i njihovim mogućim relevantnim promjenama.”;

(d)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Države članice osiguravaju da, ako kreditna institucija prestane biti članicom SOD-a i pridruži se SOD-u druge države članice ili ako se neke djelatnosti kreditne institucije prenesu na SOD druge države članice, izvorni SOD prenosi SOD-u primatelju iznos u kojemu se odražavaju dodatne potencijalne obveze koje kao rezultat prijenosa ima SOD primatelj, uzimajući pritom u obzir učinak prijenosa na financijsku situaciju izvornog SOD-a i SOD-a primatelja u kontekstu rizika koje pokrivaju. ▌

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje metodologija za izračun iznosa koji se prenosi kako bi se osigurao neutralan učinak prijenosa na financijsku situaciju obaju SOD-ova u kontekstu rizika koje pokrivaju.

EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda navedenih u drugom podstavku ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća.”;

(e)  umeće se sljedeći stavak 3.a:"

„3.a Za potrebe stavka 3., države članice osiguravaju da izvorni SOD prenese iznos iz tog stavka u roku od mjesec dana od promjene članstva u SOD-u.”;

(f)  dodaje se sljedeći stavak 9.:"

„9. Do ... [24 mjeseca nakon stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni] EBA izdaje smjernice o odgovarajućim ulogama SOB-ova matične države članice i države članice domaćina iz stavka 2., ▌uključujući popis okolnosti i uvjeta pod kojima SOD matične države članice ▌isplaćuje nadoknadu deponentima u podružnicama koje se nalaze u drugoj državi članici, kako je utvrđeno u stavku 2. drugom podstavku.”;

15.  Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 15.

Podružnice kreditnih institucija u trećim zemljama

Države članice zahtijevaju od podružnica kreditnih institucija koje imaju sjedište izvan Unije da pristupe SOD-u koji djeluje unutar njihova državnog područja prije nego što im dopuste primanje prihvatljivih depozite u tim državama članicama.

Države članice jamče da takve podružnice doprinose SOD-ovima u skladu s člankom 13.”;

16.  umeće se sljedeći članak 15 a:"

„Članak 15.a

Kreditne institucije članice koje imaju podružnice u trećim zemljama

Države članice osiguravaju da SOD-ovi ne pokrivaju deponente u podružnicama koje su u trećim zemljama osnovale kreditne institucije koje su članice tih odgovarajuće doprinose SOD-ova, osim ako, podložno odobrenju imenovanog tijela, ti SOD-ovi prikupe od predmetnih kreditnih institucija.

EBA izdaje smjernice kojima se utvrđuju okolnosti u kojima imenovana tijela trebaju odobriti pokriće deponenata u podružnicama koje su u trećim zemljama osnovale kreditne institucije članice SOD-ova.”;

17.  Članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Države članice osiguravaju da kreditne institucije pružaju postojećim i potencijalnim deponentima informacije koje su im potrebne za identifikaciju SOD-ova čije su članice kreditna institucija i njezine podružnice unutar Unije. Kreditne institucije te informacije pružaju u obliku informativnog lista u formatu iz kojeg se mogu izdvojiti podaci, kako je definiran u članku 2. točki (3) Uredbe (EU) XX/XXXX Europskog parlamenta i Vijeća [Uredba o ESAP-u]***.

_______________________________________________

*** Uredba (EU) XX/XXX Europskog parlamenta i Vijeća od dd.mm.gggg. o uspostavi jedinstvene europske pristupne točke za centralizirani pristup javno dostupnim relevantnim informacijama o financijskim uslugama, tržištima kapitala i održivosti.”;

(b)  umeće se sljedeći stavak 1.a:"

(c)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Države članice osiguravaju da kreditne institucije dostave informativni list iz stavka 1. prije sklapanja ugovora o primanju depozita, a nakon toga svaki puta kada dođe do promjene dostavljenih informacija. Deponenti potvrđuju primitak tog informativnog lista, osim ako informacije nisu javno dostupne.”;

(d)  u stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"