Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 28. veljače 2024. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 273/2004 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ) br. 111/2005 u pogledu uvrštenja prekursora za droge Isopropilidena (2-(3,4-metilendioksifenil)acetil)malonata (IMDPAM) i drugih tvari na popis predviđenih tvari (C(2024)01219 - 2024/2606(DEA))

P9_TA(2024)0314 B9-0213/2024

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2024)01219),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 13. ožujka 2024. kojim od Parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove predsjedniku Konferencije predsjednika odbora,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 273/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004.(1) o prekursorima za droge, a posebno njezin članak 15. i članak 15.a stavak 5.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 111/2005 od 22. prosinca 2004.(2) o utvrđivanju pravila za nadzor trgovine prekursorima za droge između Unije i trećih zemalja, a posebno njezin članak 30.a i članak 30.b stavak 5.,

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir da nisu uloženi nikakvi prigovori tijekom razdoblja utvrđenog u članku 111. stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 23. travnja 2024.,

A.  budući da se zakonodavni okvir EU-a o mjerama za kontrolu pristupa tvarima koje se upotrebljavaju u proizvodnji nedopuštenih droga mora stalno ažurirati kako bi se suzbilo širenje takozvanih „dizajnerskih prekursora”, koji su bliski kemijski srodnici tradicionalnih prekursora za droge proizvedeni kako bi se zaobišla postojeća pravila;

B.  budući da je natrijeva sol izopropilidena (2-(3,4-metilendioksifenil)acetil)malonata (IMDPAM) prepoznata kao novorazvijeni prekursor za droge koji se upotrebljava u proizvodnji droge MDMA (3,4-metilendioksimetamfetamin), poznate kao „ecstasy”;

C.  budući da je utvrđeno da su sedam estera 2-metil-3-feniloksiran-2-karboksilne kiseline (BMK glicidne kiseline) i šest estera 3-(1,3-benzodioksol-5-il)-2-metil-oksiran-2-karboksilne kiseline (PMK glicidne kiseline)) moguće zamjene za BMK glicidnu kiselinu i PMK glicidnu kiselinu, koje su prema pravu EU-a nadzirani prekursori, u proizvodnji nedopuštenih droga poput MDMA-e, metamfetamina i amfetamina;

D.  budući da je potrebno izmijeniti popis predviđenih tvari iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 273/2004 i Priloga Uredbi (EZ) br. 111/2005 kako bi se na IMDPAM i utvrđene estere BMK glicidne kiseline i PMK glicidne kiseline primjenjivale usklađene mjere kontrole i praćenja predviđene tim uredbama;

E.  budući da bi mjere za kontrolu pristupa novopredviđenim tvarima u skladu s uredbama (EZ) br. 273/2004 i (EZ) br. 111/2005 trebale stupiti na snagu što je prije moguće kako bi se spriječila upotreba tih prekursora za droge za proizvodnju nedopuštenih droga i njihovo stavljanje na tržište;

F.  budući da se u planu EU-a za borbu protiv trgovine drogom i organiziranog kriminala (COM(2023)0641) Europska komisija, u suradnji s Parlamentom i Vijećem, obvezala dati sve od sebe kako bi se ubrzao postupak donošenja budućih delegiranih akata kojima se uvrštavaju dodatne tvari u skladu s uredbama (EZ) br. 273/2004 i (EZ) br. 111/2005;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 47, 18.2.2004., str. 1. (2) SL L 22, 26.1.2005., str. 1.

Odluka Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o izmjenama Poslovnika Parlamenta u vezi s izobrazbom na temu sprečavanja sukoba i uznemiravanja na radnom mjestu i dobrog vođenja ureda (2024/2006(REG))

P9_TA(2024)0315 A9-0163/2024

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 236. i 237. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9‑0163/2024),

1.  odlučuje u Poslovnik unijeti niže navedene izmjene;

2.  odlučuje da te izmjene stupaju na snagu dana 16. srpnja 2024.;

3.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

Tekst na snazi   Izmjena Amandman 1 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 10. – stavak 6. – podstavak 2. Zastupnik ne može biti izabran za obnašanje dužnosti u Parlamentu ili njegovim tijelima, biti imenovan izvjestiteljem ili sudjelovati u službenom izaslanstvu ili međuinstitucijskim pregovorima ako nije potpisao izjavu koja se odnosi na navedeni Kodeks. Zastupnik ne može biti izabran za obnašanje dužnosti u Parlamentu ili njegovim tijelima, biti imenovan izvjestiteljem ili sudjelovati u službenom izaslanstvu ili međuinstitucijskim pregovorima ako: (a)  nije potpisao izjavu kojom potvrđuje svoju predanost poštovanju navedenog Kodeksa, uključujući dovršeno pohađanje specijalizirane izobrazbe koju je za zastupnike organizirao Parlament na temu sprečavanja sukoba i uznemiravanja na radnom mjestu i dobrog vođenja ureda; ili (b)  nije završio specijaliziranu izobrazbu iz točke (a), kršeći rok i uvjete utvrđene u navedenom Kodeksu. Amandmani 4 i 10 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 176. – stavak 1. – podstavak 3. Kad je riječ o članku 10. stavku 6., predsjednik može donijeti obrazloženu odluku na temelju ovog članka isključivo nakon utvrđivanja slučaja uznemiravanja u skladu s mjerodavnim internim administrativnim postupkom o uznemiravanju i njegovoj prevenciji. Kad je riječ o članku 10. stavku 6., odnosno o zabrani svake vrste psihološkog ili spolnog uznemiravanja utvrđenoj u prvom podstavku tog stavka, predsjednik može donijeti obrazloženu odluku na temelju ovog članka isključivo nakon utvrđivanja slučaja uznemiravanja u skladu s mjerodavnim internim administrativnim postupkom o uznemiravanju i njegovoj prevenciji. Amandman 6 Poslovnik Europskog parlamenta Prilog II. – točka 5. 5.   Zastupnici će po potrebi pravodobno i u potpunosti sudjelovati u uspostavljenim postupcima za upravljanje situacijama sukoba ili uznemiravanja (psihološkog ili seksualnog), uključujući pružanjem brzog odgovora na sve optužbe za uznemiravanje. Zastupnici bi trebali sudjelovati u specijaliziranoj izobrazbi organiziranoj za njih na temu sprečavanja sukoba i uznemiravanja na radnom mjestu i dobrog vođenja ureda. 5.   Zastupnici će, po potrebi, u potpunosti surađivati, u skladu s postupcima koje je utvrdilo Predsjedništvo, u cilju upravljanja situacijama sukoba ili uznemiravanja (psihološkog ili seksualnog), među ostalim pružanjem brzog odgovora na sve optužbe za uznemiravanje. Zastupnici koji to već nisu učinili dužni su sudjelovati u specijaliziranoj obuci koju za njih organizira Parlament na temu sprečavanja sukoba i uznemiravanja na radnom mjestu i dobrog vođenja ureda. Zastupnik tu obuku mora završiti u prvih šest mjeseci svojeg mandata, osim u propisno opravdanim iznimnim slučajevima. Potvrde o dovršenoj obuci izdane zastupnicima bit će objavljene na internetskoj stranici Parlamenta.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Delegiranoj uredbi Komisije od 14. ožujka 2024. o izmjeni Uredbe (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća o novoj hrani u pogledu definicije „sintetiziranih nanomaterijala” (C(2024)01612 – 2024/2691(DEA))

P9_TA(2024)0316 B9-0225/2024

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije od 14. ožujka 2024. o izmjeni Uredbe (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća o novoj hrani u pogledu definicije „sintetiziranih nanomaterijala” (C(2024)01612),

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani, o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EZ) br. 1852/2001(1), a posebno njezin članak 31. i članak 32. stavak 6.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004(2), a posebno njezin članak 18. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima(3),

–  uzimajući u obzir popise Unije određene Uredbom Komisije (EU) br. 1129/2011 od 11. studenog 2011. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća uvođenjem popisa Unije prehrambenih aditiva(4)i Uredbu Komisije (EU) br. 1130/2011 od 11. studenog 2011. o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o prehrambenim aditivima kojom se uspostavlja popis Unije prehrambenih aditiva odobrenih za uporabu u prehrambenim aditivima, prehrambenim enzimima, prehrambenim aromama i prehrambenim tvarima(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 257/2010 od 25. ožujka 2010. o uspostavi programa za ponovnu procjenu odobrenih prehrambenih aditiva u skladu s Uredbom (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o prehrambenim aditivima(6),

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da se člankom 18. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 propisuje da svi sastojci hrane prisutni u obliku sintetiziranih nanomaterijala moraju biti jasno naznačeni na popisu sastojaka hrane radi informiranosti potrošača; budući da se u skladu s time u Uredbi (EU) br. 1169/2011 definiraju „sintetizirani nanomaterijali” kako je utvrđeno člankom 3. stavkom 2. točkom (f) Uredbe (EU) 2015/2283;

B.  budući da je člankom 31. Uredbe (EU) 2015/2283 Komisija ovlaštena uskladiti i prilagoditi definiciju „sintetiziranih nanomaterijala” navedenu ondje tehničkom i znanstvenom napretku ili definicijama dogovorenima na međunarodnoj razini, i to delegiranim aktima, u svrhu ostvarivanja ciljeva te Uredbe;

C.  budući da su Uredbom (EU) br. 1129/2011 i Uredbom (EU) br. 1130/2011 određeni detaljni popisi Unije prehrambenih aditiva čija je uporaba dopuštena prije stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1333/2008 nakon preispitivanja njihove sukladnosti s njezinim odredbama;

Posljedice definicije

D.  budući da će se definicijom „sintetiziranih nanomaterijala” u Delegiranoj uredbi Komisije odrediti treba li se hrana označiti riječju „[nano]” na popisu sastojaka kako je navedeno u članku 18. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011;

E.  budući da je cilj Delegirane uredbe Komisije riješiti pitanja tumačenja koja proizlaze iz postojeće definicije uvođenjem objektivnih elemenata kako bi se utvrdilo je li nanomaterijal „sintetiziran” ili nije, primjerice zamjenom izraza „namjerno proizvedeni [materijal]” riječju „proizveden”;

F.  budući da se u Delegiranoj uredbi Komisije sprečava da se čestice koje nisu u krutom stanju kao što su micele, liposomi ili kapljice nanoveličine u emulziji i sastojci koji sadržavaju manje od 50 % čestica manjih od 100 nm u hrani smatraju nanomaterijalom;

G.  budući da je predložena zadana granična vrijednost od 50 % čestica ili više čestica na nanorazini proizvoljna i manje zaštićujuća od tumačenja definicije iz Uredbe (EU) 2015/2283 koje su dale neke države članice, primjerice Francuska; budući da u toj Uredbi granična vrijednost za raspodjelu veličine čestica nije uzeta u obzir za čestice manje od 100 nm;

H.  budući da bi predložena definicija mogla isključiti mnoge nanotvari iz područja primjene Uredbe (EU) br. 1169/2011 koje stoga ne bi podlijegale obvezi označivanja riječju „[nano]”; budući da Komisija u svom obrazloženju u točki 3. navodi da je „broj materijala koji se koriste u hrani koji mogu sadržavati određeni udio nanočestica ograničen, i da većina, ako ne i svi ti materijali nisu novi” te da će se „potencijalni učinci delegiranog akta stoga odnositi na vrlo ograničeni broj materijala”;

I.  budući da trenutačno upravo prehrambeni aditivi mogu biti prisutni u hrani kao nanomaterijali; budući da je Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) navela 37 nanotvari koje se upotrebljavaju u više od 900 prehrambenih proizvoda(7); budući da su ispitivanja koja su provele udruge potrošača i nevladine organizacije: „Agir pour l’Environnement”(8), „Que Choisir”(9), „60 Millions de consommateurs”(10), AVICENN(11) u Francuskoj, „Foodwatch”(12) i „Bund”(13) u Njemačkoj, „Testachats”(14) u Belgiji i „Altroconsumo”(15) u Italiji te OCU u Španjolskoj(16) opetovano pokazala prisutnost prehrambenih aditiva sa značajnim postotkom nanočestica te da na primjer željezni oksid koji se koristi kao bojilo za hranu (E172) u mliječnim proizvodima, pekarskim proizvodima i određenim žitnim pahuljicama za doručak, može sadržavati nanočestice ispod praga od 50 % čestica; budući da to pokazuje je nedostatak odgovarajućeg označivanja određenih sastojaka hrane kao „[nano]” sastojaka u prvom redu posljedica nedostatka provedbe postojećeg zakonodavstva, a u mnogo manjoj mjeri posljedica tumačenja;

J.  budući da je studija provedena 2020. koju je naručila Europska agencija za kemikalije pokazala da građani zahtijevaju bolje označivanje proizvoda za svakodnevnu uporabu koji sadržavaju nanotvari(17);

Proturječja s preporukama i novim znanstvenim dostignućima

K.  budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 12. ožujka 2014. o Delegiranoj Uredbi Komisije od 12. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani u pogledu definicije „proizvedenih nanomaterijala”(18), uložio prigovor na vrlo sličnu definiciju, s istim pragom od 50 % kojom su bili izuzeti svi prehrambeni aditivi, s obzirom na to da je definicija bila u suprotnosti „s osnovnim ciljem Direktive, a to je visoka razina zaštite zdravlja i interesa potrošača omogućavanjem konačnim potrošačima da biraju na temelju pouzdanih informacija”; budući da je Parlament pozvao Komisiju da podnese novi delegirani akt u kojem će u obzir uzeti njegovo stajalište;

L.  budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 8. listopada 2020. o Nacrtu uredbe Komisije o izmjeni Priloga Uredbi (EU) br. 231/2012 o utvrđivanju specifikacija za prehrambene aditive navedene u prilozima II. i III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu specifikacija za titanov dioksid (E 171)(19), uložio prigovor na Nacrt uredbe Komisije kojim su odobrene serije titanovog dioksida (E171) za hranu koja sadrži manje od 50% čestica manjih od 100 nm;

M.  budući da je Europska agencija za sigurnost hrane dala preporuku(20) da bi „ s obzirom na trenutačne neizvjesnosti u pogledu sigurnosti trebalo razmotriti niži prag broja nanočestica npr. 10 % za primjene povezane s hranom umjesto praga od 50 % predloženog u preporuci;”;

N.  budući da su akademske organizacije, javna tijela, nevladine organizacije za zaštitu potrošača i okoliša i sindikati u postupku savjetovanja sa Komisijom zagovarali definiciju koja bi uključivala sve materijale bilo one proizvedene, slučajne ili prirodne te zadani prag od 10 % ili više čestica u brojčanoj raspodjeli veličine čestica;

O.  budući da su od 2014. nova znanstvena dostignuća i saznanja potvrdili da nanomaterijali mogu premostiti fiziološke prepreke i da su često opasniji od tvari u mikro ili makro stanju(21);

P.  budući da je Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) u travnju 2023.(22) objavila detaljno izvješće u kojem navodi da bi definicija nanomaterijala utvrđena u Preporuci Komisije od 10. lipnja 2022.(23), koja je poslužila kao osnova za reviziju definicije „sintetiziranih nanomaterijala” utvrđenih u Uredbi (EU) 2015/2283, sektorskim propisima, posebno u hrani, bila štetna za sprečavanje rizika za zdravlje i okoliš; budući da je Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) naglasila da granični prag broja nanočestica od 50 % uvršten u horizontalnu definiciju „[nano]” „nije utemeljen na čvrstim znanstvenim argumentima” i preporučila da se za taj prag odredi niža vrijednost;

Q.  budući da je otkrivanje nano sastojaka hrane na temelju praga od 10 % broja nanočestica izvedivo, s obzirom na to da je to odlučujuća vrijednost koju primjenjuje francuska Glavna uprava za pitanja potrošača, tržišno natjecanje i kontrolu prijevara u svojim kontrolnim aktivnostima(24);

Načelo predostrožnosti

R.  budući da je u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kao jedno od temeljnih načela Unije navedeno načelo predostrožnosti;

S.  budući da se člankom 168. stavkom 1. UFEU-a određuje da se pri utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije mora zajamčiti visok stupanj zaštite zdravlja ljudi;

1.  ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te da je obavijesti da Delegirana uredba ne može stupiti na snagu;

3.  smatra da Delegirana uredba Komisije nije sukladna cilju i sadržaju Uredbe (EU) 2015/2283 te da nadilazi ovlasti dodijeljene Komisiji u okviru članka 31. te Uredbe;

4.  žali što predloženi prag od 50 % u obzir ne uzima tehnički i znanstveni napredak;

5.  poziva Komisiju da primijeni načelo predostrožnosti kako bi osigurala sigurnost i informiranost potrošača te da uzme u obzir pristup „Jedno zdravlje”;

6.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 327, 11.12.2015., str. 1. (2) SL L 304, 22.11.2011., str. 18. (3) SL L 354, 31.12.2008., str. 16. (4) SL L 295, 12.11.2011., str. 1. (5) SL L 295, 12.11.2011., str. 178. (6) SL L 80, 26.3.2010., str. 19. (7) https://www.anses.fr/fr/nanomateriaux-alimentation-premiere-application-methodologie. (8) https://www.agirpourlenvironnement.org/communiques-presse/enquete-exclusive-des-analyses-revelent-la-presence-de-nanoparticules-dans-3980/. (9) https://www.quechoisir.org/enquete-nanoparticules-taille-mini-doutes-maxi-n50748/. (10) https://bibliotheque.60millions-mag.com/detail/publication/detail-top-right/561?issue_id=113421&switch_toc=archive. (11) https://veillenanos.fr/wp-content/uploads/2023/01/Rapport-test-EN-20230113.pdf. (12) https://www.foodwatch.org/de/potenziell-krebserregender-farbstoff-in-backzutaten-von-dr-oetker. (13) https://www.bund.net/fileadmin/user_upload_bund/publikationen/chemie/‌nanotechnologie_in_lebensmitteln_hintergrund.pdf. (14) https://www.test-achats.be/sante/sante-au-quotidien/produits-testes/news/nanoparticules-affichage. (15) https://www.altroconsumo.it/alimentazione/sicurezza-alimentare/news/nanoparticelle. (16) https://www.ocu.org/toda-la-informacion?type=magazine-articles&magazine=ocu%20compra%20maestra&year=2019. (17) https://echa.europa.eu/-/what-do-eu-citizens-think-about-nanomaterials-. (18) SL C 378, 9.11.2017., str. 92. (19) SL C 395, 29.3.2021., str. 28. (20) https://www.efsa.europa.eu/sites/default/files/assets/corporatenanotechnology121003.pdf. (21) https://veillenanos.fr/en/dossier/nanos-and-health/nanos-health-risks/. (22) Mišljenje Francuske nacionalne agencije za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) (2023.): Definicija nanomaterijala: analize, izazovi i kontroverze, https://www.anses.fr/en/system/files/AP2018SA0168RaEN.pdf. (23) Preporuka Komisije od 10. lipnja 2022. o definiciji nanomaterijala (SL C 229, 14.6.2022., str. 1.). (24) Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) (2020.): Nanomatériaux dans les produits destinés à l’alimentation. Rapport d’expertise collective (Nanomaterijali u prehrambenim proizvodima. Izvješće na temelju zajedničke stručne procjene), https://www.anses.fr/fr/system/files/ERCA2016SA0226Ra.pdf (str. 86.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže, izmjeni Uredbe (EU) 2021/1153 i Uredbe (EU) br. 913/2010 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1315/2013 (COM(2021)0812 – C9-0472/2021 – 2021/0420(COD))

P9_TA(2024)0317 A9-0147/2023

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2021)0812) i izmijenjeni Prijedlog (COM(2022)0384),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 172. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0472/2021),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. listopada 2021.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 11. listopada 2022.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 9. veljače 2024. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A9‑0147/2023),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Uredbe (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže, izmjeni Uredbe (EU) 2021/1153 i Uredbe (EU) br. 913/2010 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1315/2013

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2024/1679.)

(1) SL C 290, 29.7.2022., str. 120. (2) SL C 498, 30.12.2022., str. 68.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i Direktive (EU) 2019/904 te stavljanju izvan snage Direktive 94/62/EZ (COM(2022)0677 – C9-0400/2022 – 2022/0396(COD))	P9_TA(2024)0318 A9-0319/2023
ISPRAVCI COR01

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2022)0677),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0400/2022),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2023.(1),

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja francuskog Senata, talijanskog Zastupničkog doma i talijanskog Senata podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 15. ožujka 2024. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za poljoprivredu,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9‑0319/2023),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 24. travnja 2024. radi donošenja Uredbe (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i Direktive (EU) 2019/904 te stavljanju izvan snage Direktive 94/62/EZ(3)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Proizvodima je potrebna odgovarajuća ambalaža radi njihove zaštite i jednostavnog prijevoza od mjesta proizvodnje do mjesta upotrebe ili konzumacije. Kako bi unutarnje tržište za proizvode funkcioniralo, neophodno je spriječiti nastanak prepreka na unutarnjem tržištu za ambalažu. Rascjepkana pravila i nejasni zahtjevi dovode do nesigurnosti i dodatnih troškova za gospodarske subjekte.

(2)  Osim toga, u ambalaži se upotrebljavaju velike količine primarnih sirovina, pri čemu je 40 % plastike i 50 % papira koji se upotrebljavaju u Uniji namijenjeno za ambalažu, te ona predstavlja 36 % krutog komunalnog otpada. Visoke razine proizvedene ambalaže koje su u stalnom porastu i niske razine ponovne uporabe i skupljanja te slabo recikliranje znatne su prepreke postizanju niskougljičnog kružnog gospodarstva. Stoga bi u ovoj Uredbi trebalo utvrditi pravila koja obuhvaćaju cijeli životni ciklus ambalaže i doprinose učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta usklađivanjem nacionalnih mjera, uz istodobno sprečavanje i smanjenje štetnog učinka ambalaže i ambalažnog otpada na okoliš i zdravlje ljudi. Utvrđivanjem mjera u skladu s hijerarhijom otpada ova bi Uredba trebala doprinijeti prelasku na kružno gospodarstvo.

(3)  U Direktivi 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) utvrđuju se zahtjevi za države članice u pogledu ambalaže, primjerice osnovni zahtjevi, koji se odnose na sastav ambalaže i njezinu ponovnu uporabljivost i oporabljivost, te određuju ciljevi u pogledu oporabe i recikliranja.

(4)  U provjeri primjerenosti iz 2014. u vezi s Direktivom 94/62/EZ Komisija je preporučila da se osnovne zahtjeve, koje se smatralo ključnim alatom za postizanje bolje okolišne učinkovitosti ambalaže, prilagodi kako bi bili „konkretniji i lako provedivi” i da ih se ojača.

(5)  U skladu s europskim zelenim planom utvrđenim u komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019., u novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo za čišću i konkurentniju Europu (CEAP), utvrđenom u komunikaciji Komisije od 11. ožujka 2020., obvezuje se na jačanje osnovnih zahtjeva za ambalažu kako bi do 2030. sva ambalaža postala ponovno uporabljiva odnosno kako bi je se moglo reciklirati, kao i na razmatranje drugih mjera za smanjenje (prekomjerne) ambalaže i ambalažnog otpada, poticanje dizajna za ponovnu uporabu i mogućnost recikliranja ambalaže, smanjenje složenosti ambalažnih materijala i uvođenje zahtjeva u pogledu recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži. Ujedno se ističe potreba za smanjenjem rasipanja hrane. Komisija se obvezuje na ocjenjivanje izvedivosti označivanja na razini cijele Unije kojim se olakšava pravilno odvajanje ambalažnog otpada na izvoru.

(6)  Plastična ambalaža materijal je s najvećim intenzitetom ugljika, a recikliranje plastičnog otpada je, kad je riječ o upotrebi fosilnih goriva, otprilike pet puta bolje od spaljivanja uz energetsku oporabu. Kao što se navodi u Europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu, utvrđenoj u komunikaciji Komisije od 16. siječnja 2018., CEAP-om se obvezuje na veće korištenje reciklirane plastike i doprinošenje održivijoj upotrebi plastike. Proračun Unije i sustav vlastitih sredstava doprinose smanjenju onečišćenja plastičnim ambalažnim otpadom. Odlukom Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053(7) uveden je od 1. siječnja 2021. nacionalni doprinos razmjeran količini plastičnog ambalažnog otpada koji se ne reciklira u svakoj državi članici. Ta vlastita sredstva čine dio poticaja za smanjenje potrošnje jednokratne plastike te za poticanje recikliranja i kružnoga gospodarstva.

(7)  Vijeće je u svojim zaključcima o osiguravanju kružnog i zelenog oporavka usvojenima 11. prosinca 2020. istaknulo da bi u okviru revizije Direktive 94/62/EZ trebalo ažurirati i uspostaviti konkretnije, djelotvornije i lakše provedive odredbe za poticanje održive ambalaže na unutarnjem tržištu i smanjenje složenosti ambalaže kako bi se promicala ekonomski izvediva rješenja, povećala mogućnost ponovne uporabe i recikliranja ambalaže te kako bi se što više smanjila količina zabrinjavajućih tvari u ambalažnim materijalima, posebice kad je riječ o materijalima za pakiranje hrane, kao i utvrdilo lako razumljivo označivanje ambalaže kako bi se potrošače informiralo o mogućnosti recikliranja ambalaže i o tome gdje se ambalažni otpad treba odložiti kako bi se olakšalo ▌ recikliranje.

(8)  U Rezoluciji Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo(8) ponovno je istaknut cilj da sva ambalaža postane ponovno uporabljiva ili da se može reciklirati na gospodarski održiv način do 2030., a Komisiju se pozvalo da predstavi zakonodavni prijedlog koji uključuje mjere i ciljeve smanjenja otpada te ambiciozne osnovne zahtjeve iz Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu kako bi se smanjila prekomjerna ambalaža, među ostalim u e-trgovini, poboljšala mogućnost recikliranja, što više smanjila složenost ambalaže, povećao udio recikliranog sadržaja, postupno prestale upotrebljavati opasne i štetne tvari te promicala ponovna uporaba.

(9)  Ovom se Uredbom dopunjuje Uredba (EU) 2024/... Europskog parlamenta i Vijeća(9)(10), na temelju koje se ambalaža ne smatra posebnom kategorijom proizvoda. Međutim, trebalo bi podsjetiti da se u delegiranim aktima donesenima na temelju Uredbe (EU) 2024/...(11) mogu utvrditi dodatni ili detaljniji zahtjevi za ambalažu za određene proizvode, osobito u vezi s maksimalnim smanjenjem ambalaže kad se zbog dizajna ili novog dizajna proizvoda može upotrijebiti ambalaža s manjim učinkom na okoliš.

(10)  Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na svu ambalažu koja se stavlja na tržište Unije i na sav ambalažni otpad, neovisno o vrsti ambalaže i upotrijebljenom materijalu. Radi pravne jasnoće definiciju ambalaže na temelju Direktive 94/62/EZ trebalo bi restrukturirati bez promjene sadržaja. Prodajnu ambalažu, skupnu ambalažu i transportnu ambalažu trebalo bi definirati odvojeno kako bi se izbjeglo udvostručavanje terminologije. S obzirom na to, prodajna ambalaža odgovara primarnoj ambalaži, skupna ambalaža odgovara sekundarnoj ambalaži, a transportna ambalaža odgovara tercijarnoj ambalaži.

(11)   Čaše, spremnici za hranu, vrećice za sendviče ili drugi predmeti koji mogu imati funkciju ambalaže ne bi se trebali smatrati ambalažom ako su dizajnirani i predviđeni za to da ih krajnji distributer prodaje prazne. Takvi predmeti trebali bi se smatrati ambalažom samo ako su dizajnirani i predviđeni za punjenje na prodajnom mjestu i u tom se slučaju smatraju „poslužnom ambalažom” ili ako ih prodaje krajnji distributer i sadržavaju hranu i piće, pod uvjetom da imaju funkciju ambalaže.

(12)   Definicija ambalaže za primarnu proizvodnju ne bi trebala podrazumijevati proširenje proizvoda koji se smatraju ambalažom u smislu ove Uredbe. Uvođenjem te definicije i njezinom upotrebom u definiciji „proizvođača” jamči se da se pravna ili fizička osoba koja prvi put stavlja na raspolaganje tu vrstu ambalaže smatra proizvođačem u smislu ove Uredbe, a ne poduzeća iz primarnog sektora (npr. poljoprivrednici) koja upotrebljavaju tu vrstu ambalaže.

(13)  Predmet koji je sastavni dio proizvoda i potreban je za držanje, podržavanje ili čuvanje tog proizvoda tijekom njegova životnog vijeka te čiji su elementi predviđeni da se svi zajedno upotrebljavaju, konzumiraju ili zbrinjavaju ne bi trebalo smatrati ambalažom jer je funkcija tog predmeta neodvojivo povezana s činjenicom da je on dio proizvoda. Međutim, s obzirom na ponašanje potrošača u pogledu zbrinjavanja vrećica za čaj i kavu te jednokratnih jedinica za automate za kavu ili čaj, koje se u praksi zbrinjavaju zajedno s ostacima proizvoda, što dovodi do kontaminacije tokova kompostiranja i recikliranja, te bi konkretne predmete trebalo smatrati ambalažom. To je u skladu s ciljem povećanja odvojenog skupljanja biootpada, kako je propisano člankom 22. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12), te jamči dosljednost financijskih i operativnih obveza koje se odnose na kraj životnog vijeka. Boje, tinte, firnisi, lakovi i adhezivi koji se nalaze izravno na proizvodu ne bi trebali biti obuhvaćeni definicijom ambalaže. Međutim, etikete koje su izravno obješene ili pričvršćene na proizvod, uključujući ljepljive etikete pričvršćene na voće i povrće, obuhvaćene su definicijom ambalaže jer je adheziv ljepilo, a ne etiketa. Nadalje, ako određeni materijal od kojeg se sastoji jedinica ambalaže čini samo njezin neznatan dio, a ni u kojem slučaju više od 5 % njezine ukupne mase, takva se jedinica ambalaže ne bi trebala smatrati višeslojnom (kompozitnom) ambalažom. Definicijom višeslojne (kompozitne) ambalaže u ovoj Uredbi jednokratna ambalaža koja je djelomično izrađena od plastike, bez obzira na njezin prag, ne bi se trebala izuzeti od zahtjevâ iz Direktive (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća(13) u vezi sa smanjenjem utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš.

(14)   Ambalaža bi se trebala stavljati na tržište samo ako je u skladu sa zahtjevima u pogledu održivosti i označivanja utvrđenima u ovoj Uredbi. Trebalo bi se smatrati da je do stavljanja na tržište došlo kada je ambalaža prvi put stavljena na raspolaganje na tržištu Unije, a izrađivač ili uvoznik isporučili su je za distribuciju, konzumaciju ili upotrebu u okviru komercijalne djelatnosti, uz naknadu ili besplatno. Stoga ambalaža koja je već stavljena na tržište Unije prije datuma početka primjene relevantnih zahtjeva i koja se nalazi u zalihama distributera, uključujući trgovce na malo i trgovce na veliko, ne bi trebala biti obvezna ispunjavati te zahtjeve.

(15)  U skladu s hijerarhijom otpada utvrđenom u ▌ Direktivi 2008/98/EZ i na temelju razmatranja životnog ciklusa radi postizanja najboljeg ukupnog učinka na okoliš, mjerama predviđenima ovom Uredbom ▌ trebalo bi nastojati smanjiti količinu ambalaže koja se stavlja na tržište u smislu njezina obujma i mase, spriječiti stvaranje ambalažnog otpada, osobito maksimalnim smanjenjem ambalaže, izbjeći upotrebu ambalaže kad ona nije potrebna i povećati ponovnu uporabu ambalaže. Osim toga, mjerama se želi povećati upotreba recikliranog sadržaja u ambalaži, osobito u plastičnoj ambalaži u kojoj se upotrebljava vrlo malo recikliranog sadržaja, s pomoću jačanja sustavâ visokokvalitetnog recikliranja, čime će se povećati stopa recikliranja za svu ambalažu i poboljšati kvaliteta nastalih sekundarnih sirovina te ujedno smanjiti drugi oblici oporabe i konačnog zbrinjavanja.

(16)   U skladu s hijerarhijom otpada u kojoj je zbrinjavanje otpada na odlagalištima najnepovoljnija opcija, mjere predviđene na temelju ove Uredbe trebale bi smanjiti količine ambalažnog otpada zbrinjenog na odlagalištima.

(17)  Ambalažu bi trebalo dizajnirati, proizvoditi i komercijalizirati na način koji omogućava njezinu što veću ponovnu uporabu ili visokokvalitetno recikliranje i što više smanjuje učinak na okoliš tijekom cijelog njezina životnog ciklusa i životnog ciklusa proizvoda za koje je dizajnirana. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kako bi se ova Uredba nadopunila utvrđivanjem najmanjeg broja ciklusa za ponovno uporabljivu ambalažu u specifičnim kategorijama ambalaže.

(18)  U skladu s ciljevima CEAP-a ▌ i Komunikacije Komisije od 14. listopada 2020. naslovljene „Strategija održivosti u području kemikalija – Prelazak na netoksični okoliš” („Strategija održivosti u području kemikalija”) te radi osiguravanja dobrog upravljanja kemikalijama tijekom njihova cijelog životnog ciklusa i prelaska na netoksično i kružno gospodarstvo, a s obzirom na važnost ambalaže u svakodnevnom životu, ovom je Uredbom potrebno obuhvatiti pitanje učinka ambalaže na zdravlje ljudi, okoliš i na uspješnost u pogledu održivosti u širem smislu, uključujući kružnost, koji je rezultat učinka prisutnosti zabrinjavajućih tvari tijekom cijelog životnog ciklusa ambalaže, od proizvodnje do upotrebe i kraja životnog vijeka, uključujući ▌gospodarenje otpadom.

(19)  Uzimajući u obzir ▌ znanstveni i tehnološki napredak, ambalažu bi trebalo dizajnirati i izrađivati tako da se u njezinu sastavu ograniči prisutnost određenih teških metala i drugih zabrinjavajućih tvari. Kao što je navedeno u Strategiji održivosti u području kemikalija, zabrinjavajuće tvari treba sve manje upotrebljavati i što češće im nalaziti zamjenu, a najopasnije tvari postupno ukidati ako nisu nužne, osobito u proizvodima široke potrošnje. Prema tome bi zabrinjavajuće tvari kao sastavne dijelove ambalažnog materijala ili bilo koje komponente ambalaže trebalo što više smanjiti kako ambalaža i reciklirani materijali iz ambalaže tijekom svojeg životnog ciklusa ne bi ni na koji način štetno utjecali na zdravlje ljudi i okoliš.

(20)   Perfluoralkilne i polifluoralkilne tvari (PFAS-ovi) skupina su tisuća sintetičkih kemikalija koje se naveliko upotrebljavaju u Uniji i ostatku svijeta u širokom rasponu primjena. Kad je riječ o tonaži PFAS-ova, materijal i ambalaža koji dolaze u dodir s hranom jedan su od najvažnijih sektora. Svi PFAS-ovi obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe ili su sami po sebi vrlo postojani ili se razgrađuju u vrlo postojane PFAS-ove u okolišu. Kad se konkretno promatraju krajnje točke za ljudsko zdravlje koje nakon dugotrajne izloženosti ljudi izazivaju najveću zabrinutost, tj. karcinogenost, mutagenost, reproduktivna toksičnost, uključujući učinke na dojenje ili putem njega, te specifična toksičnost za ciljane organe, velik broj PFAS-ova spada u barem jednu kategoriju tih pet krajnjih točaka. Na temelju fizičkih svojstava PFAS-ova, osobito postojanosti, te identificiranih učinaka određenih PFAS-ova na zdravlje, PFAS-ovi predstavljaju opasnost za okoliš i zdravlje ljudi.

(21)   PFAS-ovi u materijalima koji dolaze u dodir s hranom neizbježno dovode do izloženosti ljudi. Budući da opasnosti od PFAS-ova nisu povezane s pragovima, izloženost PFAS-ovima iz materijala koji dolaze u dodir s hranom neprihvatljiv je rizik za zdravlje ljudi. Stoga bi PFAS-ove u ambalaži koja dolazi u dodir s hranom trebalo ograničiti. Kako bi se izbjegla preklapanja s ograničenjima upotrebe PFAS-ova utvrđenima u drugim pravnim aktima Unije, Komisija bi trebala provesti evaluaciju kako bi procijenila potrebu za izmjenom ili stavljanjem izvan snage tog ograničenja.

(22)   Bisfenol A (BPA) kemijski je spoj koji se upotrebljava u proizvodnji materijala koji dolaze u dodir s hranom, kao što su ponovno uporabljiv plastični kuhinjski pribor ili obloge za limenke, uglavnom kao zaštitni sloj. Prema procjeni koju je 2023. objavila Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), izloženost BPA-u, do koje može doći njegovom migracijom u hranu i piće koje potrošači zatim konzumiraju, u niskim razinama može predstavljati rizik za potrošače.

(23)   S obzirom na postupak koji je u tijeku za bisfenol A (BPA), u skladu s ovlastima dodijeljenima Komisiji na temelju Uredbe (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o materijalima koji dolaze u dodir s hranom(14), ograničenje upotrebe BPA-a primjenjivat će se, među ostalim, na svu prehrambenu ambalažu. Očekuje se da će se predloženo ograničenje donijeti prije kraja 2024., s općim prijelaznim razdobljem od 18 mjeseci.

(24)  U skladu s Akcijskim planom EU-a za postizanje nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla, utvrđenim u komunikaciji Komisije od 12. svibnja 202., politike Unije trebale bi se temeljiti na načelu preventivnog djelovanja na samom izvoru. Komisija u Strategiji održivosti u području kemikalija naglašava da bi Uredbu (EZ) br. 1907/2006(15) i Uredbu (EZ) br. 1272/2008(16) Europskog parlamenta i Vijeća trebalo ojačati jer su one temelj za regulaciju kemikalija u Uniji te ih dopuniti dosljednim pristupima za procjenu kemikalija i upravljanje njima u postojećem sektorskom zakonodavstvu. Stoga se radi zaštite zdravlja ljudi i okoliša tvari u ambalaži i komponentama ambalaže ograničavaju na izvoru i prvenstveno uređuju na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006 u skladu s pravilima i postupcima utvrđenima u njezinoj glavi VIII., i to u svim fazama životnog ciklusa tvari, uključujući fazu otpada. Zato bi trebalo podsjetiti da se ▌ ta uredba primjenjuje na donošenje ili izmjenu ograničenja tvari koje su proizvedene za upotrebu ili se upotrebljavaju u proizvodnji ambalaže ili komponenti ambalaže, kao i ograničenja stavljanja na tržište tvari prisutnih u ambalaži ili ambalažnim komponentama.

Kad je riječ o ambalaži obuhvaćenoj područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1935/2004, trebalo bi podsjetiti da se ta uredba primjenjuje kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača koji konzumiraju pakiranu hranu. Moguće je i da tvari u ambalaži, komponente ambalaže i ambalažni otpad podliježu ograničenjima iz drugih pravnih akata Unije, kao što su ograničenja i zabrane utvrđeni za postojane organske onečišćujuće tvari na temelju Uredbe (EU) 2019/1021 Europskog parlamenta i Vijeća(17).

(25)  Uz ograničenja iz Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006, i ▌ primjenjivo na materijale i predmete u dodiru s hranom, i Uredbe (EZ) br. 1935/2004, radi dosljednosti primjereno je zadržati postojeća ograničenja za olovo, kadmij, živu i šesterovalentni krom koji su prisutni u ambalaži ili komponentama ambalaže.

(26)  Izuzeća od razina koncentracije olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma koji su prisutni u ambalaži ili komponentama ambalaže utvrđena su u Odluci Komisije 2001/171/EZ(18) i Odluci Komisije 2009/292/EZ(19), koje su donesene na temelju Direktive 94/62/EZ, te bi ih trebalo zadržati i u ovoj Uredbi. Međutim, kako bi se izmijenilo ili stavilo izvan snageta izuzeća ▌ ili kako bi se u ovoj Uredbi smanjila granična vrijednost koncentracije tih metala radi njihove prilagodbe tehničkom i znanstvenom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Na temelju Strategije održivosti u području kemikalija ista se granična vrijednost za opasne tvari u načelu primjenjuje na primarne sirovine i reciklirane materijale. Međutim, zbog nekih iznimnih okolnosti može biti potrebno odstupiti od tog načela. U takvim slučajevima različita granična vrijednost za reciklirani materijal u usporedbi s primarnim sirovinama trebala bi biti opravdana na temelju analize svakog pojedinačnog slučaja. Pri izmjeni postojećih izuzeća od razina koncentracije olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma Komisija bi trebala to načelo uzeti u obzir.

(27)  Ne dovodeći u pitanje ograničenje PFAS-ova,budući da se ograničenja upotrebe tvari iz razloga kemijske sigurnosti ili razloga povezanih sa sigurnošću hrane uređuju drugim pravnim aktima Unije, ne bi ih trebalo omogućiti ovom Uredbom, osim ako postoji neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi ili okoliš, uključujući, ali ne ograničavajući se na ograničenja olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma koja su već utvrđena na temelju Direktive 94/62/EZ, te bi ih i dalje trebalo uređivati na temelju ove Uredbe. Međutim, trebalo bi se, ▌ponajprije iz razloga koji se ne odnose na kemijsku sigurnost ni sigurnost hrane, omogućiti i ograničenje tvari prisutnih u ambalaži i komponentama ambalaže ili tvari koje se upotrebljavaju u postupku njihove proizvodnje koje negativno utječu na održivost ambalaže, osobito u pogledu njezine kružnosti, posebno procesâ ponovne uporabe i recikliranja.

(28)  Dizajniranje ambalaže s ciljem njezina recikliranja nakon što postane ambalažni otpad jedna je od najučinkovitijih mjera za poboljšanje ▌ kružnosti ambalaže te povećanje stopa recikliranja i upotrebe recikliranog sadržaja u ambalaži. Kriteriji za dizajn za recikliranje utvrđeni su za niz oblika ambalaže u okviru dobrovoljnih sektorskih programa ili su ih neke države članice utvrdile radi modulacije naknada za proširenu odgovornost proizvođača. Kako bi se spriječio nastanak prepreka na unutarnjem tržištu i industriji omogućili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja te kako bi se promicala održivost ambalaže, važno je utvrditi obvezne zahtjeve u pogledu mogućnosti recikliranja ambalaže, i to usklađivanjem kriterija i metodologije za ocjenjivanje mogućnosti recikliranja ambalaže na temelju metodologije dizajna za recikliranje na ▌ razini Unije. Kako bi se ostvario cilj iz CEAP-a, u skladu s kojim bi se do 2030. sva ambalaža trebala moći reciklirati ▌ na gospodarski održiv način, ambalaža koja se može reciklirati trebala bi biti dizajnirana za recikliranje materijala i trebalo bi utvrditi razrede učinkovitosti recikliranja ambalaže na temelju kriterija za dizajn za recikliranje koji se odnose na kategorije ambalaže kako su navedene u Prilogu II. i izražene u razredima A, B ili C kako bi se smatralo da se ambalaža može reciklirati i, posljedično, omogućiti njezino stavljanje na tržište. Ako ambalaža ne ispunjava kriterije za uvrštanje u razred C, trebalo bi smatrati da se tehnički ne može reciklirati, a njezino stavljanje na tržište trebalo bi biti ograničeno. Međutim, ambalaža bi trebala biti u skladu s tim kriterijima tek od 1. siječnja 2030. kako bi gospodarski subjekti imali dovoljno vremena za prilagodbu. Kako bi se stavila na tržište, ambalaža bi od 1. siječnja 2038. trebala biti u skladu s razredom B.

(29)   Recikliranje materijala kako je definirano u ovoj Uredbi trebalo bi dopuniti definicije recikliranja i materijalne oporabe iz Direktive 2008/98/EZ. Recikliranjem materijala resursi ostaju u optjecaju unutar gospodarstva materijala i stoga ono ne bi trebalo uključivati biološku obradu otpada. Definicija recikliranja materijala ne bi trebala utjecati na izračun ciljeva u pogledu recikliranja utvrđenih za države članice na temelju ove Uredbe. Ti ciljevi i njihov izračun temelje se na definiciji „recikliranja” iz Direktive 2008/98/EZ.

(30)   Visokokvalitetno recikliranje podrazumijeva da su reciklirani materijali, na temelju njihovih očuvanih tehničkih značajki, jednakovrijedne ili veće kvalitete u usporedbi s izvornim materijalom te da se mogu upotrebljavati kao zamjena za primarne sirovine za ambalažu ili slične primjene. Reciklirani materijal može se reciklirati više puta. Skupljanje pravilno razvrstanog ambalažnog otpada ključno je za proizvodnju visokokvalitetnih recikliranih sirovina. Razlika između recikliranja i visokokvalitetnog recikliranja materijala je u tome što se recikliranjem materijala ambalažni materijal reciklira u materijale, dok se visokokvalitetnim recikliranjem ambalaža reciklira u materijale takve kvalitete da se mogu upotrebljavati kao isti razred kvalitete za ambalažu ili druge primjene u kojima se zadržava kvaliteta recikliranog materijala.

(31)  Budući da dizajn za recikliranje ▌ sam po sebi ne jamči da će se ambalaža zaista reciklirati, potrebno je utvrditi ujednačenu metodologiju i mehanizam lanca nadzora kojim se osigurava da se ambalažni otpad zaista reciklira u širim razmjerima na temelju etabliranog najsuvremijeg odvojenog skupljanja te etabliranih postupaka razvrstavanja i recikliranja dokazanih u operativnom okružju. Stoga bi se od 2035. trebala provoditi nova procjena na temelju količine (mase) materijala koji je učinkovito recikliran iz svake kategorije ambalaže u skladu s metodologijom i pragovima na temelju članka 6. Pragovi za recikliranje u širim razmjerima trebali bi se definirati uzimajući u obzir cilj za godišnju količinu recikliranog materijala utvrđen u ovoj Uredbi. Može se očekivati da će države članice već 2030. Komisiji dostaviti prve podatke o količinama ambalažnog otpada koji se reciklira po kategoriji ambalaže u skladu s obvezama utvrđenima u članku 56. stavku 2. točki (c) i članku 56. stavku 4. radi njihova praćenja. Proizvođači, u slučaju pojedinačnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojima su povjerene zadaće, ili subjekti za gospodarenje ambalažnim otpadom kada su javna tijela odgovorna za organizaciju gospodarenja ambalažnim otpadom trebali bi osigurati da se ambalažni otpad prikuplja odvojeno, razvrstava i reciklira u instaliranoj infrastrukturi primjenom etabliranih postupaka u dokazanom operativnom okružju te bi izrađivaču trebali dostaviti svu tehničku dokumentaciju kojom se osigurava da se ambalaža reciklira u širim razmjerima.

(32)  Kako bi se utvrdila usklađena pravila o dizajnu ambalaže radi osiguravanja mogućnosti njezina recikliranja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi se utvrdili detaljni kriteriji za dizajn ambalaže za recikliranje po kategorijama ambalaže. Komisiju bi trebalo ovlastiti i za donošenje provedbenih akata za procjenu toga reciklira li se ambalaža u širim razmjerima, među ostalim za kategorije ambalaže koje nisu navedene u ovoj Uredbi. ▌

(33)  U svrhu poticanja inovacija u području ambalaže, primjereno je omogućiti ▌ dodatno razdoblje od pet godina da se ambalažu ▌ koja ima inovativne značajke koje znatno poboljšavaju osnovnu funkciju ambalaže i koja ima očigledne koristi za okoliš uskladi sa zahtjevima u pogledu mogućnosti recikliranja. Inovativne značajke trebalo bi obrazložiti, osobito u vezi s upotrebom novih materijala, a planiranu uspostavu procesa recikliranja trebalo bi objasniti u tehničkoj dokumentaciji priloženoj ambalaži. Te bi se informacije, među ostalim, trebale upotrebljavati za izmjenu provedbenih akata o kriterijima za dizajn za recikliranje, ako je to potrebno. Gospodarski subjekt također bi trebao obavijestiti Komisiju i nadležno tijelo prije stavljanja inovativne ambalaže na tržište.

(34)  Kako bi se zaštitili zdravlje i sigurnost ljudi i životinja, zbog prirode pakiranih proizvoda i povezanih zahtjeva primjereno je da se zahtjevi u pogledu mogućnosti recikliranja ne primjenjuju obvezno na unutarnje pakiranje kako je definirano u ▌ Uredbi (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća(20) i ▌ Direktivi 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(21) koje je u izravnom dodiru s lijekom, kao ni na vanjsko pakiranje kako je definirano u navedenim aktima u slučajevima kada je takvo pakiranje potrebno kako bi se zadovoljili posebni zahtjevi za očuvanje kakvoće lijeka.

Osim toga, zahtjevi u pogledu mogućnosti recikliranja ne bi se trebali obvezno primjenjivati na kontaktno osjetljivu plastičnu ambalažu medicinskih proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća(22) i in vitro dijagnostičkih medicinskih proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EU) 2017/746 Europskog parlamenta i Vijeća(23), kontaktno osjetljivu plastičnu ambalažu za hranu za dojenčad i malu djecu i hranu za posebne medicinske potrebe obuhvaćenu Uredbom (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(24), kao ni na ambalažu koja se upotrebljava za prijevoz opasnih tvari kako je utvrđeno Direktivom 2008/68/EZ(25). Prodajna ambalaža izrađena od laganog drva, pluta, tekstila, gume, keramike ili porculana također bi trebala biti izuzeta, osim iz stavka 6.aa, jer se stavlja na tržište u vrlo malim količinama, tj. svaka kategorija čini manje od 1 % mase ambalaže stavljene na tržište Unije.

(35)  Neke države članice poduzimaju mjere za poticanje mogućnosti recikliranja ambalaže kroz modulaciju naknada za proširenu odgovornost proizvođača; takve inicijative koje se poduzimaju na nacionalnoj razini mogu stvoriti regulatornu nesigurnost za gospodarske subjekte, osobito ako ambalažu isporučuju u nekoliko država članica. S druge strane, modulacija naknada za proširenu odgovornost proizvođača djelotvoran je gospodarski instrument za poticanje održivijeg dizajna ambalaže koji dovodi do bolje mogućnosti recikliranja ambalaže i istodobno poboljšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Stoga je nužno uskladiti kriterije za modulaciju naknada za proširenu odgovornost proizvođača na temelju razreda učinkovitosti recikliranja koji se dobiva ocjenjivanjem mogućnosti recikliranja, a da se pritom ne utvrde stvarni iznosi takvih naknada. Budući da bi ti kriteriji trebali biti povezani s kriterijima za mogućnost recikliranja ambalaže, primjereno je ovlastiti Komisiju da takve usklađene kriterije utvrdi zajedno s detaljnim kriterijima za dizajn za recikliranje prema kategorijama ambalaže.

(36)  Kako bi se osigurala njezina kružnost, ambalaža bi se trebala dizajnirati i proizvoditi tako da se omogući da se veći dio primarnih sirovina zamijeni recikliranim materijalima. Povećana upotreba recikliranih materijala podupire razvoj kružnoga gospodarstva s funkcionalnim tržištima recikliranih materijala, smanjuje troškove, ovisnosti i negativne učinke na okoliš povezane s upotrebom primarnih sirovina te omogućuje upotrebu materijala s učinkovitim iskorištavanjem resursa. Kad je riječ o ambalažnim materijalima, plastična ambalaža sadržava najmanje recikliranih materijala. Kako bi se ta pitanja riješila na najprimjereniji način, korištenje reciklirane plastike treba povećati utvrđivanjem obveznih ciljeva za reciklirani sadržaj u plastičnoj ambalaži na različitim razinama ovisno o kontaktnoj osjetljivosti(26) različitih primjena plastične ambalaže i osiguravanjem toga da ti ciljevi postanu obvezni do 2030. Kako bi se postupno ▌ osiguravala veća kružnost ambalaže, veći ciljevi trebali bi se primjenjivati od 2040.

(37)  Trebalo bi pojasniti ▌da se za papirnati materijal dobiven postupkom razvlaknjivanja drva ne bi trebalo smatrati da je obuhvaćen definicijom plastike na temelju ove Uredbe .

(38)  Kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja u skladu sa zahtjevima prava Unije te kako bi se izbjegao svaki rizik za sigurnost opskrbe lijekovima te sigurnost lijekova i medicinskih proizvoda▌, primjereno je isključiti iz obveze minimalnog udjela recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži ▌ unutarnje pakiranje kako je definirano u Uredbi (EU) 2019/6 i Direktivi 2001/83/EZ ▌, kao i kontakno osjetljivu plastičnu ambalažu medicinskih proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EU) 2017/745 i kontaktno osjetljivu ambalažu in vitro dijagnostičkih medicinskih proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EU) 2017/746 te kontaktno osjetljivu plastičnu ambalažu za hranu samo za dojenčad i malu djecu i hranu za posebne medicinske potrebe obuhvaćenu Uredbom (EU) br. 609/2013. To bi se izuzeće trebalo primjenjivati i na vanjsko pakiranje lijekova i veterinarsko-medicinskih proizvoda kako je definirano u ▌▌ Uredbi (EU) 2019/6/ i Direktivi 2001/83/EZ u slučajevima u kojima mora ispuniti posebne zahtjeve kako bi se očuvala kakvoća medicinskog proizvoda.

(39)   Kako bi se ostvarili ciljevi za integraciju recikliranog sadržaja iz ove Uredbe, Komisija bi najkasnije tri godine nakon stupanja na snagu trebala objaviti preispitivanje stanja tehnološkog razvoja i okolišne učinkovitosti plastične ambalaže na biološkoj osnovi te, prema potrebi, predstaviti zakonodavni prijedlog sa zahtjevima i ciljevima u pogledu održivosti.

(40)  Kako bi se spriječile prepreke na unutarnjem tržištu i osigurala učinkovita provedba obveza na temelju ove Uredbe, gospodarski subjekti trebali bi osigurati da plastični dio ambalaže sadržava određeni minimalni postotak recikliranog sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje, po vrsti i obliku ambalaže koji su navedeni u tablici 1. Priloga II., proizvodnom pogonu i godini.

(41)   Upotreba proizvodnog pogona kao osnove za izračun znači da će izrađivač ambalaže imati određenu fleksibilnost u postizanju minimalnog postotka recikliranog sadržaja. Proizvodni pogon trebalo bi tumačiti kao da se odnosi samo na jedno industrijsko postrojenje u kojem se proizvodi ambalaža.

(42)  Gospodarske subjekte trebalo bi poticati da povećaju reciklirani sadržaj u plastičnom dijelu ambalaže. Jedan je od načina na koji se to može postići osiguravanje modulacije naknada za proširenu odgovornost proizvođača na temelju postotka recikliranog sadržaja u ambalaži. Modulacija naknade u takvim bi se slučajevima trebala temeljiti na zajedničkim pravilima za izračun i provjeru recikliranog sadržaja u toj ambalaži. U tom bi kontekstu državama članicama trebalo dopustiti da zadrže postojeće sustave kojima se omogućuje prethodni i pravedan pristup recikliranom materijalu kako bi se ispunili ciljevi u pogledu minimalnog recikliranog sadržaja pod uvjetom da su u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe. Nadalje, prioritetni pristup recikliranim materijalima trebao bi se odobravati po tržišnim cijenama, a količina reciklata kojem je omogućen prioritetni pristup trebala bi odgovarati količini ambalaže koju je gospodarski subjekt stavio na tržište dotične države članice tijekom određenog vremenskog okvira.

(43)  Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu pravila o izračunu i provjeri udjela recikliranog sadržaja dobivenog oporabom prisutnog plastičnog otpada nakon potrošnje, ovisno o vrsti i obliku ambalaže koji su navedeni u tablici 1. Priloga II., o proizvodnom pogonu i godini proizvodnje, uzimajući u obzir utjecaj postupka recikliranja na okoliš i uz utvrđivanje formata tehničke dokumentacije, Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih odredaba u skladu s ▌Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(27).

(44)   Kako bi se osiguralo unutarnje tržište za visokokvalitetno recikliranje plastike i upotrebu sekundarnih sirovina, plastični dio ambalaže koja se stavlja na tržište trebao bi sadržavati određeni minimalni postotak recikliranog sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje po vrsti i obliku ambalaže koji su navedeni u tablici 1. Priloga II., izračunan po proizvodnom pogonu i godini. Vrstu ambalaže trebalo bi tumačiti kao da se odnosi na prevladavajući polimer od kojeg je ambalaža izrađena, dok bi oblik ambalaže trebalo tumačiti kao da se odnosi na veličinu i oblik određene jedinice ambalaže.

(45)   Iz nekoliko je razloga potrebna visoka razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi, posebno u pogledu razine emisija koje se ispuštaju u zrak, vodu i tlo. Prvo, klimatske promjene globalni su fenomen koji nema granica i njihovi učinci nisu izravno povezani s izvorom emisija stakleničkih plinova: zemlje s niskim emisijama stakleničkih plinova mogu doživjeti učinke klimatskih promjena koji su nerazmjerni njihovim pojedinačnim doprinosima globalnim emisijama stakleničkih plinova. Drugo, vodni sustavi međusobno su povezani, među ostalim putem oceanskih struja, a prethodno iskustvo pokazuje da se onečišćenje u jednom dijelu planeta, uključujući ono povezano s plastičnim otpadom, može uvelike proširiti na druge oceane i kontinente. Treće, emisije u tlo mogu imati ne samo lokalne nego i prekogranične učinke, osobito kada te emisije prelaze u vodne tokove u prirodi. Promicanje upotrebe recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži temelji se na pretpostavci da je sam reciklirani sadržaj proizveden na okolišno održiv način kako bi se smanjio ugljični otisak i potaknulo kružno gospodarstvo. U tu je svrhu potrebno uspostaviti određene zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da se načinom dobivanja recikliranog sadržaja ne poništavaju koristi za okoliš koje proizlaze iz kasnije upotrebe takvog recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži. Stoga je povezana pitanja u vezi s okolišem potrebno riješiti na nediskriminirajući način u pogledu domaće i uvezene plastične ambalaže. U tu bi svrhu uvoz u Uniju trebao podlijegati jednakovrijednim uvjetima u pogledu emisija i odvojenog skupljanja te kriterija održivosti za tehnologije recikliranja.

(46)  Odvojeno skupljanje plastičnog otpada ključno je za izravan pozitivan učinak na stopu skupljanja, kvalitetu prikupljenog materijala i kvalitetu reciklata, omogućuje visokokvalitetno recikliranje i potiče korištenje kvalitetnih sekundarnih sirovina. Pretvaranje u „društvo koje reciklira” doprinosi izbjegavanju stvaranja otpada i upotrebi otpada kao resursa, izbjegavajući pritom ovisnost o resursima na nižim razinama hijerarhije otpada, sa štetnim učincima na okoliš i uz zanemarivanje gospodarenja otpadom na način prihvatljiv za okoliš. Odvojenim skupljanjem izbjegava se i miješanje opasnog i neopasnog otpada, čime se jamči sigurnost otpada i njegova slanja te izbjegava onečišćenje, kako je predviđeno međunarodnim pravilima kao što su Baselska konvencija od 22. ožujka 1989. o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju(28), Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982.(29), Konvencija o sprečavanju onečišćenja mora potapanjem otpadnih i drugih tvari od 29. prosinca 1972. („Londonska konvencija”) i njezin Protokol iz 1996. („Londonski protokol”) te Prilog V. Međunarodnoj konvenciji o sprečavanju onečišćenja mora s brodova iz 1973. (MARPOL), kako je izmijenjena Protokolom iz 1978. koji se na nju odnosi.

(47)  Nadalje, rasprava na međunarodnoj razini u okviru različitih sastanaka Međuvladinog pregovaračkog odbora za onečišćenje plastikom u svrhu razvoja međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta o onečišćenju plastikom, među ostalim u morskom okolišu, pod pokroviteljstvom Programa UN-a za okoliš, pokazala je na međunarodnoj razini da je potrebno pojačati mjere u pogledu odvojenog skupljanja plastike kako bi se ograničio njezin utjecaj na okoliš i potaknulo kružno gospodarstvo te kako bi se spriječilo stvaranje otpada i smanjilo iskorištavanje prirodnih resursa, a potencijalne ugovorne stranke iskazale su volju za donošenje mjera u tom smjeru. Konvencijom o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka(30) od stranaka se zahtijeva da zaštite okoliš od onečišćenja zraka te da nastoje ograničiti i, koliko je to moguće, postupno smanjiti i spriječiti onečišćenje zraka, uključujući dalekosežno prekogranično onečišćenje zraka. Na temelju Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera(31) stranke su dužne poduzeti mjere za sprečavanje, kontrolu i smanjenje svih prekograničnih posljedica onečišćenja voda. U skladu s Deklaracijom iz Rija donesenom 1992. na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, onečišćivač bi u načelu trebao snositi troškove onečišćenja. Stoga bi industrijske aktivnosti kao što je recikliranje plastike trebale biti popraćene mjerama za sprečavanje i smanjenje onečišćenja.

(48)  Okolišni cilj promicanja sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon konzumacije zahtijeva da se recikliranje plastike provodi na način kojim se onečišćenje koje iz toga proizlazi svede na minimum. U suprotnom bi se industrijskim onečišćenjem koje se ispušta tijekom recikliranja smanjila ili eliminirala dodana vrijednost za okoliš koja proizlazi iz poticanja uporabe sadržaja od reciklirane plastike. Trebalo bi razviti kriterije održivosti u pogledu tehnologija recikliranja plastičnog otpada nakon konzumacije. Njima bi se trebala zajamčiti visoka razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi, posebno u pogledu razine emisija koje se ispuštaju u zrak, vodu i tlo te učinkovitosti resursa. U skladu s tim, recikliranje bi se trebalo provoditi na način prihvatljiv za okoliš, što bi dovelo do visoke kvalitete procesa i proizvoda recikliranja te zajamčilo visoke standarde za sektore recikliranja. Osiguravanjem odgovarajuće razine održivosti tehnologije recikliranja, a time i reciklata, promicanje uporabe recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži postaje okolišno odgovorna mjera. U raspravama na sastancima Međuvladinog pregovaračkog odbora o onečišćenju plastikom naglašava se i važnost osiguravanja toga da tehnologije recikliranja funkcioniraju na način prihvatljiv za okoliš.

(49)   Metodologijom za procjenu, provjeru i certificiranje, među ostalim putem revizije koju provodi treća strana, jednakovrijednosti pravila koja se primjenjuju u slučaju recikliranja i prikupljanja recikliranog sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon konzumacije izvan Unije trebala bi se zajamčiti visoka razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi, posebno u pogledu razine emisija koje se ispuštaju u zrak, vodu i tlo, uzimajući u obzir potrebu da se recikliranje provodi na način prihvatljiv za okoliš, mogućnost osiguravanja visokokvalitetnog recikliranja, razinu standarda kvalitete za sektore recikliranja i razinu učinkovitosti resursa. Takva su razmatranja ključna za postizanje kružnosti resursa, čime se smanjuje pritisak na neobnovljive prirodne resurse.

(50)  Trebalo bi podsjetiti da bi materijali koji dolaze u dodir s hranom i sadržavaju recikliranu plastiku trebali biti u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Uredbi Komisije (EU) 2022/1616(32), koja uključuje zahtjeve u pogledu tehnologija recikliranja. Kad je riječ o plastičnoj ambalaži, osim ako je proizvedena od polietilen-tereftalata (PET), primjereno je da se dovoljno prije datuma primjene povezanih zahtjeva u pogledu recikliranog sadržaja ponovno ocijeni dostupnost odgovarajućih tehnologija za recikliranje takve plastične ambalaže, među ostalim s obzirom na postojeća odobrenja na temelju relevantnih pravila Unije i upotrebu takvih tehnologija u praksi. Na temelju te ocjene možda će biti potrebno predvidjeti odstupanja od zahtjeva u pogledu recikliranog sadržaja u određenoj dotičnoj kontaktno osjetljivoj plastičnoj ambalaži ili revidirati takva odstupanja. Komisiji bi u tu svrhu trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a.

(51)  Kako bi se uzeli u obzir rizici povezani s mogućom nedostatnom opskrbom određenim plastičnim otpadom za recikliranje koji bi mogli dovesti do previsokih cijena ili negativnih učinaka na zdravlje, sigurnost i okoliš, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kad je riječ o privremenoj izmjeni ciljeva za obvezni udio recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži. Komisija bi u evaluaciji obrazloženja takvog delegiranog akta trebala ocijeniti dobro argumentirane zahtjeve fizičkih i pravnih osoba.

(52)  Kad je riječ o materijalima koji nisu plastika, kao što su staklo i aluminij, prisutan je jasan trend zamjene primarnih sirovina recikliranim materijalima te se očekuje da će se taj trend nastaviti zbog promjena u pravnom i gospodarskom okružju te očekivanjima potrošača. Komisija bi unatoč tomu trebala pažljivo pratiti upotrebu recikliranog sadržaja u ambalažnim materijalima koji nisu plastika te bi trebala ocijeniti primjerenost prijedloga za određivanje daljnjih mjera, uključujući postavljanje ciljeva, kojima se nastoji povećati upotreba recikliranog sadržaja u ambalaži koja nije plastična.

(53)  Tokovi biootpada često su kontaminirani konvencionalnom plastikom, dok su tokovi recikliranja materijala često kontaminirani kompostabilnom plastikom. Ta unakrsna kontaminacija dovodi do gubitka resursa i smanjenja kvalitete sekundarnih sirovina te bi je trebalo spriječiti na izvoru. U tom smislu države članice trebale bi na svojem državnom području utvrditi odgovarajuće gospodarenje otpadom za kompostabilnu ambalažu. Budući da ispravan način zbrinjavanja plastične kompostabilne ambalaže sve više zbunjuje potrošače, opravdano je i potrebno utvrditi jasna zajednička pravila o upotrebi kompostabilne plastične ambalaže, propisujući je samo kad ima očite koristi za okoliš ili zdravlje ljudi. To je osobito slučaj kad upotreba kompostabilne ambalaže doprinosi prikupljanju ili zbrinjavanju biootpada, primjerice za proizvode kod kojih je posebno teško odvojiti ambalažu od sadržaja, kao što su filtar vrećice za čaj.

(54)  Kad je riječ o ograničenim primjenama ambalaže proizvedene od biorazgradivih plastičnih polimera, postoji jasna korist za okoliš ako se upotrebljava kompostabilna ambalaža koja ulazi u kompostane, uključujući postrojenja za anaerobnu razgradnju u kontroliranim uvjetima. Nadalje, ako države članice primjenjuju odredbu utvrđenu u članku 22. stavku 1. drugoj točki Direktive 2008/98/EZ i ako su u tim državama članicama dostupni odgovarajući programi skupljanja otpada i infrastruktura za obradu otpada, trebala bi postojati ▌fleksibilnost u odlučivanju o tome trebaju li na svojem državnom području dopustiti uporabu kompostabilne ambalaže za jednokratne jedinice za automate za kavu, čaj ili druge napitke ako se sastoje od materijala koji nisu metalni ambalažni materijal, vrlo lagane plastične vrećice za nošenje i lagane plastične vrećice za nošenje i druge ambalaže za koje su države članice zahtijevale da budu kompostabilne na njihovu državnom području prije ove Uredbe. Kako potrošači ne bi bili zbunjeni u pogledu ispravnog načina zbrinjavanja i s obzirom na korist kružnosti ugljika za okoliš, svu drugu ▌ ambalažu trebalo bi reciklirati, a njezin dizajn ne bi trebao utjecati na mogućnost recikliranja drugih tokova otpada.

(55)   Osim toga, biorazgradivi otpad ne bi trebao dovesti do prisutnosti kontaminanata u kompostu. Trebalo bi revidirati zahtjeve norme EN 13432 „Ambalaža – Zahtjevi za oporabivost ambalaže kompostiranjem i biorazgradnjom – Sheme ispitivanja i kriteriji prihvatljivosti ambalaže” s obzirom na vrijeme kompostiranja, dopuštene razine kontaminacije i ograničenja ispuštanja mikroplastike kako bi se omogućila odgovarajuća obrada tih materijala u postrojenjima za obradu biootpada. Osim toga, u Uniji bi trebalo uspostaviti sličnu normu za kompostiranje u kućanstvu.

(56)   Kako je opisano u „Okviru politike EU-a o plastici na biološkoj osnovi, biorazgradivoj plastici i plastici koja se može kompostirati”, utvrđenom u komunikaciji Komisije od 30. studenoga 2022., usklađenost s normama za industrijsko kompostiranje ne podrazumijeva razgradnju pri kompostiranju u kućanstvu. Pri industrijskom kompostiranju potrebni su uvjeti visoke temperature i visoke razine vlažnosti. Pri kompostiranju u kućanstvu, koje provode privatne osobe, među ostalim u zajednicama, stvarni uvjeti uvelike ovise o lokalnim klimatskim okolnostima i potrošačkim praksama. Stoga postoji opasnost da će biorazgradnja pri kompostiranju u kućanstvu biti sporija nego pri industrijskom kompostiranju ili da neće biti dovršena. Konkretno, kompostiranje u kućanstvu za plastičnu ambalažu trebalo bi se razmatrati samo za posebne primjene i u kontekstu posebnih lokalnih uvjeta pod nadzorom relevantnih tijela.

(57)  Kad je to opravdano i primjereno zbog tehnoloških i regulatornih promjena koje utječu na zbrinjavanje kompostabilne plastike te pod određenim uvjetima kojima se osigurava da je upotreba takvih materijala korisna za okoliš i zdravlje ljudi, Komisija bi trebala predstaviti, prema potrebi, zakonodavni prijedlog za izmjenu ▌ popisa kompostabilne ambalaže.

(58)  Kako bi se olakšalo ocjenjivanje sukladnosti sa zahtjevima u pogledu kompostabilne ambalaže, potrebno je predvidjeti pretpostavku sukladnosti kompostabilne ambalaže u skladu s usklađenim normama donesenima u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(33). Pritom bi trebalo uzeti u obzir detaljne tehničke specifikacije tih zahtjeva, u skladu s najnovijim znanstvenim i tehnološkim napretkom. Parametri, uključujući trajanje kompostiranja i dopuštene razine kontaminacije, trebali bi odražavati stvarne uvjete u postrojenjima za obradu biootpada, uključujući postupke anaerobne razgradnje. Postojeća norma za industrijsko kompostiranje više neće predviđati pretpostavku sukladnosti jer ju je potrebno revidirati i zamijeniti ažuriranom verzijom. Međutim, postojeća norma može poslužiti kao smjernica prije nego što bude dostupna nova ili ažurirana usklađena norma. Kad je riječ o ambalaži koja se može kompostirati u kućanstvu, Komisija bi trebala prema potrebi zatražiti izradu europske normizacije.

(59)  Trebalo bi podsjetiti da sva ambalaža koja dolazi u dodir s hranom ili koja je već u dodiru s hranom, uključujući kompostabilnu ambalažu, mora ispunjavati zahtjeve ▌ utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1935/2004. Prema potrebi, dokumentacija i informacije koje se zahtijevaju u skladu sa zakonodavnim aktima Unije o materijalima koji dolaze u dodir s hranom mogu se upotrijebiti i kao dio informacija i dokumentacije koje se zahtijevaju ovom Uredbom.

(60)  Ambalažu bi trebalo dizajnirati tako da su joj obujam i masa što manji, a da se pritom očuvaju njezine funkcije ambalaže i osigura mogućnost recikliranja. Izrađivač ambalaže trebao bi ocijeniti ambalažu u odnosu na kriterije učinkovitosti, kako je navedeno u Prilogu IV. ovoj Uredbi. S obzirom na cilj ove Uredbe da se smanji količina ambalaže i ambalažnog otpada i poboljša kružnost ambalaže na cijelom unutarnjem tržištu, primjereno je dodatno pojasniti i postrožiti postojeće kriterije. Stoga bi trebalo izmijeniti popis kriterija učinkovitosti ambalaže kako su navedeni u postojećoj usklađenoj normi EN 13428:2004 „Ambalaža – Zahtjevi specifični za proizvodnju i sastav ambalaže – Prevencija smanjenjem potrošnje resursa”. Međutim, prije nego što bude dostupna nova ili ažurirana usklađena norma, može se upotrebljavati postojeća norma EN 13428:2004. Iako su stavljanje na tržište i prihvaćenost kod potrošača i dalje relevantni za dizajn ambalaže, oni ne bi trebali biti dio kriterija učinkovitosti koji sami po sebi opravdavaju dodatnu masu i obujam ambalaže. Međutim, to ne bi trebalo utjecati na specifikacije proizvoda zanatskih i industrijskih proizvoda ni prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda s ambalažom koji su na temelju EU-ova sustava zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla registrirani i zaštićeni u okviru Unijina cilja da zaštiti kulturnu baštinu i tradicionalna znanja i umijeća, uključujući Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(34) za vino i Uredbu (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća(35) za jaka alkoholna pića, ili koji su obuhvaćeni sustavima kvalitete iz Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(36).

To također ne bi trebalo utjecati na dizajn ambalaže zaštićen na temelju zakonodavstva Unije ili država članice o dizajnu ili žigovima odnosno međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u jednoj od država članica. Ta je iznimka opravdana samo u mjeri u kojoj će nova pravila o maksimalnom smanjenju ambalaže utjecati na oblik ambalaže tako da se žigom više ne može razlikovati označena roba od robe drugog poduzeća te da dizajn više ne može zadržati svoje nove i individualne značajke. Kako bi se izbjegao rizik od zlouporabe, izuzeće bi se trebalo primjenjivati samo na prava na žig i dizajn zaštićena prije ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. S druge strane, mogućnost recikliranja, uporaba recikliranog sadržaja i ponovna uporaba mogu opravdati dodatnu masu ili obujam ambalaže te bi ih trebalo uključiti u kriterije učinkovitosti. Ambalaža s dvostrukom stijenkom, lažnim dnom i drugim značajkama čiji je jedini cilj povećati percipiranu veličinu proizvoda ne bi se smjela stavljati na tržište jer ne ispunjava zahtjev maksimalnog smanjenja ambalaže. Isto bi se pravilo trebalo primjenjivati na suvišnu ambalažu koja nije potrebna za osiguravanje funkcionalnosti ambalaže.

(61)  Kako bi se ispunili zahtjevi u pogledu maksimalnog smanjenja ambalaže, posebnu bi pozornost trebalo posvetiti ograničavanju praznog prostora u skupnoj i transportnoj ambalaži, uključujući ambalažu za e-trgovinu.

(62)  Kako bi se olakšalo ocjenjivanje sukladnosti sa zahtjevima u pogledu maksimalnog smanjenja ambalaže, potrebno je uvesti pretpostavku sukladnosti za ambalažu koja je sukladna usklađenim normama donesenima u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 u svrhu određivanja detaljnih tehničkih specifikacija tih zahtjeva i odrediti mjerljive kriterije za dizajn, uključujući, prema potrebi, najveću dopuštenu masu ili ograničenja praznog prostora u određenim oblicima ambalaže, kao i, automatski, standardiziran dizajn ambalaže koji je u skladu sa zahtjevom maksimalnog smanjenja ambalaže.

(63)  Kako bi se promicale kružnost i održiva upotreba ambalaže, trebalo bi davati poticaje za ponovno uporabljivu ambalažu i sustave za ponovnu uporabu. U tu je svrhu potrebno pojasniti pojam ponovno uporabljive ambalaže i osigurati da se on ne odnosi samo na dizajn ambalaže, koji bi trebao omogućiti najveći mogući broj ▌ciklusa te ispunjavanje zahtjeva sigurnosti, kvalitete i higijene prilikom pražnjenja, istovara, ponovnog punjenja ili pretovara, nego i na uspostavu sustava za ponovnu uporabu uz poštovanje minimalnih zahtjeva kako su utvrđeni u ovoj Uredbi. Kako bi se olakšalo ocjenjivanje sukladnosti sa zahtjevima za ponovno uporabljivu ambalažu, potrebno je predvidjeti pretpostavku sukladnosti za ambalažu koja je sukladna usklađenim normama donesenima u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 u svrhu određivanja detaljnih tehničkih specifikacija tih zahtjeva te odrediti kriterije za ponovno uporabljivu ambalažu i njezine oblike, uključujući minimalni broj putovanja ili ciklusa, standardizirani dizajn i zahtjeve za sustave za ponovnu uporabu, uključujući higijenske zahtjeve.

(64)  Potrošače je potrebno informirati te im omogućiti odgovarajuće zbrinjavanje svih vrsta ambalažnog otpada ▌. To se najbolje može postići uspostavom sustava usklađenog označivanja za razvrstavanje otpada na temelju sastava ambalažnog materijala i njegovim usklađivanjem s odgovarajućim oznakama na spremnicima za otpad. Nužno je da takav sustav usklađenog označivanja prepoznaju svi građani bez obzira na njihove okolnosti poput dobi i poznavanja jezika te bi to trebao biti vodeći čimbenik u njegovu dizajnu. To se može postići uporabom piktograma uz minimalnu uporabu jezika. Tako bi se i smanjili troškovi prijevoda jezika koji se upotrebljava, koji bi inače bio potreban.

(65)   Razvrstavanje je ključan korak za poboljšanje kružnosti ambalaže. Trebalo bi poticati poboljšanje kapaciteta za razvrstavanje, posebno s pomoću tehnoloških inovacija, kako bi se poboljšala kvaliteta razvrstavanja, a time i kvaliteta sirovina za recikliranje.

(66)  Kako bi se potrošačima olakšalo razvrstavanje i zbrinjavanje ambalažnog otpada, trebalo bi uvesti sustav usklađenih simbola koji bi se stavljali i na ambalažu i na spremnike za otpad, što bi potrošačima omogućilo da povežu iste simbole pri zbrinjavanju opada. Simboli bi trebali omogućiti odgovarajuće gospodarenje otpadom i potrošače informirati o svojstvima u pogledu kompostiranja takve ambalaže, posebno kako bi se izbjegla zabluda potrošača da kompostabilna ambalaža kao takva nije prikladna za kompostiranje u kućanstvu nego da se može kompostirati samo u kontroliranim industrijskim uvjetima ili kako bi se izbjeglo da se kompostabilna ambalaža baca u prirodu. Na temelju tog bi se pristupa trebalo poboljšati odvojeno skupljanje ambalažnog otpada, što bi dovelo do njegova kvalitetnijeg recikliranja, i postići određena razina usklađenosti sustava skupljanja ambalažnog otpada na unutarnjem tržištu. Potrebno je i uskladiti simbole povezane s obveznim sustavima povratne naknade uspostavljenima nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Države članice mogu zahtijevati da upotreba takve usklađene oznake na ambalaži podliježe sustavima povratne naknade koji su uspostavljeni na temelju nacionalnog prava prije stupanja na snagu ove Uredbe. Upotreba tih simbola ne bi trebala biti obvezna za transportnu ambalažu, osim ambalaže za e-trgovinu, jer se ona ne prikuplja u okviru sustava skupljanja komunalnog otpada.

(67)  Označivanje recikliranog sadržaja u ambalaži ne bi smjelo biti obvezno jer te informacije nisu ključne za osiguravanje pravilne obrade ambalaže na kraju njezina životnog vijeka. Međutim, izrađivači će morati postići ciljeve u pogledu recikliranog sadržaja iz ove Uredbe te će tu informaciju možda htjeti navesti na ambalaži kako bi informirali potrošače. Kako bi se osiguralo da se te informacije u cijeloj Uniji priopćuju na usklađen način, trebalo bi uskladiti oznaku za reciklirani sadržaj.

(68)   Označivanje sadržaja plastike na biološkoj osnovi u ambalaži također ne bi trebalo biti obvezno jer postoji niz uvjeta koje plastika na biološkoj osnovi mora ispuniti kako bi se osigurala održivost te je potrebno više znanstvenih dokaza kako bi se zajamčilo da je upotreba plastike na biološkoj osnovi tijekom njezina cijelog životnog ciklusa u skladu s načelima kružnoga gospodarstva utvrđenima u Komunikaciji Komisije od 30. studenoga 2022. o okviru politike EU-a o plastici na biološkoj osnovi, biorazgradivoj plastici i plastici koja se može kompostirati. Međutim, izrađivači će možda htjeti prikazati te informacije na svojoj ambalaži kako bi informirali potrošače o sadržaju plastike na biološkoj osnovi u toj ambalaži. Kako bi se osiguralo da se te informacije u cijeloj Uniji priopćuju na usklađen način, trebalo bi uskladiti oznaku za sadržaj plastike na biološkoj osnovi.

(69)  Kako bi se krajnje korisnike informiralo o ponovnoj uporabljivosti, dostupnosti sustava za ponovnu uporabu i lokacijama kanala za skupljanje ponovno uporabljive ambalaže, takva bi ambalaža trebala imati QR kod ili drugi nosač podataka koji sadržava takve informacije. QR kod ili druga vrsta standardiziranog, otvorenog, digitalnog nosača podataka trebali bi sadržavati informacije koje olakšavaju praćenje i izračun putovanja i ciklusa, ili prosječnu procjenu ako taj izračun nije izvediv. Ta bi oznaka trebala biti dobrovoljna za sustave otvorene petlje koji nemaju operatora sustava. Osim toga, ponovno uporabljivu prodajnu ambalažu trebalo bi jasno označiti na prodajnom mjestu.

(70)  Na ambalažu ne bi trebalo stavljati više oznaka. Kako bi se to izbjeglo, ako se drugim pravnim aktima Unije zahtijeva da informacije na pakiranom proizvodu budu dostupne u digitalnom obliku putem nosača podataka, informacije propisane za ambalažu na temelju ove Uredbe i informacije propisane za pakirani proizvod trebale bi biti dostupne putem istog nosača podataka. Taj bi nosač podataka trebao biti u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe ili drugim primjenjivim pravnim aktima Unije. Osobito, ako je pakirani proizvod obuhvaćen Uredbom (EU) 2024/...(37) ili drugim pravnim aktima Unije kojima se zahtijeva digitalna putovnica za proizvode, u toj bi putovnici trebalo navesti i relevantne informacije na temelju ove Uredbe. Ako ambalaža sadržava zabrinjavajuće tvari, trebalo bi je označiti primjenom standardizirane tehnologije digitalnog označivanja kako je utvrđeno u provedbenim aktima koje je donijela Komisija. Tim bi se informacijama trebalo omogućiti promicanje kružnosti i osigurati da subjekti za gospodarenje otpadom imaju pristup relevantnim informacijama o kemijskom sastavu kako bi odredili najprikladniju opciju gospodarenja otpadom, u skladu s hijerarhijom otpada, čime se promiče kružnost ambalaže.

(71)  Kako bi se poduprla provedba ciljeva ove Uredbe, potrošače bi trebalo zaštititi od obmanjujućih i zbunjujućih informacija o značajkama ambalaže i njezinoj primjerenoj obradi na kraju životnog vijeka, za koju se na temelju ove Uredbe utvrđuju usklađene oznake. Moglo bi biti moguće prepoznati ambalažu obuhvaćenu programom proširene odgovornosti proizvođača s pomoću odgovarajućeg simbola na cijelom području na kojem se taj program primjenjuje samo putem QR koda ili druge standardizirane tehnologije digitalnog označivanja kako bi se naznačilo da proizvođač ispunjava svoje obveze proširene odgovornosti proizvođača. Taj bi simbol potrošače ili korisnike trebao jasno i nedvosmisleno informirati o mogućnosti recikliranja ambalaže.

(72)   Ambalaža obuhvaćena obveznim sustavima povratne naknade trebala bi imati oznaku kojom se potrošače informira da je takva ambalaža obuhvaćena tim sustavom te bi se stoga trebala prikupljati putem posebnih kanala za skupljanje koje su nacionalna tijela ovlastila u tu svrhu. Ta bi oznaka trebala biti usklađena oznaka EU-a koju je utvrdila Komisija. Države članice mogu zahtijevati da upotreba takve usklađene oznake na ambalaži podliježe sustavima povratne naknade koji su uspostavljeni na temelju nacionalnog prava prije stupanja na snagu ove Uredbe.

(73)   Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(38) djeluje kao „sigurnosna mreža” kojom se osigurava visoka razina zaštite potrošača u svim sektorima, s obzirom na to da dopunjuje detaljnije zahtjeve u sektorskom pravu Unije ili pravu Unije koje se odnosi na određene proizvode, osim ako je ta direktiva u sukobu s drugim pravilima Unije povezanima s posebnim aspektima nepoštene poslovne prakse, pri čemu bi ta druga pravila trebala imati prednost i primjenjivati se na te specifične aspekte. Direktivom (EU) 2024/825 Europskog parlamenta i Vijeća(39) predviđeno je da prikazivanje dobrovoljne oznake održivosti koja ne ispunjava određene zahtjeve predstavlja nepoštenu poslovnu praksu.

(74)  Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu zahtjeva u pogledu označivanja, ▌ Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi dodatno poboljšala razvrstavanje otpada, utvrdila uvjete za identifikaciju sastava materijala ambalaže s pomoću standardiziranih i otvorenih digitalnih tehnologija i propisala detaljne usklađene specifikacije za zahtjeve u pogledu označivanja ambalaže i spremnika za otpad utvrđene na temelju ove Uredbe. Komisija bi pri izradi tih specifikacija trebala svesti jezične elemente na najmanju moguću mjeru i uzeti u obzir znanstvene i druge dostupne tehničke informacije, uključujući relevantne međunarodne norme. Usklađeno označivanje ambalaže koja podliježe sustavu povratne naknade trebalo bi biti osmišljeno tako da se uzmu u obzir razlike u naplaćivanju povratne naknade koje mogu postojati među državama članicama. S obzirom na novi sustav, Odluku Komisije 97/129/EZ(40) trebalo bi staviti izvan snage od ... [42 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe], a njezin bi sadržaj trebalo uvrstiti u taj provedbeni akt.

(75)  Gospodarski subjekti trebali bi osigurati sukladnost ambalaže sa zahtjevima iz ove Uredbe. U tu bi svrhu trebali poduzimati odgovarajuće mjere u odnosu na svoje uloge u lancu opskrbe kako bi se zajamčilo slobodno kretanje ambalaže na unutarnjem tržištu i poboljšala njezina održivost.

(76)  Budući da su izrađivači vrlo dobro upoznati s procesom dizajniranja i proizvodnje, oni su u najboljem položaju za provođenje postupka ocjenjivanja sukladnosti predviđenog ovom Uredbom. Stoga bi takvo ocjenjivanje sukladnosti trebalo ostati isključiva obveza izrađivača.

(77)  Trebalo bi osigurati da dobavljači ambalaže ili ambalažnog materijala izrađivaču dostavljaju sve informacije i dokumentaciju koje su mu potrebne da dokaže sukladnost ambalaže i ambalažnih materijala. Te bi informacije i dokumentaciju trebalo dostavljati u papirnatom ili elektroničkom obliku.

(78)  Kako bi se zaštitilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta, potrebno je osigurati da je ambalaža iz trećih zemalja koja ulazi na tržište Unije u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome je li uvezena kao samostalna ambalaža ili je povezana s pakiranim proizvodom. Konkretno, potrebno je osigurati da izrađivači provedu odgovarajuće postupke ocjenjivanja sukladnosti te ambalaže. Uvoznici bi stoga trebali zajamčiti da ambalaža koju stavljaju na tržište bude u skladu s tim zahtjevima i da dokumentacija koju sastave izrađivači bude dostupna nadležnim nacionalnim tijelima radi inspekcije.

(79)  Svaki bi uvoznik pri stavljanju ambalaže na tržište trebao na njoj navesti svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig, poštansku adresu i, ako postoji, elektronički način komunikacije putem kojeg ga se može kontaktirati. Odstupanja od tog zahtjeva trebalo bi utvrditi za slučajeve u kojima na ambalaži nije moguće navesti te podatke.

(80)  Budući da ambalažu stavlja na raspolaganje na tržištu nakon što je na tržište stavi izrađivač ili uvoznik, distributer bi trebao djelovati s dužnom pažnjom u odnosu na primjenjive zahtjeve ove Uredbe. Distributer bi trebao osigurati i da rukovanje ambalažom ne ugrožava njezinu sukladnost s tim zahtjevima.

(81)  Budući da su blizu tržišta i imaju važnu ulogu u osiguravanju sukladnosti ambalaže, distributeri i uvoznici trebali bi biti uključeni u zadaće nadzora tržišta koje provode nadležna nacionalna tijela te bi trebali biti spremni aktivno sudjelovati i navedenim tijelima dostaviti sve potrebne informacije o dotičnoj ambalaži.

(82)  Svaki uvoznik ili distributer koji na tržište stavlja ambalažu pod svojim imenom ili žigom odnosno izmijeni takvu ambalažu na način da bi to moglo utjecati na usklađenost s ovom Uredbom trebao bi se smatrati izrađivačem i preuzeti odgovornost za obveze izrađivača.

(83)  Osiguravanje sljedivosti ambalaže u cijelom lancu opskrbe tijelima za nadzor tržišta olakšava praćenje gospodarskih subjekata koji su nesukladnu ambalažu stavili na tržište ili stavili na raspolaganje na tržištu. Od gospodarskih subjekata trebalo bi se stoga zahtijevati da tijekom određenog razdoblja čuvaju informacije o svojim transakcijama.

(84)  Problem prekomjernog stvaranja ambalažnog otpada ne može se u potpunosti riješiti utvrđivanjem obveza koje se odnose na dizajn ambalaže. Za određene vrste ambalaže trebale bi se utvrditi obveze smanjenja udjela praznog prostora za gospodarske subjekte koji pune ili na drugi način upotrebljavaju takvu ambalažu. U slučaju skupne i transportne ambalaže te ambalaže za e-trgovinu koja se upotrebljava za isporuku proizvoda krajnjim distributerima ili krajnjem korisniku, udio praznog prostora ne bi trebao premašivati 50 %. U skladu s hijerarhijom otpada te radi promicanja inovacija u području ambalaže s ciljem smanjenja ambalažnog otpada, trebala bi postojati mogućnost da se od te obveze izuzmu gospodarski subjekti koji prodajnu ambalažu upotrebljavaju kao ambalažu za e-trgovinu. Ta se obveza ne primjenjuje na ponovno uporabljivu ambalažu.

(85)  Kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša na unutarnjem tržištu i visoka razina sigurnosti hrane i higijene hrane ▌ te kako bi se olakšalo postizanje ciljeva u pogledu sprečavanja nastanka ambalažnog otpada, na tržište ne bi trebalo biti dopušteno stavljati nepotrebnu ambalažu ili ambalažu koja se može izbjeći. Popis takvih vrsta ambalaže naveden je u Prilogu V. ovoj Uredbi. Kako bi se taj popis prilagodio tehničkom i znanstvenom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Komisija bi trebala objaviti smjernice u kojima se detaljnije objašnjava Prilog V., uključujući primjere ambalaže i smjernice u pogledu izuzeća od ograničenja.

(86)  Radi promicanja cilja kružnosti i održive uporabe ambalaže potrebno je ograničiti rizik da se ambalaža koja se stavlja na tržište kao ponovno uporabljiva u praksi ponovno ne upotrijebi i osigurati da potrošači vraćaju ponovno uporabljivu ambalažu. To se najbolje može postići tako da se za gospodarske subjekte koji upotrebljavaju ponovno uporabljivu ambalažu uvede obveza osiguravanja uspostave sustava za ponovnu uporabu, čime bi se omogućilo da takva ambalaža kruži, prolazi kroz ciklus i više se puta upotrebljava. Kako bi se zajamčile najveće moguće koristi takvih sustava, trebalo bi utvrditi minimalne zahtjeve za sustave otvorene i zatvorene petlje. Potvrda sukladnosti ponovno uporabljive ambalaže sa sustavom za ponovnu uporabu također bi trebala biti dio tehničke dokumentacije takve ambalaže. Sustavi ponovne uporabe mogu se razlikovati po veličini i geografskoj pokrivenosti te se mogu kretati od manjih lokalnih sustava do većih sustava koji mogu obuhvaćati državno područje jedne države članice ili više njih.

(87)  Ponovno uporabljiva ambalaža mora biti sigurna za korisnike. Stoga gospodarski subjekti koji svoje proizvode nude u ponovno uporabljivoj ambalaži moraju osigurati da se, prije nego što se ona ponovno upotrijebi, podvrgne postupku obnavljanja, za koji bi trebalo utvrditi zahtjeve.

(88)  Ponovno uporabljiva ambalaža postaje otpad u smislu članka 3. točke 1. Direktive 2008/98/EZ kad je njezin posjednik odbaci, namjerava odbaciti ili ju je dužan odbaciti. Ponovno uporabljiva ambalaža koja je u postupku obnavljanja obično se ne smatra otpadom.

(89)  Kako bi se potaknulo sprečavanje nastanka otpada, trebalo bi uvesti novi koncept „ponovnog punjenja”. Ponovno punjenje trebalo bi se smatrati posebnom mjerom za sprečavanje nastanka otpada koja je potrebna za ispunjavanje ciljeva u pogledu sprečavanja nastanka otpada utvrđenih u ovoj Uredbi te im doprinosi.

(90)  Ako gospodarski subjekti nude mogućnost kupnje proizvoda putem sustava ponovnog punjenja, trebali bi osigurati da njihove stanice za ponovno punjenje ispunjavaju određene zahtjeve u pogledu zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača. Stoga bi gospodarski subjekti u tom kontekstu, kad potrošači upotrebljavaju vlastite spremnike, trebali potrošače informirati o uvjetima za sigurno ponovno punjenje i uporabu tih spremnika. U svrhu poticanja ponovnog punjenja, gospodarski subjekti ne bi trebali na stanicama za ponovno punjenje davati besplatnu ambalažu ni ambalažu koja nije obuhvaćena sustavom povratne naknade. Gospodarski subjekti trebali bi biti izuzeti od odgovornosti za probleme povezane sa sigurnošću hrane koji bi mogli nastati zbog uporabe spremnika koje donesu potrošači.

(91)  Radi smanjenja sve većeg udjela jednokratne ambalaže i sve većih količina nastalog ambalažnog otpada, potrebno je utvrditi kvantitativne ciljeve za ponovnu uporabu ▌ ambalaže u sektorima za koje je procijenjeno da imaju najveći potencijal za smanjenje ambalažnog otpada, odnosno sektorima hrane i napitaka za ponijeti, velike bijele tehnike i transportne ambalaže. Ta se procjena temelji na čimbenicima kao što su postojeći sustavi za ponovnu uporabu, nužnost upotrebe ambalaže i mogućnost ispunjavanja funkcionalnih zahtjeva držanja, urednosti, zdravlja, higijene i sigurnosti. U obzir su uzete i razlike među proizvodima i sustavima ▌ njihove proizvodnje i distribucije. Pri provedbi tih ciljeva trebalo bi uzeti u obzir koristi za okoliš ostvarene tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda. Očekuje se da će se utvrđivanjem tih ciljeva poduprijeti inovacije i povećati udio rješenja za ponovnu uporabu i ponovno punjenje. ▌Jednokratna ambalaža za hranu i napitke koji se nude i konzumiraju u prostorijama ugostiteljskog sektora ne bi smjela biti dopuštena. Potrošači bi uvijek trebali imati mogućnost kupiti hranu i napitke za ponijeti u ponovno uporabljivim ili vlastitim spremnicima pod uvjetima koji nisu nepovoljniji od hrane i napitaka koji se nude u jednokratnoj ambalaži. Gospodarski subjekti koji prodaju hranu ili napitke za ponijeti trebali bi potrošačima ponuditi mogućnost kupnje hrane ili napitaka u spremnicima koje su potrošači donijeli i mogućnost kupnje hrane i napitaka u ponovno uporabljivoj ambalaži.

(92)  Pod određenim uvjetima države članice trebale bi moći izuzeti gospodarske subjekte od obveza ponovne uporabe na obnovljivo razdoblje od pet godina. Ti bi uvjeti trebali biti povezani s visokim stopama recikliranja i primjenjivim stopama sprečavanja nastanka otpada u državi članici koja je izuzeta, uključujući prvu prijelaznu stopu sprečavanja nastanka otpada od 3 % do 2028., kao i s donošenjem korporativnog plana za sprečavanje nastanka otpada i recikliranje od strane gospodarskih subjekata.

(93)   Stavljanje na tržište ambalaže u skladu s člankom 25. stavkom 1. i točkama 3. i 4. Priloga V. ovoj Uredbi za prijevozna sredstva koja obavljaju prekogranični prijevoz, ako su usluge pripreme i posluživanja hrane i pića dostupne u letjelicama, zrakoplovima, vlakovima, brodovima za kružna putovanja, trajektima, jahtama i brodovima, trebalo bi tumačiti kao da putuju s tom ambalažom u Uniju ili unutar Unije. Putovanje unutar Unije trebalo bi tumačiti kao situaciju u kojoj vozilo za prijevoz kreće iz polazišta koje se nalazi u Uniji i stiže na odredište koje se nalazi u Uniji.

(94)  Kako bi se povećala djelotvornost gospodarskih subjekata i zajamčilo jednako postupanje prema njima, trebalo bi im postaviti ciljeve u pogledu ponovne uporabe ▌. Kad je riječ o ciljnim vrijednostima za napitke, ti bi se ciljevi trebali ▌postaviti krajnjim distributerima. Za određena pića koja se smatraju pokvarljivima, a koja su osjetljiva na mikrobiološko kvarenje koje uzrokuju bakterije ili kvasci, potrebna je posebna aseptična tehnologija kako bi ih se zaštitilo od kvarenja uz očuvanje dugog roka trajanja. Stoga bi mlijeko i druga pokvarljiva pića trebalo izuzeti od obveze ispunjavanja ciljeva ponovne uporabe ambalaže za pića. Te bi ciljeve trebalo izračunati kao postotak od prodaje, obujma ili mase robe prodane u ponovno uporabljivoj ambalaži obuhvaćenoj sustavom za ponovnu uporabu ili ▌, u slučaju transportne ambalaže, kao postotak broja upotreba. Ciljevi bi trebali biti neutralni s obzirom na materijale. Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ciljeva u pogledu ponovne uporabe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u vezi s metodologijom njihova izračuna ▌.

(95)  U nekim slučajevima nije potrebno upotrebljavati jednokratnu transportnu ambalažu jer postoji širok raspon ponovno uporabljivih alternativa koje dobro funkcioniraju. Kako bi se takve alternative djelotvorno upotrebljavale, primjereno je od gospodarskih subjekata tražiti da u prijevozu proizvoda među lokacijama istog gospodarskog subjekta ili između gospodarskog subjekta i povezanih ili partnerskih poduzeća upotrebljavaju ▌ samo ponovno uporabljivu transportnu ambalažu kad je riječ o oblicima ambalaže kao što su palete, sklopive plastične kutije, plastični sanduci, kruti i fleksibilni spremnici za robu u rasutom stanju ili bačve. Ta bi se obveza iz istih razloga trebala primjenjivati i na gospodarske subjekte koji prevoze proizvode unutar jedne države članice. Za određenu transportnu ambalažu, kao što je slučaj s kartonskim kutijama, ponovno uporabljive alternative ne mogu biti opcija za kontaktno osjetljive proizvode, za koje je potrebno posebno pranje između korištenja, a za druge primjene broj ciklusa vrlo je nizak. Stoga bi kartonske kutije trebalo izuzeti od obveze ispunjavanja ciljeva ponovne uporabe transportne ambalaže.

(96)  Postizanje ciljeva ponovne uporabe i ponovnog punjenja može predstavljati izazov za manje gospodarske subjekte. Stoga bi određene gospodarske subjekte trebalo izuzeti od obveze ispunjavanja ciljeva za ponovnu uporabu ambalaže ako na tržište stavljaju manje od određene količine ambalaže i odgovaraju definiciji mikropoduzeća na temelju Preporuke Komisije 2003/361/EZ(41) ili ako površina njihova prodajnog prostora ▌ ne prelazi određenu veličinu. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a ▌kako bi utvrdila daljnja izuzeća za druge gospodarske subjekte ili kako bi izuzela određene oblike ambalaže obuhvaćene ciljevima u pogledu ponovne uporabe ili ponovnog punjenja u slučaju ozbiljnih problema u vezi s higijenom i sigurnošću hrane ili okolišnim problemima koji onemogućuju postizanje tih ciljeva.

(97)  Kako bi se omogućila provjera sukladnosti s ciljevima u pogledu ponovne uporabe ▌, dotični gospodarski subjekti moraju podnositi izvješća nadležnim tijelima. Gospodarski subjekti trebali bi relevantne podatke dostavljati za svaku kalendarsku godinu, počevši od 1. siječnja 2030. Države članice trebale bi te podatke učiniti javno dostupnima.

(98)   Budući da gospodarski subjekti mogu imati nekoliko različitih oblika ambalaže, postizanje ciljeva u pogledu ponovne uporabe trebalo bi izračunati na temelju ukupnog broja prodajnih jedinica, ili mase hrane ili ukupnog broja prodajnih jedinica, ili količine pića stavljenih na raspolaganje na tržištu.

(99)  S obzirom na stalne visoke razine potrošnje plastičnih vrećica za nošenje, neučinkovitu upotrebu resursa i potencijal da će biti odbačene u okoliš, primjereno je zadržati odredbe čiji je cilj postići održivo smanjenje potrošnje plastičnih vrećica za nošenje, kao što je već utvrđeno Direktivom 94/62/EZ kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća(42). S obzirom na aktualne različite pristupe i ograničene zahtjeve za izvješćivanje o plastičnim vrećicama za nošenje, teško je ocijeniti je li se mjerama za smanjenje potrošnje koje su poduzele države članice postigao cilj „održivog” smanjenja potrošnje takvih vrećica i je li se zbog njih povećala potrošnja drugih vrsta plastičnih vrećica za nošenje. Stoga je potrebno uskladiti definiciju održivog smanjenja potrošnje, utvrditi zajednički cilj i uvesti nove zahtjeve za izvješćivanje.

(100)  S obzirom na rezultate evaluacijske studije o plastičnim vrećicama za nošenje, potrebno je poduzeti daljnje mjere kako bi se smanjila potrošnja laganih plastičnih vrećica za nošenje i ocijenili mogući učinci zamjene vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje i plastičnim vrećicama za nošenje debljima od 50 mikrona.

(101)   Budući da vrlo lagane plastične vrećice za nošenje tanje od 15 mikrona imaju velik potencijal da postanu otpad i doprinose onečišćenju mora, trebalo bi poduzeti mjere za ograničavanje njihova stavljanja na tržište, osim ako je njihova upotreba neophodna. Te plastične vrećice ne bi se trebale stavljati na tržište kao ambalaža za hranu u rasutom stanju, osim zbog higijenskih razloga ili za pakiranje vlažne hrane u rasutom stanju kao što su sirovo meso, riba ili mliječni proizvodi.

(102)  Kako bi postigle održivo smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje na svojem državnom području, države članice trebale bi moći donijeti mjere koje uključuju zabranu tih vrsta plastičnih vrećica, provedbu nacionalnih ciljeva smanjenja, zadržavanje ili uvođenje ekonomskih instrumenata te druga ograničenja stavljanja na tržište, pod uvjetom da su te mjere proporcionalne i nediskriminirajuće. Takve mjere mogu se razlikovati ovisno o utjecaju laganih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš kada se one oporabljuju ili zbrinjavaju, o njihovim svojstvima kompostiranja, njihovoj trajnosti ili njihovoj specifičnoj namjeni. Pod uvjetom da su postignuti ciljevi utvrđeni za plastične vrećice za nošenje, države članice mogu provesti odredbe koje se odnose na te vrećice putem sporazumâ između nadležnih tijela i relevantnih gospodarskih sektora.

(103)   Smanjenje uporabe plastičnih vrećica za nošenje ne bi smjelo dovesti do zamjene drugim ambalažnim materijalom. Komisija bi trebala pratiti uporabu drugih materijala i predložiti cilj te, ako je prikladno, mjere za smanjenje potrošnje takvih materijala.

(104)  Kako bi se osigurala djelotvorna i usklađena primjena zahtjeva u pogledu održivosti utvrđenih ovom Uredbom, sukladnost s njima trebala bi se mjeriti upotrebom pouzdanih, točnih i ponovljivih metoda kod kojih se uzimaju u obzir općeprihvaćene suvremene metode.

(105)  Kako bi se osiguralo da nema prepreka trgovini na unutarnjem tržištu, na razini Unije trebalo bi uskladiti zahtjeve u pogledu održivosti ambalaže, među ostalim zabrinjavajućih tvari u ambalaži, kompostabilne ambalaže, maksimalnog smanjenja ambalaže, ponovno uporabljive ambalaže i sustava za ponovnu uporabu. Kako bi se olakšalo ocjenjivanje sukladnosti s takvim zahtjevima, uključujući metode ispitivanja, mjerenja ili izračuna, potrebno je uvesti pretpostavku sukladnosti za ambalažu i pakirane proizvode koji su sukladni usklađenim normama donesenima u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 u svrhu određivanja detaljnih tehničkih specifikacija tih zahtjeva, posebno u pogledu životnog ciklusa ambalaže i pakiranih proizvoda, odražavanja prosječnog ponašanja potrošača i potrebe za pouzdanošću kako bi se odvratilo od namjernog i nenamjernog zaobilaženja.

(106)  Ako ne postoje usklađene norme, kao rezervno rješenje trebalo bi primijeniti zajedničke tehničke specifikacije kako bi se izrađivačima olakšalo poštovanje zahtjeva u pogledu održivosti, primjerice ako se nepotrebno odgađa utvrđivanje usklađenih normi. To bi se rješenje trebalo moći primijeniti i ako Komisija ograniči ili povuče upućivanja na relevantne usklađene norme u skladu s člankom 11. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1025/2012. Usklađenost sa zajedničkim tehničkim specifikacijama koje je Komisija donijela provedbenim aktima trebala bi dovesti i do pretpostavke sukladnosti.

(107)  Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za primjenu zajedničkih tehničkih specifikacija, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti ▌kako bi utvrdila, izmijenila ili stavila izvan snage zajedničke tehničke specifikacije za zahtjeve u pogledu održivosti, označivanja i sustava za ponovnu uporabu te kako bi donijela metode ispitivanja, mjerenja ili izračuna. Komisija bi pri pripremi nacrta provedbenih akata trebala uzeti u obzir stajališta relevantnih tijela ili stručne skupine te se na odgovarajući način savjetovati sa svim relevantnim dionicima.

(108)  Radi usklađenosti s drugim propisima Unije postupak ocjenjivanja sukladnosti trebao bi biti modul interne kontrole proizvodnje koji je u ovu Uredbu uključen na temelju modula iz Odluke br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(43).

(109)  Oznaka CE na ambalaži ne bi trebala upućivati na sukladnost ambalaže sa zahtjevima iz ove Uredbe, nego, ako je to relevantno, samo na sukladnost pakiranog proizvoda s primjenjivim zakonodavstvom Unije o proizvodima. Zakonodavstvom Unije o proizvodima obično se zahtijeva da se oznaka CE za proizvod stavlja na sam proizvod ili na njegovu ambalažu. Zahtjev da se oznaka CE stavlja na ambalažu kako bi se naznačila sukladnost sa zahtjevima iz ove Uredbe može dovesti do zablude i nesporazuma u smislu toga odnosi li se ta oznaka na samu ambalažu ili na pakirani proizvod, a u konačnici i do dvojbi u pogledu stvarne sigurnosti i sukladnosti dotičnih pakiranih proizvoda.

(110)  Umjesto toga, sukladnost same ambalaže sa zahtjevima iz ove Uredbe trebala bi se naznačiti u EU izjavi o sukladnosti.

(111)  Izrađivači bi trebali sastaviti EU izjavu o sukladnosti kako bi pružili informacije o sukladnosti ambalaže s ovom Uredbom. Od izrađivača se i drugim pravnim aktima Unije može zahtijevati da sastave EU izjavu o sukladnosti. Radi djelotvornog pristupa informacijama u svrhu nadzora tržišta trebalo bi sastaviti jedinstvenu EU izjavu o sukladnosti kojom su obuhvaćeni svi akti Unije. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje gospodarskih subjekata, tu jedinstvenu EU izjavu o sukladnosti trebala bi moći činiti dokumentacija sastavljena od relevantnih pojedinačnih izjava o sukladnosti.

(112)  Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(44) predviđa se okvir za nadzor tržišta proizvoda i za kontrolu proizvoda iz trećih zemalja. Ta bi se uredba trebala primjenjivati na ambalažu obuhvaćenu ovom Uredbom kako bi se osiguralo da ambalaža na koju se primjenjuje pravo slobodnog kretanja robe unutar Unije ispunjava zahtjeve visoke razine zaštite javnih interesa kao što su zdravlje ljudi, sigurnost i okoliš.

(113)  Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati radi zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite zdravlja ljudi, osiguravanja razborite, učinkovite i racionalne upotrebe prirodnih resursa, promicanja načelâ kružnoga gospodarstva, povećanja upotrebe energije iz obnovljivih izvora, povećanja energetske učinkovitosti, smanjenja ovisnosti Unije o uvoznim resursima te pružanja novih gospodarskih prilika i doprinošenja dugoročnoj konkurentnosti. Učinkovitijom upotrebom resursa došlo bi do znatnih neto ušteda za poduzeća, javna tijela i potrošače u Uniji te bi se istodobno smanjile ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova.

(114)  Unatoč zahtjevima i ciljevima maksimalnog smanjenja ambalaže kako su utvrđeni u Direktivi 94/62/EZ, stvaranje ambalažnog otpada povećava se u apsolutnom smislu i po glavi stanovnika, a trendovi upućuju na daljnje naglo smanjivanje ponovne uporabe i ponovnog punjenja ambalaže, što je dodatno izraženo zbog povećane usputne potrošnje i e-trgovine. S razvojem proizvoda, materijala i obrazaca potrošnje došlo je do znatnog porasta u upotrebi jednokratne ambalaže, osobito jednokratnih plastičnih proizvoda. To je povezano s maloprodajnim okružjem s većim distribucijskim mrežama te proizvodnjom i pakiranjem proizvoda na linijama za pakiranje velike brzine, a tom se kombinacijom vrši negativan pritisak na tržište ponovne uporabe i ponovnog punjenja.

(115)  Države članice trebaju imenovati jedno ili više tijela nadležnih za praćenje i provjeravanje toga ispunjavaju li proizvođači i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača obveze na temelju proširene odgovornosti proizvođača koje se odnose na skupljanje i obradu otpada od njihovih proizvoda.

(116)  Kako bi se osiguralo da države članice bolje, pravodobnije i ujednačenije ispunjavaju svoje obveze i kako bi se predvidjeli eventualni nedostaci u provedbi, trebalo bi zadržati sustav izvješćâ o ranom upozoravanju kako bi se otkrili nedostaci i omogućilo poduzimanje mjera prije isteka rokova za postizanje ciljeva. Proširenjem tog sustava, kojim je na temelju Direktive 94/62/EZ obuhvaćeno postizanje ciljeva u pogledu recikliranja, trebalo bi obuhvatiti i ciljeve u pogledu smanjenja ambalažnog otpada koje bi države članice trebale postići do 2030. i 2035.

(117)  Budući da je gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom važan element gospodarenja otpadom općenito, države članice trebale bi u planovima gospodarenja otpadom tom pitanju posvetiti posebno poglavlje sastavljeno u okviru izvršavanja obveze utvrđene u Direktivi 2008/98/EZ. Kad je riječ o mjerama za sprečavanje nastanka otpada i ponovnu uporabu, one bi trebale biti uključene u programe za sprečavanje nastanka otpada koji se propisuju na temelju Direktive 2008/98/EZ. Ta poglavlja trebala bi se uključiti u plan gospodarenja otpadom i program za sprečavanje nastanka otpada u okviru njihove sljedeće redovite evaluacije kako je propisano na temelju Direktive 2008/98/EZ ili ranije.

(118)  Ova se Uredba temelji na propisima o gospodarenju otpadom i općim načelima utvrđenima u Direktivi 2008/98/EZ.

(119)  Sprečavanje nastanka otpada najučinkovitiji je način za povećanje učinkovitosti resursa i smanjenje učinka otpada na okoliš. Stoga je važno da gospodarski subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi smanjili stvaranje otpada uklanjanjem prekomjerne ambalaže i upotrebom određenih oblika ambalaže, produljenjem životnog vijeka ambalaže, ponovnim dizajniranjem proizvoda tako da ambalaža ne bude potrebna ili da je može biti manje, među ostalim putem prodaje u rasutom stanju, te prelaskom s jednokratne ambalaže na ponovno uporabljivu ambalažu.

(120)  Kako bi se postiglo ambiciozno i održivo smanjenje ukupno nastalog ambalažnog otpada, trebalo bi utvrditi ciljeve za smanjenje ambalažnog otpada po stanovniku koje treba ostvariti do 2030. Ostvarivanje cilja smanjenja za 5 % do 2030. u odnosu na 2018. trebalo bi uključivati ukupno apsolutno prosječno smanjenje za otprilike 19 % u cijeloj Uniji u 2030. u odnosu na osnovni scenarij za 2030. Države članice trebale bi do 2035. smanjiti stvaranje ambalažnog otpada za 10 % u odnosu na 2018. Procjenjuje se da će se time ambalažni otpad smanjiti za 29 % u odnosu na osnovni scenarij za 2030. Kako bi se nastojanja u pogledu smanjenja nastavila i nakon 2030., za 2035. trebalo bi utvrditi cilj smanjenja za 10 % u odnosu na 2018., što bi značilo smanjenje za 29 % u odnosu na osnovni scenarij, dok bi za 2040. trebalo utvrditi cilj smanjenja za 15 % u odnosu na 2018., što znači smanjenje za 37 % u odnosu na osnovni scenarij. Države članice koje su uspostavile drukčiji sustav gospodarenja ambalažnim otpadom iz kućanstava, s jedne strane, i industrijskim i komercijalnim ambalažnim otpadom, s druge strane, trebale bi imati mogućnost da zadrže posebnosti svojih sustava.

(121)   Budući da stvaranje komercijalnog i industrijskog ambalažnog otpada nije povezano s potrošnjom kućanstava, ciljevi prevencije po glavi stanovnika ne mogu se kao takvi primjenjivati na komercijalni i industrijski ambalažni otpad.

(122)  Države članice mogu ostvariti te ciljeve ekonomskim instrumentima i drugim mjerama za davanje poticaja za primjenu hijerarhije otpada, uključujući mjere koje treba provesti u okviru programa proširene odgovornosti proizvođača, te promicanjem uspostave i djelotvornog rada sustavâ za ponovnu uporabu i poticanjem gospodarskih subjekata da krajnjim korisnicima nude više mogućnosti ponovnog punjenja. Takve mjere trebalo bi donijeti dodatno i usporedno s drugim mjerama iz ove Uredbe kojima se nastoje smanjiti ambalaža i ambalažni otpad, kao što su zahtjevi u vezi s maksimalnim smanjenjem ambalaže, ciljevi ponovne uporabe i obveze ponovnog punjenja, količinski pragovi i mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Uz poštovanje općih pravila propisanih UFEU-om i odredaba ove Uredbe, svaka država članica može donijeti i odredbe koje nadilaze minimalne ciljeve u pogledu sprečavanja nastanka otpada utvrđene u ovoj Uredbi. Pri provedbi takvih mjera države članice trebale bi biti svjesne rizika prelaska s težih na lakše ambalažne materijale te bi trebale dati prednost mjerama kojima se taj rizik svodi na najmanju moguću mjeru.

(123)  Kako bi se provelo načelo „onečišćivač plaća”, primjereno je propisati obveze koje se odnose na gospodarenje ambalažnim otpadom za proizvođače. U tu svrhu ova se Uredba temelji na zahtjevima proširene odgovornosti proizvođača utvrđenima u Direktivi 2008/98/EZ u cilju osiguravanja toga da se uspostavi program proširene odgovornosti proizvođača kako bi se pokrili ukupni troškovi gospodarenja ambalažnim otpadom i nadležnim tijelima olakšale odgovarajuće kontrole. Ovom se Uredbom nastoji jasno definirati jedan proizvođač po jedinici ambalaže, bilo za praznu ambalažu ili za ambalažu koja sadržava proizvode. Kao opće pravilo, proizvođač bi trebao biti gospodarski subjekt s poslovnim nastanom u državi članici koji prvi put s državnog područja te države članice stavlja na raspolaganje pakirane proizvode na tržište te države članice kao izrađivač, uvoznik ili distributer s poslovnim nastanom u državi članici. To uključuje svaku ponudu za distribuciju, konzumaciju ili upotrebu koja bi mogla dovesti do stvarne isporuke. Stoga, u slučaju da poduzeće kupuje pakirani proizvod iz druge države članice koja nije ona u kojoj se nalazi poduzeće ili iz treće zemlje i isporučuje taj pakirani proizvod u toj državi članici u kojoj se nalazi, to bi se poduzeće trebalo smatrati proizvođačem jer je ono prvo poduzeće koje taj pakirani proizvod stavlja na raspolaganje s državnog područja te države članice. Kad je riječ o internetskim platformama, početnu ponudu proizvoda trebalo bi smatrati stavljanjem na raspolaganje u smislu definicije proizvođača. Međutim, kako bi se maksimalno smanjilo nepotrebno administrativno opterećenje za mala poduzeća koja pune transportnu ambalažu, ponovno uporabljivu ambalažu, ambalažu za primarnu proizvodnju ili poslužnu ambalažu na prodajnom mjestu, proizvođač bi trebao biti izrađivač, distributer ili uvoznik takve ambalaže koji ambalažu prvi put stavlja na raspolaganje s državnog područja države članice jer je taj gospodarski subjekt u najboljem položaju da ispuni obveze proširene odgovornosti proizvođača.

(124)  S druge strane, ako se ambalaža ili pakirani proizvod stavljaju na raspolaganje na temelju ugovora na daljinu izravno krajnjem korisniku, proizvođač bi mogao imati poslovni nastan i u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji. U tim slučajevima, ako proizvođač ima poslovni nastan u drugoj državi članici, trebao bi imenovati ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača u državi članici u kojoj se nalazi krajnji korisnik. Ako proizvođač ima poslovni nastan u trećoj zemlji, države članice mogu predvidjeti da je imenovanje ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača obvezno i kako bi se uklonio rizik od izbjegavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača. Kako bi se osiguralo poštovanje načela „onečišćivač plaća” te u kontekstu usklađenosti s proširenom odgovornošću proizvođača, potrebno je zajamčiti sigurnost u vezi s time koji je proizvođač odgovoran za ambalažni otpad, posebno u slučaju „logističkih poduzeća”. Logistička poduzeća su poduzeća koja primaju robu iz trećih zemalja i koja obavljaju poslove rukovanja uvezenom robom (npr. raspakiravanje i prepakiravanje u manje oblike/količine radi ispunjavanja zahtjeva klijenata) prije nego što robu pošalju, u cijelosti ili djelomično, bez izvorne transportne ambalaže svojim klijentima, koji se mogu nalaziti u drugim državama članicama. Stoga bi u tom slučaju trebalo identificirati proizvođača za (izvornu) transportnu ambalažu koja dolazi iz trećih zemalja i ostaje kod logističkih poduzeća i postaje otpad u Uniji. Logističko poduzeće obično nema vlasništvo nad robom, ali bi ga trebalo smatrati proizvođačem ambalaže koja dolazi iz trećih zemalja i kojom rukuje tijekom svoje djelatnosti.

(125)   Osim troškova nametnutih proizvođačima na temelju članka 40. stavka 1.a ove Uredbe i pri prenošenju Direktive 2008/98/EZ, države članice zadržavaju mogućnost pokrivanja potrebnih troškova koji proizlaze iz aktivnosti čišćenja, uključujući prijevoz i potom obradu ambalažnog otpada koji je prisutan u smeću kao dio ukupnih troškova gospodarenja ambalažnim otpadom koji bi trebali biti obuhvaćeni proširenom odgovornošću proizvođača. Ti troškovi ne bi trebali premašivati troškove koji su potrebni za pružanje tih usluga na cjenovno učinkovit način, a trebali bi ih utvrditi relevantni akteri na transparentan i nediskriminatoran način.

(126)  Kako bi se pratilo ispunjavaju li proizvođači svoje financijske i organizacijske obveze u vezi s osiguravanjem gospodarenja otpadom od ambalaže koju su prvi put stavili na tržište određene države članice, potrebno je uspostaviti registar kojim upravlja nadležno tijelo u svakoj državi članici, kao i obvezu registracije proizvođača.

(127)  Zahtjeve za registraciju trebalo bi što bolje uskladiti u cijeloj Uniji kako bi se registracija olakšala, osobito ako proizvođači ambalažu stavljaju na tržište u više država članica. Kako bi se zajamčili ujednačeni uvjeti za provedbu zahtjeva za registraciju, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti ▌ kako bi utvrdila zajednički format za upis u registar i dostavljanje podataka u registar te detaljno navela podatke koje treba dostaviti.

(128)  U skladu s načelom „onečišćivač plaća” navedenim u članku 191. stavku 2. UFEU-a, ključno je da proizvođači, uključujući aktere u e-trgovini, koji na tržište Unije stavljaju ambalažu i pakirane proizvode preuzmu odgovornost za gospodarenje njima na kraju njihova životnog vijeka. Trebalo bi podsjetiti da programe proširene odgovornosti proizvođača treba uspostaviti, kako je predviđeno u Direktivi 94/62/EZ, do 31. prosinca 2024. jer je riječ o najprimjerenijem načinu da se to postigne i jer oni mogu pozitivno utjecati na okoliš tako što će smanjiti stvaranje ambalažnog otpada i povećati njegovo skupljanje i recikliranje. Postoje velike razlike u načinu na koji su ti programi uspostavljeni, u njihovoj učinkovitosti i opsegu odgovornosti proizvođača. Pravila o proširenoj odgovornosti proizvođača iz Direktive 2008/98/EZ trebala bi se stoga općenito primjenjivati na programe proširene odgovornosti proizvođača za proizvođače ambalaže te bi ih trebalo dopuniti dodatnim posebnim odredbama kad je to potrebno i prikladno. Na primjer, kako bi se olakšalo odvojeno skupljanje ambalažnog otpada, proizvođači bi trebali financirati označivanje spremnika za otpad. Takva obveza bila bi u skladu s načelom „onečišćivač plaća” i općim minimalnim zahtjevima za programe proširene odgovornosti proizvođača uspostavljenima u Direktivi 2008/98/EZ.

(129)   Kad je riječ o obvezama proširene odgovornosti proizvođača, ova je Uredba lex specialis u odnosu na Direktivu 2008/98/EZ. To znači da bi odredbe koje se odnose na proširenu odgovornost proizvođača iz ove Uredbe trebale imati prednost pred svim proturječnim odredbama te direktive. To se načelo odnosi, na primjer, na zahtjeve u pogledu registracije proizvođača, modulacije naknada za proširenu odgovornost proizvođača i izvješćivanja.

(130)   Osim usklađenog zahtjeva u pogledu mogućnosti recikliranja za modulaciju financijskih doprinosa proizvođača koji treba utvrditi u delegiranim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbom, državama članicama trebalo bi dopustiti primjenu drugih kriterija, kao što su reciklirani sadržaj, ponovna uporabljivost, prisutnost opasnih tvari ili drugi kriteriji u skladu s Direktivom 2008/98/EZ.

(131)  Proizvođači bi trebali moći kolektivno ispunjavati te obveze putem organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, koje u njihovo ime na sebe preuzimaju odgovornost. Proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebali bi biti podložni ovlaštenju države članice i dokumentirati, između ostalog, da imaju financijska sredstva za pokrivanje troškova koji proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača. Pri utvrđivanju administrativnih i postupovnih pravila za davanje ovlaštenja proizvođačima za pojedinačno osiguravanje sukladnosti odnosno organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača za kolektivno osiguravanje sukladnosti, države članice mogle bi razlikovati postupke za pojedinačne proizvođače i za organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kako bi ograničile administrativno opterećenje za pojedinačne proizvođače. Trebalo bi podsjetiti na to da države članice mogu ovlastiti više organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača jer bi natjecanje među njima moglo dovesti do više koristi za potrošača. Nadležno tijelo trebalo bi proizvođačima ili organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača za postupak ovlaštenja u vezi s ispunjavanjem obveza proširene odgovornosti proizvođača moći naplatiti razmjerne naknade koje se temelje na troškovima.

(132)   Ako je naknada za proširenu odgovornost proizvođača koju naplaćuje organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača kategorizirana kao javni prihod, kao u slučaju organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojom upravlja država, te kako bi se poštovala proračunska pravila kojima se zahtijeva da se javni prihodi temelje na točnim podacima, država članica može zahtijevati da proizvođač češće od jednom godišnje izvješćuje nadležno tijelo odgovorno za registar o informacijama navedenima u dijelovima B i C Priloga IX. U slučaju organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača kojima upravlja država, s obzirom na to da ne postoji ovlaštenje zastupanog proizvođača, ne bi se trebali primjenjivati zahtjevi predviđeni u ovoj Uredbi koji se odnose na takva ovlaštenja.

(133)  U ovoj bi Uredbi trebalo utvrditi kako se sljedivost obveza trgovaca utvrđenih u Uredbi (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća(45), uključujući njezin članak 30. stavke 2. i 3., treba primjenjivati na pružatelje internetskih platformi koji potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima koji nude ambalažu potrošačima koji se nalaze u Uniji u vezi s registrima proizvođača uspostavljenima na temelju ove Uredbe. Za potrebe ove Uredbe, za svakog proizvođača koji nudi ambalažu putem ugovora na daljinu izravno potrošačima koji se nalaze u državi članici, bez obzira na to imaju li poslovni nastan u državi članici ili trećoj zemlji, trebalo bi smatrati da je obuhvaćen definicijom trgovca iz Uredbe (EU) 2022/2065. Kako bi se spriječilo izbjegavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača, trebalo bi pojasniti na koji bi način takvi pružatelji internetskih platformi trebali ispunjavati te obveze s obzirom na registre proizvođača ambalaže uspostavljene na temelju ove Uredbe. U tom kontekstu pružatelji internetskih platformi, obuhvaćeni područjem primjene poglavlja III. odjeljka 4. Uredbe (EU) 2022/2065, koji potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima, prije nego što im dopuste da se koriste njihovim uslugama, u skladu s Uredbom (EU) 2022/2065, od tih bi proizvođača trebali prikupiti informacije o tome poštuju li pravila o proširenoj odgovornosti proizvođača utvrđena ovom Uredbom. Pravila o sljedivosti trgovaca koji ambalažu prodaju na internetu podliježu provedbenim pravilima iz Uredbe (EU) 2022/2065.

(134)   Slične nepoželjne situacije izbjegavanja obveza mogle bi nastati u odnosu na pružatelje usluga provođenja narudžbi. Ova Uredba uključuje neke odredbe kako bi ih se u tome spriječilo s pomoću pristupa sličnog onome iz Uredbe (EU) 2022/2065 u pogledu pružatelja internetskih platformi.

(135)   Registar proizvođača uspostavljen na temelju ove Uredbe treba se smatrati javnim registrom u skladu s Uredbom (EU) 2022/2065. Stoga bi pružatelji internetskih platformi koje potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima trebali uložiti maksimalne napore kako bi procijenili jesu li informacije koje su dostavili dotični proizvođači pouzdane i potpune, osobito upotrebom ili provjerom slobodno dostupnih službenih internetskih baza podataka i internetskih sučelja, ili od dotičnih trgovaca zatražiti da dostave pouzdane popratne dokumente, u skladu s Uredbom (EU) 2022/2065. Kad je riječ o javno dostupnim podacima u skladu s ovom Uredbom, „ulaganje maksimalnih napora” u smislu članka 30. stavka 2. prvog podstavka Uredbe (EU) 2022/2065 obično može zahtijevati provjeru informacija koje je proizvođač dostavio upotrebom javno dostupnih podataka u skladu s ovom Uredbom. To se osobito primjenjuje ako je država članica uspostavila internetsko sučelje za automatsko usklađivanje podataka u skladu s ovom Uredbom. Financijskim doprinosima nametnutima proizvođačima na temelju članka 45. stavka 2. ove Uredbe ne bi se trebali dovoditi u pitanje dobrovoljni sporazumi između internetskih tržišta i proizvođačâ ako internetsko tržište pristane na prihvaćanje svih ili djelomičnih troškova u ime proizvođača pisanim ovlaštenjem.

(136)   Financijskim doprinosima nametnutima proizvođačima na temelju članka 45. stavka 2. ove Uredbe ne bi se trebali dovoditi u pitanje dobrovoljni sporazumi između internetskih tržišta i proizvođačâ ako internetska tržišta u ime proizvođačâ pisanim ovlaštenjem pristanu na prihvaćanje svih ili djelomičnih troškova.

(137)  Države članice trebale bi predvidjeti mjere kojima se provodi proširena odgovornost proizvođača te pravila o odvojenom skupljanju ambalažnog otpada i označivanju spremnika za otpad ako se ovom Uredbom ne predviđa potpuno usklađivanje takvih mjera. Nadalje, države članice trebale bi moći predvidjeti dodatne zahtjeve za provedbu proširene odgovornosti proizvođača, u skladu s Direktivom 2008/98/EZ i ovom Uredbom, pod uvjetom da se takvim mjerama ne stvaraju prepreke na unutarnjem tržištu. Ovom se Uredbom ne uređuje koji je subjekt odgovoran za skupljanje ambalažnog otpada ni drugi nacionalni ugovorni aranžmani za skupljanje ambalažnog otpada.

(138)  Države članice trebale bi uspostaviti sustave za povrat i skupljanje ambalažnog otpada kako bi ga usmjerile prema najprimjerenijim načinima gospodarenja otpadom, u skladu s hijerarhijom otpada. U tim bi sustavima trebale moći sudjelovati sve zainteresirane strane, osobito gospodarski subjekti i javna tijela, te bi ih trebalo uspostaviti uzimajući u obzir okoliš te zdravlje, sigurnost i higijenu potrošača. Sustavi za povrat i skupljanje trebali bi se primjenjivati i na ambalažu uvezenih proizvoda na temelju nediskriminirajućih odredaba.

(139)   Države članice možda su pri prenošenju članka 7. Direktive 94/62/EZ u nacionalno pravo već uspostavile sustave odvojenog skupljanja i recikliranja otpada, koji su temelj za relevantna nacionalna ovlaštenja i ugovorne aranžmane. Države članice mogu nastaviti upotrebljavati te sustave pod uvjetom da pravilno provode obveze iz ove Uredbe.

(140)  Države članice trebale bi poduzimati i mjere kojima se promiče recikliranje koje je u skladu sa standardima kvalitete za upotrebu recikliranih materijala u relevantnim sektorima. Ta je obveza osobito važna s obzirom na utvrđeni minimalni postotak recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži.

(141)   Skupljanje ambalaže ključan je korak za osiguravanje njezine kružnosti i snažnog tržišta sekundarnih sirovina. Utvrđivanje obvezne stope skupljanja poticaj je za razvoj učinkovitih i ciljanih sustava skupljanja na nacionalnoj razini, čime se povećava količina otpada koji se razvrstava i potencijalno reciklira.

(142)  Pokazalo se da sustavi povratne naknade koji dobro funkcioniraju omogućuju vrlo visoku stopu skupljanja i visokokvalitetno recikliranje, osobito boca i limenki za napitke. Kako bi se poduprlo postizanje cilja odvojenog skupljanja plastičnih boca za napitke za jednokratnu uporabu koji je utvrđen u Direktivi (EU) 2019/904 i dodatno potaknulo postizanje visokih stopa skupljanja i visokokvalitetno recikliranje metalnih spremnika za napitke, primjereno je da države članice uspostave sustave povratne naknade. Ti će sustavi doprinijeti povećanju opskrbe kvalitetnim sekundarnim sirovinama prikladnima za sustav recikliranja u zatvorenoj petlji i smanjenju bacanja spremnika za napitke u okoliš.

(143)  Sustavi povratne naknade trebali bi biti obvezni za plastične boce za napitke za jednokratnu uporabu i metalne spremnike za napitke za jednokratnu uporabu. Države članice mogu odlučiti da će u te sustave uključiti i drugu ambalažu za druge proizvode ili ambalažu izrađenu od drugih materijala, osobito jednokratne staklene boce, te bi se trebale pobrinuti za to da sustavi povratne naknade za oblike jednokratne ambalaže, osobito jednokratne staklene boce za napitke, budu jednako dostupni za ponovno uporabljivu ambalažu kad je to tehnički i ekonomski izvedivo. Trebale bi razmotriti uspostavu sustava povratne naknade i za ponovno uporabljivu ambalažu. ▌ Uz poštovanje općih pravila propisanih UFEU-om i odredaba ove Uredbe, države članice trebale bi moći donijeti odredbe koje nadilaze minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, kao što su naplaćivanje povratne naknade na prodajnom mjestu u slučaju konzumacije u ugostiteljskim prostorima ili obveza svih krajnjih distributera da prihvate ambalažu koja je označena kao povratna bez obzira na ambalažni materijal, oblik koji distribuiraju ili na površinu svojeg prodajnog prostora.

(144)   U ovoj Uredbi trebalo bi uzeti u obzir raznolikost postojećih sustava povratne naknade u Uniji i osigurati da se tehnološka unapređenja u tim sustavima ne otežavaju ako ispunjavaju uvjete i kriterije za povećanje stopa skupljanja i poboljšanje kvalitete recikliranja.

(145)  S obzirom na prirodu proizvoda i razlike u njihovoj proizvodnji i distribucijskim sustavima, sustavi povratne naknade ne bi trebali biti obvezni za ambalažu za vina, aromatizirane proizvode od vina, proizvode slične vinu i jaka alkoholna pića ni za ambalažu za mlijeko i mliječne proizvode navedene u dijelu XVI. Priloga I. ▌Uredbi (EU) br. 1308/2013. Međutim, države članice mogu uspostaviti sustave povratne naknade koji obuhvaćaju takvu ambalažu za pića te ujedno drugu ambalažu za pića i ambalažu koja nije za pića.

(146)  Do 1. siječnja 2029. svi sustavi povratne naknade za plastične boce za napitke za jednokratnu uporabu i metalne spremnike za napitke za jednokratnu uporabu trebali bi biti u skladu s općim minimalnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, uz iznimku sustava povratne naknade uspostavljenih prije stupanja na snagu ove Uredbe, kojima se do 1. siječnja 2029. postiže cilj odvojenog skupljanja od 90 %. Ti će zahtjevi doprinijeti većoj dosljednosti i većoj stopi povrata u svim državama članicama. Utvrđeni su na temelju stajališta dionika, stručnih analiza i najboljih primjera postojećih sustava povratne naknade u praksi. Zahtjevi su osmišljeni tako da omogućuju inovacije i istodobno nude određenu razinu fleksibilnosti radi prilagodbe lokalnim okolnostima.

(147)  Države članice s regijama s visokim prekograničnim poslovanjem trebale bi osigurati da sustavi povratne naknade omogućuju skupljanje ambalaže iz drugih država članica na određenim sabirnim mjestima te bi trebale nastojati omogućiti vraćanje povratne naknade.

(148)  Države članice koje u 2026. bez sustava povratne naknade ostvare stopu skupljanja ciljanih oblika ambalaže od 80 % mogu zatražiti izuzeće od uspostave sustava povratne naknade.

(149)   Države članice mogu odlučiti provesti sustav povratne naknade na podnacionalnoj razini, uzimajući u obzir relevantne nacionalne administrativne podjele i posebnu situaciju prekomorskih područja, pod uvjetom da dokažu okolišnu i gospodarsku učinkovitost takvog sustava i njegovu potpunu usklađenost sa stopom skupljanja od 90 % za plastične boce za napitke za jednokratnu uporabu i metalne spremnike za napitke za jednokratnu uporabu utvrđenom u ovoj Uredbi.

(150)  U okviru posebne mjere sprečavanja nastanka ambalažnog otpada države članice trebale bi aktivno poticati rješenja za ponovnu uporabu i ponovno punjenje. Trebale bi poduprijeti uspostavu sustava za ponovnu uporabu i ponovno punjenje te pratiti njihovo funkcioniranje i sukladnost s higijenskim standardima. Države članice potiče se da poduzimaju i druge mjere, kao što su uspostava sustava povratne naknade koji obuhvaćaju oblike ponovno uporabljive ambalaže, i pritom primjenjuju gospodarske poticaje ili da od krajnjih distributera zahtijevaju da određeni postotak proizvoda koji nisu obuhvaćeni ciljevima u pogledu ponovne uporabe i obvezama ponovnog punjenja stave na raspolaganje u ponovno uporabljivoj ambalaži ili putem sustava ponovnog punjenja, pod uvjetom da takvi zahtjevi ne dovedu do rascjepkanosti jedinstvenog tržišta i stvaranja prepreka trgovini.

(151)   Zahtjevi za skupljanje, razvrstavanje, preraspodjelu u punionice i čišćenje potpuno su različite prirode za jednokratne sustave povratne naknade i za sustave ponovne uporabe koji se temelje na povratnoj naknadi. Stoga se minimalni zahtjevi za sustave povratne naknade ne bi trebali primjenjivati na sustave ponovne uporabe koji se temelje na povratnoj naknadi. Umjesto toga trebali bi se primjenjivati zahtjevi specifični za sustave ponovne uporabe.

(152)  Direktiva 94/62/EZ izmijenjena je Direktivom (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća(46), kojom se utvrđuju ciljevi u pogledu recikliranja koje države članice trebaju postići do 2025. odnosno 2030. Te ciljeve i pravila za njihov izračun trebalo bi zadržati. Uzimajući u obzir različite polazišne točke svake države članice u odnosu na ciljeve recikliranja, iako se u ovoj Uredbi predlažu mjere kojima se olakšava postizanje tih ciljeva, i dalje bi trebalo biti moguće odgoditi rokove za postizanje ciljeva recikliranja do 2030. pod određenim uvjetima. Međutim, Komisija bi trebala biti ovlaštena odbiti revidirani plan provedbe koji je podnijela država članica.

(153)  Direktivom 94/62/EZ od Komisije se zahtijeva da preispita ciljeve u pogledu recikliranja ambalaže do 2030. kako bi ih zadržala ili po potrebi povećala. Međutim, ciljeve za 2030. još nije primjereno izmijeniti jer dokazi pokazuju da neke države članice i dalje imaju poteškoće s postizanjem postojećih ciljeva. Zbog toga bi trebalo utvrditi mjere kojima bi se izrađivače potaknulo da na tržište stavljaju više ambalaže koja se može reciklirati i time pomognu državama članicama da postignu ciljeve u pogledu recikliranja. U budućnosti bi Komisiji trebalo dostavljati detaljnije podatke o ambalaži ▌ i tokovima recikliranja ambalažnog otpada. To će Komisiji omogućiti da preispita ciljeve i utvrdi treba li ih zadržati ili povećati. Kako bi se uzeo u obzir učinak mjera za poboljšanje mogućnosti recikliranja ambalaže, preispitivanje ne bi trebalo provesti prije predviđene opće evaluacije ove Uredbe, odnosno sedam godina nakon njezina stupanja na snagu. U tom bi preispitivanju pozornost trebalo posvetiti i mogućnosti uvođenja novih ciljeva, koji bi bili detaljniji od trenutačnih.

(154)  Izračun ciljeva u pogledu recikliranja trebao bi se temeljiti na masi ambalažnog otpada koji ulazi u sustav recikliranja. Države članice trebale bi osigurati pouzdanost i točnost prikupljenih podataka o recikliranom ambalažnom otpadu. U pravilu bi se mjerenje mase ambalažnog otpada koji se računa kao recikliran trebalo obavljati na mjestu gdje ambalažni otpad ulazi u postupak recikliranja. Ipak, radi ograničavanja administrativnog opterećenja, državama članicama trebalo bi, u skladu sa strogim uvjetima i odstupajući od općeg pravila, dopustiti da utvrde masu recikliranog ambalažnog otpada na temelju mjerenja izlaznih količina iz bilo kojeg postupka razvrstavanja, koje će se ispraviti primjenom prosječne stope gubitka do kojeg dođe prije nego što otpad uđe u postupak recikliranja. U količine otpada koji se prijavljuje kao recikliran ne bi se trebali uključivati gubici materijala do kojih dođe prije nego što otpad uđe u postupak recikliranja, primjerice zbog razvrstavanja ili drugih pripremnih postupaka. Ti se gubici mogu utvrditi na temelju elektroničkih registara, tehničkih specifikacija, detaljnih pravila za izračunavanje prosječne stope gubitka za razne tokove otpada ili drugih jednakovrijednih mjera. Države članice trebale bi takve mjere prijavljivati u izvješćima o provjeri kvalitete uz podatke o recikliranju otpada koje dostavljaju Komisiji. Prosječne stope gubitka po mogućnosti bi trebalo utvrditi na razini pojedinačnih postrojenja za razvrstavanje te bi ih trebalo povezati s različitim glavnim vrstama otpada, različitim izvorima (kao što su kućanstva ili trgovina), različitim programima skupljanja i vrstama postupaka razvrstavanja. Prosječne stope gubitka trebale bi se upotrebljavati samo ako nema drugih pouzdanih podataka, osobito u kontekstu pošiljki i izvoza otpada. Gubitke u masi materijala ili tvari zbog postupaka fizikalne ili kemijske promjene koji su svojstveni postupku recikliranja u kojem se ambalažni otpad stvarno prerađuje u proizvode, materijale ili tvari ne bi trebalo oduzimati od mase otpada koji se prijavljuje kao recikliran.

(155)  Ako se izračun stope recikliranja primjenjuje na aerobnu ili anaerobnu obradu biorazgradivog ambalažnog otpada, količina otpada koji uđe u aerobnu ili anaerobnu obradu može se računati kao reciklirana ako se takvom obradom dobiva izlazni proizvod koji će se upotrebljavati kao reciklirani proizvod, materijal ili tvar. Iako je izlazni materijal takve obrade najčešće kompost ili digestat, ostali izlazni materijal također se može uzeti u obzir pod uvjetom da sadržava usporedive količine recikliranog sadržaja u odnosu na količinu obrađenog biorazgradivog ambalažnog otpada. U drugim slučajevima, u skladu s definicijom recikliranja, prerada biorazgradivog otpada u materijale koji će se upotrebljavati kao gorivo ili drugo sredstvo za proizvodnju energije, koji se zbrinjavaju ili koji su namijenjeni korištenju u bilo kojem postupku koji ima istu svrhu kao oporaba otpada, a nije recikliranje, ne bi se trebali računati kao napredak prema ostvarenju ciljeva u pogledu recikliranja.

(156)  Kad materijal od ambalažnog otpada prestane biti otpad kao rezultat pripremnih postupaka prije stvarne prerade, trebao bi se računati kao recikliran pod uvjetom da je namijenjen za daljnju preradu u proizvode, materijale ili tvari za njihovu izvornu ili drugu svrhu. Materijali koji su prestali biti otpad i koji se upotrebljavaju kao gorivo ili drugo sredstvo za proizvodnju energije, koji se nasipavaju ili zbrinjavaju, ili koji su namijenjeni korištenju u bilo kojem postupku koji ima istu svrhu kao oporaba otpada, a nije recikliranje, ne bi se smjeli računati kao napredak prema ostvarenju ciljeva u pogledu recikliranja.

(157)   Pri utvrđivanju metodologije za izračun i provjeru postotka recikliranog sadržaja Komisija bi s obzirom na dostupne tehnologije recikliranja trebala procijeniti njihovu gospodarsku i okolišnu učinkovitost, uključujući kvalitetu izlaznih materijala, dostupnost otpada, potrebnu energiju i emisije stakleničkih plinova te druge relevantne učinke na okoliš. Komisija bi također trebala imati u vidu mogućnost da se takve tehnologije upotrebljavaju za zavaravajuće tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš.

(158)   Tvrdnje o značajkama ambalaže za koje su u ovoj Uredbi utvrđeni pravni zahtjevi, kao što su mogućnost recikliranja, razina recikliranog sadržaja i mogućnost ponovne uporabe, trebale bi se navoditi samo u odnosu na svojstva ambalaže koja premašuju primjenjive minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi te u skladu s metodologijama i pravilima utvrđenima na temelju ove Uredbe. U njima bi se također trebalo navesti odnose li se na jedinicu ambalaže, dio jedinice ambalaže ili na svu ambalažu koju proizvođač stavlja na tržište.

(159)  Državama članicama trebalo bi omogućiti da uzmu u obzir recikliranje metala odvojenih nakon spaljivanja otpada proporcionalno udjelu spaljenog ambalažnog otpada, uz uvjet da reciklirani metali ispunjavaju određene kriterije kvalitete utvrđene u Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2019/1004(47) o utvrđivanju pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka o otpadu u skladu s Direktivom 2008/98/EZ.

(160)  Na izvoz ambalažnog otpada iz Unije radi recikliranja primjenjuje se Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(48).

(161)  Budući da ponovna uporaba znači da se na tržište ne stavlja nova ambalaža, ponovno uporabljivu prodajnu ambalažu koja se prvi put stavlja na tržište i drvenu ambalažu koja se popravlja radi ponovne uporabe trebalo bi uzeti u obzir u svrhu ostvarenja relevantnih ciljeva u pogledu recikliranja ambalaže. Države članice trebale bi moći iskoristiti tu mogućnost za izračun prilagođenih razina ciljeva u pogledu recikliranja uzimanjem u obzir najviše pet postotnih bodova prosječnog udjela, u prethodne tri godine, ponovno uporabljive prodajne ambalaže koja je stavljena na tržište prvi put i koja se ponovno uporabljuje u okviru sustava za ponovnu uporabu.

(162)  Proizvođači i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebali bi aktivno sudjelovati u informiranju krajnjih korisnika, osobito potrošača, o sprečavanju nastanka ambalažnog otpada i gospodarenju njime. Te bi informacije trebale obuhvaćati dostupnost aranžmana za ponovnu uporabu ambalaže, značenje oznaka istaknutih na ambalaži i druge upute o odlaganju ambalažnog otpada. Proizvođači i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača također bi trebali informirati potrošače da ambalaža označena kao kompostabilna znači da se ambalaža može kompostirati u kontroliranim industrijskim uvjetima u postrojenjima za obradu biootpada i da nije prikladna za kompostiranje u kućanstvu. Ambalaža se ne smije bacati u okoliš. Proizvođači bi krajnje korisnike trebali informirati o tome da i oni imaju važnu ulogu u osiguravanju okolišno optimalnog gospodarenja ambalažnim otpadom. Pri informiranju svih krajnjih korisnika, kao i izvješćivanju o ambalaži, trebalo bi upotrebljavati suvremene informacijske tehnologije. Informacije bi se trebale pružati klasičnim sredstvima, primjerice putem plakata u unutarnjim i vanjskim prostorima te kampanja na društvenim mrežama, ili inovativnijim sredstvima, kao što je elektronički pristup internetskim stranicama s pomoću QR koda na ambalaži.

(163)   Odvojeno skupljanje izvan kuće važan je element za povećanje stope skupljanja ambalaže i poboljšanje njezine kružnosti. Države članice i gospodarski subjekti trebali bi moći poduzeti posebne mjere za odvojeno skupljanje izvan kuće prilagođeno lokaciji i navikama potrošača.

(164)  Države članice trebale bi Komisiji za svaku kalendarsku godinu dostaviti informacije o postizanju ciljeva u pogledu recikliranja. Kako bi se ocijenila djelotvornost mjera za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, trebalo bi dostaviti i podatke o potrošnji vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje i debelih plastičnih vrećica za nošenje kako bi se moglo ocijeniti je li se potrošnja tih vrećica povećala kao odgovor na mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Države članice trebale bi podatke o godišnjoj potrošnji vrlo debelih vrećica za nošenje dostavljati na dobrovoljnoj osnovi. Kako bi se moglo ocijeniti jesu li obvezni sustavi povratne naknade koje uspostave države članice djelotvorni, odnosno jesu li izuzeća od obveze uspostave tih sustava koja odobre države članice opravdana, važno je na temelju izvješća država članica prikupiti informacije o stopi skupljanja takve ambalaže.

(165)  Kako bi se utvrdila metodologija za procjenu mogućnosti recikliranja u širim razmjerima, države članice trebale bi dostaviti i podatke o količinama recikliranog ambalažnog otpada po kategoriji ambalaže i količinama ▌ ambalaže koje su prvi put stavljene na raspolaganje na tržištu države članice po kategoriji ambalaže. Izvješćivanje bi se trebalo provoditi na godišnjoj osnovi. Komisija bi trebala zbrojiti te podatke i objaviti ih kako bi pratila godišnji razvoj ambalažnog otpada recikliranog u širim razmjerima.

(166)  Države članice trebale bi Komisiji dostaviti podatke elektroničkim putem i podnijeti joj izvješće o provjeri kvalitete. Osim toga, podacima o ciljevima u pogledu recikliranja trebalo bi priložiti izvješće s opisom mjera koje su poduzete kako bi se uspostavio djelotvoran sustav kontrole kvalitete i sljedivosti ambalažnog otpada.

(167)  Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu obveza izvješćivanja, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlasti kako bi utvrdila pravila za izračun i provjeru podataka o ostvarenju ciljeva u pogledu recikliranja i stopama odvojenog skupljanja ambalaže obuhvaćene sustavom povratne naknade te podataka potrebnih za utvrđivanje metodologije za ocjenjivanje mogućnosti recikliranja u širim razmjerima. Provedbeni akt trebao bi sadržavati i pravila za određivanje količine nastalog ambalažnog otpada te bi se njime trebao utvrditi format za dostavu podataka. Njime bi se trebala utvrditi i metodologija za izračun godišnje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi i format za dostavu tih podataka jer to olakšava praćenje i potpunu provedbu bitnih zahtjeva koji se odnose na plastične vrećice za nošenje, posebno stoga što osigurava raščlanjeno i obvezno izvješćivanje o raznim kategorijama plastičnih vrećica za nošenje. Taj provedbeni akt trebao bi zamijeniti odluke Komisije (EU) 2018/896(49) i 2005/270/EZ(50).

(168)  Kako bi se doprinijelo tome da se državama članicama i Komisiji omogući praćenje provedbe ciljeva utvrđenih ovom Uredbom, države članice trebale bi uspostaviti baze podataka o ambalaži i osigurati da te baze podataka dobro funkcioniraju.

(169)  Djelotvorno izvršenje zahtjeva u pogledu održivosti ključno je za osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja kako bi se zajamčilo ostvarenje očekivanih koristi za okoliš i doprinosa postizanju ciljeva Unije u području klime, energetike i kružnosti iz ove Uredbe. Stoga bi nadležna tijela trebala nastojati kontrolirati točnost barem dijela izjava o sukladnosti godišnje, a Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća(51), kojom se uspostavlja horizontalni okvir za nadzor tržišta i kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije, trebala bi se primjenjivati na ambalažu za koju su zahtjevi u pogledu održivosti utvrđeni u skladu s ovom Uredbom. Mehanizmima za nadzor tržišta utvrđenima u Uredbi (EU) 2019/1020 utvrđuju se zahtjevi za nadzor tržišta koji se odnose na stavljanje proizvoda na tržište i predviđaju zaštitni mehanizmi za provjeru usklađenosti sa zahtjevima ove Uredbe u pogledu stavljanja ambalaže na tržište.

(170)  Ambalaža bi se trebala stavljati na tržište samo ako ne predstavlja poznat rizik za okoliš i zdravlje ljudi. Radi boljeg usklađivanja sa specifičnom prirodom zahtjeva u pogledu održivosti i kako bi se osiguralo da nastojanja u području nadzora tržišta budu usredotočena na neusklađenost s takvim zahtjevima, ambalaža koja predstavlja rizik trebala bi se za potrebe ove Uredbe definirati kao ambalaža koja, zbog toga što nije u skladu sa zahtjevom u pogledu održivosti ili zbog toga što odgovorni gospodarski subjekt ne ispunjava zahtjev u pogledu održivosti, može štetno utjecati na okoliš ili druge javne interese zaštićene relevantnim zahtjevima.

(171)  Trebao bi postojati postupak na temelju kojeg se zainteresirane strane obavješćuje o mjerama koje se namjerava poduzeti u pogledu ambalaže koja predstavlja rizik. Taj bi postupak trebao i tijelima za nadzor tržišta u državama članicama omogućiti da u odnosu na takvu ambalažu u suradnji s relevantnim gospodarskim subjektima djeluju u ranoj fazi. Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo ▌ dodijeliti provedbene ovlasti kako bi utvrdila jesu li nacionalne mjere koje se odnose na nesukladne proizvode opravdane.

(172)  Tijela za nadzor tržišta trebala bi imati pravo zahtijevati od gospodarskih subjekata da poduzimaju korektivne mjere kad utvrde da ambalaža nije u skladu sa zahtjevima u pogledu održivosti i označivanja ili nalaza da je gospodarski subjekt prekršio druga pravila o stavljanju ambalaže na tržište ili stavljanju ambalaže na raspolaganje na tržištu. Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu obveze gospodarskih subjekata da poduzimaju korektivne mjere, Komisiji bi trebalo ▌ dodijeliti provedbene ovlasti kako bi odlučila je li nacionalna mjera opravdana.

(173)  U slučaju zabrinutosti za zdravlje ljudi, tijelo za nadzor tržišta ne bi trebalo procjenjivati rizik za zdravlje ljudi ili životinja koji proizlazi iz ambalažnog materijala ako je prenesen na pakirani sadržaj ambalažnog materijala, nego obavješćuje tijela koja su nadležna za kontrolu rizika i imenovana na temelju Uredbe (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća(52) ▌, Uredbom (EU) 2017/745, Uredbom (EU) 2017/746, Uredbom (EU) 2019/6 ili Direktivom 2001/83/EZ.

(174)  Javna nabava čini 14 % BDP-a Unije. Kako bi se doprinijelo cilju postizanja klimatske neutralnosti, poboljšanja energetske učinkovitosti i učinkovitosti resursa te prelaska na kružno gospodarstvo kojim se štite javno zdravlje i bioraznolikost, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast za donošenje ▌ provedbenih akata kako bi se od javnih i sektorskih naručitelja kako su definirani u Direktivi 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća(53) i Direktivi 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća(54) prema potrebi zahtijevalo da nabavu usklade s određenim minimalnim obveznim zahtjevima za zelenu javnu nabavu, koji će se utvrditi u provedbenim aktima donesenima na temelju ove Uredbe. U usporedbi s dobrovoljnim pristupom, obveznim zahtjevima trebalo bi se osigurati maksimalno iskorištavanje javne potrošnje za povećanje potražnje za ambalažom bolje učinkovitosti. Ti zahtjevi trebali bi biti transparentni, objektivni i nediskriminirajući. Zahtjevi mogu upućivati na tehničke specifikacije, kriterije za odabir ili uvjete izvršenja ugovora i ne moraju nužno biti kumulativni. Uz poštovanje općih pravila propisanih UFEU-om i odredaba ove Uredbe, javni i sektorski naručitelji trebali bi moći donijeti odredbe koje nadilaze minimalne zahtjeve za zelenu javnu nabavu utvrđene u ovoj Uredbi.

(175)  Provedbene ovlasti koje su ovom Uredbom dodijeljene Komisiji, a ne odnose se na utvrđivanje opravdanosti mjera koje su države članice poduzele u odnosu na nesukladnu ambalažu, trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(176)  Kako bi se zaštitilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i stvorili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja, ambalaža iz trećih zemalja koja ulazi na tržište Unije mora biti u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome je li uvezena kao zasebna ambalaža ili kao dio pakiranog proizvoda. Osobito je potrebno osigurati da izrađivači provedu odgovarajuće postupke ocjenjivanja sukladnosti te ambalaže. Prednost bi se trebala dati suradnji na tržištu između tijela za nadzor tržišta i gospodarskih subjekata. Stoga bi, iako se mogu odnositi na bilo koju ambalažu koja ulazi na tržište Unije, intervencije tijela imenovanih na temelju članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/1020 trebale biti usmjerene prije svega na ambalažu koja podliježe mjerama zabrane koje donose tijela za nadzor tržišta. Ako donesu takve mjere zabrane i ako te mjere nisu ograničene na državno područje, tijela za nadzor tržišta trebala bi tijelima imenovanima za kontrolu ambalaže koja ulazi na tržište Unije dostaviti pojedinosti potrebne za identifikaciju takve nesukladne ambalaže na granicama, uključujući informacije o pakiranim proizvodima i gospodarskim subjektima kako bi se za proizvode koji ulaze na tržište Unije omogućio pristup koji se temelji na riziku. U takvim će slučajevima carinska tijela nastojati identificirati i zaustaviti tu ambalažu na granicama.

(177)  Kako bi se optimizirao i rasteretio postupak kontrole na vanjskim granicama Unije, potrebno je omogućiti automatski prijenos podataka između Informacijskog i komunikacijskog sustava za tržišni nadzor (ICSMS) i carinskih sustava. Trebalo bi razlikovati dva prijenosa podataka s obzirom na njihovu svrhu. Prvo, mjere zabrane koje tijela za nadzor tržišta donesu nakon identifikacije nesukladne ambalaže trebalo bi iz ICSMS-a proslijediti carinskim tijelima kako bi se tijela imenovana za kontrolu na vanjskim granicama njima mogla služiti za identificiranje ambalaže na koju bi se mogla odnositi takva mjera zabrane. Za te prve prijenose podataka trebao bi se upotrebljavati elektronički ▌ carinski sustav ▌ za upravljanje rizikom (CRMS), utvrđen u članku 36. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447(55), ne dovodeći u pitanje eventualni budući razvoj stanja u upravljanju carinskim rizicima. Drugo, ako carinska tijela identificiraju nesukladnu ambalažu, bit će potrebno upravljati predmetima radi, među ostalim, prenošenja obavijesti o suspenziji, zaključaka tijela za nadzor tržišta i ishoda mjera koje su poduzela carinska tijela. Okružje jedinstvenog sučelja EU-a za carinu podržava te druge prijenose podataka između ICSMS-a i nacionalnih carinskih sustava.

(178)  Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu povezivanja radi ostvarivanja komunikacije između tijela za nadzor tržišta i carinskih tijela, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za određivanje postupovnih pravila i pojedinosti o načinima provedbe, uključujući funkcionalnosti, podatkovne elemente i obradu podataka, kao i pravila o obradi osobnih podataka, povjerljivosti i vođenju obrade podataka u okviru tog povezivanja.

(179)  Pri donošenju delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(56) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. Komisija bi pri izradi tih delegiranih akata trebala uzeti u obzir znanstvene i druge dostupne tehničke informacije, uključujući mjerodavne međunarodne norme.

(180)  Kako bi se zahtjevi o proizvodima iz Direktive (EU) 2019/904 mogli pratiti i provoditi te kako bi podlijegali odgovarajućem nadzoru tržišta, Uredbu (EU) 2019/1020 trebalo bi izmijeniti tako da se područjem njezine primjene obuhvati Direktiva (EU) 2019/904. Zahtjeve koji se odnose na sadržaj reciklirane plastike u plastičnim bocama za napitke od 1. siječnja 2030. trebalo bi izbrisati iz Direktive (EU) 2019/904 jer se to pitanje uređuje isključivo ovom Uredbom. Trebalo bi izbrisati i odgovarajuće obveze izvješćivanja.

(181)   Ovom se Uredbom utvrđuju opća pravila koja se primjenjuju na svu ambalažu. Međutim, određeni plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu obuhvaćeni Direktivom (EU) 2019/904, kao što su plastične vrećice za nošenje, čaše za napitke, spremnici za hranu i piće, uključujući boce, smatraju se ambalažom. Direktiva (EU) 2019/904 jest lex specialis u odnosu na ovu Uredbu. U slučaju proturječja između Direktive (EU) 2019/904 i ove Uredbe, Direktiva (EU) 2019/904 trebala bi imati prednost unutar svojeg područja primjene. Direktivom (EU) 2019/904 od država članica zahtijeva se da poduzmu mjere za smanjenje potrošnje određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, uključujući ograničenja stavljanja na tržište. Takva ograničenja stavljanja na tržište trebala bi se primjenjivati i imati prednost nad svim proturječnim odredbama u ovoj Uredbi. Ovom se Uredbom predviđa ograničenje stavljanja na tržište plastičnih proizvoda navedenih u njezinoj točki 3. Priloga V., a Direktivom (EU) 2019/904 državama članicama omogućuje se da poduzmu potrebne mjere za smanjenje potrošnje tih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu. Budući da nacionalne provedbene mjere na temelju Direktive (EU) 2019/904 mogu biti manje ograničavajuće od zabrane stavljanja na tržište, ova bi Uredba trebala imati prednost nad Direktivom (EU) 2019/904 u pogledu takvih proizvoda obuhvaćenih definicijom ambalaže kako bi se potaknulo smanjenje jednokratne plastične ambalaže i smanjila količina jednokratne plastične ambalaže u okolišu. Stoga države članice ne bi trebale moći donijeti izuzeće od zabrane iz Direktive (EU) 2019/904 u pogledu stavljanja na tržište ambalaže izrađene od ekspandiranog polistirena. Kako bi se to odrazilo, Direktivu (EU) 2019/904 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(182)   Budući da se ovom Uredbom ne uređuje reciklirani sadržaj u plastičnom dijelu ambalaže prije 1. siječnja 2030., odredbe o zahtjevima za reciklirani sadržaj plastičnih boca za napitke iz Direktive (EU) 2019/904 trebale bi ostati na snazi do tog datuma.

(183)  Kako bi se povećalo povjerenje javnosti u ambalažu koja se stavlja na tržište, posebice kad je riječ o sukladnosti sa zahtjevima u pogledu održivosti, gospodarski subjekti koji na tržište stavljaju nesukladnu ambalažu ili koji ne ispunjavaju svoje obveze trebali bi podlijegati sankcijama. Stoga je potrebno da države članice u nacionalnom zakonodavstvu utvrde djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za nepridržavanje ove Uredbe.

(184)   Člankom 19. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) od država članica zahtijeva se da osiguraju pravne lijekove dostatne za osiguravanje djelotvorne sudske zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije, uključujući sudove država članica. U tom bi pogledu države članice trebale osigurati da pripadnici zainteresirane javnosti, koji bi mogli uključivati fizičke ili pravne osobe koje su podnijele pritužbu na navodnu nesukladnost ambalaže ili pakiranog proizvoda s ovom Uredbom ili je prijavile, imaju pristup pravosuđu u skladu s obvezama o kojima su države članice postigle dogovor kao stranke Konvencije Gospodarske komisije UN-a za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša od 25. lipnja 1998. („Aarhuška konvencija”).

(185)  Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva ta bi se evaluacija trebala temeljiti na pet kriterija: kriterijima učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti za Uniju, te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih mjera. Komisija bi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija trebala podnijeti izvješće o provedbi ove Uredbe i njezinu utjecaju na okolišnu održivost ambalaže i funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(186)  Gospodarskim subjektima potrebno je dati dovoljno vremena da ispune svoje obveze iz ove Uredbe, a državama članicama da uspostave administrativnu infrastrukturu potrebnu za njezinu primjenu. Stoga bi primjenu ove Uredbe trebalo odgoditi do razumnog roka za dovršetak tih priprema. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti tomu da se malim i srednjim poduzećima olakša ispunjavanje obveza i zahtjeva iz ove Uredbe, među ostalim putem smjernica koje Komisija treba pružiti kako bi gospodarskim subjektima, a osobito malim i srednjim poduzećima, olakšala usklađivanje.

(187)  Kako bi se ispunile te obveze i utvrdio ambiciozan, ali usklađen okvir za ambalažu, potrebno je donijeti uredbu o utvrđivanju zahtjeva za ambalažu tijekom njezina cijelog životnog ciklusa. Direktivu 94/62/EZ stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(188)  Kako bi države članice mogle poduzeti potrebne administrativne mjere za organizaciju postupaka ovlaštenja koje provode nadležna tijela i istodobno očuvati kontinuitet za gospodarske subjekte, primjenu ove Uredbe trebalo bi odgoditi.

(189)  Direktivu 94/62/EZ trebalo bi staviti izvan snage s učinkom od datuma početka primjene ove Uredbe. Međutim, kako bi se osigurao nesmetan prelazak i kontinuitet dok Komisija ne donese nova pravila na temelju ove Uredbe te zajamčio kontinuitet u primjeni sustava vlastitih sredstava Unije u pogledu vlastitih sredstava koja se temelje na nerecikliranom plastičnom ambalažnom otpadu, određene obveze na temelju te direktive koje se odnose na označivanje, ciljeve u pogledu recikliranja i prijenos podataka Komisiji trebale bi određeno vrijeme ostati na snazi.

(190)  Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići ciljeve ove Uredbe, a to su povećanje okolišne održivosti ambalaže i osiguravanje slobodnog kretanja ambalaže na unutarnjem tržištu, nego se ti ciljevi zbog svojeg opsega i učinaka na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti ▌ utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.  Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi u pogledu okolišne održivosti i označivanja tijekom cijelog životnog ciklusa ambalaže kako bi se omogućilo njezino stavljanje na tržište. Njome se ujedno utvrđuju zahtjevi za proširenu odgovornost proizvođača, sprečavanje nastanka ambalažnog otpada, poput smanjenja nepotrebne ambalaže i ponovne uporabe ili ponovnog punjenja ambalaže, te za skupljanje i obradu, uključujući recikliranje ambalažnog otpada.

2.  Ovom se Uredbom doprinosi učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta tako što se nacionalne mjere za ambalažu i ambalažni otpad usklađuju kako bi se izbjegle prepreke trgovini te narušavanje i ograničavanje tržišnog natjecanja u Uniji i pritom, na temelju visoke razine zaštite okoliša, spriječio ili smanjio štetan učinak ambalaže i ambalažnog otpada na okoliš i zdravlje ljudi.

3.  Ovom se Uredbom doprinosi prelasku na kružno gospodarstvo i postizanju klimatske neutralnosti najkasnije do 2050., kako je predviđeno Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća(57) tako što se utvrđuju mjere u skladu s hijerarhijom otpada u skladu s člankom 4. Direktive 2008/98/EZ.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje na svu ambalažu, neovisno o upotrijebljenom materijalu, i na sav ambalažni otpad, neovisno o tome upotrebljava li se ili stvara takav otpad u industriji, drugim proizvođačkim sektorima, maloprodajnoj ili distribucijskoj djelatnosti, uredskim prostorima, uslužnom sektoru ili kućanstvima.

2.  Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive 2008/98/EZ koje se odnose na gospodarenje opasnim otpadom ni regulatorne zahtjeve Unije za ambalažu poput onih koji se odnose na sigurnost, kvalitetu, zaštitu zdravlja i higijenu pakiranih proizvoda, kao ni zahtjeve u pogledu transporta. Međutim, ako je ova Uredba u proturječju s Direktivom 2008/98/EZ, Direktiva 2008/68/EZ ima prednost.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „ambalaža” znači predmet, neovisno od kojih je materijala proizveden, namijenjen kako bi ga gospodarski subjekt upotrebljavao za držanje, zaštitu, rukovanje, isporuku ili prezentiranje proizvoda drugom gospodarskom subjektu ili krajnjem korisniku, i koji se može razvrstati po oblicima ambalaže ovisno o njegovoj funkciji, materijalu i dizajnu, a obuhvaća sljedeće:

(a)  predmet koji je potreban za držanje, podržavanje ili čuvanje proizvoda tijekom njegova životnog vijeka, ali nije njegov sastavni dio, i koji je predviđen za uporabu, trošenje ili zbrinjavanje zajedno s proizvodom;

(b)  komponentu i pomoćni dio predmeta iz točke (a) koji je integriran u predmet;

(c)  pomoćni dio predmeta iz točke (a), koji je izravno obješen ili pričvršćen na proizvod i koji ima funkciju ambalaže, ali nije sastavni dio proizvoda, i koji je predviđen za uporabu, trošenje ili zbrinjavanje zajedno s proizvodom;

(d)  predmet dizajniran i predviđen za punjenje na prodajnom mjestu radi distribuiranja proizvoda, također poznat pod nazivom „poslužna ambalaža”;

(e)   predmet za jednokratnu uporabu koji se prodaje, puni ili je dizajniran i predviđen za punjenje na prodajnom mjestu i koji ima funkciju ambalaže;

(f)  propusne filtar vrećice za čaj, kavu ili drugi napitak, ili jednokratne jedinice sustava koje omekšaju poslije upotrebe i sadrže proizvode od čaja, kave ili drugog napitka i predviđeni su za uporabu i zbrinjavanje zajedno s proizvodom;

(g)  nepropusnu jednokratnu jedinicu čaja, kave ili drugog napitka predviđenu za uporabu u aparatu za pripremu napitaka koja se upotrebljava i zbrinjava zajedno s proizvodom;

2.   „ambalaža za ponijeti” znači poslužna ambalaža koja se na prodajnim mjestima na kojima su prisutni zaposlenici puni napicima ili gotovom hranom koji se pakiraju radi transporta i izravne konzumacije na drugoj lokaciji bez potrebe za daljnjom pripremom i koji se tipično konzumiraju iz ambalaže;

3.   „ambalaža za primarnu proizvodnju” znači predmeti koji su dizajnirani i predviđeni za uporabu kao ambalaža za neprerađene proizvode iz primarne proizvodnje kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(58);

4.  „prodajna ambalaža” znači ambalaža osmišljena tako da zajedno s proizvodom čini prodajnu jedinicu za krajnjeg korisnika na prodajnom mjestu;

5.  „skupna ambalaža” znači ambalaža osmišljena tako da čini skup određenog broja prodajnih jedinica na prodajnom mjestu, neovisno o tomu prodaje li se taj skup prodajnih jedinica krajnjem korisniku kao takav ili služi ▌ kao sredstvo za olakšavanje popunjavanja polica na prodajnom mjestu ili za stvaranje inventarne ili distribucijske jedinice, a može se odvojiti od proizvoda bez utjecaja na njegove značajke;

6.  „transportna ambalaža” znači ambalaža osmišljena tako da olakša rukovanje i transport jedne ili više prodajnih jedinica ili skupa prodajnih jedinica radi sprečavanja oštećenja proizvoda zbog rukovanja i transporta, ali ne uključuje kontejnere za cestovni, željeznički, brodski i zračni prijevoz;

7.  „ambalaža za e-trgovinu” znači transportna ambalaža za dostavu proizvoda krajnjem korisniku u okviru prodaje putem interneta ili drugih sredstava prodaje na daljinu;

8.  „inovativna ambalaža” znači vrsta ambalaže koja se proizvodi od novih materijala koji dovode do znatnog poboljšanja jedne funkcije ambalaže ili više njih, kao što su držanje, zaštita, rukovanje, ili isporuka proizvoda, i do opće očiglednih koristi za okoliš, ali isključuje ambalažu koja je nastala izmjenama postojeće ambalaže čiji je glavni cilj bolje prezentiranje proizvoda i marketing;

9.  „jednokratna ambalaža” znači ambalaža koja nije ponovno uporabljiva;

10.  „kontaktno osjetljiva ambalaža” znači ambalaža koja je predviđena za uporabu za proizvode obuhvaćene područjem primjene uredaba (EZ) br. 1831/2003, Europskog parlamenta i Vijeća(59), (EZ) br. 1935/2004, (EZ) br. 767/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(60), (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(61), (EU) 2017/745, (EU) 2017/746, (EU) 2019/4 Europskog parlamenta i Vijeća(62), (EU) 2019/6, ili Direktive 2001/83/EZ ili Direktive 2008/68/EZ, ili za proizvode kako su definirani u člancima 1. i 2. Odluke Komisije (EU) 2023/1809(63), Direktive 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(64), ili Direktive 2008/68/EZ;

11.  „stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka ambalaže za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Unije u okviru komercijalne djelatnosti, s plaćanjem ili besplatno;

12.  „stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje ambalaže na raspolaganje na tržištu Unije;

13.  „gospodarski subjekt” znači izrađivači, dobavljači ambalaže, uvoznici, distributeri, ovlašteni zastupnici, krajnji distributeri i ▌ pružatelji usluga provođenja narudžbi;

14.  „izrađivač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja izrađuje ambalažu ili pakirani proizvod, osim ako je fizička ili pravna osoba dizajnirala ili izradila ambalažu ili pakirani proizvod pod vlastitim imenom ili žigom, bez obzira na to je li vidljiv bilo koji drugi žig na ambalaži ili pakiranom proizvodu, a u tom slučaju izrađivač znači ta fizička ili pravna osoba osim u slučaju transportne ambalaže, ponovno uporabljive ambalaže, ambalaže za primarnu proizvodnju, skupne ambalaže, prodajne ambalaže ili poslužne ambalaže, ako je fizička ili pravna osoba koja je ambalažu dizajnirala ili izradila pod vlastitim imenom ili žigom obuhvaćena definicijom mikropoduzeća u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ kako je javno dostupna ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe], a pružatelj ambalaže nalazi se u istoj državi članici, tada „izrađivač” znači pružatelj ambalaže;

15.  „proizvođač” znači bilo koji izrađivač, uvoznik ili distributer, bez obzira na korištenu metodu prodaje, među ostalim i putem ugovora na daljinu kako su definirani u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća(65) koji:

(a)  ima poslovni nastan u državi članici i iz državnog područja te države članice i na tom istom državnom području prvi put stavlja na raspolaganje transportnu ambalažu, poslužnu ambalažu, uključujući ponovno uporabljivu poslužnu ambalažu ili ambalažu za primarnu proizvodnju; ili

(b)  ima poslovni nastan u državi članici i iz državnog područja te države članice i na tom istom državnom području prvi put stavlja na raspolaganje proizvode zapakirane u ambalažu koja nije navedena u točki (a); ili

(c)  ima poslovni nastan u državi članici ili u trećoj zemlji i izravno krajnjim korisnicima na državnom području druge države članice prvi put na raspolaganje stavlja transportnu ambalažu, poslužnu ambalažu, uključujući ponovno uporabljivu poslužnu ambalažu, ili ambalažu za primarnu proizvodnju ili proizvode zapakirane u ambalažu koja nije prethodno navedena; ili

(d)  ima poslovni nastan u državi članici i raspakirava pakirane proizvode, a nije krajnji korisnik, osim ako je druga osoba proizvođač na temelju točaka od (a) do (c);

16.  „dobavljač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja ambalažu ili ambalažni materijal isporučuje izrađivaču ▌;

17.  „uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja na tržište Unije stavlja ambalažu ili pakirani proizvod iz treće zemlje;

18.  „distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe koja nije izrađivač ni uvoznik i koja stavlja ambalažu ili pakirani proizvod na raspolaganje na tržištu;

19.  „ovlašteni zastupnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja je od izrađivača zaprimila pisano ovlaštenje da u njegovo ime obavlja određene zadaće s obzirom na obveze izrađivača na temelju ove Uredbe;

20.  „ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača” znači fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u državi članici u kojoj proizvođač prvi put stavlja ambalažu ili pakirani proizvod na raspolaganje na tržištu države članice, osim države članice ili treće zemlje u kojoj proizvođač ima poslovni nastan ▌ i koju je proizvođač u skladu s člankom 8.a stavkom 5. trećim podstavkom Direktive 2008/98/EZ imenovao za potrebe ispunjavanja obveza tog proizvođača na temelju poglavlja VIII. ove Uredbe;

21.  „krajnji distributer” znači fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe koja krajnjem korisniku isporučuje pakirane proizvode, među ostalim putem ponovne uporabe, ili proizvode koji se mogu kupiti putem sustava ponovnog punjenja;

22.  „potrošač” znači svaka fizička osoba koja djeluje u svrhe koje su izvan njezine trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti;

23.  „krajnji korisnik” znači svaka fizička ili pravna osoba koja boravi ili ima poslovni nastan u Uniji, kojoj je proizvod stavljen na raspolaganje kao potrošaču ili kao profesionalnom krajnjem korisniku tijekom njezinih industrijskih ili profesionalnih aktivnosti i koja taj proizvod dalje ne stavlja na raspolaganje na tržištu u obliku u kojem joj je isporučen;

24.  „višeslojna (kompozitna) ambalaža” znači jedinica ambalaže izrađena od dva ili više materijala koji se smatraju dijelom mase glavnog ambalažnog materijala i koji se ne mogu odvojiti ručno te stoga čine jednu nedjeljivu cjelinu, osim ako određeni materijal čini neznatan dio jedinice ambalaže, a u svakom slučaju najviše 5 % ukupne mase jedinice ambalaže i isključuje etikete, firnise, boje, tinte i adhesive, lakove. To ne dovodi u pitanje Direktivu (EU) 2019/904;

25.  „ambalažni otpad” znači svaka ambalaža ili ambalažni materijal obuhvaćen definicijom otpada iz članka 3. Direktive 2008/98/EZ, osim ostataka iz proizvodnje;

26.  „sprečavanje nastanka ambalažnog otpada” znači mjere koje se poduzimaju prije nego što ambalaža ili ambalažni materijal postane ambalažni otpad i kojima se smanjuje količina ambalažnog otpada kako bi za držanje, zaštitu, rukovanje, isporuku ili prezentiranje proizvoda bilo potrebno manje ambalaže ili ona uopće ne bi bila potrebna, uključujući mjere za ponovnu uporabu ambalaže i mjere za produženje životnog vijeka ambalaže prije nego što ona postane otpad;

27.  „ponovna uporaba” znači svaki postupak kojim se ponovno uporabljiva ambalaža više puta ponovno upotrebljava u istu svrhu za koju je izvorno predviđena;

28.  „ciklus” znači put koji ponovno uporabljiva ambalaža prođe od trenutka kad je stavljena na tržište zajedno s proizvodom za čije je držanje, zaštitu, rukovanje, isporuku ili prezentiranje namijenjena do trenutka kad je spremna za ponovnu uporabu u sustavu za ponovnu uporabu kako bi se ponovno isporučila krajnjim korisnicima zajedno s drugim proizvodom;

29.  „putovanje” znači premještanje ambalaže, od punjenja ili utovara do pražnjenja ili istovara, koje može biti dio ciklusa ili se odvijati zasebno;

30.  „sustavi za ponovnu uporabu” znači organizacijski, tehnički ▌ ili financijski aranžmani, uz poticaje koji omogućuju ponovnu uporabu u sustavu zatvorene petlje ili u sustavu otvorene petlje i uključuju sustave povratne naknade koji osiguravaju skupljanje ambalaže za ponovnu uporabu ▌;

31.  „obnavljanje” znači svaki postupak naveden u dijelu B Priloga VI. koji je potreban kako bi se vratila funkcionalnost ponovno uporabljive ambalaže u svrhu njezine ponovne uporabe;

32.  „ponovno punjenje” znači postupak kojim spremnik koji je u vlasništvu krajnjeg korisnika služi kao ambalaža ili spremnik koji je krajnji korisnik kupio na prodajnom mjestu krajnjeg distributera puni krajnji korisnik ili krajnji distributer jednim ili više proizvoda koje je krajnji korisnik kupio od krajnjeg distributera;

33.  „stanica za ponovno punjenje” znači mjesto na kojem krajnji distributer krajnjim korisnicima nudi proizvode koji se mogu kupiti putem sustava ponovnog punjenja;

34.  „ugostiteljski sektor” znači djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane prema statističkoj klasifikaciji ekonomskih djelatnosti NACE Rev. 2;

35.   „prodajni prostor” znači prostor za izlaganje robe ponuđene na prodaju, njezino plaćanje te zadržavanje i cirkulaciju kupaca; to ne uključuje područja koja nisu otvorena za javnost, kao što su skladišni prostori, ili druga područja u kojima proizvodi nisu izloženi, kao što su parkirališta; u kontekstu ambalaže za e-trgovinu skladišni prostor i prostor za otpremu smatra se prodajnim prostorom;

36.  „dizajn za recikliranje” znači dizajn ambalaže, uključujući pojedinačne komponente ambalaže, kojim se osigurava mogućnost recikliranja ambalaže u etabliranim postupcima skupljanja, razvrstavanja i recikliranja dokazanima u operativnom okružju;

37.   „mogućnost recikliranja” znači kompatibilnost ambalaže s postupcima gospodarenja otpadom i njegove prerade, na temelju odvojenog skupljanja, razvrstavanja u zasebne tokove, recikliranja u širim razmjerima i upotrebe recikliranih materijala umjesto primarnih sirovina;

38.  „ambalažni otpad recikliran u širim razmjerima” znači ambalažni otpad koji se odvojeno skuplja, razvrstava i reciklira u instaliranoj infrastrukturi primjenom etabliranih postupaka dokazanih u operativnom okružju kojima se na razini Unije osigurava godišnja količina recikliranog materijala u okviru svake kategorije ambalaže navedene u tablici 2. u Prilogu II. koja je jednaka ili veća od 30 % za drvo i 55 % za sve ostale materijale; to uključuje ambalažni otpad koji se izvozi iz Unije u svrhu gospodarenja otpadom i za koji se može smatrati da ispunjava zahtjeve iz članka 53. stavka 11.;

39.   „recikliranje materijala” znači svaki postupak oporabe kojim se otpadni materijali prerađuju u materijale ili tvari u izvornu svrhu ili druge svrhe, osim biološke obrade otpada, prerade organskog materijala, oporabe energije i prerade u materijale koji će se upotrebljavati kao goriva ili za postupke zatrpavanja;

40.   „visokokvalitetno recikliranje” znači svaki postupak recikliranja kojim se proizvode reciklirani materijali koji su istovjetne kvalitete kao i izvorni materijali, na temelju očuvanih tehničkih značajki, te se upotrebljavaju kao zamjena za primarne sirovine za ambalažu ili druge primjene u okviru kojih se zadržava kvaliteta recikliranog materijala;

41.  „kategorija ambalaže” znači kombinacija materijala i specifičnog dizajna ambalaže na temelju koje se određuje mogućnost recikliranja prema etabliranim najsuvremenijim postupcima skupljanja, razvrstavanja i recikliranja dokazanima u operativnom okružju i koja je relevantna za utvrđivanje kriterija za dizajn za recikliranje;

42.  „integrirana komponenta” znači komponenta ambalaže koja se može razlikovati od glavnog dijela jedinice ambalaže i može biti od drugačijeg materijala, ali je sastavni dio jedinice ambalaže i njezine funkcionalnosti, ne treba je odvojiti od glavnog dijela jedinice ambalaže da bi se osigurala njezina funkcionalnost i obično se zbrinjava istodobno kad i jedinica ambalaže, iako ne nužno na isti način;

43.  „zasebna komponenta” znači komponenta ambalaže koja se razlikuje od glavnog dijela jedinice ambalaže i od drugačijeg je materijala te ju je potrebno u cijelosti i trajno odvojiti od glavnog dijela jedinice ambalaže ▌ i obično se odlaže prije jedinice ambalaže i odvojeno od nje te obuhvaća komponente ambalaže koje se mogu odvojiti jedna od druge jednostavnim mehaničkim opterećenjem tijekom transporta ili razvrstavanja;

44.  „jedinica ambalaže” znači cijela jedinica, uključujući sve integrirane ili zasebne komponente koje zajedno vrše neku od funkcija ambalaže, kao što su držanje, zaštita, rukovanje, isporuka, skladištenje, transport ili prezentiranje proizvoda, a uključuje i samostalne jedinice skupne ili transportne ambalaže ako se one odlažu prije dolaska na prodajno mjesto;

45.  „sekundarne sirovine” znači materijali koji su prošli sve potrebne postupke provjere i razvrstavanja te su dobiveni postupkom recikliranja i koji mogu zamijeniti primarne sirovine;

46.  „plastični otpad nakon potrošnje” ▌ znači otpad kako je definiran u članku 3 stavku 1. Direktive 2008/98/EZ koji je plastika i koji je nastao od plastičnih proizvoda isporučenih za distribuciju, potrošnju ili uporabu i stavljenih na tržište države članice ili treće zemlje;

47.  „kompostabilna ambalaža” znači ambalaža koja je biorazgradiva samo u kontroliranim industrijskim uvjetima ili koja se može biološki razgraditi u takvim uvjetima, među ostalim, prema potrebi, fizikalnom obradom, anaerobnom izgradnjom, što u konačnici rezultira pretvaranjem ambalaže u ugljikov dioksid ili, u nedostatku kisika, metan, i mineralne soli, biomasu i vodu, ▌ i ne otežava niti ugrožava odvojeno skupljanje ni postupak kompostiranja i anaerobne razgradnje;

48.   „ambalaža koja se može kompostirati u kućanstvu” znači ambalaža koja je biorazgradiva u nekontroliranim uvjetima koji nisu industrijska postrojenja za kompostiranje, i čiji postupak kompostiranja provode privatne osobe s ciljem proizvodnje komposta za vlastitu uporabu;

49.   „plastika na biološkoj osnovi” znači plastika koja je proizvedena iz bioloških resursa kao što su sirovine biomase, organski otpad ili nusproizvodi, neovisno o tome jesu li biorazgradivi ili nisu;

50.  „plastične boce za napitke za jednokratnu uporabu” znači boce za napitke navedene u dijelu F Priloga Direktivi (EU) 2019/904;

51.  „plastika” znači materijal koji se sastoji od polimera u smislu članka 3. točke 5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, uključujući polimer kojemu su dodani aditivi ili druge tvari i koji može funkcionirati kao glavna strukturna komponenta ambalaže, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificirani;

52.  „plastične vrećice za nošenje” znači vrećice za nošenje s ručkom ili bez ručke koje su izrađene od plastike i daju se potrošačima na prodajnom mjestu proizvodâ;

53.  „lagane plastične vrećice za nošenje” znači plastične vrećice za nošenje debljine stijenke manje od 50 mikrona;

54.  „vrlo lagane plastične vrećice za nošenje” znači plastične vrećice za nošenje debljine stijenke manje od 15 mikrona;

55.  „debele plastične vrećice za nošenje” znači plastične vrećice za nošenje debljine stijenke od 50 do 99 mikrona;

56.  „vrlo debele plastične vrećice za nošenje” znači plastične vrećice za nošenje debljine stijenke veće od 99 mikrona;

57.  „spremnici za otpad” znači spremnici koji se upotrebljavaju za skladištenje i skupljanje otpada, primjerice kontejneri, kante i vreće;

58.  „povratna naknada” znači utvrđeni novčani iznos koji nije uključen u cijenu pakiranog ili napunjenog proizvoda, nego se krajnjem korisniku naplaćuje pri kupnji takvog pakiranog ili napunjenog proizvoda obuhvaćenog sustavom povratne naknade u određenoj državi članici, a njegov se povrat može tražiti kad krajnji korisnik ili bilo koja druga osoba ambalažu koja je označena kao povratna vrati na za to predviđeno sabirno mjesto;

59.  „sustav povratne naknade” znači sustav u kojem se krajnjem korisniku pri kupnji pakiranog ili napunjenog proizvoda obuhvaćenog tim sustavom naplaćuje naknada koja mu se vraća ▌ kad ambalažu koja je označena kao povratna vrati putem jednog od kanala za skupljanje koje su nacionalna tijela odobrila u tu svrhu;

60.  „tehnička specifikacija” znači dokument u kojem se propisuju tehnički zahtjevi koje proizvod, proces ili usluga mora ispuniti;

61.  „usklađena norma” znači norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 1025/2012;

62.  „ocjenjivanje sukladnosti” znači postupak kojim se utvrđuje jesu li ispunjeni zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informiranja iz ove Uredbe u vezi s ambalažom;

63.  „organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača” znači pravni subjekt koji financijski ili financijski i operativno organizira ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u ime više proizvođača;

64.  „životni ciklus” znači uzastopne i međusobno povezane faze životnog vijeka ambalaže koje se sastoje od nabave ili stvaranja sirovina iz prirodnih izvora, predobrade, izrade, skladištenja, distribucije, uporabe, popravka, ponovne uporabe i kraja životnog vijeka;

65.  „ambalaža koja predstavlja rizik” znači ambalaža koja bi zbog nesukladnosti s nekim od zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi ili na temelju ove Uredbe, osim zahtjeva navedenih u članku 62. stavku 1., mogla štetno utjecati na okoliš, zdravlje ili druge javne interese zaštićene tim zahtjevom;

66.  „ambalaža koja predstavlja ozbiljan rizik” znači ▌ ambalaža koja predstavlja rizik za koji se, na temelju procjene, smatra da stupanj relevantne neusklađenosti ili povezane štete može zahtijevati brzu intervenciju tijela za nadzor tržišta, uključujući slučajeve u kojima učinci neusklađenosti nisu trenutačni;

67.  „internetska platforma” znači internetska platforma kako je definirana u članku 3. točki (i) Uredbe (EU) 2022/2065;

68.  „otpad” znači otpad kako je definiran u članku 3. točki 1. Direktive 2008/98/EZ; ponovno uporabljiva ambalaža koja se otprema na obnavljanje ne smatra se otpadom;

69.   „javni ugovori” znači javni ugovori kako su definirani u članku 2. točki 5. Direktive 2014/24/EU ili kako su navedeni u Direktivi 2014/25/EU.

Primjenjuju se definicije ▌ „gospodarenje otpadom”, „skupljanje”, „odvojeno skupljanje”, „obrada”, „priprema za ponovnu uporabu”, „recikliranje” i „program proširene odgovornosti proizvođača” ▌ utvrđene u članku 3. točkama ▌ 9., 10., 11., 14., 16., 17. i 21. Direktive 2008/98/EZ ▌.

Primjenjuju se ▌definicije „nadzor tržišta”, „tijelo za nadzor tržišta”, „pružatelj usluga provođenja narudžbi”, „korektivna mjera”, „rizik”, „opoziv” i „povlačenje” utvrđene u članku 3. ▌točkama 3., 4., 11., 16., 18., 22. i 23. Uredbe (EU) 2019/1020.

Primjenjuju se definicije „zabrinjavajuće tvari” i „nosač podataka” utvrđene u članku 2. točkama 27. i 29. Uredbe (EU) 2024/...(66).

Okvirni popis predmeta obuhvaćenih definicijom ambalaže iz stavka 1. točke 1. naveden je u Prilogu I.

Članak 4.

Slobodno kretanje

1.  Ambalaža se stavlja na tržište samo ako je u skladu s ovom Uredbom.

2.  Države članice ne zabranjuju, ne ograničavaju niti sprečavaju stavljanje na tržište ambalaže koja je u skladu sa zahtjevima u pogledu održivosti, označivanja i informiranja utvrđenima u člancima od 5. do 12.

▌

3.  Ako države članice odluče zadržati nacionalne zahtjeve u pogledu održivosti ili informiranja ili uvesti dodatne takve zahtjeve uz one utvrđene u ovoj Uredbi, ti zahtjevi ne smiju biti u suprotnosti s onima utvrđenima u ovoj Uredbi, a države članice ne smiju zabranjivati, ograničavati ni sprečavati stavljanje na tržište ambalaže koja nije u skladu s tim nacionalnim zahtjevima, ali je u skladu s ovom Uredbom.

▌

4.  Na trgovačkim sajmovima, izložbama ili sličnim događanjima države članice ne sprečavaju prikazivanje ambalaže koja nije sukladna s ovom Uredbom, pod uvjetom da je na vidljiv način jasno naznačeno da takva ambalaža nije sukladna s ovom Uredbom i da nije na prodaju dok je se ne uskladi.

Poglavlje II.

Zahtjevi u pogledu održivosti

Članak 5.

Zahtjevi za tvari u ambalaži

1.  Ambalaža stavljena na tržište proizvodi se tako da se prisutnost i koncentracija zabrinjavajućih tvari kao sastavnih dijelova ambalažnog materijala ili neke od komponenti ambalaže maksimalno smanje, među ostalim kad je riječ o njihovoj prisutnosti u emisijama i produktima gospodarenja otpadom, kao što su sekundarne sirovine, pepeo ili drugi materijal za konačno zbrinjavanje, te o štetnim učincima mikroplastike na okoliš.

2.   Komisija prati prisutnost zabrinjavajućih tvari u ambalaži i komponentama ambalaže te prema potrebi poduzima odgovarajuće daljnje mjere.

Komisija do 31. prosinca 2026. uz pomoć Europske agencije za kemikalije priprema izvješće o prisutnosti zabrinjavajućih tvari u ambalaži i komponentama ambalaže kako bi utvrdila u kojoj mjeri one negativno utječu na ponovnu uporabu i recikliranje materijala ili na kemijsku sigurnost. U tom se izvješću mogu nabrojiti zabrinjavajuće tvari prisutne u ambalaži i komponentama ambalaže te navesti u kojoj bi mjeri one mogle predstavljati neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi i okoliš.

Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Odboru iz članka 65. ove Uredbe, a u njemu detaljno navodi svoje nalaze i razmatra odgovarajuće daljnje mjere, među ostalim:

(a)  za zabrinjavajuće tvari u ambalažnim materijalima koje prvenstveno utječu na zdravlje ljudi ili okoliš, primjenu postupaka iz članka 68. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 za donošenje novih ograničenja;

(b)  za zabrinjavajuće tvari koje negativno utječu na ponovnu uporabu i recikliranje materijala u ambalaži u kojoj su prisutne, utvrđivanje ograničenja kao dijela kriterija za dizajn za recikliranje u skladu s člankom 6. stavkom 4. ove Uredbe.

Ako država članica smatra da tvar negativno utječe na ponovnu uporabu i recikliranje materijala u ambalaži u kojoj je prisutna, do 31. prosinca 2025. dostavlja takve informacije Komisiji i Europskoj agenciji za kemikalije i, ako su dostupne, upućuje na relevantne procjene rizika ili druge relevantne podatke.

3.   Države članice mogu zatražiti od Komisije da razmotri ograničavanje uporabe zabrinjavajućih tvari koje bi mogle negativno utjecati na ponovnu uporabu i recikliranje materijala u ambalaži u kojoj su prisutne iz razloga koji nisu prvenstveno povezani s njihovom kemijskom sigurnošću, na temelju odredbe iz članka 6. stavka 4. točke (a). Države članice takvim zahtjevima prilažu izvješće u kojem se dokumentiraju identitet i primjene navedene tvari te opis načina na koji uporaba te tvari u ambalaži ometa recikliranje, iz razloga koji nisu prvenstveno povezani s kemijskom sigurnošću. Komisija evaluira zahtjev i Odboru iz članka 65. predstavlja rezultate te evaluacije.

4.  Ne dovodeći u pitanje ograničenja kemikalija utvrđena u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 ili, ako je primjenjivo, ograničenja i posebne mjere za materijale i predmete u dodiru s hranom iz Uredbe (EZ) br. 1935/2004, zbroj razina koncentracije olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma koji je posljedica prisutnosti tvari u ambalaži ili komponentama ambalaže ne premašuje 100 mg/kg.

5.   Od ... [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ambalaža u dodiru s hranom ne stavlja se na tržište ako sadržava perfluorirane i polifluorirane alkilne tvari (PFAS-ovi) u koncentraciji koja jednaka sljedećim graničnim vrijednostima ili iznad njih, u mjeri u kojoj stavljanje na tržište ambalaže koja sadržava tu koncentraciju PFAS-ova nije zabranjeno na temelju drugog pravnog akta Unije:

(a)  25 ppb za sve PFAS-ove kako su izmjereni ciljanom analizom PFAS-ova (polimerni PFAS-ovi isključeni su iz kvantifikacije);

(b)  250 ppb za zbroj PFAS-ova izmjeren kao zbroj ciljane analize PFAS-ova, opcionalno s prethodnom razgradnjom prekursora (polimerni PFAS-ovi isključeni su iz kvantifikacije); i

(c)  50 ppm za PFAS-ove (uključujući polimerne PFAS-ove); ako je ukupni udio fluora veći od 50 mg/kg, izrađivač, uvoznik ili daljnji korisnik na zahtjev provedbenim tijelima dostavlja dokaz o fluoru izmjerenom kao udio PFAS-ova ili tvari koje nisu PFAS-ovi.

Za potrebe ove Uredbe PFAS-ovi se sastoje od bilo koje tvari koja sadržava barem jedan ugljikov atom potpuno fluoriranog metila (CF3-) ili metilena (CF2-) (bez atoma H/Cl/Br/I), osim tvari koje sadržavaju samo sljedeće strukturne elemente: CF3-X ili X-CF2-X’, pri čemu je X = -OR ili -NRR’, a X’ = metil (-CH3), metilen (-CH2-), aromatska skupina, karbonilna skupina (-C(O)-), -OR’, -SR’ ili – NR’’R’”; a ako je R/R’/R’’/R’’’ vodik (-H), metil (-CH3), metilen (-CH2-), aromatska skupina ili karbonilna skupina (-C(O)-).

Komisija do ... [četiri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] provodi evaluaciju kako bi procijenila potrebu za izmjenom ili stavljanjem izvan snage ovog stavka s ciljem izbjegavanja preklapanja s ograničenjima ili zabranama uporabe PFAS-ova utvrđenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006, Uredbom (EU) 2019/1021 ili Uredbom (EZ) br. 1935/2004.

6.  Usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u stavcima 4. i 5. dokazuje se tehničkom dokumentacijom koja se izrađuje u skladu s Prilogom VII.

▌

7.  Kako bi uzela u obzir ▌ znanstveni i tehnički napredak, Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 64. radi izmjene ove Uredbe kako bi se smanjila granična vrijednost za zbroj razina koncentracije olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma koji je posljedica prisutnosti tvari u ambalaži ili komponentama ambalaže iz stavka 4.

▌

8.  Kako bi u obzir uzela znanstveni i tehnički napredak, Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 64. radi dopune ove Uredbe kako bi utvrdila uvjete pod kojima se granična vrijednost iz stavka 4. ne primjenjuje na reciklirane materijale ili na proizvodne petlje koji su u zatvorenom i kontroliranom lancu te kako bi utvrdila vrste ambalaže ili oblike ambalaže, na temelju kategorija ambalaže iz tablice 1. u Prilogu II., koji su izuzeti od zahtjeva utvrđenih u tom stavku. Takvi su delegirani akti opravdani na temelju analize svakog pojedinačnog slučaja i vremenski ograničeni te sadržavaju odgovarajuće zahtjeve u pogledu obilježavanja i informiranja i zahtjeve za redovito izvješćivanje kako bi se izuzeće redovito preispitivalo. Delegirani akti doneseni u skladu s ovim stavkom donose se samo radi izmjene izuzeća utvrđenih u odlukama Komisije 2001/171/EZ i 2009/292/EZ.

9.   Do ... [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija provodi evaluaciju kako bi ocijenila jesu li ovaj članak i kriteriji za dizajn za recikliranje utvrđeni u skladu s člankom 6. stavkom 4. dovoljno doprinijeli smanjenju prisutnosti i koncentracije zabrinjavajućih tvari kao sastavnica ambalažnih materijala.

Članak 6.

Ambalaža koja se može reciklirati

1.  Sva ambalaža stavljena na tržište može se reciklirati.

2.  Smatra se da se ambalaža može reciklirati ako ispunjava sljedeće uvjete:

(a)  dizajnirana je za recikliranje materijala, čime se omogućuje uporaba dobivenih sekundarnih sirovina koje su dostatne kvalitete u usporedbi s izvornim materijalom da bi se mogle upotrijebiti kao zamjena za primarne sirovine, u skladu sa stavkom 4.;

▌

▌

▌

(b)  kada postane otpad, može se odvojeno skupljati u skladu s člankom 48. stavcima 1. i 3., razvrstati u specifične tokove otpada, a da pritom ne utječe na mogućnost recikliranja drugih tokova otpada i reciklirati u širim razmjerima, na temelju metodologije utvrđene u skladu sa stavkom 5.

Smatra se da ambalaža koja je u skladu s delegiranim aktima donesenima na temelju stavka 4. ispunjava uvjet utvrđen u točki (a) ovog stavka.

Smatra se da ambalaža koja je u skladu s delegiranim aktima donesenima na temelju stavka 4. i provedbenim aktima donesenima na temelju stavka 5. ispunjava oba uvjeta utvrđena u ovom stavku.

Stavak 2. točka (a) primjenjuje se od 1. siječnja 2030. ili dvije godine nakon datuma stupanja na snagu delegiranih akata iz stavka 4., ovisno o tome koji je datum kasniji.

Stavak 2. točka (b) primjenjuje se od 1. siječnja 2035. ili pet godina nakon datuma stupanja na snagu provedbenih akata iz stavka 5., ovisno o tome koji je datum kasniji.

3.  Izrađivač u skladu s člankom 15. procjenjuje mogućnost recikliranja ambalaže na osnovi delegiranih akata ▌ na temelju stavka 4. i provedbenih akata na temelju stavka 5. Mogućnost recikliranja ambalaže izražava se u razredima učinkovitosti recikliranja A, B ili C opisanima u tablici 3. u Prilogu II.

Ne dovodeći u pitanje stavak 10., ambalaža se do 1. siječnja 2030. ili 24 mjeseca nakon stupanja na snagu delegiranih akata na temelju stavka 4., ovisno o tome koji je datum kasniji, stavlja na tržište samo ako se može reciklirati unutar razreda A, B ili C.

Ne dovodeći u pitanje stavak 10., ambalaža se do 1. siječnja 2038. stavlja na tržište samo ako se može reciklirati unutar razreda A ili B.

4.  Komisija do 1. siječnja 2028., nakon što uzme u obzir standarde koje su izradile europske organizacije za normizaciju, donosi delegirane akte kako bi utvrdila:

(a)   kriterije za dizajn za recikliranje i razrede učinkovitosti recikliranja na temelju tablice 3. iz Priloga II. i parametara navedenih u tablici 4. iz Priloga II. za kategorije ambalaže navedene u tablici 1. iz tog priloga.

Kriteriji za dizajn za recikliranje i razredi učinkovitosti recikliranja razvijat će se na temelju prevladavajućeg materijala i njima se:

i.  uzima u obzir sposobnost odvajanja ambalažnog otpada u različite tokove materijala za recikliranje, razvrstavanja i recikliranja, kako bi dobivene sekundarne sirovine bile dostatne kvalitete u usporedbi s izvornim materijalom i kako bi mogle zamijeniti primarne sirovine za ambalažu odnosno za druge primjene u kojima se zadržava kvaliteta recikliranog materijala, ako je to izvedivo;

ii.  razmatraju etablirani postupci skupljanja i razvrstavanja dokazani u operativnom okružju te se obuhvaćaju sve komponente ambalaže;

iii.  uzimaju u obzir dostupne tehnologije recikliranja, njihova gospodarska i okolišna učinkovitost, uključujući kvalitetu izlaznih materijala, dostupnost otpada, potrebnu energiju i emisije stakleničkih plinova;

iv.  prema potrebi, utvrđuju zabrinjavajuće tvari koje negativno utječu na ponovnu uporabu i recikliranje materijala u ambalaži u kojoj su prisutne;

v.  prema potrebi, uvode ograničenja u pogledu prisutnosti takvih tvari ili skupina takvih tvari u ambalaži ili komponentama ambalaže iz razloga koji se ne odnose prvenstveno na kemijsku sigurnost; takva ograničenja mogu služiti i za smanjenje neprihvatljivih rizika za zdravlje ljudi ili okoliš, ne dovodeći u pitanje ograničenja kemikalija utvrđena u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 ili, ako je primjenjivo, ograničenja i posebne mjere za materijale i predmete u dodiru s hranom iz Uredbe (EZ) br. 1935/2004;

(b)   načine provođenja procjene učinkovitosti recikliranja i izražavanja rezultata te procjene u razredima učinkovitosti recikliranja po jedinici ambalaže, u smislu ponderiranja, uključujući kriterije specifične za materijal i učinkovitost razvrstavanja radi utvrđivanja toga je li ambalažu moguće reciklirati na temelju stavka 2.;

(c)   opis uvjeta za usklađenost svake kategorije ambalaže iz tablice 1. iz Priloga II. s odgovarajućim razredima učinkovitosti recikliranja;

(d)   okvir u vezi s modulacijom financijskih doprinosa koje proizvođači trebaju uplatiti radi ispunjavanja svojih obveza proširene odgovornosti proizvođača utvrđenih u članku 45. stavku 1., na temelju razredâ učinkovitosti recikliranja ambalaže.

Pri donošenju delegiranih akata iz prvog podstavka Komisija uzima u obzir rezultate procjene, ako postoji, provedene na temelju članka 5. stavka 2. Ti se delegirani akti donose u skladu s člankom 64.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 64. radi izmjene tablice 1. iz Priloga II. kako bi je prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku u području dizajna materijala i proizvoda te infrastrukture za skupljanje, razvrstavanje i recikliranje. Komisija je ovlaštena donositi kriterije za dizajn za recikliranje za dodatne kategorije ambalaže ili za stvaranje potkategorija unutar kategorija navedenih u tablici 1. iz Priloga II.

Gospodarski subjekti usklađuju se s novim ili ažuriranim kriterijima za dizajn za recikliranje najkasnije tri godine nakon stupanja na snagu relevantnog delegiranog akta.

▌

5.  Do 1. siječnja 2030. Komisija donosi provedbene akte:

(a)  utvrđivanjem metodologije za procjenu mogućnosti recikliranja u širim razmjerima po kategoriji ambalaže iz tablice 2. u Prilogu II., dopunjavanjem tablice 3. u Prilogu II. pragovima za procjenu mogućnosti recikliranja u širim razmjerima i, prema potrebi, ažuriranjem ukupnih razreda učinkovitosti recikliranja opisanih u tablici 3. u Prilogu II. Ta se metodologija temelji barem na sljedećim elementima:

i.   količinama ambalaže po kategoriji ambalaže iz tablice 2. u Prilogu II. stavljenima na tržište u Uniji u cjelini i u svakoj državi članici;

ii.  količinama recikliranog ambalažnog otpada kako su izračunane na mjestu izračuna u skladu s provedbenim aktom donesenim na temelju članka 56. stavka 7. točke (a) po kategoriji ambalaže iz tablice 2. u Prilogu II., u Uniji u cjelini i u svakoj državi članici;

▌

(b)  mehanizmom lanca nadzora kojim se osigurava da se ambalaža reciklira u širim razmjerima; takav se mehanizam lanca nadzora temelji barem na sljedećim elementima:

i.  tehničkoj dokumentaciji koja se odnosi na količinu skupljenog ambalažnog otpada koji se šalje u postrojenja za razvrstavanje i recikliranje,

ii.  postupku provjere kojim se izrađivačima omogućuje dobivanje potrebnih podataka od subjekata na kraju lanca kako bi se zajamčilo da se ambalaža reciklira u širim razmjerima.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

Podaci iz točaka (a) i (b) na raspolaganju su i lako dostupni javnosti.

▌

6.   Komisija procjenjuje detaljnost podataka koje treba dostavljati za metodologiju recikliranja u širim razmjerima. Prema potrebi, Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 64. radi izmjene tablice 2. u Prilogu II. i tablice 3. u Prilogu XII. radi njihove prilagodbe tehničkom i znanstvenom razvoju.

7.   Komisija može do 2035., na temelju razvoja tehnologija razvrstavanja i recikliranja, preispitati minimalni prag da bi se ambalaža smatrala recikliranjem u širim razmjerima i, prema potrebi, predstaviti zakonodavni prijedlog za njihovu reviziju.

8.   Kako bi se povećala razina mogućnosti recikliranja ambalaže, 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranih akata na temelju stavka 4. i provedbenih akata na temelju stavka 5., financijski doprinosi koje plaćaju proizvođači kako bi ispunili svoje obveze proširene odgovornosti proizvođača utvrđene u članku 45. moduliraju se u skladu s razredima učinkovitosti recikliranja, kako je detaljno opisano u delegiranim aktima na temelju stavka 4. i provedbenim aktima na temelju stavka 5.

Pri primjeni takvih kriterija države članice u obzir uzimaju tehničku izvedivost i gospodarsku održivost recikliranja ambalažnih materijala iz stavka 11. točke (g).

▌

9.  Usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u stavcima 2. i 3. dokazuje se tehničkom dokumentacijom ambalaže kako je utvrđena u Prilogu VII.

Ako jedinica ambalaže sadržava integrirane komponente, ocjenjivanje usklađenosti s kriterijima za dizajn za recikliranje i zahtjevima u pogledu mogućnosti recikliranja u širim razmjerima obuhvaća sve integrirane komponente. Provodi se zasebna procjena za integrirane komponente koje se mogu odvojiti jedna od druge mehaničkim opterećenjem tijekom transporta ili razvrstavanja.

Ako jedinica ambalaže sadržava zasebne komponente, ocjenjivanje usklađenosti sa zahtjevima za dizajn za recikliranje i zahtjevima u pogledu mogućnosti recikliranja u širim razmjerima provodi se zasebno za svaku zasebnu komponentu.

Sve komponente jedinice ambalaže kompatibilne su s etabliranim postupcima skupljanja, razvrstavanja i recikliranja dokazanima u operativnom okružju i ne otežavaju mogućnost recikliranja glavnog dijela jedinice ambalaže.

10.  Odstupajući od stavaka 2. i 3., od 1. siječnja 2030. inovativna ambalaža koja nije u skladu sa zahtjevima na temelju stavka 2. može se staviti na tržište na najdulje razdoblje od pet godina nakon kraja kalendarske godine u kojoj je prvi put stavljena na tržište.

Ako se primjenjuje to odstupanje, gospodarski subjekt obavješćuje nadležno tijelo prije stavljanja inovativne ambalaže na tržište i uključuje sve tehničke pojedinosti koje ukazuju na to da je ambalaža inovativna. Ta obavijest uključuje vremenski okvir za ispunjavanje zahtjeva u vezi s mogućnošću recikliranja u širim razmjerima u smislu skupljanja i recikliranja inovativne ambalaže. Te su informacije dostupne Komisiji i nacionalnim tijelima koja provode nadzor tržišta.

Ako nadležno tijelo smatra da ambalaža nije inovativna, gospodarski subjekt usklađuje se s postojećim kriterijima za dizajn za recikliranje.

Ako nadležno tijelo smatra da je ambalaža inovativna, o tome obavješćuje Komisiju.

Komisija ocjenjuje zahtjeve nadležnih tijela u vezi s inovativnom prirodom ambalaže i prema potrebi ažurira ili donosi nove delegirane akte u skladu sa stavkom 4. ovog članka.

Nakon razdoblja navedenog u prvom podstavku takvoj se ambalaži prilaže tehnička dokumentacija iz stavka 9. te je stoga u skladu sa zahtjevima iz ovog članka.

Komisija prati utjecaj odstupanja iz prvog podstavka na količinu ambalaže koja se stavlja na tržište. Komisija prema potrebi donosi zakonodavni prijedlog radi izmjene prvog podstavka.

Države članice neprestano nastoje poboljšati infrastrukture za skupljanje i razvrstavanje za inovativnu ambalažu s očekivanim koristima za okoliš.

11.  ▌Ovaj se članak ne primjenjuje na sljedeće:

(a)  unutarnje pakiranje kako je definirano u članku 1. točki 23. Direktive 2001/83/EZ i članku 4. točki 25. Uredbe (EU) 2019/6;

(b)  kontaktno osjetljivu ▌ambalažu medicinskih proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EU) 2017/745;

(c)  kontaktno osjetljivu ▌ambalažu in vitro dijagnostičkih medicinskih proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EU) 2017/746;

(d)   vanjsko pakiranje kako je definirano u članku 1. točki 24. Direktive 2001/83/EZ i članku 4. točki 26. Uredbe (EU) 2019/6 u slučajevima u kojima je takva ambalaža potrebna da bi se ispunili posebni zahtjevi za očuvanje kakvoće lijeka;

(e)  kontaktno osjetljivu ambalažu za početnu i prijelaznu hranu za dojenčad, prerađenu hranu na bazi žitarica i dječju hranu te hranu za posebne medicinske potrebe kako je definirana u članku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 609/2013;

(f)   ambalažu koja se upotrebljava za prijevoz opasne robe na temelju Direktive 2008/68/EZ;

(g)   prodajnu ambalažu izrađenu od laganog drva, pluta, tekstila, gume, keramike, porculana ili voska; međutim, stavak 8. primjenjuje se na tu ambalažu.

12.   Komisija do 1. siječnja 2035. preispituje iznimke iz stavka 11. i u obzir barem uzima razvoj tehnologija razvrstavanja i recikliranja te praktično iskustvo koje su stekli gospodarski subjekti i države članice. Na temelju toga procjenjuje primjerenost njihova kontinuiteta i, prema potrebi, predstavlja zakonodavni prijedlog.

▌

Članak 7.

Minimalni udio recikliranog sadržaja u plastičnoj ambalaži

1.  Do 1. siječnja 2030. ili tri godine nakon datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavka 8., ovisno o tome koji je datum kasniji, svaki plastični dio ambalaže stavljene na tržište sadržava sljedeći minimalni postotak recikliranog sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje, po vrsti i obliku ambalaže koji su navedeni u tablici 1. u Prilogu II., izračunani kao prosjek po proizvodnom pogonu i godini:

(a)  30 % u kontaktno osjetljivoj ambalaži, osim boca za napitke za jednokratnu uporabu, izrađenoj od polietilen tereftalata (PET) kao glavne komponente;

(b)  10 % u kontaktno osjetljivoj ambalaži izrađenoj od ostalih plastičnih materijala koji nisu PET, osim plastičnih boca za napitke za jednokratnu uporabu;

(c)  30 % u plastičnim bocama za napitke za jednokratnu uporabu;

(d)  35 % u plastičnoj ambalaži koja nije navedena u točkama (a), (b) i (c).

2.  Do 1. siječnja 2040. svaki plastični dio ambalaže stavljene na tržište sadržava sljedeći minimalni postotak recikliranog sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje, po vrsti i obliku ambalaže koji su navedeni u tablici 1. u Prilogu II., izračunani kao prosjek po proizvodnom pogonu i godini:

(a)  50 % u kontaktno osjetljivoj ▌ ambalaži, osim boca za napitke ▌ za jednokratnu uporabu, izrađenoj od polietilen tereftalata (PET) kao glavne komponente;

(b)   25 % u kontaktno osjetljivoj ambalaži izrađenoj od ostalih plastičnih materijala koji nisu PET;

(c)  65 % u plastičnim bocama za napitke za jednokratnu uporabu;

(d)  65 % u plastičnoj ambalaži koja nije navedena u točkama (a), (b) i (c).

3.   Za potrebe ovog članka reciklirani sadržaj oporabljuje se iz plastičnog otpada nakon potrošnje koji je:

(a)  skupljen u Uniji na temelju ove Uredbe i nacionalnih pravila kojima se prenose Direktiva (EU) 2019/904 i Direktiva 2008/98/EZ, ovisno o slučaju, ili je skupljen u trećoj zemlji u skladu s normama za odvojeno skupljanje radi promicanja visokokvalitetnog recikliranja koje su jednakovrijedne normama iz ove Uredbe, Direktive (EU) 2019/904 i Direktive 2008/98/EZ, ovisno o slučaju; i

(b)  ako je primjenjivo, recikliran u postrojenju koje se nalazi u Uniji i na koje se primjenjuje Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća(67) ili je recikliran u postrojenju smještenom u trećoj zemlji na koju se primjenjuju pravila o sprečavanju emisija u zraku, vodi i zemljištu te njihovu smanjenju povezana s postupcima recikliranja; ta su pravila jednakovrijedna pravilima u vezi s ograničenjima emisija i razinama okolišne učinkovitosti utvrđenima u skladu s Direktivom 2010/75/EU koja se primjenjuju na postrojenje s poslovnim nastanom u Uniji koje obavlja istu djelatnost; taj se uvjet primjenjuje samo ako bi se ta ograničenja i razine primjenjivali na postrojenje koje se nalazi u Uniji i obavlja istu djelatnost kao slično postrojenje smješteno u trećoj zemlji.

4.  Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na sljedeće:

(a)  unutarnje pakiranje kako je definirano u članku 1. točki 23. Direktive 2001/83/EZ i članku 4. točki 25. Uredbe (EU) 2019/6;

(b)  kontaktno osjetljivu plastičnu ambalažu medicinskih proizvoda, proizvoda isključivo namijenjenih za istraživačke svrhe i ispitnih uređaja obuhvaćenih Uredbom (EU) 2017/745;

(c)  kontaktno osjetljivu plastičnu ambalažu in vitro dijagnostičkih medicinskih proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EU) 2017/746;

(d)  vanjsko pakiranje kako je definirano u članku 1. točki 24. Direktive 2001/83/EZ i članku 4. točki 26. Uredbe (EU) 2019/6 u slučajevima u kojima je takva ambalaža potrebna da bi se ispunili posebni zahtjevi za očuvanje kakvoće lijeka;

(e)   kompostabilnu plastičnu ambalažu;

(f)   ambalažu koja se upotrebljava za prijevoz opasne robe iz Direktive 2008/68/EZ;

(g)   kontaktno osjetljivu plastičnu ambalažu za hranu koja je samo namijenjena dojenčadi i maloj djeci, hranu za posebne medicinske potrebe i ambalažu za pića ili hranu koja se obično upotrebljava za malu djecu kako je definirana u članku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 609/2013;

(h)   ambalažu za zalihe, komponente, komponente unutarnjeg pakiranja za izradu lijekova na temelju Direktive 2001/83/EZ i veterinarske lijekove na temelju Uredbe (EU) 2019/6 ako takva ambalaža treba biti u skladu s normama kvalitete za lijekove.

5.  Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na:

(a)   plastičnu ambalažu koja dolazi u dodir s hranom ako količina recikliranog sadržaja predstavlja prijetnju za zdravlje ljudi i uzrokuje neusklađenost pakiranih proizvoda s Uredbom (EZ) br. 1935/2004;

(b)  bilo koji plastični dio koji čini manje od 5 % ukupne mase cijele jedinice ambalaže.

6.  Usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u stavcima 1. i 2. gospodarski subjekti dokazuju tehničkim informacijama o ambalaži iz Priloga VII.

7.  ▌Financijski doprinosi koje proizvođači uplaćuju radi ispunjavanja svojih obveza proširene odgovornosti proizvođača koje su utvrđene u članku 45. mogu se modulirati na temelju postotka recikliranog sadržaja upotrijebljenog u ambalaži. Pri svakoj takvoj modulaciji u obzir se uzimaju kriteriji održivosti za tehnologije recikliranja i troškovi povezani s okolišem za potrebe recikliranog sadržaja.

8.  Komisija do 31. prosinca 2026. donosi provedbene akte kojima se utvrđuje metodologija za izračun i provjeru postotka recikliranog sadržaja, oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje, recikliranog i skupljenog unutar Unije u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 3., kao i format tehničke dokumentacije iz Priloga VII. Komisija u tu svrhu u obzir uzima uporabu dobivenih sekundarnih sirovina koje su dostatne kvalitete u usporedbi s izvornim materijalom da bi se mogle upotrijebiti kao zamjena za primarne sirovine. Metodologija provjere može uključivati obvezu da treće strane provedu neovisnu reviziju izrađivača recikliranog sadržaja u Uniji i plastične ambalaže koja se stavlja na tržište kao prodajna jedinica odvojena od drugih proizvoda kako bi se osiguralo da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 3. i delegiranom aktu na temelju stavka 9.

Tijekom donošenja tih provedbenih akata Komisija procjenjuje, s obzirom na dostupne tehnologije recikliranja, njihovu gospodarsku i okolišnu učinkovitost, uključujući kvalitetu izlaznih materijala, dostupnost otpada, potrebnu energiju i emisije stakleničkih plinova te druge relevantne učinke na okoliš.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

9.   Komisija do 31. prosinca 2026. na temelju procjene iz zadnje rečenice stavka 8. donosi delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje kriterijima održivosti za tehnologije recikliranja plastike. Za potrebe ovog članka reciklirani sadržaj oporabljuje se iz plastičnog otpada nakon potrošnje koji je recikliran u:

(a)  postrojenjima koja se nalaze u Uniji u kojima se upotrebljavaju tehnologije recikliranja koje ispunjavaju kriterije održivosti utvrđene na temelju ovog stavka; ili

(b)  postrojenjima koja se nalaze u postrojenju treće zemlje u kojem se upotrebljavaju tehnologije recikliranja u skladu s normama koje su jednakovrijedne kriterijima održivosti oblikovanima na temelju delegiranih akata.

10.   Komisija do 31. prosinca 2026. donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje metodologija za procjenu, provjeru i certificiranje, među ostalim revizijom koju provodi treća strana, jednakovrijednosti pravila koja se primjenjuju ako je reciklirani sadržaj oporabljen iz plastičnog otpada nakon potrošnje recikliran i skupljen izvan Unije. U procjeni se u obzir uzimaju norme zaštite okoliša i zdravlja ljudi, uključujući norme kojima se osigurava da se recikliranje provodi na način prihvatljiv za okoliš, norme visokokvalitetnog recikliranja, kao što su norme učinkovitosti resursa, te norme kvalitete za sektore recikliranja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

11.  Do 1. siječnja 2029. ili dvije godine nakon datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavka 8., ovisno o tome koji je datum kasniji, izračun i provjera postotka recikliranog sadržaja sadržanog u ambalaži iz stavka 1. u skladu su s pravilima utvrđenima u provedbenom aktu iz stavka 8.

12.  Komisija do 1. siječnja 2028. procjenjuje jesu li potrebna odstupanja od minimalnog postotka koji je u stavku 1. točkama (b) i (d) utvrđen za određenu plastičnu ambalažu odnosno treba li revidirati odstupanje koje je za određenu plastičnu ambalažu utvrđeno na temelju stavka 4.

Na temelju te procjene, ako nisu dostupne prikladne tehnologije recikliranja za recikliranje plastične ambalaže jer nisu odobrene u skladu s relevantnim pravilima Unije ili se ne upotrebljavaju dovoljno u praksi, uzimajući u obzir sve zahtjeve povezane sa sigurnošću, posebno u pogledu kontaktno osjetljive plastične ambalaže, uključujući prehrambenu ambalažu, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 64. radi izmjene ove Uredbe kako bi:

(a)  odredila odstupanja od područja primjene, vremenskog roka ili razine minimalnog postotka kako su u stavku 1. točkama (b) i (d) utvrđeni za određenu plastičnu ambalažu; i

(b)  prema potrebi izmijenila popis odstupanja utvrđen u stavku 4.

▌

13.  Ako je to opravdano zbog nedostupnosti ili previsokih cijena određene reciklirane plastike koja može negativno utjecati na zdravlje ljudi ili životinja, za sigurnost opskrbe hranom ili okoliš, čime se pretjerano otežava postizanje usklađenosti s minimalnim postocima recikliranog sadržaja utvrđenima u stavcima 1. i 2., Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom 64. kako bi stavke 1. i 2. izmijenila odgovarajućom prilagodbom minimalnih postotaka. Komisija u evaluaciji obrazloženja takve prilagodbe procjenjuje zahtjeve fizičkih ili pravnih osoba, kojima se trebaju priložiti relevantne informacije i podaci o situaciji na tržištu u vezi s tim plastičnim otpadom nakon potrošnje, kao i najbolji dostupni dokazi o povezanim rizicima za zdravlje ljudi ili životinja, za sigurnost opskrbe hranom ili okoliš. Komisija takav delegirani akt donosi samo u iznimnim slučajevima u kojima bi došlo do teških negativnih posljedica za zdravlje ljudi i životinja, za sigurnost opskrbe hranom ili okoliš.

14.   Uzimajući u obzir najnovija tehnološka dostignuća i praktično iskustvo koje su stekli gospodarski subjekti i države članice, Komisija do ... [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] predstavlja izvješće o preispitivanju provedbe minimalnih postotaka recikliranog sadržaja za 2030. utvrđenog u ovom članku, u kojem ocjenjuje u kojoj mjeri ti postotci dovode do rješenja kojima se potiče održiva ambalaža koja su učinkovita i jednostavna za provedbu, izvedivost postizanja postotaka utvrđenih za 2040. na temelju iskustva u postizanju postotaka za 2030. i promjenjivih okolnosti, relevantnost zadržavanja izuzeća i odstupanja utvrđenih u ovom članku te nužnost ili primjerenost utvrđivanja novih minimalnih postotaka recikliranog sadržaja. Tom se izvješću prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog o izmjeni ovog članka, osobito minimalnih postotaka recikliranog sadržaja za 2040.

15.  Do ... [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija preispituje stanje u pogledu uporabe recikliranih ambalažnih materijala u ambalaži koja nije plastična i na temelju toga procjenjuje je li primjereno utvrditi mjere ili ciljeve za povećanje uporabe recikliranog sadržaja u toj drugoj ambalaži te prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog.

Članak 8.

Sirovine na biološkoj osnovi u plastičnoj ambalaži

1.   Komisija do ... [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] preispituje stanje tehnološkog razvoja i okolišnu učinkovitost plastične ambalaže na biološkoj osnovi uzimajući u obzir kriterije održivosti utvrđene u članku 29. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(68).

2.   Na temelju preispitivanja iz stavka 1., Komisija, prema potrebi, predstavlja zakonodavni prijedlog kako bi:

(a)  utvrdila zahtjeve u pogledu održivosti za sirovine na biološkoj osnovi u plastičnoj ambalaži;

(b)  utvrdila ciljeve za povećanje uporabe sirovina na biološkoj osnovi u plastičnoj ambalaži;

(c)  uvela mogućnost postizanja ciljeva utvrđenih u članku 7. stavcima 1. i 2. ove Uredbe uporabom plastičnih sirovina na biološkoj osnovi, umjesto recikliranog sadržaja oporabljenog iz plastičnog otpada nakon potrošnje, ako nisu dostupne odgovarajuće tehnologije recikliranja ambalaže u dodiru s hranom koje su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) 2022/1616;

(d)  prema potrebi izmijenila definiciju plastike na biološkoj osnovi utvrđenu u članku 3. točki 49.

Članak 9.

Kompostabilna ambalaža

1.  Odstupajući od članka 6. stavka 1., ambalaža stavljena na tržište iz članka 3. točke 1. podtočke (f) i ljepljive etikete pričvršćene na voće i povrće do ... [36 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] kompatibilne su s normom za kompostiranje u kontroliranim industrijskim uvjetima u postrojenjima za obradu biootpada te su, na zahtjev država članica, kompatibilne s normama za kompostiranje u kućanstvu iz stavka 6.

2.  Odstupajući od članka 6. stavka 1., ako države članice dopuste da se otpad sa sličnim svojstvima biorazgradivosti i kompostabilnosti skuplja zajedno s biootpadom na temelju članka 22. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ, a odgovarajući sustavi sakupljanja otpada i infrastruktura za obradu otpada dostupni su kako bi se osiguralo da kompostabilna ambalaža uđe u sustav gospodarenja organskim otpadom, države članice mogu zahtijevati da se sljedeća ambalaža prvi put stavi na raspolaganje na njihovu tržištu samo ako je ambalaža kompostabilna:

(a)  ambalaža iz članka 3. točke 1. podtočke (g) koja se sastoji od materijala koji nisu metal, vrlo lagane plastične vrećice za nošenje i lagane plastične vrećice za nošenje;

(b)  ambalaža osim one navedene u točki (a) za koju države članice već zahtijevaju da bude kompostabilna prije datuma primjene ove Uredbe.

3.  Do ... [36 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ambalaža koja nije navedena u stavcima 1. i 2., uključujući ambalažu proizvedenu od biorazgradivih plastičnih polimera i drugih biorazgradivih materijala, ispunjava uvjete za recikliranje materijala u skladu s člankom 6. i ne utječe na mogućnost recikliranja drugih tokova otpada.

4.  Usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u stavcima od 1. do 3. dokazuje se tehničkim informacijama o ambalaži navedenima u Prilogu VII.

5.  Komisija može analizirati treba li drugu ambalažu uključiti u članak 9. stavak 1. ili članak 9. stavak 2. točku (a) kada je to opravdano i primjereno zbog tehnoloških i regulatornih promjena koje utječu na uklanjanje kompostabilne ambalaže i u uvjetima utvrđenima u Prilogu III. te, prema potrebi, predstavlja zakonodavni prijedlog.

6.   Komisija do ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] od europskih organizacija za normizaciju zahtijeva da pripreme ili ažuriraju usklađene norme kojima se utvrđuju detaljne tehničke specifikacije u pogledu zahtjevâ za kompostabilnu ambalažu. Komisija pritom zahtijeva da se, u skladu s najnovijim znanstvenim i tehnološkim dostignućima, uzmu u obzir parametri kao što su vrijeme zadržavanja, temperature i miješanje, koji odražavaju stvarne uvjete u kompostima u kućanstvu i u postrojenjima za obradu biootpada, uključujući postupke anaerobne razgradnje. Komisija zahtijeva da te norme uključuju i provjeru toga pretvara li se kompostabilna ambalaža koja je podvrgnuta biološkoj razgradnji podložno određenim parametrima u konačnici u ugljikov dioksid ili, u nedostatku kisika, u metan, mineralne soli, biomasu i vodu.

Komisija do ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] od europskih organizacija za normizaciju ujedno zahtijeva da pripreme usklađenu normu kojom se utvrđuju detaljne tehničke specifikacije u pogledu zahtjevâ za ambalažu koja se može kompostirati u kućanstvu iz članka 9. stavka 1.

Članak 10.

Maksimalno smanjenje ambalaže

1.  Izrađivač ili uvoznik do 1. siječnja 2030. osigurava da je ambalaža koja se stavlja na tržište dizajnirana tako da joj masa i obujam budu svedeni na najmanju moguću mjeru nužnu za očuvanje njezine funkcionalnosti, uzimajući u obzir oblik ambalaže i materijal od kojeg je proizvedena.

2.  Izrađivač ili uvoznik osigurava da se ambalaža koja nije u skladu s kriterijima učinkovitosti utvrđenima u Prilogu IV. i ambalaža sa značajkama čiji je cilj samo povećati percipiranu količinu proizvoda, uključujući dvostruku stijenku, lažno dno i nepotrebne slojeve, ne stavlja na tržište, osim ako je dizajn ambalaže zaštićen dizajnom Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EZ) 6/2002(69), pravima na dizajn obuhvaćenima područjem primjene Direktive 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(70), među ostalim međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u jednoj od država članica, ili je njezin oblik žig obuhvaćen područjem primjene Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća(71), ili Direktive (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća(72), uključujući žigove registrirane na temelju međunarodnih sporazuma koji imaju učinak u jednoj od država članica, ili ako pakirani proizvod ili napitak pripada oznakama zemljopisnog podrijetla zaštićenima na temelju zakonodavnih akata Unije, uključujući Uredbu (EU) br. 1308/2013 za vino i Uredbu (EU) 2019/787 za jaka alkoholna pića, ili obuhvaćenima sustavima kvalitete iz Uredbe (EU) br. 1151/2012.

Izuzeće iz navedenog podstavka primjenjuje se samo na prava na dizajn i žigove zaštićene do ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe] i samo ako primjena zahtjevâ na temelju ovog članka utječe na i. dizajn ambalaže tako da mijenja njegovu novost ili individualni karakter ili ii. žig tako da se žigom više ne može razlikovati označena roba od robe drugih poduzeća.

3.   Komisija do ... [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] od europskih organizacija za normizaciju zahtijeva da, prema potrebi, pripreme ili ažuriraju usklađene norme kojima se utvrđuje metodologija za izračun i mjerenje usklađenosti sa zahtjevima u pogledu smanjenja ambalaže na temelju ove Uredbe. Za najčešće vrste i oblike ambalaže u tim bi normama trebalo navesti najveća odgovarajuća ograničenja mase i obujma te, prema potrebi, debljinu stijenke i najveći prazni prostor.

▌

4.  Usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u stavcima 1. i 2. dokazuje se tehničkom dokumentacijom iz Priloga VII., koja sadržava sljedeće elemente:

(a)  objašnjenje tehničkih specifikacija, normi i uvjeta primijenjenih u ocjenjivanju ambalaže prema kriterijima učinkovitosti i metodologiji koji su utvrđeni u Prilogu IV.;

(b)  za svaki od tih kriterija učinkovitosti, identifikaciju zahtjeva za dizajn koji onemogućuju daljnje smanjenje mase ili obujma ambalaže;

(c)  rezultate ispitivanja, studija ili drugih relevantnih izvora, kao što su modeliranje i simulacije, upotrijebljene za procjenu najmanjeg nužnog obujma ili mase ambalaže.

Pri ocjenjivanju sukladnosti ponovno uporabljive ambalaže sa zahtjevima utvrđenima u stavku 1. uzima se u obzir funkcija ponovno uporabljive ambalaže iz članka 11., a prvenstveno zahtjevi koji su ondje navedeni.

Članak 11.

Ponovno uporabljiva ambalaža

1.  Ambalaža koja se stavlja na tržište od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe] smatra se ponovno uporabljivom ako ispunjava sljedeće uvjete:

(a)  osmišljena je, dizajnirana i stavljena na tržište s ciljem ponovne uporabe u više navrata;

(b)  osmišljena je i dizajnirana tako da može izdržati što više ▌ ciklusa u normalnim predviđenim uvjetima uporabe;

(c)   u skladu je sa zahtjevima u pogledu zdravlja potrošača, sigurnosti i higijene;

(d)  može se isprazniti ili istovariti, a da pritom ne nastaju oštećenja ambalaže koja bi onemogućila njezino daljnje funkcioniranje i ponovnu uporabu;

(e)  može se isprazniti, istovariti, ponovno napuniti ili pretovariti uz osiguravanje usklađenosti s primjenjivim sigurnosnim i higijenskim zahtjevima, uključujući zahtjeve o sigurnosti hrane;

(f)  može se obnoviti u skladu s dijelom B Priloga VI. uz očuvanje predviđene funkcije;

(g)  može se isprazniti, istovariti, ponovno napuniti ili pretovariti i pritom očuvati kvalitetu i sigurnost pakiranog proizvoda te omogućiti stavljanje oznake i pružanje informacija o svojstvima tog proizvoda i samoj ambalaži, uključujući sve važne upute i informacije o sigurnosti, primjerenoj uporabi, sljedivosti i roku valjanosti proizvoda;

(h)  može se isprazniti, istovariti, ponovno napuniti ili pretovariti bez opasnosti za zdravlje i sigurnost onih koji te radnje obavljaju; i

(i)  ispunjava posebne zahtjeve za ambalažu koja se može reciklirati ▌ iz članka 6. kada postane otpad.

2.   Komisija do ... [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] donosi delegirani akt kojim se utvrđuje minimalni broj ciklusa iz stavka 1. točke (b) za ponovno uporabljivu ambalažu u pogledu oblika ambalaže koji se najčešće upotrebljavaju za ponovnu uporabu, uzimajući u obzir higijenske i druge zahtjeve, kao što je logistika.

3.  Usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u stavku 1. dokazuje se tehničkim informacijama o ambalaži navedenima u Prilogu VII.

Poglavlje III.

Zahtjevi u pogledu označivanja, obilježavanja i informiranja

Članak 12.

Označivanje ambalaže

1.  Od ... [42 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ili 24 mjeseca od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavaka 6. i 7., ovisno o tome koji je datum kasniji, ambalaža stavljena na tržište označuje se oznakom koja sadržava informacije o sastavu njezina materijala kako bi se potrošačima olakšalo razvrstavanje. Oznaka se temelji na piktogramima i lako je razumljiva, među ostalim za osobe s invaliditetom. Za ambalažu iz članka 9. stavka 1. i, ako je primjenjivo, članka 9. stavka 2., na oznaci se navodi da je materijal kompostabilan, da nije prikladan za kompostiranje u kućanstvu i da se kompostabilna ambalaža ne baca u prirodu. Uz iznimku ambalaže za e-trgovinu, ta se obveza ne primjenjuje na transportnu ambalažu ili ambalažni dio sustava povratne naknade.

Uz usklađenu oznaku iz ovog stavka gospodarski subjekti na ambalažu mogu staviti QR kod ili drugu vrstu digitalnog nosača podataka koja sadržava informacije o odredištu svake zasebne komponente ambalaže kako bi se potrošačima olakšalo razvrstavanje.

Ambalaža na koju se primjenjuju sustavi povratne naknade iz članka 50. stavka 1. obilježava se jasnom i nedvosmislenom oznakom. Ambalaža se, uz nacionalnu oznaku, može označiti usklađenom oznakom u boji utvrđenom u relevantnom provedbenom aktu donesenom na temelju stavka 6. Države članice mogu zahtijevati da ambalaža na koju se primjenjuju sustavi povratne naknade bude označena tom usklađenom oznakom u boji, pod uvjetom da to ne dovodi do poremećaja na unutarnjem tržištu ili trgovinskih prepreka za proizvode iz drugih država članica.

2.  Ponovno uporabljiva ambalaža stavljena na tržište od ... [48 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ili 30 mjeseci od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavaka 6., ovisno o tome koji je datum kasniji, sadržava oznaku kojom se korisnike obavješćuje da je ambalaža ponovno uporabljiva. Dodatne informacije o ponovnoj uporabi ambalaže, uključujući dostupnost lokalnog sustava, nacionalnog sustava ili sustava na razini EU-a za ponovnu uporabu i informacije o sabirnim mjestima stavljaju se na raspolaganje putem QR koda ili druge vrste standardiziranog, otvorenog, digitalnog nosača podataka koji olakšava praćenje ambalaže i izračun putovanja i ciklusa ili prosječnu procjenu ako taj izračun nije izvediv. Osim toga, ponovno uporabljiva prodajna ambalaža jasno je prepoznatljiva i razlikuje se od jednokratne ambalaže na prodajnom mjestu.

3.   Odstupajući od stavka 2., zahtjev za nošenje oznake i QR koda ili druge vrste standardiziranog, otvorenog digitalnog nosača podataka ne primjenjuje se na sustave otvorene petlje koji nemaju operatora sustava u skladu s Prilogom VI.

4.  Ako se ▌ ambalaža obuhvaćena člankom 7. stavlja na tržište od ... [42 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ili 24 mjeseca od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavka 6., ovisno o tome koji je datum kasniji, i označena je oznakom koja sadržava informacije o udjelu recikliranog sadržaja, ta je oznaka i, ako je primjenjivo, QR kod ili druga vrsta digitalnog nosača podataka u skladu sa specifikacijama utvrđenima u relevantnom provedbenom aktu donesenom na temelju članka 12. stavka 6. i zasniva se na metodologiji na temelju članka 7. stavka 8. Ako ▌ je ambalaža označena oznakom koja sadržava informacije o udjelu plastike na biološkoj osnovi, ta je oznaka u skladu sa specifikacijama utvrđenima u relevantnom provedbenom aktu donesenom na temelju članka 12. stavka 6.

5.  Oznake iz stavaka od 1. do 4. i QR kod ili druga vrsta standardiziranog, otvorenog digitalnog nosača podataka iz stavka 2. stavljaju se, otiskuju ili graviraju na ambalažu na vidljiv, lako čitljiv i trajan način, tako da se ne mogu lako izbrisati. Informacije su dostupne i krajnjim korisnicima prije kupnje proizvoda putem prodaje na internetu. Ako to nije moguće ili opravdano zbog prirode i veličine ambalaže, stavljaju se na skupnu ambalažu. Ako to nije moguće ili opravdano zbog prirode i veličine ambalaže ili ako je potrebno osigurati nediskriminirajući pristup informacijama za ranjive skupine, posebno osobe s oštećenjem vida, oznake iz stavaka od 1. do 4. pružaju se s pomoću jedinstvenog elektronički čitljivog koda ili druge vrste nosača podataka.

Informacije sadržane na oznakama iz stavaka od 1. do 4. i u QR kodu ili na drugoj vrsti digitalnog nosača podataka stavljaju se na raspolaganje na jednom ili više jezika koje krajnji korisnici bez poteškoća razumiju, a određuje ih država članica u kojoj se ambalaža stavlja na raspolaganje na tržištu.

Ako se podaci dostavljaju elektroničkim putem u skladu sa stavcima od 2. do 4., primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a)  odgovarajući, relevantni osobni podaci prikupljaju se samo u ograničenu svrhu pružanja korisničkog pristupa relevantnim informacijama o sukladnosti iz stavaka od 2. do 4. ovog članka u odnosu na članak 5. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(73);

(b)  informacije se ne prikazuju s drugim informacijama namijenjenima za prodaju ili stavljanje na tržište.

Ako se pravnim aktom Unije zahtijeva da se informacije o pakiranom proizvodu pružaju putem nosača podataka, za pružanje potrebnih informacija o ▌ pakiranom proizvodu i o ambalaži upotrebljava se samo jedan nosač podataka, pri čemu je te vrste informacija lako razlikovati jednu od druge.

6.  Komisija do ... [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] donosi provedbene akte za utvrđivanje usklađene oznake i specifikacija za zahtjeve i formate, među ostalim ako se pružaju digitalnim putem, u pogledu označivanja ambalaže iz stavaka od 1. do 4. Pri izradi provedbenog akta Komisija u obzir uzima posebnosti višeslojne (kompozitne) ambalaže. Pri izradi usklađene oznake za ambalažu na koju se primjenjuju sustavi povratne naknade iz članka 50. stavka 2. Komisija u obzir uzima sve razlike koje postoje u naknadi koju naplaćuju države članice. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

7.  Komisija do ... [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] donosi provedbene akte za utvrđivanje metodologije za identifikaciju sastava materijala u ambalaži na koju se upućuje u stavku 1., i to s pomoću standardizirane, otvorene tehnologije digitalnog označivanja, među ostalim za višeslojnu (kompozitnu) ambalažu i integrirane ili zasebne komponente ambalaže. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

Do 1. siječnja 2030. obuhvaćeno je i utvrđivanje zabrinjavajućih tvari s pomoću standardiziranih, otvorenih, digitalnih tehnologija te ono uključuje barem naziv i koncentraciju zabrinjavajuće tvari prisutne u svakom materijalu u jedinici ambalaže. Ambalaža koja se stavlja na tržište i koja sadržava zabrinjavajuće tvari označuje se s pomoću tehnologije navedene u prvom podstavku.

8.  Ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji se odnose na druge usklađene oznake EU-a, gospodarski subjekti ne nude ni prikazuju oznake, znakove, simbole ni natpise za koje je vjerojatno da će zavarati ili zbuniti potrošače ili druge krajnje korisnike kad je riječ o zahtjevima u pogledu održivosti za ambalažu ili drugim značajkama ambalaže ili mogućnostima gospodarenja ambalažnim otpadom za koje je u ovoj Uredbi utvrđeno usklađeno označivanje. Komisija, prema potrebi, donosi smjernice u cilju pojašnjavanja aspekata koji bi mogli zavarati ili zbuniti potrošače ili druge krajnje korisnike.

9.  Do ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ambalaža uključena u program proširene odgovornosti proizvođača utvrđuje se na cijelom državnom području država članica u kojima se taj program ili sustav primjenjuje samo s pomoću odgovarajućeg simbola u QR kodu ili drugom standardiziranom tehnologijom digitalnog označivanja kako bi se navelo da proizvođač ispunjava svoje obveze proširene odgovornosti proizvođača. Taj je simbol jasan i nedvosmislen te potrošače ili korisnike ne dovodi u zabludu u pogledu mogućnosti recikliranja ili ponovne uporabljivosti ambalaže.

10.   Ambalaža obuhvaćena sustavom povratne naknade osim one navedene u članku 50. stavku 1. može se, na temelju nacionalnog prava, identificirati putem odgovarajućeg simbola na cijelom području na kojem se taj program ili sustav primjenjuje. Taj je simbol jasan i nedvosmislen te potrošače ili korisnike u državama članicama u koje će ambalaža biti vraćena ne dovodi u zabludu u pogledu mogućnosti recikliranja ili ponovne uporabljivosti ambalaže. Države članice ne zabranjuju stavljanje oznaka povezanih sa sustavom povratne naknade koji postoji u drugoj državi članici.

11.   Ovaj se članak ne primjenjuje na unutarnje i vanjsko pakiranje kako je definirano u uredbama (EU) 2017/745, (EU) 2017/746, (EU) 2019/6 i Direktivi 2001/83/EZ ako na ambalaži nema prostora zbog drugih zahtjeva za označivanje kako su definirani u navedenim zakonodavnim aktima ili ako bi njezino označivanje moglo ugroziti sigurnu uporabu lijekova za humanu primjenu i veterinarsko-medicinskih proizvoda.

12.   Ambalaža iz stavaka 1., 2. i 4. koja je izrađena ili uvezena prije rokova iz tih stavaka može se stavljati na tržište do 36 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu zahtjeva u pogledu označivanja utvrđenih u stavcima 1., 2. i 4.

Članak 13.

Označivanje spremnika za otpad radi skupljanja ambalažnog otpada

1.  Države članice do ... [42 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ili 30 mjeseci nakon stupanja na snagu provedbenih akata iz stavka 2., ovisno o tome koji je datum kasniji, osiguravaju da su usklađene oznake koje omogućuju odvojeno skupljanje svakog dijela ambalažnog otpada specifičnog za materijal koji je predviđen za odlaganje u odvojene spremnike vidljivo, čitljivo i neizbrisivo pričvršćene, tiskane ili ugravirane na sve spremnike za skupljanje ambalažnog otpada. Spremnik za ambalažni otpad može imati više od jedne oznake. Ta se obveza ne primjenjuje na spremnike obuhvaćene sustavom povratne naknade.

2.   Komisija do ... [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] donosi provedbene akte kako bi utvrdila usklađene oznake i specifikacije za zahtjeve za označivanje i formate za označivanje spremnika iz stavka 1. Pri izradi provedbenog akta Komisija u obzir uzima posebnosti sustava skupljanja uspostavljenih u državama članicama, kao i posebnosti višeslojne (kompozitne) ambalaže. Označivanje spremnika odgovara označivanju ambalaže kako je navedeno u članku 12. stavku 6., uz iznimku označivanja za ambalažu obuhvaćenu sustavima povratne naknade. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

Članak 14.

Tvrdnje

Tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš kako su definirane u članku 2. točki (o) Direktive 2005/29/EZ koje se odnose na svojstva ambalaže za koja su u ovoj Uredbi utvrđeni pravni zahtjevi mogu se iznijeti u vezi s ambalažom koja je stavljena na tržište ako ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)  tvrdnje se iznose samo u odnosu na svojstva ambalaže koja premašuju primjenjive minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, u skladu s kriterijima, metodologijama i pravilima za izračun koji su u njoj utvrđeni; i

(b)  u tvrdnjama se navodi odnose li se na jedinicu ambalaže, dio jedinice ambalaže ili na svu ambalažu koju proizvođač stavlja na tržište.

Sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u ovom stavku dokazuje se tehničkom dokumentacijom ambalaže kako je utvrđena u Prilogu VII.

Poglavlje IV.

Obveze gospodarskih subjekata koje nisu navedene u poglavljima VI. i VIII.

Članak 15.

Obveze izrađivača

1.  Izrađivači na tržište stavljaju samo ambalažu koja je sukladna sa zahtjevima iz članaka od 5. do 12.

▌

2.  Prije stavljanja ambalaže na tržište izrađivači provode odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 38. ili osiguravaju da se taj postupak provede u njihovo ime te sastavljaju tehničku dokumentaciju navedenu u Prilogu VII.

Ako se odgovarajućim postupkom ocjenjivanja sukladnosti iz članka 38. dokaže sukladnost ambalaže s primjenjivim zahtjevima, izrađivači sastavljaju EU izjavu o sukladnosti u skladu s člankom 39.

3.  Izrađivači čuvaju tehničku dokumentaciju iz Priloga VII. i EU izjavu o sukladnosti u razdoblju od pet godina nakon što je jednokratna ambalaža stavljena na tržište i deset godina nakon što je ponovno uporabljiva ambalaža stavljena na tržište.

4.  Izrađivači osiguravaju uspostavljanje postupaka za održavanje sukladnosti serijske proizvodnje ambalaže s ovom Uredbom. Izrađivači na odgovarajući način u obzir uzimaju promjene u dizajnu ili značajkama ambalaže, kao i promjene usklađenih normi, zajedničkih tehničkih specifikacija ili drugih tehničkih specifikacija u odnosu na koje se izjavljuje sukladnost ili čijom se primjenom provjerava sukladnost ▌. Ako utvrde da bi sukladnost ambalaže mogla biti dovedena u pitanje, izrađivači ponovno provode ocjenjivanje u skladu s postupkom ocjenjivanja sukladnosti iz članka 38. i Priloga VII. ili osiguravaju da se taj postupak provede u njihovo ime.

5.  Izrađivači osiguravaju da ambalaža nosi broj tipa, šarže ili serije ili bilo koji drugi element koji omogućuje njezinu identifikaciju ili, kad to nije moguće zbog veličine ili prirode ambalaže, da traženi podaci budu navedeni u dokumentima priloženima pakiranom proizvodu.

6.  Izrađivači na ambalaži ili u QR kodu ili na drugom nosaču podataka navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig, kao i poštansku adresu, i, ako postoji, elektronički način komunikacije putem kojih ih se može kontaktirati. Ako to nije moguće, potrebne informacije pružaju se u okviru informacija u QR kodu ili na drugoj vrsti digitalnog nosača podataka iz članka 12. stavka 2. ili nosaču podataka iz članka 12. stavka 5. ili u dokumentu priloženom pakiranom proizvodu. U poštanskoj adresi navodi se jedinstveno mjesto na kojem je izrađivač dostupan. Takvi su podaci jasni, razumljivi i čitljivi.

7.  Izrađivači osiguravaju da informacije koje se pružaju u skladu sa stavcima 5. i 6. budu jasne, razumljive i čitljive te da ne zamjenjuju niti prekrivaju informacije koje se moraju nalaziti na oznaci pakiranog proizvoda na temelju drugog prava Unije niti da ih se može pomiješati s tim informacijama.

8.  Izrađivači koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da ambalaža koju su stavili na tržište od datuma stupanja na snagu ove Uredbe ne ispunjava jedan ili više primjenjivih zahtjeva koji su utvrđeni u člancima od 5. do 12. odmah poduzimaju korektivne mjere potrebne da se ta ambalaža prema potrebi uskladi, povuče ili opozove. Izrađivači o sumnji u nesukladnost i svim poduzetim korektivnim mjerama odmah obavješćuju tijelo za nadzor tržišta u državi članici u kojoj su ambalažu stavili na raspolaganje.

9.   Odstupajući od stavka 8., obveza usklađivanja, povlačenja ili opoziva ambalaže za koju se smatra da nije sukladna s primjenjivim zahtjevima utvrđenima u člancima od 5. do 12. ne primjenjuje se na ponovno uporabljivu ambalažu koja je stavljena na tržište prije stupanja na snagu ove Uredbe.

10.  Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela izrađivači dostavljaju sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti ambalaže, uključujući tehničku dokumentaciju na jednom ili više jezika koje to tijelo bez poteškoća razumije. Te informacije i dokumentaciju dostavljaju u elektroničkom obliku i, na zahtjev, u papirnatom obliku. Relevantni dokumenti stavljaju se na raspolaganje u roku od deset dana od primitka zahtjeva nacionalnog tijela. Izrađivači surađuju s nacionalnim tijelom kad je riječ o bilo kojoj mjeri poduzetoj radi ispravljanja svakog slučaja nesukladnosti sa zahtjevima iz članaka od 5. do 11.

11.   Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na prilagođenu transportnu ambalažu za medicinske proizvode i sustave koji se mogu konfigurirati i koji su predviđeni za uporabu u industrijskom okruženju i okruženju zdravstvene skrbi.

12.   U slučaju transportne ambalaže, ponovno uporabljive ambalaže, ambalaže za primarnu proizvodnju, skupne ambalaže, prodajne ambalaže ili poslužne ambalaže, ako je fizička ili pravna osoba koja je ambalažu dizajnirala ili izradila pod vlastitim imenom ili žigom obuhvaćena definicijom mikropoduzeća u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ kako je javno dostupna ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe], a pružatelj ambalaže nalazi se u Europskoj uniji, tada se za potrebe ovog članka pružatelj ambalaže smatra izrađivačem.

Članak 16.

Obveze obavješćivanja za dobavljače ambalaže ili ambalažnih materijala

1.  Svi dobavljači ambalaže ili ambalažnih materijala izrađivaču dostavljaju informacije i dokumentaciju koje su mu potrebne da dokaže sukladnost ambalaže i ambalažnih materijala s ovom Uredbom, uključujući tehničku dokumentaciju iz Priloga VII. koja se zahtijeva na temelju članaka od 5. do 11., i to na jednom ili više jezika koje izrađivač bez poteškoća razumije. Te informacije i dokumentacija dostavljaju se u papirnatom ili elektroničkom obliku.

2.  Dokumentacija i informacije predviđene pravnim aktima Unije primjenjivima na kontaktno osjetljivu ambalažu prema potrebi čine dio informacija i dokumentacije koje se izrađivaču dostavljaju na temelju stavka 1.

Članak 17.

Obveze ovlaštenog zastupnika

1.  Izrađivač može na temelju pisanog ovlaštenja imenovati ovlaštenog zastupnika.

Obveze utvrđene u članku 15. stavku 1. i obveza izrade tehničke dokumentacije kako je navedena u Prilogu VII. i kako se zahtijeva na temelju članaka od 5. do 11. nisu dio zadaća ovlaštenog zastupnika.

2.  Ovlašteni zastupnik obavlja zadaće navedene u ovlaštenju koje mu je dao izrađivač. Tim se ovlaštenjem ovlaštenom zastupniku omogućuje da čini barem sljedeće:

(a)  EU izjavu o sukladnosti i tehničku dokumentaciju stavlja na raspolaganje nacionalnim tijelima za nadzor tržišta u razdoblju od pet godina nakon što je jednokratna ambalaža stavljena na tržište i deset godina nakon što je ponovno uporabljiva ambalaža stavljena na tržište;

(b)  na zahtjev nacionalnih tijela s njima surađuje u pogledu svake mjere koja je poduzeta u odnosu na nesukladnost ambalaže obuhvaćene ovlaštenjem ovlaštenog zastupnika;

(c)  na obrazloženi zahtjev nacionalnog tijela dostavlja tom tijelu sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti ambalaže, i to na jednom ili više jezika koje to tijelo može lako razumjeti;

(d)  na zahtjev nadležnog nacionalnog tijela stavlja na raspolaganje relevantne dokumente u roku od deset dana od primitka takvog zahtjeva;

(e)  prekine ovlaštenje ako izrađivač postupa u suprotnosti sa svojim obvezama na temelju ove Uredbe.

Članak 18.

Obveze uvoznika

1.  Uvoznici na tržište stavljaju samo ambalažu koja je sukladna sa zahtjevima iz članaka od 5. do 12.

2.  Prije stavljanja ambalaže na tržište uvoznici osiguravaju sljedeće:

(a)  da je proveden odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 38. i da je izrađivač sastavio tehničku dokumentaciju iz Priloga VII. koja se zahtijeva na temelju članaka od 5. do 11.;

(b)  da je ambalaža označena u skladu s člankom 12.;

(c)  da su ambalaži priloženi potrebni dokumenti;

(d)  da izrađivač ispunjava zahtjeve iz članka 15. stavaka 5. i 6.

Ako uvoznik smatra ili ima razloga vjerovati da ambalaža nije sukladna s primjenjivim zahtjevima utvrđenima u člancima od 5. do 12., ne stavlja je na tržište dok se ne osigura njezina sukladnost.

3.  Uvoznici na ambalaži navode svoje ime i registrirano trgovačko ime ili registrirani žig, kao i poštansku adresu i, ako postoji, elektronički način komunikacije putem kojih ih se može kontaktirati. Ako to nije moguće, potrebne informacije navode se na nosaču podataka ili u dokumentu priloženom pakiranom proizvodu. Podaci za kontakt jasni su, razumljivi i čitljivi.

4.  Uvoznici osiguravaju da informacije koje se pružaju u skladu sa stavkom 3. budu jasne, razumljive i čitljive te da ne zamjenjuju niti prekrivaju informacije koje se moraju nalaziti na oznaci pakiranog proizvoda na temelju drugog pravnog akta Unije niti da ih se može pomiješati s tim informacijama.

5.  Uvoznici osiguravaju da, dok je ambalaža pod njihovom odgovornošću, uvjeti skladištenja ili transporta ne ugrožavaju njezinu sukladnost s primjenjivim zahtjevima iz članaka od 5. do 12.

6.  Uvoznici koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da ambalaža koju su stavili na tržište ne ispunjava primjenjive zahtjeve utvrđene u člancima od 5. do 12. odmah poduzimaju korektivne mjere potrebne da se ta ambalaža prema potrebi uskladi, povuče ili opozove.

7.  Uvoznici o sumnji u nesukladnost i svim poduzetim korektivnim mjerama odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta u državama članicama u kojima su ambalažu stavili na raspolaganje.

8.  Uvoznici u razdoblju od pet godina nakon što je jednokratna ambalaža stavljena na tržište i deset godina nakon što je ponovno uporabljiva ambalaža stavljena na tržište stavljaju primjerak EU izjave o sukladnosti na raspolaganje tijelima za nadzor tržišta i osiguravaju da je tehnička dokumentacija iz Priloga VII. koja se zahtijeva u skladu s člancima od 5. do 11. dostupna tim tijelima na njihov zahtjev.

9.  Uvoznici na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela tom tijelu dostavljaju sve informacije i dokumentaciju, uključujući tehničku dokumentaciju, koje su potrebne za dokazivanje sukladnosti ambalaže s primjenjivim zahtjevima iz članaka od 5. do 12., i to na jednom ili više jezika koje to tijelo može lako razumjeti. Te informacije i dokumentaciju dostavljaju u elektroničkom obliku i, na zahtjev, u papirnatom obliku. Relevantni dokumenti stavljaju se na raspolaganje u roku od deset dana od primitka zahtjeva nacionalnog tijela.

10.  Uvoznici surađuju s nadležnim nacionalnim tijelima kad je riječ o bilo kojoj mjeri poduzetoj radi ispravljanja svakog slučaja nesukladnosti i sa zahtjevima iz članaka od 5. do 12.

Članak 19.

Obveze distributera

1.  Kad stavljaju ambalažu na raspolaganje na tržištu, distributeri postupaju s dužnom pažnjom u pogledu zahtjeva iz ove Uredbe.

2.  Prije stavljanja ambalaže na raspolaganje na tržištu distributeri provjeravaju sljedeće:

(a)  da je proizvođač koji podliježe obvezama proširene odgovornosti proizvođača za ambalažu upisan u registar proizvođača iz članka 44.;

(b)  da je ambalaža označena u skladu s člankom 12.;

(c)  da izrađivač i uvoznik ispunjavaju zahtjeve iz članka 15. stavaka 5. i 6. te članka 18. stavka 3.

3.  Ako distributer prije stavljanja ambalaže na raspolaganje na tržištu smatra ili ima razloga vjerovati da ambalaža nije sukladna sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 5. do 12. ili da izrađivač ili uvoznik ne ispunjava te primjenjive zahtjeve, ne stavlja ambalažu na raspolaganje na tržištu dok se ne osigura njezina sukladnost ili dok izrađivač ne ispuni zahtjeve.

Distributeri osiguravaju da, dok je ambalaža pod njihovom odgovornošću, uvjeti skladištenja ili transporta ne ugrožavaju njezinu usklađenost sa zahtjevima iz članaka od 5. do 12.

4.   Distributer informacije koje je obznanio proizvođač ne upotrebljavani u koju drugu svrhu osim za provjeru usklađenosti s primjenjivim zahtjevima. Distributerima je zabranjena zlouporaba takvih informacija u komercijalne svrhe.

5.  Distributeri koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da ambalaža koju su stavili na raspolaganje na tržištu s pakiranim proizvodom nije sukladna s primjenjivim zahtjevima utvrđenima u člancima od 5. do 12. osiguravaju da se poduzmu korektivne mjere potrebne da se ta ambalaža prema potrebi uskladi, povuče ili opozove.

Distributeri o sumnji u nesukladnost i svim poduzetim korektivnim mjerama odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta u državama članicama u kojima su ambalažu stavili na raspolaganje.

6.  Distributeri na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela tom tijelu dostavljaju sve informacije i dokumentaciju kojima imaju pristup i koje su relevantne za dokazivanje sukladnosti ambalaže s primjenjivim zahtjevima iz članaka od 5. do 12., i to na jednom ili više jezika koje to tijelo može lako razumjeti. Te informacije i dokumentaciju dostavljaju u elektroničkom obliku i, na zahtjev, u papirnatom obliku.

Distributeri surađuju s nacionalnim tijelom kad je riječ o bilo kojoj mjeri poduzetoj radi ispravljanja svakog slučaja nesukladnosti sa zahtjevima iz članaka od 5. do 12.

Članak 20.

Obveze pružatelja usluga provođenja narudžbi

1.   Proizvođači koji nude ambalažu potrošačima koji se nalaze u Uniji pružateljima usluga provođenja narudžbi dostavljaju informacije iz članka 45. stavka 5. točaka (a) i (b) u trenutku sklapanja ugovora između pružatelja i proizvođača za bilo koju od usluga navedenih u članku 3. točki 11. Uredbe (EU) 2019/1020.

2.   Nakon što primi informacije iz stavka 1. i u trenutku sklapanja ugovora između pružatelja i proizvođača za bilo koju od usluga navedenih u članku 3. točki 11. Uredbe (EU) 2019/1020, pružatelj usluga provođenja narudžbi putem bilo koje slobodno dostupne službene internetske baze podataka ili internetskog sučelja koje je na raspolaganje stavila država članica ili Unija ili putem javno dostupnog registracijskog popisa na temelju članka 44. stavka 13. ili zahtjevom proizvođaču da dostavi popratne dokumente iz pouzdanih izvora ulaže maksimalne napore kako bi procijenio pouzdanost i potpunost informacija iz stavka 1. Za potrebe ove Uredbe proizvođači su odgovorni za točnost dostavljenih informacija.

Ako pružatelj usluga provođenja narudžbi dobije dostatne naznake ili ima razloga vjerovati da je bilo koja informacija iz stavka 1. koju je dostavio dotični proizvođač netočna, nepotpuna ili neažurirana, taj pružatelj zahtijeva da proizvođač ispravi tu situaciju bez odgode ili u roku utvrđenom pravom Unije i nacionalnim pravom.

Ako proizvođač ne ispravi ili ne dopuni te informacije, pružatelj usluga provođenja narudžbi žurno suspendira pružanje svojih usluga tom proizvođaču u vezi s ponudom ambalaže ili pakiranih proizvoda potrošačima u Uniji dok se zahtjev u potpunosti ne ispuni. Pružatelj usluga provođenja narudžbi dostavlja proizvođaču razloge za suspenziju.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 4. Uredbe (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća(74), ako pružatelj usluga provođenja narudžbi suspendira pružanje svojih usluga u skladu sa stavkom 2. ovog članka, dotični proizvođač ima pravo osporiti odluku pružatelja usluga provođenja narudžbi pred sudom države članice u kojoj pružatelj usluga provođenja narudžbi ima poslovni nastan.

4.   Pružatelji usluga provođenja narudžbi osiguravaju da uvjeti tijekom skladištenja, rukovanja, pakiranja, adresiranja i otpreme ambalaže kojom rukuju ne ugroze sukladnost te ambalaže sa zahtjevima iz članaka od 5 do 12.

Članak 21.

Slučaj u kojem se obveze izrađivača primjenjuju na uvoznike i distributere

Uvoznik ili distributer smatra se izrađivačem za potrebe ove Uredbe i podložan je obvezama izrađivača u skladu s člankom 15. ako na tržište stavlja ambalažu pod svojim imenom ili žigom ili ako mijenja ambalažu koja je već stavljena na tržište na način koji bi mogao utjecati na sukladnost s relevantnim zahtjevima ove Uredbe. U slučaju transportne ambalaže, ponovno uporabljive ambalaže, ambalaže za primarnu proizvodnju, skupne ambalaže, prodajne ambalaže ili poslužne ambalaže, ako je fizička ili pravna osoba koja je ambalažu dizajnirala ili izradila pod vlastitim imenom ili žigom obuhvaćena definicijom mikropoduzeća u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ kako je javno dostupna ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe], a pružatelj ambalaže nalazi se u Europskoj uniji, tada se za potrebe ovog članka pružatelj ambalaže smatra izrađivačem.

Članak 22.

Identifikacija gospodarskih subjekata

1.  Gospodarski subjekti na zahtjev tijela za nadzor tržišta dostavljaju sljedeće informacije:

(a)  informacije o identitetu svih gospodarskih subjekata koji su im isporučili ambalažu;

(b)  informacije o identitetu svih gospodarskih subjekata kojima su oni isporučili ambalažu.

2.  Gospodarski subjekti u stanju su pružiti informacije iz stavka 1. točke (a) u razdoblju od pet godina nakon što im je isporučena jednokratna ambalaža i 10 godina nakon što im je isporučena ponovno uporabljiva ambalaža.

Gospodarski subjekti u stanju su pružiti informacije iz stavka 1. točke (b) u razdoblju od pet godina nakon što su isporučili jednokratnu ambalažu i deset godina nakon što su isporučili ponovno uporabljivu ambalažu.

Članak 23.

Obveze subjekata za gospodarenje ambalažnim otpadom u vezi s informiranjem

Subjekti za gospodarenje ambalažnim otpadom svake godine nadležnim tijelima dostavljaju informacije o ambalažnom otpadu iz tablice 3. Priloga XII. putem elektroničkog registra ili registara, u skladu s člankom 35. stavkom 1. Direktive 2008/98/EZ.

Subjekti za gospodarenje ambalažnim otpadom jednom godišnje proizvođačima u slučaju individualnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača odnosno organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača kojoj je to povjereno u slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača dostavljaju sve informacije potrebne za ispunjavanje obveza informiranja iz članka 44. stavka 10.

Na temelju nacionalnog prava države članice mogu predvidjeti da, kada su javna tijela odgovorna za organizaciju gospodarenja ambalažnim otpadom, subjekti za gospodarenje ambalažnim otpadom jednom godišnje takvim javnim tijelima dostavljaju sve informacije potrebne za ispunjavanje obveza informiranja iz članka 44. stavka 10. ili drugim sredstvima za dopunu elektroničkog registra ili registara, u skladu s člankom 35. stavkom 1. Direktive 2008/98/EZ.

Poglavlje V.

Obveze gospodarskih subjekata koje nisu navedene u poglavlju VIII.

Članak 24.

Obveze koje se odnose na prekomjernu ambalažu

1.  Do 1. siječnja 2030. ili 36 mjeseci nakon stupanja na snagu delegiranih akata donesenih na temelju drugog podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, gospodarski subjekti koji pune ambalažu u skupnoj ambalaži, transportnoj ambalaži ili ambalaži za e-trgovinu osiguravaju da udio praznog prostora iznosi najviše 50 %.

Komisija je do tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe ovlaštena za donošenje provedbenih akata za utvrđivanje metodologije za izračun omjera praznog prostora iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3. Tom se metodologijom u obzir uzimaju posebne značajke ambalaže koja se treba staviti u prazan prostor koji je dovoljno velik da bi se ispunili primjenjivi pravni zahtjevi ili kako bi se proizvod zaštitio, posebno u pogledu pakiranih proizvoda nepravilnih oblika, ambalaže koja sadržava više od jedne prodajne ambalaže ili proizvoda, ambalaže koja sadržava tekuće proizvode, pakiranih proizvoda čiji se sadržaj može lako oštetiti, pakiranih proizvoda koji zbog svojih malih dimenzija mogu biti oštećeni većim proizvodima, i minimalnog prostora na transportnoj ambalaži kako bi se omogućilo pričvršćivanje oznaka pošiljke.

2.  Za potrebe tog izračuna:

(a)  prazan prostor znači razlika između ukupnog obujma skupne ambalaže, transportne ambalaže ili ambalaže za e-trgovinu i obujma prodajne ambalaže u njima;

(b)  udio praznog prostora znači omjer između praznog prostora kako je definiran u točki (a) ovog stavka i ukupnog obujma skupne ambalaže, transportne ambalaže ili ambalaže za e-trgovinu.

Prostor ispunjen materijalima za punjenje kao što su rezani papir, zračni jastučići, folija sa zračnim mjehurićima, spužvasti umetci, ambalažni stiropor, drvna vuna ili komadići polistirena ili stiropora smatra se praznim prostorom.

3.   Do ... [36 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] gospodarski subjekt koji puni prodajnu ambalažu osigurava da se prazan prostor svede na najmanju moguću mjeru potrebnu za osiguravanje funkcionalnosti ambalaže, uključujući zaštitu proizvoda. Omjer praznog prostora za prodajnu ambalažu znači razlika između ukupnog unutarnjeg obujma i obujma pakiranog proizvoda.

Za potrebe ocjenjivanja usklađenosti s ovim stavkom, praznim prostorom smatra se prostor ispunjen rezanim papirom, zračnim jastučićima, folijom sa zračnim mjehurićima, spužvastim umetcima, ambalažnim stiroporom, drvnom vunom, komadićima polistirena ili stiropora odnosno drugim materijalom za punjenje.

U slučaju prodajne ambalaže za proizvode koji se pomiču tijekom transporta ili za koje je potreban prazan prostor između proizvoda i vrha ambalaže kako bi se prehrambeni proizvod zaštitio ili druge proizvode koji imaju te značajke, usklađenost s ovim stavkom ocjenjuje se prema razini punjenja ambalaže u trenutku punjenja. Zrak između ili unutar čestica pakiranih prehrambenih proizvoda ili zaštitni plinovi ne smatraju se praznim prostorom.

4.  Gospodarski subjekti koji prodajnu ambalažu upotrebljavaju kao ambalažu za e-trgovinu ili se koriste ponovno uporabljivom ambalažom u sustavu ponovne uporabe izuzimaju se od obveze iz stavka 1. Međutim, osiguravaju da je takva prodajna ambalaža u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 10.

5.   Komisija do ... [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] preispituje omjer praznog prostora iz stavka 1. kao i izuzeća iz stavka 4. te procjenjuje mogućnost utvrđivanja omjerâ praznog prostora za prodajnu ambalažu, posebno za igračke, kozmetiku, komplete tipa „uradi sam” i elektroničke proizvode.

Članak 25.

Ograničenja uporabe određenih oblika ambalaže

1.  Od 1. siječnja 2030. gospodarski subjekti na tržište ne stavljaju ambalažu u oblicima i u svrhe koji su navedeni u Prilogu V.

2.   Države članice mogu zadržati ograničenja donesena prije 1. siječnja 2025. za stavljanje na tržište ambalaže u oblicima i u svrhe koji su navedeni u Prilogu V., ali izrađene od materijala koji nisu navedeni u Prilogu V.

3.   Odredbom navedenom u stavku 1. ne dovodi se u pitanje članak 9. stavak 2. točka (b).

▌

4.  Države članice mogu iz točke 3. Priloga V. izuzeti mikropoduzeća kako su definirana u Preporuci Komisije 2003/361/EZ, u verziji koja je javno dostupna ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe], ▌ ako je dokazano da nije tehnički izvedivo ne upotrebljavati ambalažu ili dobiti pristup infrastrukturi koja je potrebna za funkcioniranje sustava ponovne uporabe.

5.  Komisija do ... [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] procjenjuje pozitivan učinak ograničenja i njihovih odstupanja na okoliš te uzima u obzir dostupnost alternativnih rješenja u pogledu ambalaže koja ispunjavaju sigurnosne i higijenske zahtjeve primjenjive na kontaktno osjetljivu ambalažu. Komisija na temelju te procjene preispituje tu odredbu i Prilog V. kako bi ga prilagodila tehničkom i znanstvenom napretku s ciljem smanjenja ambalažnog otpada te na temelju toga procjenjuje primjerenost utvrđivanja novih ograničenja uporabe posebnih oblika ambalaže, relevantnost zadržavanja izuzeća i odstupanja utvrđenih u ovom članku te, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog.

6.   Komisija do ... [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] uz savjetovanje s državama članicama i Europskom agencijom za sigurnost hrane objavljuje smjernice u kojima detaljnije objašnjava Prilog V., uključujući primjere oblika ambalaže unutar područja primjene, sva izuzeća od ograničenjâ te pruža ogledni popis voća i povrća isključenih iz točke 2. Priloga V.

Članak 26.

Obveze koje se odnose na ponovno uporabljivu ambalažu

1.  Gospodarski subjekti koji ponovno uporabljivu ambalažu prvi put stavljaju na raspolaganje unutar područja države članice osiguravaju da je uspostavljen sustav za ponovnu uporabu takve ambalaže, uključujući poticaj za osiguravanje skupljanja, u toj državi članici, koji ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 27. i Prilogu VI. Ovaj se stavak smatra ispunjenim ako u državama članicama već postoje sustavi za ponovnu uporabu.

2.  Opis usklađenosti sustava s tim zahtjevima navodi se u tehničkoj dokumentaciji uz ponovno uporabljivu ambalažu koju treba pružiti u skladu s člankom 11. stavkom 3. Izrađivač u tu svrhu zahtijeva odgovarajuće pisane potvrde sudionika sustava iz Priloga VI.

Članak 27.

Obveze koje se odnose na sustave za ponovnu uporabu

1.  Gospodarski subjekti koji se koriste ponovno uporabljivom ambalažom sudjeluju u jednom ili više sustava za ponovnu uporabu i osiguravaju da ti sustavi, čiji je ponovno uporabljiva ambalaža dio, budu u skladu sa zahtjevima utvrđenima u dijelu A Priloga VI.

2.  Gospodarski subjekti koji se koriste ponovno uporabljivom ambalažom osiguravaju da je takva ambalaža obnovljena u skladu s dijelom B Priloga VI. prije nego što je ponovno ponude krajnjim korisnicima za uporabu.

3.   Gospodarski subjekti koji se koriste ponovno uporabljivom ambalažom mogu odrediti treće strane odgovorne za jedan ili više objedinjenih sustava za ponovnu uporabu. Imenovane treće strane osiguravaju da su sustavi za ponovnu uporabu, čiji je sastavni dio ambalaža za ponovnu uporabu, u skladu sa zahtjevima utvrđenima u dijelu A Priloga VI.

Ako su gospodarski subjekti imenovali treću stranu kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka, obveze utvrđene u ovom članku u njihovo ime ispunjavaju treće strane.

4.   Od gospodarskih subjekata koji se koriste ponovno uporabljivom ambalažom u sustavima zatvorene petlje kako su definirani u Prilogu VI. zahtijeva se da vrate ambalažu na sabirna mjesta koja odrede sudionici sustava i koja je odobrio operator sustava.

Članak 28.

Obveze koje se odnose na ponovno punjenje

1.  Ako gospodarski subjekti nude mogućnost kupnje proizvoda putem sustava ponovnog punjenja, krajnje korisnike obavješćuju o sljedećem:

(a)  vrstama spremnika koji se mogu koristiti za kupnju proizvoda koji se nude putem sustava ponovnog punjenja;

(b)  higijenskim normama za ponovno punjenje;

(c)  odgovornosti krajnjeg korisnika za zdravlje i sigurnost pri upotrebi spremnika iz točke (a).

Te se informacije redovito ažuriraju i jasno ističu u prostorijama ili na drukčiji način pružaju krajnjim korisnicima.

2.  Gospodarski subjekti koji omogućuju ponovno punjenje osiguravaju da su stanice za ponovno punjenje u skladu sa zahtjevima utvrđenima u dijelu C Priloga VI. i zahtjevima koji su za prodaju proizvoda putem sustava ponovnog punjenja utvrđeni u drugim pravnim aktima Unije.

3.  Gospodarski subjekti koji omogućuju ponovno punjenje osiguravaju da se ambalaža i spremnici koji se nude krajnjim korisnicima na stanicama za ponovno punjenje ne pružaju besplatno ako ambalaža ne ispunjava zahtjeve iz Priloga VI. ili se pruža u sklopu sustava povratne naknade.

4.  Gospodarski subjekti mogu odbiti ponovno napuniti spremnik koji donese krajnji korisnik ako krajnji korisnik ne poštuje zahtjeve o kojima je gospodarski subjekt obavijestio u skladu sa stavkom 1., posebice ako smatraju da nije higijenski ili prikladan za hranu ili piće koji se prodaju. Gospodarski subjekti ne snose odgovornost za probleme povezane s higijenom ili sigurnošću hrane koji bi mogli nastati zbog uporabe spremnika koje donese krajnji korisnik.

5.   Od 1. siječnja 2030. krajnji distributeri s prodajnom površinom većom od 400 m² nastoje 10 % te prodajne površine namijeniti stanicama za ponovno punjenje prehrambenih i neprehrambenih proizvoda.

Članak 29.

Ciljevi u pogledu ponovne uporabe ▌

1.  Od 1. siječnja 2030. gospodarski subjekti koji upotrebljavaju transportnu ambalažu ili prodajnu ambalažu koja se upotrebljava za prijevoz proizvoda na području Unije, među ostalim putem e-trgovine, u obliku paleta, sklopivih plastičnih kutija, kutija, podložaka, plastičnih sanduka, spremnika za robu u rasutom stanju, kanti, bačvi i kanistara svih veličina i materijala, uključujući fleksibilne oblike ili omote za palete ili trake za stabilizaciju i zaštitu proizvoda na paletama tijekom prijevoza, osiguravaju da najmanje 40 % takve ambalaže koja je u uporabi čini ponovno uporabljiva ambalaža u okviru sustava za ponovnu uporabu.

Od 1. siječnja 2040. gospodarski subjekti nastoje upotrebljavati najmanje 70 % takve ambalaže u ponovno uporabljivom obliku u okviru sustava za ponovnu uporabu.

2.  Odstupajući od stavka 1., gospodarski subjekti koji upotrebljavaju transportnu ambalažu ili prodajnu ambalažu koja se upotrebljava za transport proizvoda, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka, na području Unije među različitim lokacijama na kojima subjekt obavlja svoju djelatnost ili između bilo koje od lokacija na kojima subjekt obavlja svoju djelatnost i lokacija bilo kojeg drugog povezanog ili partnerskog poduzeća, kako je definirano u članku 3. Priloga Preporuci Komisije 2003/361, u verziji kako je javno dostupna ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe], osiguravaju da se takva ambalaža može ponovno upotrijebiti u okviru sustava za ponovnu uporabu.

▌

3.  Odstupajući od stavka 1. gospodarski subjekti koji upotrebljavaju transportnu ambalažu ili prodajnu ambalažu, kako je navedeno u stavku 1., koja se upotrebljava za transport za isporuku proizvoda drugom gospodarskom subjektu u istoj državi članici osiguravaju da se takva ambalaža može ponovno upotrijebiti u okviru sustava za ponovnu uporabu.

▌

4.  Obveze utvrđene u stavcima 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na transportnu ili prodajnu ambalažu:

(a)   koja se upotrebljava za prijevoz opasne robe kako je utvrđena u Direktivi 2008/68/EZ;

(b)   koja se upotrebljava za prijevoz velikih strojeva, opreme i robe za koje je ambalaža posebno osmišljena kako bi odgovarala pojedinačnim zahtjevima gospodarskog subjekta naručitelja;

(c)  u fleksibilnom obliku, koja se upotrebljava za prijevoz te koja je u izravnom dodiru s hranom i hranom za životinje kako su definirane u Uredbi (EZ) br. 178/2002 i sastojcima hrane kako su definirani u Uredbi (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(75);

(d)  u obliku kartonskih kutija.

5.  Od 1. siječnja 2030. gospodarski subjekti koji skupnu ambalažu u obliku kutija, osim kartonskih kutija, koja se nalazi oko prodajne ambalaže upotrebljavaju za grupiranje određenog broja proizvoda kako bi stvorili inventarnu ili distribucijsku jedinicu osiguravaju da najmanje 10 % takve ambalaže čini ponovno uporabljiva ambalaža u okviru sustava za ponovnu uporabu.

Od 1. siječnja 2040. gospodarski subjekti nastoje upotrebljavati najmanje 25 % takve ponovno uporabljive ambalaže u okviru sustava za ponovnu uporabu.

▌

6.  Od 1. siječnja 2030. krajnji distributer koji potrošačima na tržištu na državnom području države članice u prodajnoj ambalaži na raspolaganje stavlja alkoholna i bezalkoholna pića osigurava da se najmanje 10 % tih proizvoda na raspolaganje stavlja u ponovno uporabljivoj ambalaži u okviru sustava za ponovnu uporabu.

Od 1. siječnja 2040. gospodarski subjekti nastoje da se najmanje 40 % tih proizvoda na raspolaganje stavlja u ponovno uporabljivoj ambalaži u okviru sustava za ponovnu uporabu.

Krajnji distributer pakiranim proizvodima proizvedenima pod svojom robnom markom razmjerno doprinosi postizanju navedenih ciljeva.

▌

7.  Ciljevi utvrđeni u stavku 6. ne primjenjuje se na:

(a)   napitke koji se smatraju brzo kvarljivima na temelju članka 24. Uredbe (EU) br. 1169/2011 te mlijeko i mliječne proizvode navedene u dijelu XVI. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1308/2013 i njihove nadomjeske obuhvaćene oznakama KN 2202 9911 i 2202 9915;

(b)   kategorije proizvoda od vinove loze navedene u točkama 1., od 3. do 9., 11., 12., 15., 16. i 17. dijela II. Priloga VII. Uredbi (EU) br. 1308/2013;

(c)  aromatizirane proizvode od vina kako su definirani u Uredbi (EU) br. 251/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(76);

(d)  proizvode slične vinskim proizvodima i aromatiziranim proizvodima od vina dobivene od voća koje nije grožđe i povrće te ostala fermentirana pića obuhvaćena oznakom KN 2206 00;

(e)  žestoka pića na bazi alkohola koja odgovaraju tarifnom broju 2208 kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87(77);

8.  Komisija do ... [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] uz savjetovanje s državama članicama objavljuje smjernice u kojima detaljnije objašnjava proizvode obuhvaćene područjem primjene stavaka 6. i 7.

▌

9.  Krajnji distributeri, na temelju stavka 6., bez naplate preuzimaju svu ponovno uporabljivu ambalažu iste vrste, oblika i veličine kao i ambalaža koju stavljaju na raspolaganje na tržištu, u okviru tog specifičnog sustava ponovne uporabe na prodajnom mjestu, čime se osigurava njezina oporaba i povrat u cijelom distribucijskom lancu. Krajnji korisnici mogu vratiti ambalažu na lokaciji na kojoj se odvija stvarna primopredaja takve ambalaže ili u njezinoj neposrednoj blizini. Krajnji distributer u potpunosti vraća povezane povratne naknade ili poduzima mjere za obavješćivanje o povratu ambalaže u skladu s pravilima upravljanja specifičnog sustava ponovne uporabe, što može značiti vraćanje povezanih povratnih naknada.

10.  Krajnji distributeri izuzimaju se od obveze ispunjavanja ciljeva iz stavka 6. ako u kalendarskoj godini površina njihova prodajnog prostora ne prelazi 100 m2. Na temelju posebnih uvjeta konačne distribucije i nekih proizvodnih sektora, čak i na nacionalnoj razini, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 64. radi izmjene praga prodajnog prostora.

▌

11.  Države članice mogu izuzeti krajnje distributere od obveze ispunjavanja ciljeva iz stavka 6. ako se njihova prodajna površina nalazi na otoku s manje od 2000 stanovnika ili u općini s gustoćom naseljenosti manjom od 54 stanovnika po kvadratnom kilometru. Međutim, zahtjevi iz stavka 6. primjenjuju se na sva naselja/općine s više od 5000 stanovnika. Osim toga, ako taj krajnji distributer prodaje proizvode iz stavka 6. u ponovno uporabljivoj ambalaži, mora organizirati povrat takve ambalaže u skladu sa stavkom 9. U tom slučaju, ako krajnji distributer ima više od jednog prodajnog prostora, a samo se jedan ili neki od tih prostora nalaze na takvom otoku, relevantni napici i proizvodi stavljeni na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice u tom prodajnom prostoru ne uračunavaju se za potrebe ostvarenja ciljeva na temelju stavka 6.

12.  države članice krajnjim distributerima mogu dozvoliti da se udruže kako bi ispunili svoje obveze na temelju stavka 6. Ta udruženja ne premašuju više od 40 % tržišnog udjela relevantne kategorije napitaka i sastoje se od najviše pet krajnjih distributera.

Mogu obuhvaćati samo kategorije napitaka koje svi članovi udruženja stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice.

Ograničenje na pet krajnjih distributera ne primjenjuje se ako oni posluju pod istim nazivom robne marke.

Ako države članice odobre mogućnost iz ovog stavka, informacije koje udruženje dostavlja tijelu države članice sadrže najmanje sljedeće:

(a)  gospodarske subjekte uključene u udruženje; i

(b)  gospodarski subjekt imenovan upraviteljem udruženja koji će biti kontaktna točka.

Države članice mogu, prema potrebi, odrediti dodatne zahtjeve u pogledu informacija koji su potrebni za izvršenje obveza u skladu sa stavkom 6. u vezi s ovim stavkom.

Gospodarski subjekti osiguravaju da su njihovi sporazumi sukladni s člancima 101. i 102. UFEU-a. Ne dovodeći u pitanje opću primjenjivost pravila Unije o tržišnom natjecanju na takva udruženja, svi članovi udruženja posebno osiguravaju da se u kontekstu njihovih aranžmana o udruživanju ne može odvijati razmjena podataka ni informacija, osim u pogledu informacija navedenih u članku 30. stavku 2., također u vezi s mogućim podacima o prodaji.

Komisija do 1. siječnja 2028. donosi delegirane akte kojima se dopunjuje ova Uredba kako bi se utvrdili i odredili detaljni uvjeti i zahtjevi za izvješćivanje koji se primjenjuju na te aranžmane o udruživanju, uzimajući u obzir vrstu i količinu ambalaže koju svaki subjekt stavlja na tržište svake kalendarske godine i mjesto na kojem se nalaze gospodarski subjekti.

13.  Gospodarski subjekti izuzimaju se od obveze ispunjavanja ciljeva iz ovog članka ako u kalendarskoj godini:

(a)  na tržištu unutar državnog područja države članice nisu stavili na raspolaganje više od 1000 kg ambalaže; i

(b)  odgovaraju definiciji mikropoduzeća u skladu s pravilima utvrđenima u Preporuci Komisije 2003/361, u verziji kako je javno dostupna ... [ datum stupanja na snagu ove Uredbe].

Na temelju posebnih uvjeta konačne distribucije i nekih proizvodnih sektora, čak i na nacionalnoj razini, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 64. radi izmjene pragova iz točke (a).

14.   Države članice mogu izuzeti gospodarske subjekte od obveza iz ovog članka na razdoblje od pet godina pod sljedećim uvjetima:

(a)  država članica koja odobrava izuzeće za pet postotnih bodova premašuje ciljeve u pogledu recikliranja ambalažnog otpada po materijalu koje treba ostvariti do 2025. te se u skladu s izvješćem koje Komisija objavljuje tri godine prije tog datuma očekuje da će cilj za 2030. premašiti za pet postotnih bodova;

(b)  država članica koja odobrava izuzeće na dobrom je putu da ostvari ciljeve u pogledu sprečavanja nastanka otpada kako su utvrđeni u članku 43. ove Uredbe i može dokazati da je do 2028. ostvarila stopu sprečavanja nastanka otpada za najmanje 3 % u odnosu na polaznu vrijednost iz 2018.;

(c)  gospodarski subjekti donijeli su korporativni plan za sprečavanje nastanka otpada i recikliranje kojim se doprinosi postizanju ciljeva u vezi sa sprečavanjem nastanka otpada i recikliranjem iz članka 43. i članka 52.

Država članica može produljiti razdoblje od pet godina ako su ti uvjeti ispunjeni.

▌

15.  Države članice pod uvjetima utvrđenima u članku 51. mogu odrediti ciljeve za gospodarske subjekte koji premašuju minimalne ciljeve utvrđene u stavcima 1., 2., 3., 5. i 6. ovog članka u mjeri u kojoj su ti viši ciljevi potrebni kako bi država članica ostvarila jedan ili više ciljeva iz članka 43.

16.   Države članice pod uvjetima utvrđenima u članku 51. mogu za gospodarske subjekte odrediti ciljeve koji obuhvaćaju pića koja se stavljaju na raspolaganje u prodajnoj ambalaži, a koja nisu obuhvaćena stavkom 6. ovog članka u mjeri u kojoj su ti dodatni ciljevi potrebni kako bi država članica ostvarila jedan ili više ciljeva iz članka 43.

17.   Ciljevi utvrđeni u ovom članku izračunavaju se za razdoblje u trajanju od jedne kalendarske godine.

18.   Kako bi u obzir uzela najnovije znanstvene i gospodarske podatke i napredak, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 64. radi dopune ove Uredbe kako bi utvrdila:

(a)  izuzeća za gospodarske subjekte osim onih navedenih u ovom članku zbog posebnih gospodarskih ograničenja u određenom sektoru povezanih s ispunjavanjem ciljeva utvrđenih u ovom članku;

(b)  izuzeća za određene oblike ambalaže obuhvaćene ciljevima utvrđenima u stavcima 1., 2., 3., 5. i 6. ovog članka u slučaju problema u pogledu higijene i sigurnosti hrane koji onemogućuju postizanje tih ciljeva;

(c)  izuzeća za specifične oblike ambalaže obuhvaćene ciljevima utvrđenima u stavcima 1., 2., 3., 5. i 6. ovog članka u slučaju okolišnih problema koji onemogućuju postizanje tih ciljeva.

19.   Uzimajući u obzir najnovija tehnološka dostignuća i praktično iskustvo koje su stekli gospodarski subjekti i države članice, Komisija do 1. siječnja 2034. predstavlja izvješće o preispitivanju provedbe ciljeva za 2030. utvrđenih u ovom članku, u kojem ocjenjuje u kojoj mjeri ti ciljevi dovode do rješenja kojima se potiče održiva ambalaža koja je učinkovita i jednostavna za provedbu, izvedivost postizanja ciljeva utvrđenih za 2040. na temelju iskustva u postizanju ciljeva za 2030. i promjenjivih okolnosti, relevantnost zadržavanja izuzeća i odstupanja utvrđenih u ovom članku, procjenjivanje životnog ciklusa jednokratne ambalaže i ponovno uporabljive ambalaže te nužnost ili primjerenost utvrđivanja novih ciljeva za ponovnu uporabu i ponovno punjenje drugih kategorija ambalaže. Procjena Komisije uključuje procjenu učinka na zapošljavanje. Tom se izvješću prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog o izmjeni ovog članka, osobito ciljeva za 2040. Države članice do prosinca 2032. Komisiji dostavljaju podatke o procjeni učinka na zapošljavanje u vezi s provedbom ciljeva u pogledu ponovne uporabe na svojem državnom području. Prije nego što Komisiji dostave procjene učinka na zapošljavanje, države članice obavješćuju nacionalne socijalne partnere koji predstavljaju radnike i poslodavce u sektorima obuhvaćenima ciljevima u pogledu ponovne uporabe ambalaže i savjetuju se s njima.

Članak 30.

Pravila za izračun ostvarenja ciljeva ponovne uporabe ▌

1.  Za potrebe dokazivanja ostvarenja ciljeva utvrđenih u članku 29. stavcima 1. i 5. gospodarski subjekt koji upotrebljava takvu ambalažu izračunava sljedeće:

(a)  broj ekvivalentnih jedinica svakog od oblika ambalaže navedenih u članku 29. stavku 1. koji se smatraju ponovno uporabljivom ambalažom u okviru sustava za ponovnu uporabu koje je upotrijebio u kalendarskoj godini;

(b)  broj ekvivalentnih jedinica svakog od oblika ambalaže navedenih u članku 29. stavku 1., osim onih navedenih u točki (a), koje je upotrijebio u kalendarskoj godini.

2.  Za potrebe dokazivanja ostvarenja ciljeva utvrđenih u članku 29. stavku 6. i članku 33. krajnji distributer koji takve proizvode stavlja na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice za svaki cilj zasebno izračunava sljedeće:

(a)  ukupan broj prodajnih jedinica ili ukupan obujam napitaka ▌ u ponovno uporabljivoj ambalaži u okviru sustava za ponovnu uporabu koji su u određenoj kalendarskoj godini stavljeni na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice;

▌

(b)  ukupan broj prodajnih jedinica ili ukupni obujam napitaka koji su u kalendarskoj godini stavljeni na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice na načine osim onih navedenih u točki (a).

3.  Komisija do 30. lipnja 2027. donosi provedbeni akt kojim se utvrđuju metodologija i detaljna pravila za izračun za ciljeve utvrđene u članku 29.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

4.   Obveza dokazivanja postizanja ciljeva utvrđenih u članku 29. primjenjuje se od 1. siječnja 2030. ili 18 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu provedbenih akata iz stavka 3., ovisno o tome koji je datum kasniji.

Članak 31.

Izvješćivanje nadležnih tijela o ciljevima u pogledu ponovne uporabe ▌

1.  Gospodarski subjekti iz članka 29. stavaka od 1. do 8. nadležnom tijelu iz članka 40. ove Uredbe za svaku kalendarsku godinu dostavljaju podatke o ostvarenju ciljeva utvrđenih u članku 29.

2.  Izvješće iz stavka 1. podnosi se u roku od šest mjeseci od završetka izvještajne godine za koju su podaci prikupljeni.

3.  Prvo izvještajno razdoblje odnosi se na kalendarsku godinu koja počinje 1. siječnja 2030.

4.  Nadležna tijela uspostavljaju elektroničke sustave putem kojih im se dostavljaju podaci te određuju formate koji se trebaju upotrebljavati.

5.  Nadležna tijela mogu zatražiti dodatne informacije potrebne za osiguravanje pouzdanosti dostavljenih podataka.

6.  Države članice objavljuju rezultate izvješćâ iz stavka 1.

7.   Komisija do ... [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] osniva Europski opservatorij za ponovnu uporabu. Opservatorij je odgovoran za praćenje provedbe mjera utvrđenih u ovoj Uredbi, prikupljanje podataka o praksama ponovne uporabe i doprinos razvoju najboljih praksi u području ponovne uporabe.

Članak 32.

Obveza ponovnog punjenja u sektoru hrane i napitaka za ponijeti

1.   Do ... [24 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe]:

(a)  krajnji distributer koji svoju poslovnu djelatnost obavlja u ugostiteljskom sektoru i koji na tržištu na državnom području države članice u ambalaži za ponijeti stavlja na raspolaganje hladne ili tople napitke koji se na prodajnom mjestu pune u spremnike za ponijeti osigurava sustav u kojem potrošači mogu donijeti vlastite spremnike na punjenje;

(b)  krajnji distributer koji svoju poslovnu djelatnost obavlja u ugostiteljskom sektoru i koji na tržištu na državnom području države članice u ambalaži za ponijeti stavlja na raspolaganje gotovu hranu koja je namijenjena neposrednoj konzumaciji bez potrebe za daljnjom pripremom i obično se konzumira iz spremnika osigurava sustav u kojem potrošači mogu donijeti vlastite spremnike na punjenje.

2.  Krajnji distributeri iz stavka 1. robu kojom se napuni spremnik koji je potrošač sam donio ne nude po višoj cijeni i pod nepovoljnijim uvjetima u odnosu na prodajnu jedinicu koja se sastoji od iste robe i ambalaže za jednokratnu uporabu.

Krajnji distributeri krajnje potrošače na prodajnom mjestu putem jasno vidljivih i čitljivih informativnih ploča ili znakova obavješćuju o mogućnosti dobivanja robe u spremniku koji se može ponovno puniti i koji je potrošač sam donio.

Članak 33.

Ponuda ponovne uporabe u sektoru hrane i napitaka za ponijeti

1.   Do ... [36 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] krajnji distributer koji svoju poslovnu djelatnost obavlja u ugostiteljskom sektoru i koji na tržištu na državnom području države članice u ambalaži za ponijeti stavlja na raspolaganje hladne ili tople napitke ili gotovu hranu koja je namijenjena neposrednoj konzumaciji bez potrebe za daljnjom pripremom koji se na prodajnom mjestu pune u spremnike za ponijeti potrošačima nudi mogućnost ambalaže u okviru sustava za ponovnu uporabu.

2.  Krajnji distributeri obavješćuju krajnje potrošače na prodajnom mjestu putem jasno vidljivih i čitljivih informativnih ploča ili znakova o mogućnosti dobivanja robe u ponovno uporabljivoj ambalaži.

3.  Krajnji distributeri robu preuzetu u ponovno uporabljivoj ambalaži ne nude po višoj cijeni i pod nepovoljnijim uvjetima u odnosu na prodajnu jedinicu koja se sastoji od iste robe i ambalaže za jednokratnu uporabu.

4.  Krajnji distributeri izuzimaju se od primjene ovog članka ako su obuhvaćeni definicijom mikropoduzeća utvrđenom u Preporuci Komisije 2003/361/EZ.

5.  Gospodarski subjekt od 2030. nastoji ponuditi 10 % proizvoda u obliku ponovno uporabljive ambalaže.

6.  Države članice pod uvjetima utvrđenima u članku 51. mogu odrediti ciljeve za gospodarske subjekte koji premašuju minimalne ciljeve utvrđene u stavku 5. ovog članka u mjeri u kojoj su ti viši ciljevi potrebni kako bi država članica ostvarila jedan ili više ciljeva iz članka 43.

Poglavlje VI.

Plastične vrećice za nošenje

Članak 34.

Plastične vrećice za nošenje

1.  Države članice poduzimaju mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje na svojem državnom području.

Smatra se da je održivo smanjenje postignuto ako do 31. prosinca 2025. i do 31. prosinca svake godine nakon toga godišnja potrošnja ne premašuje 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi ili ekvivalentni cilj izražen u masi.

2.  Za mjere koje države članice trebaju poduzeti kako bi ostvarile cilj iz stavka 1. u obzir se uzimaju učinak proizvodnje, recikliranja i zbrinjavanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš te njihova svojstva u pogledu kompostiranja, trajnost i specifična namjena. Odstupajući od članka 4., takve mjere mogu obuhvaćati ograničenja stavljanja na tržište, pod uvjetom da su proporcionalne i nediskriminirajuće.

3.  Uz mjere iz navedenih stavaka 1. i 2. države članice mogu poduzeti mjere poput uvođenja ekonomskih instrumenata i nacionalnih ciljeva smanjenja za bilo koju vrstu plastičnih vrećica za nošenje, bez obzira na debljinu stijenki, u skladu s obvezama koje proizlaze iz UFEU-a.

4.  Države članice mogu od obveza iz stavka 1. izuzeti vrlo lagane plastične vrećice za nošenje koje su potrebne zbog higijenskih razloga ili služe kao prodajna ambalaža za rasutu hranu kako bi se spriječilo bacanje hrane.

5.   Komisija do ... [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] priprema izvješće o ambalažnim materijalima koji nisu navedeni u stavcima 1. i 2., a koji će vjerojatno imati štetniji utjecaj na okoliš i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog kojim se utvrđuju ciljevi u pogledu smanjenja i mjere za ostvarivanje tih ciljeva.

Poglavlje VII.

Sukladnost ambalaže

Članak 35.

Metode ispitivanja, mjerenja i izračuna

Za potrebe postizanja i provjere sukladnosti ambalaže sa zahtjevima iz članaka od 5. do 12. 24. i 27. ove Uredbe, ispitivanja, mjerenja i izračuni provode se na temelju pouzdanih, točnih i ponovljivih metoda kojima se uzimaju u obzir općeprihvaćene suvremene metode i za čije se rezultate smatra da imaju nisku razinu nesigurnosti.

Članak 36.

Pretpostavka sukladnosti

1.  Metode ispitivanja, mjerenja ili izračuna iz članka 35. koje su u skladu s usklađenim normama ili njihovim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, smatraju se sukladnima sa zahtjevima obuhvaćenima tim normama ili njihovim dijelovima utvrđenima u tom članku.

2.   Ako metode ispitivanja, mjerenja ili izračuna iz stavka 1. provode akreditirana tijela za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008, one se smatraju sukladnima sa zahtjevima iz stavka 1.

3.  Ako je ambalaža sukladna s usklađenim normama ili njihovim dijelovima na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, ona se smatra sukladnom sa zahtjevima ▌ obuhvaćenima tim normama ili njihovim dijelovima utvrđenima u člancima od 5. do 12., 24. i 27.

Članak 37.

Zajedničke ▌ specifikacije

1.  Ambalaža koja je sukladna sa zajedničkim ▌ specifikacijama iz stavka 2. ili njihovim dijelovima smatra se sukladnom sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 5. do 12. i 27. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni tim zajedničkim ▌ specifikacijama ili njihovim dijelovima.

2.  Komisija može provedbenim aktima utvrditi zajedničke ▌ specifikacije za zahtjeve utvrđene u člancima od 5. do 12. i članku 27. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  upućivanje na usklađene norme koje obuhvaćaju relevantne zahtjeve utvrđene u člancima od 5. do 12. i članku 27. nije objavljeno u Službenom listu Europske unije u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 i ne očekuje se da će se takvo upućivanje objaviti u razumnom roku, ili postojeća norma ne ispunjava zahtjeve koje sljedeći zahtjev nastoji obuhvatiti; i

(b)  Komisija je u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1025/2012 zatražila od jedne ili više europskih organizacija za normizaciju da izrade ili revidiraju usklađenu normu za zahtjeve utvrđene u člancima od 5. do 12. i članku 27. te je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

i.  zahtjev nije prihvatila nijedna od europskih organizacija za normizaciju kojima je zahtjev upućen;

ii.  zahtjev je prihvatila barem jedna od europskih organizacija za normizaciju kojima je zahtjev upućen, ali zatražene usklađene norme:

–  nisu donesene u roku određenom u zahtjevu,

–  nisu u skladu sa zahtjevom, ili

–  nisu u potpunosti u skladu sa zahtjevima koje nastoje obuhvatiti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

3.   Prije nego što izradi nacrt provedbenog akta, Komisija obavješćuje odbor iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1025/2012 da smatra da su uvjeti iz stavka 2. ispunjeni.

4.  Ako europska organizacija za normizaciju donese usklađenu normu i Komisiji predloži da se upućivanje na nju objavi u Službenom listu Europske unije, Komisija ocjenjuje usklađenu normu u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012. Kad se upućivanje na usklađenu normu objavljuje u Službenom listu Europske unije, Komisija stavlja izvan snage provedbene akte iz stavka 2. ili njihove dijelove koji obuhvaćaju iste zahtjeve utvrđene u člancima od 5. do 12. i članku 27 ▌ .

5.   Kada država članica ili Europski parlament smatraju da usklađena norma ne ispunjava u potpunosti zahtjeve utvrđene u člancima od 5. do 12. i članku 27., o tome obavješćuju Komisiju podnošenjem detaljnog objašnjenja. Komisija ocjenjuje to detaljno objašnjenje i, prema potrebi, može izmijeniti provedbeni akt kojim se utvrđuje dotična zajednička specifikacija.

Članak 38.

Postupak ocjenjivanja sukladnosti

Ocjenjivanje sukladnosti ambalaže sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 5. do 12. provodi se u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu VII.

Članak 39.

EU izjava o sukladnosti

1.  EU izjavom o sukladnosti potvrđuje se da je dokazano ispunjavanje zahtjeva iz članaka od 5. do 12.

2.  EU izjava o sukladnosti ima strukturu navedenu u Prilogu VIII., sadržava elemente određene u modulu iz Priloga VII. i redovito se ažurira. Prevodi se na jezik ili jezike koje zatraži država članica u kojoj se ambalaža stavlja na tržište ili na čijem se tržištu stavlja na raspolaganje.

3.  Ako se na ambalažu ili pakirani proizvod primjenjuje više akata Unije kojima se zahtijeva EU izjava o sukladnosti, prema potrebi, sastavlja se samo jedna EU izjava o sukladnosti za sve takve akte Unije. U toj izjavi navode se dotični akti Unije i upućivanja na njihove objave. To može biti dosje sastavljen od relevantnih pojedinačnih EU izjava o sukladnosti.

4.  Sastavljanjem EU izjave o sukladnosti izrađivač preuzima odgovornost za sukladnost ambalaže sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

5.   Nadležna tijela nastoje kontrolirati točnost najmanje dijela izjava o sukladnosti godišnje, ocijenjenih putem pristupa koji se temelji na riziku, i poduzimaju potrebne mjere za otklanjanje nesukladnosti, kao što je povlačenje nesukladnih proizvoda s tržišta.

Poglavlje VIII.

Gospodarenje ambalažom i ambalažnim otpadom

ODJELJAK 1.

Opće odredbe

Članak 40.

Nadležno tijelo

1.  Države članice imenuju jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za provedbu i izvršavanje obveza utvrđenih u ovom poglavlju i u članku 6. stavku 10., članku 29. stavcima od 1. do 8. te člancima 30., 31. i 34.

2.  Države članice utvrđuju pojedinosti o organizaciji i radu nadležnog tijela ili nadležnih tijela, uključujući administrativna i postupovna pravila kojima se uređuju:

(a)  registracija proizvođača u skladu s člankom 44.;

(b)  organizacija i praćenje zahtjeva za dostavljanje informacija na temelju članka 44. stavaka 7. i 8.;

(c)  nadzor nad provedbom obveza proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 45.;

(d)   ovlaštenje za ispunjavanje proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 47.;

(e)  stavljanje na raspolaganje informacija u skladu s člankom 56.

3.  Do ... [pet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] države članice obavješćuju Komisiju o imenima i adresama nadležnih tijela imenovanih na temelju stavka 1. Države članice bez nepotrebne odgode Komisiji priopćavaju svaku promjenu imena ili adrese tih nadležnih tijela.

Članak 41.

Izvješće o ranom upozoravanju

1.  Komisija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš sastavlja izvješća o napretku prema ostvarenju ciljeva iz članaka 43. i 52. najkasnije tri godine prije svakog od rokova utvrđenih u tim člancima.

2.  Izvješća iz stavka 1. obuhvaćaju sljedeće:

(a)  procjenu ostvarenja ciljeva za svaku državu članicu;

(b)  popis država članica za koje postoji rizik da neće uspjeti ostvariti ciljeve unutar odgovarajućih rokova, uz odgovarajuće preporuke za dotične države članice;

(c)  primjere najbolje prakse iz cijele Unije koji bi mogli poslužiti kao smjernice za napredak prema ostvarenju ciljeva.

Članak 42.

Planovi gospodarenja otpadom i programi za sprečavanje nastanka otpada

1.  Države članice u planove gospodarenja otpadom, u skladu s člankom 28. Direktive 2008/98/EZ, uvrštavaju posebno poglavlje o gospodarenju ambalažom i ambalažnim otpadom, uključujući mjere donesene na temelju članaka 48., 50. i 52. ove Uredbe.

2.   Države članice u programe za sprečavanje nastanka otpada, na temelju članka 29. Direktive 2008/98/EZ, uvrštavaju posebno poglavlje o sprečavanju nastanka ambalaže i ambalažnog otpada i onečišćivanja okoliša smećem, uključujući mjere donesene na temelju članaka 43. i 51. ove Uredbe.

ODJELJAK 2.

Sprečavanje nastanka otpada

Članak 43.

Sprečavanje nastanka ambalažnog otpada

1.  Svaka država članica smanjuje količinu nastalog ambalažnog otpada po stanovniku u odnosu na količinu nastalog ambalažnog otpada po stanovniku 2018. kako je prijavljena Komisiji u skladu s Odlukom 2005/270/EZ, i to barem za:

(a)  5 % do 2030.;

(b)  10 % do 2035.;

(c)  15 % do 2040.

Kako bi se države članice poduprlo u ostvarenju ciljeva u pogledu sprečavanja nastanka ambalažnog otpada iz stavka 1., Komisija do ... [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] provedbenim aktima donosi faktor korekcije kako bi se u obzir uzelo povećanje ili smanjenje turizma u odnosu na baznu godinu. Taj faktor korekcije temelji se na stopi stvaranja ambalažnog otpada po turistu i varijaciji turista u odnosu na referentnu godinu te se njime u obzir uzima potencijal za smanjenje ambalažnog otpada u turizmu.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 3., države članice koje su već uspostavile odvojene sustave gospodarenja ambalažnim otpadom, odnosno jedan sustav za ambalažni otpad iz kućanstava, a drugi za industrijski i komercijalni ambalažni otpad, mogu zadržati svoje posebne sustave.

3.   Pri ostvarivanju ciljeva utvrđenih u stavku 1. svaka država članica nastoji smanjiti količinu nastalog plastičnog ambalažnog otpada.

4.  Države članice, u skladu s općim ciljevima politike Unije o otpadu i kako bi ostvarile ciljeve utvrđene u ovom članku, provode mjere za sprečavanje nastanka ambalažnog otpada i smanjenje učinka ambalaže na okoliš. Uz mjere navedene u ovoj Uredbi, te mjere mogu uključivati korištenje ekonomskih instrumenata i drugih mjera za poticanje primjene hijerarhije otpada, kao što su mjere iz Priloga IV. i IV.a Direktivi 2008/98/EZ, ili drugih primjerenih instrumenata i mjera, uključujući poticaje u okviru programa proširene odgovornosti proizvođača i zahtjeve da proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača donesu planove za sprečavanje nastanka otpada. One su proporcionalne i nediskriminirajuće te osmišljene tako da se izbjegnu prepreke trgovini i narušavanje tržišnog natjecanja u skladu s UFEU-om. Takve mjere ne dovode do prelaska na lakši ambalažni materijal kojim se ispunjava cilj smanjenja količine otpada na najmanju moguću mjeru.

5.   Za potrebe stavka 4. i ne dovodeći u pitanje članak 16. stavak 2. Direktive (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća(78), države članice potiču restorane, kantine, barove, kafiće i usluge pripreme i posluživanja da svoje klijente, besplatno ili uz nisku naknadu za uslugu, posluže vodom iz slavine, ako je dostupna, u obliku koji se može ponovno upotrijebiti ili ponovno puniti.

6.  Za potrebe stavka 4. države članice mogu, uz poštovanje odredaba utvrđenih u ovoj Uredbi, uvesti mjere sprečavanja nastanka ambalažnog otpada kojima se premašuju minimalni ciljevi utvrđeni u stavku 1.

7.   Odstupajući od stavka 1., države članice mogu do 2025. zatražiti od Komisije da se za izračun ciljeva na temelju stavka 1. upotrijebi druga bazna godina, a ne 2018. Ne dovodeći u pitanje stavke 4. i 6. ovog članka, Komisija može dopustiti državama članicama da pri izračunu ciljeva na temelju stavka 1. upotrebljavaju zatraženu baznu godinu pod uvjetom da država članica dostavi potkrijepljene dokaze:

(a)  o znatnom povećanju ambalažnog otpada tijekom godine koja će se upotrijebiti kao bazna godina za izračun ciljeva iz stavka 1.;

(b)  o tome da je takvo povećanje samo posljedica promjena u postupku izvješćivanja;

(c)  o tome da povećanje nije posljedica povećane potrošnje; i

(d)  o boljoj usporedivosti podataka među državama članicama.

8.  Komisija do ... [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] revidira ciljeve utvrđene u stavku 1. i procjenjuje potrebu za uključivanjem posebnih ciljeva za određene ambalažne materijale. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, kojem, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

▌

ODJELJAK 3.

Registar proizvođača i proširena odgovornost proizvođača

Članak 44.

Registar proizvođača

1.  Države članice do 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu provedbenih akata iz članka 44. stavka 14. uspostavljaju registar koji služi za praćenje sukladnosti proizvođača ambalaže sa zahtjevima utvrđenima u ovom poglavlju.

U tom se registru navode poveznice na internetske stranice drugih nacionalnih registara proizvođača kako bi se u svim državama članicama olakšala registracija proizvođača ili ovlaštenih zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača.

2.  Proizvođači se registriraju u registru iz stavka 1. U tu svrhu podnose zahtjev za registraciju u svakoj državi članici u kojoj prvi put stavljaju ambalažu ili pakirane proizvode na raspolaganje na tržištu te države članice. Ako je proizvođač to povjerio organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača kako je navedeno u članku 46. stavku 1., obveze utvrđene u ovom članku ispunjava ta organizacija, osim ako država članica u kojoj je registar uspostavljen odredi drukčije.

3.  Države članice mogu predvidjeti da obveze iz ovog članka može, u ime proizvođača pisanim ovlaštenjem, ispunjavati ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača.

4.  Proizvođači ambalažu ne stavljaju na raspolaganje na tržištu države članice ako oni sami ili, kad je to primjenjivo, u skladu s člankom 45., njihovi ovlašteni zastupnici za proširenu odgovornost proizvođača nisu registrirani u toj državi članici.

5.  Zahtjev za registraciju obuhvaća informacije koje se pružaju u skladu s dijelom A Priloga IX. Države članice mogu zatražiti dodatne informacije ili dokumente ako su takve informacije ili dokumenti potrebni za praćenje i osiguravanje sukladnosti s ovom Uredbom i pravilima koje je određena država članica donijela na temelju članka 40. stavka 2.

6.  Ako ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača zastupa više proizvođača, uz informacije koje se pružaju na temelju stavka 5. zasebno dostavlja ime i podatke za kontakt svih proizvođača koje zastupa.

7.  Proizvođač ili, kad je to primjenjivo, njegov ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, kako je utvrđeno nacionalnim pravom u skladu sa stavkom 2. ovog članka, nadležnom tijelu odgovornom za registar do 1. lipnja za svaku punu prethodnu kalendarsku godinu dostavljaju informacije utvrđene u dijelu B Priloga IX. Države članice mogu zahtijevati da neovisni revizori pod nadzorom nadležnih tijela iz članka 40. stavka 1. na temelju nacionalnih normi, ako one postoje, provedu reviziju i potvrde izvješća.

8.   Proizvođači koji su tijekom jedne kalendarske godine na tržište države članice prvi put stavili na raspolaganje količinu ambalaže ili pakiranih proizvoda manju od 10 tona, ili, ako je primjenjivo, proizvođačev ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, kako je utvrđeno nacionalnim pravom u skladu sa stavkom 2. ovog članka, nadležnom tijelu odgovornom za registar do 1. lipnja za svaku punu prethodnu kalendarsku godinu dostavljaju informacije utvrđene u dijelu C Priloga IX.

Države članice mogu predvidjeti da za određenu kalendarsku godinu proizvođači i, ako je primjenjivo, proizvođačevi ovlašteni zastupnici ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača smiju dostavljati informacije na temelju prethodnog podstavka samo ako tijekom jedne kalendarske godine na tržište stave količinu ambalaže čija je maksimalna granična vrijednost manja od 10 tona, pod uvjetom da u protivnom dotična država članica neće imati dovoljno točnih podataka za:

(a)  ispunjavanje obveza izvješćivanja iz članka 56. stavaka 1. i 2. u toj kalendarskoj godini; i

(b)  osiguravanje da je baza podataka iz članka 57. potpuna i pruža podatke iz članka 56. stavka 2. točke (a).

9.   Ako je to potrebno iz proračunskih razloga, država članica od proizvođača može zahtijevati da nadležnom tijelu odgovornom za registar na temelju ovog članka na tromjesečnoj osnovi dostavlja informacije utvrđene u dijelu B i C Priloga IX.

10.   Proizvođači, u slučaju pojedinačnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača kojoj je to povjereno, u slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, ili operatori sustava ponovne uporabe, u slučaju da sustavi ponovne uporabe ispunjavaju obveze proširene odgovornosti proizvođača, nadležnom tijelu na godišnjoj osnovi za svaku prethodnu kalendarsku godinu dostavljaju informacije utvrđene u dijelu D Priloga IX. Države članice na temelju nacionalnog prava mogu predvidjeti da u slučaju kada su javna tijela odgovorna za organizaciju gospodarenja ambalažnim otpadom, ta tijela dostavljaju informacije utvrđene u dijelu D Priloga IX.

11.  Nadležno tijelo odgovorno za registar:

(a)  zaprima zahtjeve za upis u registar proizvođača iz stavka 2. putem elektroničkog sustava za obradu podataka, o čemu objavljuje pojedinosti na svojim internetskim stranicama;

(b)  odobrava upise u registar i izdaje registarski broj najkasnije 12 tjedana od primitka svih informacija navedenih u stavcima 5. i 6.;

(c)  može utvrditi načine postupanja u pogledu zahtjeva i postupka upisa u registar bez dodavanja bitnih zahtjeva zahtjevima koji su utvrđeni u stavcima 5. i 6.;

(d)  može proizvođačima naplaćivati razmjerne naknade utemeljene na troškovima za obradu zahtjeva iz stavka 2.;

(e)  zaprima i prati izvješća iz stavaka 7. i 8.

12.  Proizvođač ili, kad je to primjenjivo, proizvođačev ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača bez nepotrebne odgode obavješćuje nadležno tijelo o svim promjenama informacija sadržanih u registraciji i o svakom trajnom prestanku stavljanja na raspolaganje ambalaže ili pakiranog proizvoda prvi put na tržište države članice iz u registracije. Proizvođač se briše iz registra tri godine nakon završetka kalendarske godine u kojoj njegova registracija ističe ako je prestao postojati kao proizvođač.

13.  Države članice osiguravaju da je popis registriranih proizvođača lako i besplatno dostupan javnosti. Međutim, povjerljivost poslovno osjetljivih informacija čuva se u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom. Popis registriranih proizvođača strojno je čitljiv, može se razvrstavati i pretraživati, pri čemu se poštuju otvorene norme uporabe za treće strane.

14.  Komisija do ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] donosi provedbene akte kojima utvrđuje format za registraciju i dostavljanje izvješća u registar te određuje detaljnije podatke o kojima treba izvješćivati, kao i vrste ambalaže i kategorije materijala koje treba obuhvatiti izvješćivanjem.

Format za izvješćivanje interoperabilan je, temelji se na otvorenim normama i strojno čitljivim podacima te je prenosiv putem interoperabilne mreže za razmjenu podataka bez ovisnosti o određenom pružatelju usluga.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

Članak 45.

Proširena odgovornost proizvođača

1.  Kad je riječ o ambalaži ili pakiranom proizvodu koje prvi put stavljaju na raspolaganje ▌ na tržištu države članice, proizvođači ▌ imaju proširenu odgovornost proizvođača na temelju programa koji su uspostavljeni u skladu s člancima 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ i ovim odjeljkom.

2.   Uz troškove iz članka 8.a stavka 4. točke (a) Direktive 2008/98/EZ financijski doprinosi koje uplaćuju proizvođači obuhvaćaju:

(a)  troškove označivanja spremnika za otpad radi skupljanja ambalažnog otpada kako je navedeno u članku 13.; i

(b)  troškove provedbe istraživanja sastava skupljenog miješanog komunalnog otpada u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2023/595(79) i provedbenim aktima koje treba donijeti na temelju članka 56. stavka 7. točke (a) ove Uredbe ako je tim provedbenim aktima predviđena obveza provedbe takvih istraživanja.

Troškovi koje treba pokriti utvrđuju se na transparentan, razmjeran, nediskriminirajući i učinkovit način.

3.  Proizvođač kako je definiran u članku 3. točki 15. podtočki (c) pisanim ovlaštenjem imenuje ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača u svakoj državi članici, osim onoj u kojoj ima poslovni nastan, u kojoj ambalažu prvi put stavlja na raspolaganje. Države članice mogu predvidjeti da proizvođači s poslovnim nastanom u trećim zemljama pisanim ovlaštenjem imenuju ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača kada pakirane proizvode prvi put stavljaju na raspolaganje na njihovu državnom području.

4.   Države članice mogu predvidjeti da se, kada je u toj državi članici predviđeno automatsko usklađivanje podataka s nacionalnim registrom, to primjenjuje na provjeru točaka (a) i (b).

5.  Za potrebe sukladnosti s člankom 30. stavkom 1. točkama (d) i (e) Uredbe (EU) 2022/2065 pružatelji internetskih platformi obuhvaćeni područjem primjene poglavlja III. odjeljka 4. Uredbe (EU) 2022/2065, koji potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima, od proizvođača koji potrošačima u Uniji nude ambalažu, prije nego što im omoguće korištenje njihovih usluga, dobivaju sljedeće informacije:

(a)  informacije o registraciji proizvođača iz članka 44. u državi članici u kojoj se nalazi potrošač i registarski broj tog proizvođača iz tog registra;

(b)  samocertificiranje proizvođača kojim on potvrđuje da nudi isključivo ambalažu za koju su u državi članici u kojoj se nalazi potrošač ispunjeni zahtjevi proširene odgovornosti proizvođača iz stavaka 1. i 3. ovog članka.

Ako proizvođač svoje proizvode prodaje na internetskom tržištu, obveze utvrđene u članku 45. stavku 2. može, u ime proizvođača pisanim ovlaštenjem, ispunjavati pružatelj internetske platforme.

6.   Po primitku informacija iz stavka 5. i prije nego što proizvođačima omogući korištenje njegovih usluga, pružatelj internetskih platformi ulaže maksimalne napore kako bi procijenio pouzdanost i potpunost zaprimljenih informacija.

Članak 46.

Organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača

1.  Proizvođači mogu organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača ovlaštenoj u skladu s člankom 47. povjeriti zadatak ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača u njihovo ime. Države članice mogu donijeti mjere kojima se uvodi obvezno povjeravanje tog zadatka organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača.

2.  Ako je na državnom području određene države članice više organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača ovlašteno za ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača, ta država članica osigurava da sve organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača i svi proizvođači koji to nisu povjerili organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača, promatrani zajedno, pokrivaju cijelo državno područje te države članice kad je riječ o aktivnostima u skladu s člankom 47. stavkom 3. te člancima 48. i 50. Države članice nadležnom tijelu ili neovisnoj trećoj strani imenovanoj u tu svrhu povjeravaju osiguravanje koordiniranog ispunjavanja obveza organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača.

3.  Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju povjerljivost podataka koje posjeduju u pogledu zaštićenih informacija ili informacija koje se mogu izravno pripisati pojedinim proizvođačima ili njihovim ovlaštenim zastupnicima.

4.  Osim informacija iz članka 8.a stavka 3. točke (e) Direktive 2008/98/EZ, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača barem jednom godišnje na svojim internetskim stranicama objavljuju ▌ informacije o količini ambalaže ili pakiranog proizvoda koja je prvi put stavljena na raspolaganje na tržištu određene države članice i o razinama oporabljenih i recikliranih materijala u odnosu na količinu ambalaže za koju izvršavaju obveze odgovornosti proizvođača. Države članice mogu predvidjeti da u slučaju kada su javna tijela odgovorna za organizaciju gospodarenja ambalažnim otpadom, ta tijela na svojim internetskim stranicama barem jednom godišnje objavljuju informacije o količinama oporabljenih i recikliranih materijala u odnosu na količinu ambalažnog otpada nastalog na njihovu državnom području.

5.   Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju jednako postupanje prema proizvođačima, neovisno o njihovu podrijetlu ili veličini, bez nametanja nerazmjernog opterećenja za proizvođače malih količina ambalaže, uključujući mala i srednja poduzeća.

Članak 47.

Ovlaštenje za ispunjavanje proširene odgovornosti proizvođača

1.  Proizvođač, u slučaju pojedinačnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača kojoj je to povjereno, u slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, nadležnom tijelu podnosi zahtjev za ovlaštenje.

2.  Država članica u okviru svojih mjera kojima se propisuju administrativna i postupovna pravila iz članka 40. utvrđuje zahtjeve i pojedinosti za postupak ovlaštenja, koji se mogu razlikovati kod pojedinačnog ili kolektivnog ispunjavanja proširene odgovornosti proizvođača, te načine provjere sukladnosti, uključujući informacije koje proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebaju dostaviti u tu svrhu. Postupak ovlaštenja obuhvaća zahtjeve za provjeru aranžmana koji su uspostavljeni kako bi se osigurala sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u stavku 3. i vremenske rokove za tu provjeru koji ne smiju biti dulji od 18 tjedana od dostave potpune dokumentacije u vezi sa zahtjevom. Tu provjeru izvršava nadležno tijelo ili neovisni stručnjak koji rezultate provjere iznosi u izvješću o provjeri. Neovisni stručnjak neovisan je u odnosu na nadležno tijelo i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača ili proizvođače ovlaštene za pojedinačno ispunjavanje odgovornosti.

3.  Mjere koje države članice trebaju odrediti u skladu sa stavkom 2. obuhvaćaju mjere kojima se osigurava:

(a)  da se poštuju zahtjevi iz članka 8.a stavka 3. točaka od (a) do (d) Direktive 2008/98/EZ;

(b)  da su mjere koje je uveo ili platio proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača dostatne da se potrošačima omogući besplatan povrat svegambalažnog otpada i gospodarenje tim otpadom u skladu s člankom 48. stavcima 1. i 3. te člankom 50., čija je učestalost proporcionalna obuhvaćenom području i obujmu, uzimajući u obzir količinu i vrste ambalaže ili pakiranih proizvoda koje su taj proizvođač ili proizvođači u čije ime djeluje organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača prvi put stavili na raspolaganje na tržištu države članice;

(c)  da se s distributerima, javnim tijelima ili trećim stranama koje u njihovo ime gospodare otpadom uspostave aranžmani koji su potrebni u tu svrhu, uključujući preliminarne aranžmane;

(d)  da je dostupan potreban kapacitet za razvrstavanje i recikliranje kako bi osiguralo da se skupljeni ambalažni otpad podvrgava preliminarnoj obradi i visokokvalitetnom recikliranju;

(e)  da se poštuje zahtjev iz stavka 6.

4.  Proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača bez nepotrebne odgode obavješćuje nadležno tijelo o svim promjenama informacija sadržanih u zahtjevu za ovlaštenje, svim promjenama koje se odnose na uvjete ovlaštenja ili o trajnom prestanku rada. Nadležno tijelo može odlučiti izmijeniti određeno ovlaštenje u skladu s prijavljenim promjenama.

5.  Nadležno tijelo može odlučiti opozvati određeno ovlaštenje, osobito ako proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača više ne ispunjava zahtjeve u pogledu organizacije obrade ambalažnog otpada ili ako ne ispuni druge obveze proširene odgovornosti proizvođača u okviru programa uspostavljenih u skladu s člancima 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ i ovim odjeljkom, kao što su izvješćivanje nadležnog tijela ili obveze obavješćivanja o svim promjenama koje se odnose na uvjete ovlaštenja ili ako prestane s radom.

6.  Proizvođač, u slučaju pojedinačnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, i organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, imenovana u slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, daju odgovarajuće jamstvo za pokrivanje troškova povezanih s postupcima gospodarenja otpadom koje proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača snosi u slučaju neispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, među ostalim u slučaju trajnog prestanka rada ili nesolventnosti. Države članice mogu odrediti dodatne zahtjeve za to jamstvo. Navedeno jamstvo može biti u obliku javnog fonda koji se financira naknadama proizvođača i za koji je država članica solidarno odgovorna.

ODJELJAK 4.

Sustavi za povrat i skupljanje te sustavi povratne naknade

Članak 48.

Sustavi za povrat i skupljanje

1.  Države članice osiguravaju da su uspostavljeni sustavi i infrastrukture koji omogućuju povrat i odvojeno skupljanje sveg ambalažnog otpada od krajnjih korisnika kako bi se osigurala njegova obrada u skladu s člancima 4., 10. i 13. Direktive 2008/98/EZ i olakšala njegova priprema za ponovnu uporabu i visokokvalitetno recikliranje. Ambalaža koja je u skladu s kriterijima za dizajn za recikliranje, kako su utvrđeni u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 6. stavka 4. ove Direktive, skuplja se za recikliranje. Spaljivanje i odlaganje takve ambalaže na odlagališta nije dopušteno, uz iznimku otpada koji je nastao naknadnim postupcima obrade odvojeno skupljenog ambalažnog otpada čije recikliranje nije izvedivo ili ne postiže najbolji ukupan učinak na okoliš.

2.   Kako bi se olakšalo visokokvalitetno recikliranje, države članice osiguravaju da je uspostavljena sveobuhvatna infrastruktura za skupljanje i razvrstavanje radi lakšeg recikliranja i osiguravanja dostupnosti plastične sirovine za recikliranje. Takvi sustavi mogu omogućiti prioritetni pristup recikliranim materijalima za primjene u kojima se posebna kvaliteta recikliranog materijala čuva ili oporabljuje tako da se može dalje reciklirati i upotrijebiti na isti način i u sličnu svrhu, uz minimalan gubitak količine, kvalitete ili funkcije.

3.  Države članice mogu za određene oblike otpada dozvoliti izuzeća od obveze povrata i odvojenog skupljanja otpada iz stavka 1. pod uvjetom da zajedničko skupljanje ambalaže ili frakcija takvog ambalažnog otpada ili njihovo skupljanje zajedno s drugim otpadom ne utječe na sposobnost podvrgavanja takve ambalaže ili frakcija ambalažnog otpada pripremi za ponovnu uporabu, recikliranju ili drugim postupcima oporabe u skladu s člancima 4. i 13. Direktive 2008/98/EZ te pod uvjetom da je rezultat tih postupaka usporedive kvalitete s onim koji se postiže odvojenim skupljanjem.

4.  Za sustave iz stavka 1. vrijedi sljedeće:

(a)  otvoreni su za sudjelovanje gospodarskih subjekata iz dotičnih sektora, nadležnih javnih tijela i trećih strana koje u njihovo ime gospodare otpadom;

(b)  obuhvaćaju cijelo državno područje države članice i sav ambalažni otpad od svih vrsta ambalaže i aktivnosti te uzimaju u obzir broj stanovnika, očekivanu količinu i sastav ambalažnog otpada te pristupačnost i blizinu za krajnje korisnike. Uključuju odvojeno skupljanje na javnim mjestima, u poslovnim prostorima i stambenim područjima, čiji je kapacitet dostatan;

(c)  prihvaćaju uvezene proizvode pod nediskriminirajućim uvjetima kad je riječ o detaljnim aranžmanima i cijenama određenima za pristup tim sustavima te svim drugim uvjetima, te su osmišljeni tako da se izbjegavaju prepreke trgovini i narušavanje tržišnog natjecanja u skladu s UFEU-om.

5.   Države članice mogu predvidjeti sudjelovanje javnih sustava gospodarenja otpadom u organizaciji sustava iz stavka 1.

6.  Države članice poduzimaju mjere za promicanje recikliranja ambalažnog otpada koje je u skladu sa standardima kvalitete za uporabu recikliranih materijala u relevantnim sektorima.

▌

7.   Države članice mogu osigurati da se ambalažni otpad koji se ne skuplja odvojeno razvrstava prije postupka zbrinjavanja ili energetske oporabe kako bi se uklonila ambalaža dizajnirana za recikliranje.

Članak 49.

Obvezno skupljanje

Države članice do 1. siječnja 2029. donose obvezne ciljeve u pogledu skupljanja i poduzimaju mjere koje su potrebne kako bi se osiguralo da skupljanje materijala navedenih u članku 52. bude u skladu s ciljevima u pogledu recikliranja utvrđenima u članku 52. i s obveznim ciljevima u pogledu recikliranog sadržaja utvrđenima u članku 7.

Članak 50.

Sustavi povratne naknade

1.  Države članice do 1. siječnja 2029. poduzimaju mjere koje su potrebne kako bi se na godišnjoj osnovi osiguralo odvojeno skupljanje najmanje 90 % masenog udjela oblika ambalaže navedenih u nastavku koji su prvi put stavljeni na raspolaganje na tržištu u toj državi članici u određenoj kalendarskoj godini:

(a)  plastične boce za napitke za jednokratnu uporabu zapremnine do tri litre; i

(b)  jednokratni metalni spremnici za napitke zapremnine do tri litre.

Države članice mogu upotrebljavati količinu ambalažnog otpada koji je nastao od ambalaže stavljene na tržište kako bi izračunale ciljeve utvrđene u točkama (a) i (b) kako je utvrđeno u provedbenom aktu na temelju članka 53. stavka 2.

2.  Kako bi se ostvarili ciljevi iz stavka 1., države članice poduzimaju mjere koje su potrebne kako bi se osigurala uspostava sustava povratne naknade za relevantne oblike ambalaže iz stavka 1. i kako bi se osiguralo da se povratna naknada naplaćuje na prodajnom mjestu. Države članice gospodarske subjekte mogu izuzeti od naplaćivanja povratne naknade u slučaju konzumacije proizvoda u prostorijama ugostiteljskog sektora, pod uvjetom da je ambalaža koja je označena kao povratna otvorena, proizvod se konzumira, a prazna ambalaža označena kao povratna vraća se unutar tog prostora.

Obveza utvrđena u prvoj rečenici prvog podstavka ne primjenjuje se na ambalažu za:

(a)  vino i kategorije vinskih proizvoda navedene u točkama 1., 3., 8., 9., 11., 12., 15., 16. i 17. dijelu II. Priloga VII. Uredbi (EU) br. 1308/2013 ili aromatizirane proizvode od vina kako su definirani u Uredbi (EU) br. 251/2014;(b) proizvode slične vinskim proizvodima i aromatiziranim proizvodima od vina dobivene od voća koje nije grožđe i povrća te ostala fermentirana pića obuhvaćena oznakom KN 2206 00;

(c)  žestoka pića na bazi alkohola koja odgovaraju tarifnom broju 2208 kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87;

(d)  mlijeko i mliječne proizvode navedene u dijelu XVI. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1308/2013.

Države članice mogu od sudjelovanja u sustavima povratne naknade izuzeti plastične boce za napitke za jednokratnu uporabu i metalne spremnike za napitke za jednokratnu uporabu zapremnine manje od 0,1 litre ako takvo sudjelovanje nije tehnički izvedivo.

3.  ▌ Države članice mogu biti izuzete od obveze iz stavka 2. pod sljedećim uvjetima:

(a)  stopa odvojenog skupljanja dotičnog oblika ambalaže propisana člankom 48. stavcima 4. i 6., o kojoj se Komisiju izvješćuje na temelju članka 56. stavka 1. točke (c), iznosi više od 80 % masenog udjela takve ambalaže koja je prvi put stavljena na raspolaganje na tržištu na državnom području te države članice u kalendarskoj godini 2026. Ako Komisiji taj podatak još nije dostavljen, država članica na temelju validiranih nacionalnih podataka dostavlja argumentirano obrazloženje o ispunjenju uvjeta za izuzeće utvrđenih u ovom stavku te opis provedenih mjera;

(b)  država članica najkasnije 12 mjeseci prije roka utvrđenog u stavku 1. ovog članka obavješćuje Komisiju o svojem zahtjevu za izuzeće i dostavlja plan provedbe s prikazom strategije s konkretnim mjerama, uključujući vremenski plan, za postizanje stope odvojenog skupljanja od 90 % masenog udjela ambalaže iz stavka 1.

4.  U roku od tri mjeseca od primitka plana provedbe podnesenog na temelju stavka 3. točke (b) Komisija može od države članice zatražiti da revidira taj plan ako smatra da on nije u skladu sa zahtjevima iz točke (b) tog stavka. Dotična država članica u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva Komisije dostavlja revidirani plan.

5.  Ako se stopa odvojenog skupljanja ambalaže iz stavka 1. u dotičnoj državi članici smanji i tijekom tri uzastopne kalendarske godine ostane manja od 90 % masenog udjela određenog oblika ambalaže stavljenog na tržište, Komisija obavješćuje tu državu članicu da se izuzeće više ne primjenjuje. Sustav povratne naknade uspostavlja se do 1. siječnja druge kalendarske godine koja slijedi nakon godine u kojoj je Komisija dotičnu državu članicu obavijestila da se izuzeće više ne primjenjuje.

6.  Države članice nastoje uspostaviti i održavati sustave povratne naknade, posebno za jednokratne staklene boce za napitke i za kartonsku ambalažu za napitke ▌. Države članice nastoje osigurati da su sustavi povratne naknade za oblike jednokratne ambalaže, posebno za jednokratne staklene boce za napitke, jednako dostupni i za ponovno uporabljivu ambalažu kad je to tehnički i ekonomski izvedivo.

7.  Država članica može uz poštovanje općih pravila propisanih UFEU-om i odredaba ove Uredbe donijeti odredbe koje nadilaze minimalne zahtjeve utvrđene u ovom članku, kao što je mogućnost uključivanja ambalaže navedene u stavku 2. točkama (a) i (b) te ambalaže za druge proizvode ili od drugih materijala.

8.  Države članice osiguravaju da su mjesta i mogućnosti za povrat ponovno uporabljive ambalaže čiji su svrha i oblik slični onima utvrđenima u stavku 1. praktična i za krajnje korisnike jer oni trebaju vratiti jednokratnu ambalažu u sustav povratne naknade.

9.  Države članice osiguravaju da do 1. siječnja 2029. barem sustavi povratne naknade ▌ uspostavljeni na temelju stavka 2. nakon stupanja na snagu ove Uredbe ispunjavaju minimalne kriterije iz Priloga X.

Minimalni kriteriji navedeni u Prilogu X. ne primjenjuju se na sustave povratne naknade uspostavljene prije stupanja na snagu ove Uredbe, kojima se do 1. siječnja 2029. postiže cilj od 90 % utvrđen u stavku 1. Države članice nastoje osigurati da su postojeći sustavi povratne naknade u skladu s minimalnim zahtjevima iz Priloga X. tijekom prvog preispitivanja. Ako se cilj od 90 % ne postigne do 1. siječnja 2029., postojeći sustavi povratne naknade moraju biti u skladu s minimalnim zahtjevima iz Priloga X. najkasnije do 1. siječnja 2035.

Komisija u suradnji s državama članicama do 1. siječnja 2038. procjenjuje provedbu ovog članka i utvrđuje načine za povećanje interoperabilnosti sustava povratne naknade.

10.   Minimalni kriteriji navedeni u Prilogu X. ne primjenjuju se u najudaljenijim regijama kako su priznate u četvrtom podstavku članka 349. UFEU-a, uzimajući u obzir njihove lokalne posebnosti.

ODJELJAK 5.

Ponovna uporaba i ponovno punjenje

Članak 51.

Ponovna uporaba i ponovno punjenje

1.  Države članice poduzimaju mjere za potporu uspostavi sustava za ponovnu uporabu ambalaže s dostatnim poticajima za povrat i sustava za ponovno punjenje na način prihvatljiv za okoliš. Ti su sustavi u skladu sa zahtjevima iz članaka 27. i 28. ove Uredbe i Priloga VI. ovoj Uredbi te ne ugrožavaju higijenu hrane ni sigurnost potrošača.

2.  Mjere iz stavka 1. mogu uključivati:

(a)  primjenu sustava povratne naknade koji su u skladu s minimalnim zahtjevima iz Priloga X. za ponovno uporabljivu ambalažu i druge oblike ambalaže osim onih navedenih u članku 50. stavku 1.;

(b)  primjenu gospodarskih poticaja, uključujući zahtjeve za krajnje distributere, za naplatu uporabe jednokratne ambalaže i za informiranje potrošača o cijeni takve ambalaže na prodajnom mjestu;

(c)  zahtjeve za izrađivače ili krajnje distributere da u ponovno uporabljivoj ambalaži u okviru sustava za ponovnu uporabu ili putem sustava ponovnog punjenja stavljaju na raspolaganje određeni postotak proizvoda koji nisu obuhvaćeni ciljevima iz članka 29., pod uvjetom da to ne dovodi do poremećaja na unutarnjem tržištu ni do prepreka trgovini proizvodima iz drugih država članica.

3.   Države članice osiguravaju da se minimalni dio proračuna programa proširene odgovornosti proizvođača i sustava povratne naknade namjenjuje financiranju mjera smanjenja i sprečavanja.

ODJELJAK 6.

Ciljevi u pogledu recikliranja i promicanje recikliranja

Članak 52.

Ciljevi u pogledu recikliranja i promicanje recikliranja

1.  Države članice poduzimaju mjere koje su potrebne kako bi postigle sljedeće ciljeve u pogledu recikliranja na cijelom svojem državnom području:

(a)  do 31. prosinca 2025. najmanje 65 % masenog udjela ukupno nastalog ambalažnog otpada;

(b)  do 31. prosinca 2025. sljedeće minimalne postotke masenog udjela za sljedeće materijale sadržane u nastalom ambalažnom otpadu:

i.  50 % plastike;

ii.  25 % drva;

iii.  70 % željeznih metala;

iv.  50 % aluminija;

v.  70 % stakla;

vi.  75 % papira i kartona;

(c)  do 31. prosinca 2030. najmanje 70 % masenog udjela ukupno nastalog ambalažnog otpada;

(d)  do 31. prosinca 2030. sljedeće minimalne postotke masenog udjela za sljedeće materijale sadržane u nastalom ambalažnom otpadu:

i.  55 % plastike;

ii.  30 % drva;

iii.  80 % željeznih metala;

iv.  60 % aluminija;

v.  75 % stakla;

vi.  85 % papira i kartona.

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točke (a) i (c), država članica može rokove utvrđene u stavku 1. točki (b) podtočkama od i. do vi. i točki (d) podtočkama od i. do vi. odgoditi za najviše pet godina pod sljedećim uvjetima:

(a)  odstupanje od ciljeva tijekom razdoblja odgode ograničeno je na maksimalno 15 postotnih bodova za jedan cilj ili podijeljeno između dvaju ciljeva;

(b)  stopa recikliranja za jedan cilj ne smanjuje se na razinu ispod 30 % kao posljedica odstupanja od ciljeva tijekom razdoblja odgode;

(c)  kao posljedica odstupanja od ciljeva tijekom razdoblja odgode, stopa recikliranja za jedan cilj iz stavka 1. točke (b) podtočaka v. i vi. ne smanjuje se na razinu ispod 60 %, a stopa recikliranja za jedan cilj iz stavka 1. točke (d) podtočaka v. i vi. ne smanjuje se na razinu ispod 70 %; i

(d)  država članica najmanje 24 mjeseca prije relevantnog roka utvrđenog u stavku 1. točkama (b) i (d) ovog članka obavješćuje Komisiju o svojoj namjeri da odgodi rok te joj dostavlja plan provedbe u skladu s Prilogom XI. ovoj Uredbi, koji se može objediniti s planom provedbe koji se podnosi na temelju članka 11. stavka 3. točke (b) Direktive 2008/98/EZ.

3.  U roku od tri mjeseca od primitka plana provedbe podnesenog na temelju stavka 2. točke (d) Komisija može od države članice zatražiti da revidira taj plan ako smatra da on nije u skladu sa zahtjevima iz Priloga XI. Dotična država članica u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva Komisije dostavlja revidirani plan. Ako Komisija smatra da plan i dalje nije u skladu sa zahtjevima iz Priloga XI., što znači da država članica vjerojatno neće moći ostvariti ciljeve u dodatnom razdoblju koje je zatražila, a najviše unutar pet godina, Komisija odbija plan provedbe, a država članica obvezna je ostvariti ciljeve u rokovima utvrđenima u stavku 1. točkama (a) i (c) ovog članka.

4.  Komisija do ... [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] revidira ciljeve utvrđene u stavku 1. točkama (c) i (d) kako bi ih povećala ili utvrdila daljnje ciljeve. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, kojem, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

5.  Države članice, prema potrebi, potiču uporabu materijala koji se dobivaju od recikliranog ambalažnog otpada za proizvodnju ambalaže i drugih proizvoda tako što:

(a)  poboljšavaju tržišne uvjete za takve materijale;

(b)  preispituju postojeća pravila koja sprečavaju uporabu takvih materijala.

6.  Država članica može uz poštovanje općih pravila propisanih UFEU-om i odredaba ove Uredbe donijeti odredbe koje nadilaze minimalne ciljeve utvrđene u ovom članku.

Članak 53.

Pravila za izračun ostvarenja ciljeva u pogledu recikliranja

1.  U skladu s pravilima utvrđenima u ovom članku izračunava se jesu li ostvareni ciljevi iz članka 52. stavka 1.

2.  Države članice izračunavaju masu ambalažnog otpada nastalog u određenoj kalendarskoj godini. Izračun količine ambalažnog otpada nastalog u državi članici jest sveobuhvatan.

Metodologija za izračun nastalog ambalažnog otpada temelji se na sljedećim pristupima:

(a)  ambalaži stavljenoj na raspolaganje na tržištu u državi članici u toj određenoj godini; ili

(b)  količini ambalažnog otpada nastalog u istoj godini u toj državi članici.

Izračuni koji se temelje na dvama pristupima iz točaka (a) i (b) prilagođavaju se kako bi se osigurale usporedivost, pouzdanost i sveobuhvatnost rezultata u skladu sa zahtjevima i provjerama koje treba utvrditi na temelju provedbenog akta iz članka 56. stavka 7. točke (a).

3.  Države članice izračunavaju masu ambalažnog otpada recikliranog u određenoj kalendarskoj godini. Masa recikliranog ambalažnog otpada računa se kao masa ambalaže koja je postala otpad koji, nakon što je prošao sve potrebne postupke provjere, razvrstavanja ili druge pripremne postupke za uklanjanje otpadnih materijala koji nisu obuhvaćeni daljnjom preradom i za osiguravanje visokokvalitetnog recikliranja, ulazi u postupak recikliranja u kojem se otpadni materijali stvarno prerađuju u proizvode, materijale ili tvari.

4.  Za višeslojnu (kompozitnu) ambalažu i drugu ambalažu koja se sastoji od više materijala izračunava se i prijavljuje svaki od materijala u ambalaži. Države članice mogu odstupiti od tog zahtjeva ako određeni materijal čini neznatan dio ambalažne jedinice, a u svakom slučaju najviše 5 % ukupne mase jedinice ambalaže.

▌

5.  Za potrebe stavka 3. masa recikliranog ambalažnog otpada mjeri se kad otpad ulazi u postupak recikliranja.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, masa recikliranog ambalažnog otpada može se mjeriti kao izlazna količina iz svih postupaka razvrstavanja, pod sljedećim uvjetima:

(a)  da se taj izlazni otpad potom reciklira;

(b)  da se masa materijala ili tvari koje se uklone u daljnjim postupcima koji prethode postupku recikliranja i koje se potom ne recikliraju ne uračunava u masu otpada koji se prijavljuje kao recikliran.

6.  Države članice uspostavljaju djelotvoran sustav kontrole kvalitete i sljedivosti ambalažnog otpada kako bi se osiguralo ispunjavanje uvjeta utvrđenih u stavcima od 2. do 5. Taj se sustav može sastojati od elektroničkih registara uspostavljenih na temelju članka 35. stavka 4. Direktive 2008/98/EZ ili tehničkih specifikacija za zahtjeve kvalitete razvrstanog otpada. Može se sastojati i od prosječnih stopa gubitka za pojedine vrste otpada i prakse gospodarenja otpadom, pod uvjetom da se pouzdani podaci ne mogu dobiti na drukčiji način. Prosječne stope gubitka izračunavaju se na osnovi pravila za izračun utvrđenih u delegiranom aktu donesenom na temelju članka 11.a stavka 10. Direktive 2008/98/EZ.

7.  Biorazgradivi ambalažni otpad koji ulazi u aerobnu ili anaerobnu obradu može se računati kao recikliran ako tom obradom nastaje kompost, digestat ili drugi izlazni materijal sa sličnom količinom recikliranog sadržaja u odnosu na ulaznu količinu, koji će se koristiti kao reciklirani proizvod, materijal ili tvar. Ako se izlazni materijal koristi na zemljištu, države članice mogu ga računati kao recikliran samo ako ta vrsta uporabe koristi poljoprivredi ili donosi ekološko poboljšanje.

8.  Količina materijala od ambalažnog otpada koji je prestao biti otpad kao rezultat pripremnih postupaka prije prerade može se uračunati kao reciklirani materijal pod uvjetom da je taj materijal namijenjen za daljnju preradu u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili drugu svrhu. Međutim, materijali koji su prestali biti otpad i koji su namijenjeni uporabi kao gorivo ili drugo sredstvo za proizvodnju energije, ili će se spaljivati, nasipavati ili odlagati na odlagališta, ne računaju se kao reciklirani.

9.  Države članice mogu uzeti u obzir recikliranje metala odvojenih nakon spaljivanja otpada proporcionalno udjelu spaljenog ambalažnog otpada, pod uvjetom da reciklirani metali ispunjavaju određene kriterije kvalitete utvrđene u Odluci (EU) 2019/1004.

10.  Ambalažni otpad koji se šalje u drugu državu članicu radi recikliranja u toj drugoj državi članici može se računati kao recikliran samo za onu državu članicu u kojoj je taj ambalažni otpad skupljen.

11.  Ambalažni otpad koji se izvozi iz Unije računa se kao recikliran za državu članicu u kojoj je skupljen samo ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 3. i ako, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006, izvoznik dostavi dokumentirane dokaze da pošiljka otpada ispunjava zahtjeve iz te uredbe, među ostalim da se obrada ambalažnog otpada izvan Unije odvijala u uvjetima koji su ▌ istovjetni zahtjevima relevantnog okolišnog zakonodavstva Unije.

Članak 54.

Pravila za izračun ostvarenja ciljeva u pogledu recikliranja uzimanjem u obzir ponovne uporabe

1.  Država članica može odlučiti da će prilagođenu razinu ciljeva iz članka 52. stavka 1. u određenoj godini ostvariti uzimajući u obzir prosječni udio, u prethodne tri godine, ponovno uporabljive prodajne ambalaže koja je prvi put stavljena na tržište i ponovno upotrijebljena u okviru sustava za ponovnu uporabu ambalaže.

Prilagođena razina izračunava se na sljedeći način:

(a)  od ciljeva utvrđenih u članku 52. stavku 1. točkama (a) i (c) oduzima se udio ponovno uporabljive prodajne ambalaže iz prvog podstavka u svoj prodajnoj ambalaži koja je stavljena na tržište; i

(b)  od ciljeva utvrđenih u članku 52. stavku 1. točkama (b) i (d) oduzima se udio ponovno uporabljive prodajne ambalaže iz prvog podstavka koja se sastoji od relevantnog ambalažnog materijala u svoj prodajnoj ambalaži koja se sastoji od tog materijala i koja je stavljena na tržište.

Za izračun relevantne prilagođene ciljne razine uzima se u obzir najviše pet postotnih bodova od prosječnog udjela ponovno uporabljive prodajne ambalaže.

2.  Država članica može u izračunu ciljeva utvrđenih u članku 52. stavku 1. točki (a), članku 52. stavku 1. točki (b) podtočki ii., članku 52. stavku 1. točki (c) te članku 52. stavku 1. točki (d) podtočki ii. uzeti u obzir količinu drvene ambalaže koja se popravlja radi ponovne uporabe.

ODJELJAK 7.

Informiranje i izvješćivanje

Članak 55.

Informiranje o sprečavanju nastanka ambalažnog otpada i gospodarenju ambalažnim otpadom

1.  Uz informacije iz članka 8.a stavka 2. Direktive 2008/98/EZ i članka 12. ove Uredbe, proizvođači ili, ako im je to povjereno u skladu s člankom 46. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili javna tijela koja imenuju države članice pri primjeni članka 8.a stavka 2. Direktive 2008/98/EZ, krajnjim korisnicima, a posebno potrošačima, na raspolaganje stavljaju sljedeće informacije koje se odnose na sprečavanje nastanka ambalažnog otpada i gospodarenje ambalažnim otpadom za ambalažu koju ti proizvođači isporučuju na državnom području određene države članice:

(a)  informacije o ulozi krajnjih korisnika u sprečavanju nastanka otpada, uključujući primjere dobre prakse;

(b)  informacije o dostupnim aranžmanima za ponovnu uporabu ambalaže;

(c)  informacije o ulozi krajnjih korisnika u odvojenom skupljanju materijala od ambalažnog otpada, uključujući rukovanje ambalažom koja sadržava opasne proizvode ili otpad;

(d)  informacije o značenju oznaka i simbola koji se pričvršćuju, ispisuju ili otiskuju na ambalažu u skladu s člankom 12. odnosno koji se navode u dokumentima priloženima pakiranom proizvodu;

(e)  informacije o učinku koji na okoliš i zdravlje ili sigurnost ljudi ima neprimjereno odlaganje ambalažnog otpada, kao što su bacanje u okoliš ili odlaganje u miješani komunalni otpad, kao i informacije o štetnom učinku jednokratne ambalaže, posebno plastičnih vrećica za nošenje, na okoliš;

(f)  informacije o svojstvima kompostiranja i odgovarajućim mogućnostima gospodarenja otpadom za kompostabilnu ambalažu u skladu s člankom 9. stavkom 2. Potrošače se obavješćuje da kompostabilna ambalaža nije prikladna za kompostiranje u kućanstvu te se takva ambalaža ne smije odlagati u prirodu.

Obveze iz stavka 1. točke (d) primjenjuju se od ... [42 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ili datuma početka primjene članka 12., ovisno o tome koji je datum kasniji.

2.  Informacije iz stavka 1. ažurirane su i pružaju se na sljedeće načine:

(a)  putem internetskih stranica ili drugim sredstvima elektroničke komunikacije;

(b)  obavješćivanjem javnosti;

(c)  u okviru edukativnih programa i kampanja;

(d)  oznakama na jednom ili više jezika koje korisnici i potrošači bez poteškoća razumiju.

3.  Ako se informacije objavljuju javno, povjerljivost poslovno osjetljivih informacija čuva se u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom.

Članak 56.

Izvješćivanje Komisije

1.  Države članice Komisiji dostavljaju sljedeće podatke za svaku kalendarsku godinu:

(a)  podatke o provedbi članka 52. stavka 1. točaka od (a) do (d) i podatke o ponovno uporabljivoj ambalaži;

(b)  podatke o godišnjoj potrošnji vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, laganih plastičnih vrećica za nošenje, debelih plastičnih vrećica za nošenje i vrlo debelih plastičnih vrećica za nošenje po osobi, zasebno za svaku kategoriju, kako je navedena u tablici 4. u Prilogu XII.;

(c)  podatke o stopi odvojenog skupljanja ambalaže koja je obuhvaćena obvezom uspostave sustava povratne naknade iz članka 50. stavka 1.

Države članice mogu dostaviti i podatke o godišnjoj potrošnji vrećica za nošenje od drugih materijala ▌ .

2.  Države članice za svaku ▌ kalendarsku godinu dostavljaju podatke o sljedećem:

(a)  količini ambalaže koja se prvi put stavlja na raspolaganje na tržištu na državnom području te države članice za svaku kategoriju ambalaže kako je navedeno u tablici 3. u Prilogu XII.;

(b)  količini ▌ skupljenog ambalažnog otpada za svaki ambalažni materijal kako je naveden u članku 52.;

(c)  količini recikliranog ambalažnog otpada i o stopama recikliranja za svaku kategoriju ambalaže kako je navedeno u tablici 3. u Prilogu XII.

▌

3.  Prvo izvještajno razdoblje obuhvaća:

(a)  kad je riječ o obvezama utvrđenima u stavku 1. točkama (a) i (b) i stavku 2., drugu punu kalendarsku godinu koja slijedi nakon stupanja na snagu provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije u skladu sa stavkom 7.;

(b)  kad je riječ o obvezi utvrđenoj u stavku 1. točki (c), kalendarsku godinu koja počinje 1. siječnja 2028.

4.  Države članice podatke navedene u stavcima 1. i 2. stavljaju na raspolaganje elektroničkim putem u roku od 19 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podaci. One te podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 19 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podaci, u formatu koji Komisija utvrdi u skladu sa stavkom 7.

5.  Podacima koje države članice stave na raspolaganje u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o provjeri kvalitete. Izvješće o provjeri kvalitete podnosi se u formatu koji Komisija utvrdi u skladu sa stavkom 7.

6.  Podacima koje države članice stave na raspolaganje u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o mjerama poduzetima na temelju članka 53. stavaka 7. i 11., uključujući, prema potrebi, detaljne informacije o prosječnim stopama gubitka.

7.  Komisija do ... [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] donosi provedbene akte u kojima utvrđuje sljedeće:

(a)  pravila za izračun, provjeru i dostavljanje podataka u skladu sa stavkom 1. točkama (a) i (c) te stavkom 2., uključujući metodologiju za utvrđivanje količine nastalog ambalažnog otpada, te format za dostavu podataka;

(b)  metodologiju za izračun godišnje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi iz stavka 1. točke (b) te format za dostavu tih podataka;

(c)   faktor korekcije iz članka 43. stavka 3. kako bi se u obzir uzelo povećanje ili smanjenje turizma u odnosu na baznu godinu u svrhu ostvarenja ciljeva u pogledu sprečavanja nastanka ambalažnog otpada.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

▌

8.  Države članice od operatora sustava za sustave ponovne uporabe i svih gospodarskih subjekata koji ambalažu stavljaju na raspolaganje u državama članicama zahtijevaju da nadležnim tijelima dostavljaju točne i pouzdane podatke koji državama članicama omogućuju da ispune svoje obveze u pogledu izvješćivanja na temelju ovog članka, uzimajući u obzir, prema potrebi, konkretne probleme s kojima se mala i srednja poduzeća suočavaju kad je riječ o pružanju detaljnih podataka.

Članak 57.

Baze podataka o ambalaži

1.  Države članice do 12 mjeseci od datuma donošenja provedbenih akata iz članka 56. stavka 7. poduzimaju mjere koje su potrebne kako bi se na usklađenoj osnovi uspostavile baze podataka o ambalaži i ambalažnom otpadu, ako još nisu uspostavljene, kako bi se omogućilo izvješćivanje Komisiji.

2.  Baze podataka iz stavka 1. uključuju:

(a)  informacije o razmjerima, svojstvima i razvoju tokova ambalaže i ambalažnog otpada na razini pojedinačnih država članica;

▌

(b)  podatke navedene u Prilogu XII.

3.   Baze podataka o ambalaži široj su javnosti dostupne u strojno čitljivom formatu kojim se omogućuje ažurirani pristup podacima o izvješćivanju i troškovima gospodarenja ambalažnim otpadom te osigurava interoperabilnost i ponovna uporaba podataka. Te su baze podataka dostupne na sljedeći način:

(a)  putem internetskih stranica ili drugim sredstvima elektroničke komunikacije na službenom jeziku dotične države članice; ili

(b)  putem javnih izvješća na službenom jeziku dotične države članice.

Tim se zahtjevima ne dovode u pitanje poslovno osjetljive informacije ili zakoni o zaštiti podataka.

Poglavlje IX.

Zaštitni postupci

Članak 58.

Postupanje s ambalažom koja predstavlja rizik na nacionalnoj razini

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 19. ▌ Uredbe (EU) 2019/1020, ako tijela za nadzor tržišta jedne od država članica imaju dostatne razloge vjerovati da ambalaža obuhvaćena ovom Uredbom predstavlja rizik za okoliš ili zdravlje ljudi, ona bez nepotrebne odgode provode procjenu dotične ambalaže, i to tako da obuhvate sve zahtjeve utvrđene ovom Uredbom koji su relevantni za taj rizik. Relevantni gospodarski subjekti prema potrebi surađuju s tijelima za nadzor tržišta.

Za potrebe stavka 1. tijela odgovorna za izvršavanje ove Uredbe poduzimaju daljnje korake u vezi s pritužbama ili prijavama povezanima s navodnom nesukladnošću ambalaže i pakiranih proizvoda s ovom Uredbom te provjeravaju jesu li poduzete odgovarajuće korektivne mjere.

Ako tijela za nadzor tržišta tijekom te procjene utvrde da ambalaža nije u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, od relevantnog gospodarskog subjekta bez odgode zahtijevaju da, u razumnom roku koji ona odrede i koji je razmjeran prirodi i, ako je relevantno, stupnju neusklađenosti, poduzme odgovarajuće i proporcionalne korektivne mjere kako bi ambalažu uskladio s tim zahtjevima.

2.  Odstupajući od stavka 1., u slučaju rizika za zdravlje ljudi povezanog s kontaktno osjetljivom ambalažom na koju se primjenjuju specifični pravni akti Unije namijenjeni zaštiti zdravlja ljudi, nadzorna tijela ne procjenjuju rizik za zdravlje ljudi ili životinja koji proizlazi iz ambalažnog materijala, ako je prenesen na pakirani sadržaj ambalažnog materijala, nego obavješćuju tijela nadležna za kontrolu tih rizika. Ta su tijela nadležna tijela navedena u uredbama (EU) 2017/625, (EU) 2017/745, (EU) 2017/746, (EU) 2019/6 ili u Direktivi 2001/83/EZ.

3.  Ako smatraju da neusklađenost nije ograničena samo na njihovo državno područje, tijela za nadzor tržišta obavješćuju Komisiju i druge države članice o rezultatima procjene i mjerama koje su zatražili da poduzme dotični gospodarski subjekt.

4.  Gospodarski subjekt osigurava provedbu svih odgovarajućih korektivnih mjera za svu relevantnu ambalažu koju je stavio na raspolaganje na tržištu u cijeloj Uniji.

5.  Ako dotični gospodarski subjekt ne poduzme odgovarajuće korektivne mjere u roku navedenom u stavku 1. drugom podstavku ili ako se nesukladnost nastavi, tijela za nadzor tržišta poduzimaju sve prikladne privremene mjere kako bi zabranila stavljanje ambalaže na raspolaganje na svojim nacionalnim tržištima, povukla tu ambalažu s tržišta ili je opozvala.

Tijela za nadzor tržišta o tim mjerama bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice.

6.  Informacije iz stavka 5. dostavljaju se Komisiji i drugim državama članicama putem informacijskog i komunikacijskog sustava iz članka 34. Uredbe (EU) 2019/1020 te uključuju sve dostupne pojedinosti, posebice podatke nužne za identifikaciju nesukladne ambalaže, podrijetlo ambalaže, prirodu navodne nesukladnosti i povezani rizik, prirodu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera te argumente koje je iznio relevantni gospodarski subjekt, a prema potrebi i informacije iz članka 61. stavka 1. Tijela za nadzor tržišta ujedno navode je li nesukladnost posljedica jednog od sljedećih uzroka:

(a)  ambalaža ne ispunjava zahtjeve u pogledu održivosti utvrđene u člancima od 5. do 11. ove Uredbe;

(b)  usklađene norme ili zajedničke specifikacije iz članaka 36. i 37. ove Uredbe sadržavaju nedostatke.

7.  Države članice, osim države članice koja je pokrenula postupak, bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice o donesenim mjerama i prosljeđuju im dodatne podatke koje imaju na raspolaganju u vezi s nesukladnošću dotične ambalaže, te primjedbe u slučaju neslaganja s donesenom nacionalnom mjerom.

8.  Ako u roku od tri mjeseca od primitka informacija iz stavka 4. nijedna država članica ni Komisija ne uloži prigovor na privremenu mjeru koju je poduzela određena država članica, ta se mjera smatra opravdanom.

Privremene mjere mogu se odnositi na razdoblje koje je dulje ili kraće od tri mjeseca kako bi se uzele u obzir posebnosti dotičnih zahtjeva.

9.  Države članice osiguravaju da se ambalaža povuče s njihova tržišta ili da se bez odgode poduzmu odgovarajuće restriktivne mjere za dotičnu ambalažu ili izrađivača.

Članak 59.

Zaštitni postupak Unije

1.  Ako se nakon završetka postupka iz članka 58. stavaka 5. i 6. ulože prigovori na mjeru koju je poduzela država članica ili ako Komisija smatra da je neka nacionalna mjera u suprotnosti s pravom Unije, Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i relevantnim gospodarskim subjektima i evaluira tu nacionalnu mjeru. Na temelju rezultata te evaluacije Komisija provedbenim aktom odlučuje je li nacionalna mjera opravdana.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

2.  Komisija odluku upućuje svim državama članicama i bez odgode je dostavlja državama članicama i dotičnom gospodarskom subjektu ili gospodarskim subjektima.

Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, sve države članice poduzimaju mjere potrebne za povlačenje nesukladne ambalaže sa svojeg tržišta te o tome obavješćuju Komisiju.

Ako se nacionalna mjera smatra neopravdanom, dotična država članica povlači tu mjeru.

3.  Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom i ako se nesukladnost ambalaže pripiše nedostacima usklađenih normi iz članka 36. ove Uredbe, Komisija primjenjuje postupak iz članka 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

4.  Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom i ako se nesukladnost ambalaže pripiše nedostacima u zajedničkim tehničkim specifikacijama iz članka 37., Komisija bez odgode izmjenjuje ili stavlja izvan snage dotične zajedničke tehničke specifikacije.

Članak 60.

Sukladna ambalaža koja predstavlja rizik

1.  Ako država članica nakon procjene na temelju članka 58. utvrdi da ambalaža, iako je u skladu s primjenjivim zahtjevima utvrđenima u člancima od 5. do 12., predstavlja rizik za okoliš ili zdravlje ljudi, od relevantnoga gospodarskog subjekta bez odgode zahtijeva da, u razumnom roku koji odrede tijela za nadzor tržišta i razmjerno prirodi i, ako je relevantno, stupnju rizika, poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da dotična ambalaža nakon stavljanja na tržište više ne predstavlja rizik te kako bi se ta ambalaža uskladila, povukla s tržišta ili opozvala.

2.  Odstupajući od stavka 1., ako se pitanja rizika za zdravlje ljudi odnose na kontaktno osjetljivu ambalažu na koju se primjenjuju specifični pravni akti Unije čiji je cilj zaštita zdravlja ljudi, nadzorna tijela ne procjenjuju rizik za zdravlje ljudi ili životinja koji proizlazi iz ambalažnog materijala, ako je prenesen na pakirani sadržaj ambalažnog materijala, nego obavješćuju tijela nadležna za kontrolu tih rizika. Ta su tijela nadležna tijela navedena u uredbama (EU) 2017/625, (EU) 2017/745, (EU) 2017/746, (EU) 2019/6 ili u Direktivi 2001/83/EZ.

3.  Gospodarski subjekt osigurava provedbu korektivnih mjera za svu relevantnu ambalažu koje je stavio na raspolaganje na tržištu u cijeloj Uniji.

4.  Dotična država članica bez odgode obavješćuje Komisiju i druge države članice o svojim nalazima i daljnjim radnjama na temelju stavka 1. Te informacije uključuju sve dostupne pojedinosti, a posebno podatke nužne za identifikaciju dotične ambalaže, njezino podrijetlo i lanac opskrbe, prirodu povezanog rizika te prirodu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera.

5.  Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i relevantnim gospodarskim subjektima te evaluira poduzete nacionalne mjere. Na temelju rezultata te evaluacije Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje je li nacionalna mjera opravdana i, prema potrebi, predlaže odgovarajuće mjere.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

U slučaju opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih sa zaštitom okoliša ili zdravlja ljudi Komisija u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 4. donosi provedbeni akt koji se odmah primjenjuje.

Komisija odluku upućuje svim državama članicama te je odmah dostavlja državama članicama i relevantnom gospodarskom subjektu ili relevantnim gospodarskim subjektima.

Članak 61.

Kontrola ambalaže koja ulazi na tržište Unije

1.  Tijela za nadzor tržišta bez odgode obavješćuju tijela imenovana na temelju članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/1020 o mjerama iz članka 58. stavka 5. ove Uredbe ako nesukladnost nije ograničena samo na njihovo državno područje. Ta obavijest sadržava sve relevantne informacije, osobito pojedinosti nužne za identifikaciju nesukladne ambalaže na koju se mjere primjenjuju i, u slučaju pakiranog proizvoda, samog proizvoda.

2.   Tijela imenovana na temelju članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/1020 upotrebljavaju informacije dostavljene na temelju stavka 1. ovog članka za provedbu analize rizika na temelju članka 25. stavka 3. Uredbe (EU) 2019/1020.

3.  Dostava informacija iz stavka 1. provodi se unošenjem informacija u odgovarajući sustav za upravljanje carinskim rizicima.

4.  Komisija razvija međupovezanost kako bi automatizirala dostavu informacija navedenu u stavku 1. iz informacijskog i komunikacijskog sustava navedenog u članku 58. stavku 6. u sustav naveden u stavku 3. Ta međupovezanost postaje operativna najkasnije dvije godine od datuma donošenja provedbenog akta iz stavka 5.

5.  Komisija je ovlaštena donositi provedbene akte kojima se utvrđuju postupovna pravila i pojedinosti o načinima provedbe stavka 4., uključujući funkcionalnosti, podatkovne elemente i obradu podataka, kao i pravila o obradi osobnih podataka, povjerljivosti i vođenju obrade podataka u okviru međupovezanosti iz stavka 4.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja na temelju članka 65. stavka 3.

Članak 62.

Formalna nesukladnost

1.  Država članica od relevantnog gospodarskog subjekta zahtijeva da otkloni danu nesukladnost ako ta država članica utvrdi jedno od sljedećeg:

(a)  EU izjava o sukladnosti nije sastavljena;

(b)  EU izjava o sukladnosti nije pravilno sastavljena;

(c)  QR kod ili nosač podataka iz članka 12. ne omogućuje pristup informacijama koje se zahtijevaju u skladu s tim člankom;

(d)  tehnička dokumentacija iz Priloga VII. nije dostupna, nije potpuna ili sadržava pogreške;

(e)  informacije iz članka 15. stavka 6. ili članka 18. stavka 3. nedostaju, nisu točne ili su nepotpune;

(f)  nisu ispunjeni drugi administrativni zahtjevi iz članka 15. ili članka 18.;

(g)  nisu ispunjeni zahtjevi za ograničenje uporabe određenih oblika ambalaže ili za prekomjernu ambalažu iz članaka 24. i 25.;

(h)  u odnosu na ponovno uporabljivu ambalažu nisu ispunjeni zahtjevi u pogledu uspostave, rada ili sudjelovanja u sustavu za ponovnu uporabu iz članka 27.;

(i)  u odnosu na ponovno punjenje nisu ispunjeni zahtjevi u pogledu informiranja iz članka 28. stavaka 1. i 2.;

(j)  nisu ispunjeni zahtjevi za stanice za ponovno punjenje iz članka 28. stavka 3.;

(k)  nisu ostvareni ciljevi u pogledu ponovne uporabe i ponovnog punjenja iz članka 29.;

(l)   nisu ispunjeni zahtjevi za ambalažu koja se može reciklirati iz članka 6.;

(m)   nisu ispunjeni zahtjevi za minimalni udio recikliranog sadržaja u ambalaži iz članka 7.

2.  Ako se nesukladnost iz stavka 1. točaka od (a) do (f) nastavi, dotična država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi zabranila stavljanje ambalaže na raspolaganje na tržištu ili kako bi osigurala njezin opoziv ili povlačenje s tržišta.

3.  Ako se nesukladnost iz stavka 1. točaka od (g) do (k) nastavi, države članice primjenjuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe, kako ih države članice utvrde u skladu s člankom 68.

Poglavlje X.

Zelena javna nabava

Članak 63.

Zelena javna nabava

1.  Kako bi se potaknule ponuda i potražnja za ekološki održivu ambalažu, Komisija do ... [60 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] donosi provedbene akte kojima se utvrđuju minimalni obvezni zahtjevi za javne ugovore obuhvaćene područjem primjene Direktive 2014/24/EU za ambalažu ili pakirane proizvode ili za usluge u okviru kojih se koriste ambalaža ili pakirani proizvodi ili Direktive 2014/25/EU, a koje dodjeljuju javni naručitelji kako su definirani u članku 2. stavku 1. Direktive 2014/24/EU ili članku 3. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, ili naručitelji kako su definirani u članku 4. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, u kojima ambalaža ili pakirani proizvodi predstavljaju više od 30 % procijenjene vrijednosti ugovora ili vrijednosti proizvoda koji se upotrebljavaju za usluge koje su predmet ugovora. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 65. stavka 3.

2.  Zahtjevi utvrđeni u provedbenim aktima na temelju stavka 1. primjenjuju se na postupke dodjele javnih ugovora iz tog stavka pokrenute najmanje 12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu dotičnog provedbenog akta.

3.  ▌ Minimalni obvezni zahtjevi za zelenu javnu nabavu temelje se na zahtjevima utvrđenima u člancima od 5. do 11. i na sljedećim elementima:

(a)  vrijednosti i opsegu javnih ugovora dodijeljenih za ambalažu ili pakirane proizvode ili za usluge ili radove za koje se upotrebljavaju ambalaža ili pakirani proizvodi;

▌

(b)  gospodarskoj izvedivosti u smislu mogućnosti javnih naručitelja ili naručitelja da kupe ekološki održiviju ambalažu ili ekološki održivije pakirane proizvode bez nerazmjernih troškova;

(c)   stanju na tržištu relevantne ambalaže ili pakiranih proizvoda na razini Unije;

(d)   učincima zahtjeva na tržišno natjecanje;

(e)   obvezama gospodarenja ambalažnim otpadom.

4.   Minimalni obvezni zahtjevi za zelenu javnu nabavu mogu biti u obliku:

(a)  tehničkih specifikacija u smislu članka 42. Direktive 2014/24/EU i članka 60. Direktive 2014/25/EU;

(b)  kriterija za odabir u smislu članka 58. Direktive 2014/24/EU i članka 80. Direktive 2014/25/EU; ili

(c)  uvjeta za izvršenje ugovora u smislu članka 70. Direktive 2014/24/EU i članka 87. Direktive 2014/25/EU.

Ti se minimalni obavezni zahtjevi za zelenu javnu nabavu oblikuju u skladu s načelima iz Direktive 2014/24/EU i Direktive 2014/25/EU kako bi se olakšalo ostvarenje ciljeva ove Uredbe.

5.   Javni naručitelji i naručitelji iz stavka 1. mogu, u propisno opravdanim slučajevima, odstupiti od obveznih zahtjeva navedenih u provedbenom aktu iz stavka 1. iz razloga javne sigurnosti ili javnog zdravlja. Javni naručitelji i naručitelji također mogu, u propisno opravdanim slučajevima, odstupiti od obveznih zahtjeva ako bi ti zahtjevi doveli do nerješivih tehničkih poteškoća.

Poglavlje XI.

Delegiranje ovlasti i postupak odbora

Članak 64.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 7., članka 6. stavaka 4. i 5., članka 7. stavaka 12., 13. i 15., članka 9. stavka 5., članka 25. stavka 5., članka 29. stavaka 12. i 18. i članka 63. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od deset godina počevši od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 7., članka 6. stavaka 4. i 5., članka 7. stavaka 12., 13. i 15., članka 9. stavka 5., članka 25. stavka 5., članka 29. stavaka 12. i 18. i članka 63. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 7., članka 6. stavaka 4. i 5., članka 7. stavaka 12., 13. i 15., članka 9. stavka 5., članka 25. stavka 5., članka 29. stavaka 12. i 18. i članka 63. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 65.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor iz članka 39. Direktive 2008/98/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

▌

4.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Poglavlje XII.

Izmjene

Članak 66.

Izmjene Uredbe (EU) 2019/1020

Uredba (EU) 2019/1020 mijenja se kako slijedi:

1.  u Prilogu I. dodaju se sljedeće točke:"

„X [Ured za publikacije: unijeti sljedeći redni broj] Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12.6.2019., str. 1.);

X [Ured za publikacije: unijeti sljedeći redni broj] Uredba (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o ambalaži i ambalažnom otpadu, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i Direktive (EU) 2019/904 te stavljanju izvan snage Direktive 94/62/EZ (SL L, …, ELI: …)(80).”;

2.  u Prilogu II. briše se točka 8.

Članak 67.

Izmjene Direktive (EU) 2019/904

Direktiva (EU) 2019/904 mijenja se kako slijedi:

1-a.   u članku 2. stavku 2. na kraju rečenice dodaje se sljedeći tekst: „osim ako je u Uredbi o ambalaži i ambalažnom otpadu izričito predviđeno drukčije.

Članak 22. stavak 4.a ima prednost ako je u suprotnosti s člankom 4. Direktive (EU) 2019/904 u pogledu jednokratne plastične ambalaže navedene u Prilogu V. točki 3.”;

2.  u članku 6. stavku 5. točke (a) i (b) brišu se od 1. siječnja 2030. ili tri godine od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz članka 7. stavka 8., ovisno o tome koji je datum kasniji;

3.  u članku 13. stavku 1. točka (e) briše se od 1. siječnja 2030. ili tri godine od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz članka 7. stavka 8., ovisno o tome koji je datum kasniji;

4.  u članku 13. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Komisija pregledava podatke i informacije dostavljene u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima tog pregleda. U tom se izvješću procjenjuje organizacija prikupljanja podataka i informacija, izvori podataka i informacija i metodologija primijenjena u državama članicama, kao i cjelovitost, pouzdanost, pravodobnost i dosljednost tih podataka i informacija. Ta procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se sastavlja nakon što države članice prvi put dostave podatke i informacije, a nakon toga svake četiri godine.”;

5.   dio B Priloga mijenja se kako slijedi:

(a)  točke 7., 8. i 9. zamjenjuju se sljedećim:"

(b)  dodaju se sljedeće točke:"

________________

* Uredba (EU) 2024/… Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i Direktive (EU) 2019/904 te stavljanju izvan snage Direktive 94/62/EZ (SL L, …, ELI: …).”.

Poglavlje XIII.

Završne odredbe

Članak 68.

Sankcije

1.  Države članice do ... [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene su sankcije djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

2.  Za neispunjavanje zahtjeva iz članaka od 24. do 29. sankcije uključuju upravne novčane kazne. Ako pravnim sustavom države članice nisu predviđene upravne novčane kazne, ovaj stavak može se primjenjivati tako da postupak za određivanje novčane kazne pokreće relevantno tijelo, a izriču je nadležni nacionalni sudovi, osiguravajući pritom da su ta pravna sredstva djelotvorna i imaju istovrijedan učinak kao i upravne novčane kazne iz ovog stavka. U svakom slučaju novčane kazne koje se izriču također su djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće.

3.  Države članice do ... [godinu godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 69.

Evaluacija

Komisija do ... [osam godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] provodi evaluaciju ove Uredbe i njezina doprinosa funkcioniranju unutarnjeg tržišta i povećanju okolišne održivosti ambalaže. Ta evaluacija sadrži dio koji je posvećen, među ostalim, učinku ove Uredbe na poljoprivredno-prehrambeni sustav i na rasipanje hrane. Komisija Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija podnosi izvješće s glavnim nalazima te evaluacije. Države članice Komisiji dostavljaju sve informacije potrebne za izradu tog izvješća.

Članak 70.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

Direktiva 94/62/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od … [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Međutim, primjenjuju se sljedeće prijelazne odredbe:

(a)  članak 8. stavak 2. Direktive 94/62/EZ nastavlja se primjenjivati do [30 mjeseci od stupanja na snagu provedbenog akta iz članka 12. stavka 6.];

(b)   članak 9. stavci 1. i 2. Direktive 94/62/EZ nastavljaju se primjenjivati kad je riječ o osnovnim zahtjevima na temelju Priloga II. točke 1. prve alineje do 31. prosinca 2029.;

(c)  članak 5. stavci 2. i 3., članak 6. stavak 1. točke (d) i (e) te članak 6.a Direktive 94/62/EZ nastavljaju se primjenjivati do ... [posljednji dan kalendarske godine koja slijedi nakon isteka 36 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe];

(d)  članak 12. stavci 3.a, 3.b, 3.c i 4. Direktive 94/62/EZ nastavljaju se primjenjivati do ... [posljednji dan iste kalendarske godine u kojoj istječe razdoblje od 36 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe], osim kad je riječ o dostavljanju podataka Komisiji, koje se nastavlja do ... [posljednji dan kalendarske godine koja slijedi nakon isteka 54 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe]; ▌

(e)   odluke 2001/171/EZ i 2009/292/EZ nastavljaju biti na snazi i primjenjivati se sve dok se ne stave izvan snage delegiranim aktima koje Komisija donese na temelju članka 5. stavka 7. ove Uredbe;

(f)   države članice mogu zadržati nacionalne odredbe kojima se ograničava stavljanje na tržište ambalaže u oblicima i u svrhe koji su navedeni u točkama 2. i 3. Priloga V. do ... [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. Članak 4. stavak 3. ne primjenjuje se na nacionalne mjere koje se zadržavaju na temelju ovog stavka do ... [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XIII.

Članak 71.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od ... [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Međutim, članak 67. stavak 5. primjenjuje se od … [48 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednica Predsjednik/Predsjednica

PRILOG I.

▌ OKVIRNI POPIS PREDMETA OBUHVAĆENIH DEFINICIJOM AMBALAŽE IZ ČLANKA 3. TOČKE 1.

Predmeti obuhvaćeni člankom 3. točkom 1. podtočkom (a)

Ambalaža

Kutije za slatkiše

Ovojnica od folije za kutiju za CD

Vrećice za slanje kataloga i časopisa (s časopisom)

Papirnati čipkasti podlošci za kolače koji se prodaju zajedno s kolačima

Kalemi, tube i valjci na koje se namataju fleksibilni materijali (npr. plastična folija, aluminij, papir), osim kalema, tuba i valjaka koji su dio proizvodnih strojeva i ne upotrebljavaju se za prezentiranje proizvoda kao prodajne jedinice

Lonci za cvijeće i biljke namijenjeni samo za ▌ prodaju i prijevoz

Staklene bočice za injekcijske otopine

„Spindle” kutije za CD-ove (koje se prodaju s CD-ovima i nisu namijenjene za spremanje)

Vješalice za odjeću (koje se prodaju zajedno s odjevnim predmetima)

Kutije za šibice

Sustavi sterilnih barijera (vrećice, podlošci i materijali potrebni za očuvanje sterilnosti proizvoda)

▌

Punjive čelične boce koje se upotrebljavaju za razne vrste plina, osim vatrogasnih aparata

Vrećice za čaj i kavu od folije

Kutije koje se upotrebljavaju za tube zubne paste

Predmeti koji nisu ambalaža

Lonci za cvijeće i biljke, uključujući posude za sjeme, koji se upotrebljavaju u poslovanju među poduzećima u različitim fazama proizvodnje ili koji su namijenjeni prodaji s biljkama

Kutije za alat

Voštani ovoj za sir

Ovici za kobasice

Vješalice za odjeću (koje se prodaju zasebno)

Spremnici s tintom za pisače

Kutije za CD-ove, DVD-ove i videokasete (u kojima se prodaju CD-ovi, DVD-ovi i videokasete)

„Spindle” kutije za CD-ove (koje se prodaju prazne i namijenjene su za spremanje)

Topive vrećice za deterdžente

Lampioni (posude za svijeće)

Mehanički mlinac (ugrađen u punjivu posudu, npr. punjivi mlinac za papar)

Predmeti obuhvaćeni člankom 3. točkom 1. podtočkama (d) i (e)

Predmeti koji su ambalaža ako su dizajnirani i predviđeni za punjenje na prodajnom mjestu

Papirnate ili plastične vrećice za nošenje

Tanjuri i čaše za jednokratnu uporabu

Prozirna prianjajuća folija

Vrećice za sendviče

Aluminijska folija

Plastična folija za odjeću opranu u praonicama rublja

Predmeti koji nisu ambalaža

Štapići za miješanje

Pribor za jelo za jednokratnu uporabu

Papir za umatanje (koji se potrošačima i poslovnim subjektima prodaje zasebno)

Papirnati kalupi za pečenje (koji se prodaju prazni)

Papirnati čipkasti podlošci za kolače koji se prodaju bez kolača

Tanjuri i čaše za jednokratnu uporabu koji nisu predviđeni za punjenje na prodajnom mjestu

Predmeti obuhvaćeni člankom 3. točkom 1. podtočkama (b) i (c)

Ambalaža

Etikete obješene ili pričvršćene na proizvod, uključujući samoljepljive etikete pričvršćene na voće i povrće

▌

Četkica maskare koja čini dio čepa posudice

Samoljepljive etikete pričvršćene na drugu ambalažu

Klamerice

Plastični naglavci

Posudica za doziranje koja čini dio sustava za zatvaranje posude za deterdžent

Mehanički mlinac (ugrađen u posudu za jednokratnu uporabu, napunjen proizvodom, npr. mlinac za papar napunjen paprom)

Predmeti koji nisu ambalaža

Pričvrsna pločica za radiofrekvencijsku identifikaciju (RFID)

Naljepnice za označivanje guma (EU 2020/740)

PRILOG II.

KATEGORIJE I PARAMETRI ZA OCJENJIVANJE MOGUĆNOSTI RECIKLIRANJA AMBALAŽE

Tablica 1.

Okvirni popis ambalažnih materijala te vrsta i kategorija ambalaže na koje se upućuje u članku 6.

[1] Napomena: ova kategorija sadržava plastiku koja je lako biorazgradiva (što znači da ima dokazanu sposobnost pretvaranja > 90 % izvornog materijala u CO2, vodu i minerale biološkim procesima u roku od šest mjeseci), i to bez obzira na sirovine koje se upotrebljavaju za njihovu proizvodnju. Polimeri na biološkoj osnovi koji nisu lako biorazgradivi obuhvaćeni su drugim relevantnim kategorijama plastike.

Tablica 2.

Okvirni popis ambalažnih materijala i kategorija ambalaže na koje se upućuje u članku 6.

Tablica 3.

Razredi učinkovitosti recikliranja

Mogućnost recikliranja ambalaže izražava se u razredima učinkovitosti A, B ili C.

Od 2030. učinkovitost recikliranja temelji se na kriterijima za dizajn za recikliranje. Kriterijima za dizajn za recikliranje osigurava se kružnost uporabe dobivenih sekundarnih sirovina dostatne kvalitete za zamjenu primarnih sirovina.

Procjena na temelju kriterija za dizajn za recikliranje provodi se za svaku kategoriju ambalaže navedenu u tablici 1. u Prilogu II., uzimajući u obzir metodologiju utvrđenu na temelju članka 6. stavka 4. i povezane delegirane akte te parametre utvrđene u tablici 4. u Prilogu II. Nakon razmatranja kriterija po jedinici ambalaže, ambalaža će se razvrstati u kategorije A, B ili C. Ako je razred učinkovitosti recikliranja određene jedinice ambalaže niži od 70 %, smatra se da ta jedinica ambalaže nije u skladu s razredima učinkovitosti recikliranja te će se stoga smatrati da se ambalaža tehnički ne može reciklirati te bi njezino stavljanje na tržište trebalo ograničiti.

Od 2035. procjeni mogućnosti recikliranja dodaje se novi faktor, tj. procjena „recikliranja u širim razmjerima”. Stoga će se provesti nova procjena na temelju količine (mase) učinkovito recikliranog materijala iz svake kategorije ambalaže u skladu s metodologijom uspostavljenom u provedbenim aktima donesenima na temelju članka 6. stavka 5. Pragovi povezani s godišnjom količinom recikliranih ambalažnih materija za usklađenost s procjenom recikliranja u širim razmjerima određuju se uzimajući u obzir cilj utvrđen u članku 3. točki 38.

Tablica 4.

Nepotpun popis parametara za utvrđivanje kriterija za dizajn za recikliranje na temelju članka 6.

Popis u ovoj tablici upotrebljavat će se kao osnova za utvrđivanje kriterija za dizajn za recikliranje (kako je navedeno u članku 6. stavku 4.). Zatim će se kriteriji za dizajn za recikliranje upotrebljavati za određivanje izračuna iz kojeg proizlaze razredi učinkovitosti koji su navedeni u tablici 3. Usto, pri procjeni tih parametara uzimaju se u obzir:

–  odvojivost bilo kojeg sastavnog dijela ambalaže, bilo ručno od strane potrošača bilo u pogonima za preradu,

–  učinkovitost postupaka razvrstavanja i recikliranja, npr. prinos,

–  razvoj tehnologija za razvrstavanje i recikliranje (kako bi se odgovorilo na taj aspekt ako se ambalaža ne može razvrstati danas, ali bi se mogla razvrstavati za dvije godine) i

–  očuvanje funkcionalnosti sekundarnih sirovina koje omogućuje zamjenu primarnih sirovina.

Pri utvrđivanju kriterija za dizajn za recikliranje u obzir se uzima funkcionalnost ambalaže koju sljedeći parametri pružaju ambalaži.

PRILOG III.

KOMPOSTABILNA AMBALAŽA

Uvjeti koje treba uzeti u obzir kad se propisuje ili uvodi uporaba oblika kompostabilne ambalaže:

(a)  nije se mogla dizajnirati kao ponovno uporabljiva ambalaža ili se proizvodi nisu mogli staviti na tržište bez ambalaže;

(b)  dizajnirana je tako da na kraju životnog vijeka uđe u tok organskog otpada;

(c)  biorazgradiva je u mjeri koja joj omogućuje da prođe fizičko ▌ ili biološko raspadanje, uključujući anaerobnu razgradnju, čiji je konačni rezultat pretvorba u ugljikov dioksid i vodu, novu mikrobnu biomasu, mineralne soli ▌ i, u nedostatku kisika, metan;

(d)  njezinom uporabom znatno se povećava prikupljanje organskog otpada u odnosu na uporabu ambalažnih materijala koji se ne mogu kompostirati;

(e)  njezinom uporabom znatno se smanjuje kontaminacija komposta ambalažom koja se ne može kompostirati ▌ i ona ne otežava obradu biootpada;

(f)  njezinom uporabom ne povećava se kontaminacija tokova ambalažnog otpada koji se ne može kompostirati.

PRILOG IV.

METODOLOGIJA ZA OCJENJIVANJE SMANJENJA AMBALAŽE

I. dio

Kriteriji učinkovitosti

1.  Zaštita proizvoda: dizajn ambalaže osigurava zaštitu proizvoda od trenutka pakiranja ili punjenja do krajnje uporabe kako bi se spriječilo znatno oštećenje, gubitak, propadanje ili neiskorištavanje proizvoda. Zahtjevi se mogu odnositi na zaštitu od mehaničkog ili kemijskog oštećenja, vibracija, kompresije, vlage, gubitka vlage, oksidacije, svjetla, kisika, mikrobiološke infekcije, štetnih organizama, pogoršanja organoleptičkih svojstava itd. te uključuju upućivanja na pravne akte Unije kojim se utvrđuju zahtjevi za kvalitetu proizvoda.

2.  Postupci proizvodnje ambalaže: dizajn ambalaže kompatibilan je s postupcima proizvodnje i punjenja ambalaže. Postupcima proizvodnje ambalaže mogu se odrediti elementi dizajna ambalaže kao što su oblik spremnika, dopuštena odstupanja debljine, veličina, izvedivost alata, specifikacije za smanjenje otpada u proizvodnji. Postupci koje izvodi izrađivač proizvoda mogu zahtijevati i određene elemente dizajna ambalaže, kao što su otpornost na udar i naprezanje, mehanička čvrstoća, brzina i učinkovitost linije za pakiranje, stabilnost kod prijevoza, toplinska otpornost, učinkovito zatvaranje, minimalan prazan prostor, higijena.

3.  Logistika: dizajn ambalaže osigurava odgovarajuću i sigurnu distribuciju, prijevoz, rukovanje i skladištenje pakiranog proizvoda. Zahtjevi se mogu odnositi na dimenzijsku koordinaciju radi optimalnog iskorištavanja prostora, kompatibilnost sa sustavima utovara na palete i istovara s paleta, sustav rukovanja i skladištenja, cjelovitost sustava ambalaže tijekom transporta i rukovanja.

4.   Funkcionalnost ambalaže: dizajn ambalaže osigurava njezinu funkcionalnost uzimajući u obzir svrhu proizvoda i posebnosti povezane s njegovom prodajom, kao što je prodaja u svrhu poklona ili povodom sezonskih događanja.

5.  Zahtjevi u pogledu informiranja: dizajn ambalaže osigurava da se korisnicima i potrošačima mogu pružiti sve potrebne informacije o pakiranom proizvodu, njegovoj uporabi, skladištenju i čuvanju, uključujući sigurnosne upute. Zahtjevi mogu uključivati informacije o proizvodu, upute za skladištenje, primjenu i uporabu, bar kodove, minimalni rok trajanja itd.

6.  Higijena i sigurnost: dizajn ambalaže osigurava sigurnost korisnika i potrošača te sigurnost i higijenu proizvoda tijekom distribucije, krajnje uporabe i zbrinjavanja. Zahtjevi mogu uključivati dizajn za sigurno rukovanje, sigurnost djece, zaštitu od neovlaštenog otvaranja, zaštitu od krađe, zaštitu od krivotvorenja, upozorenja o mogućim opasnostima, jasno utvrđivanje sadržaja, napravu za sigurno otvaranje, zatvarač s ispuštanjem tlaka.

7.  Pravni zahtjevi: dizajn ambalaže osigurava sukladnost ambalaže i pakiranog proizvoda s primjenjivim pravom.

8.  Reciklirani sadržaj, mogućnost recikliranja i ponovna uporaba: dizajn ambalaže osigurava ponovnu uporabljivost, mogućnost recikliranja i uključivanje recikliranog sadržaja kako je propisano na temelju ove Uredbe. Ako je ambalaža predviđena za ponovnu uporabu, ona ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 11. stavku 1. To znači da će možda biti potrebno povećati masu ili obujam ambalaže više nego što bi to inače bilo moguće u okviru drugih čimbenika učinkovitosti kako bi se omogućio npr. veći broj putovanja/ciklusa, olakšalo uključivanje recikliranog sadržaja ili povećala mogućnost recikliranja (npr. pri prelasku na monomaterijal ili reciklirani sadržaj nakon potrošnje).

II. dio

Metodologija za ocjenjivanje i utvrđivanje minimalnog obujma i mase ambalaže

Ocjenjivanje minimalnog obujma i mase ambalaže koji su nužni za funkcionalnost ambalaže kako je opisana u članku 3. točki 1. objašnjava se u tehničkoj dokumentaciji i obuhvaća barem sljedeće:

(a)   opis ishoda ocjenjivanja, uključujući pojedinosti izračuna minimalne nužne mase i obujma ambalaže. Potrebno je uzeti u obzir i dokumentirati moguće razlike među proizvodnim serijama iste ambalaže;

(b)  za svaki kriterij učinkovitosti iz dijela I. navodi se opis u kojem se objašnjava zahtjev za dizajn koji onemogućuje daljnje smanjenje mase ili obujma ambalaže, a da se pritom ne ugrožava funkcionalnost ambalaže, uključujući sigurnost i higijenu, za pakirani proizvod, ambalažu i korisnika. Opisuje se metoda primijenjena za identifikaciju tih zahtjeva za dizajn te objašnjavaju razlozi koji onemogućuju daljnje smanjenje mase ili obujma ambalaže. Istražuju se sve mogućnosti smanjenja u vezi s određenim ambalažnim materijalom, kao što je smanjenje svih suvišnih slojeva koji nemaju funkciju ambalaže. Zamjena jednog ambalažnog materijala drugim ne smatra se dostatnom;

▌

(c)  sve rezultate ispitivanja, istraživanja tržišta ili studije koji su upotrijebljeni za ocjenjivanje provedeno u skladu s točkama (a) i (b).

PRILOG V.

OGRANIČENJA UPORABE OBLIKA AMBALAŽE

PRILOG VI.

ZAHTJEVI ZA SUSTAVE ZA PONOVNU UPORABU I STANICE ZA PONOVNO PUNJENJE

Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)   „smjernice za upravljanje” opis je upravljačke strukture sustava za ponovnu uporabu, u kojem se definira uloga sudionika sustava, vlasništvo i svaki predviđeni prijenos vlasništva nad ambalažom, kao i drugi relevantni elementi upravljanja sustavom za ponovnu uporabu kako su definirani u ovom Prilogu;

(b)  „sustav zatvorenog kruga” znači sustav za ponovnu uporabu u kojem operator sustava ili skupina sudionika sustava koji međusobno surađuju omogućuje kruženje ponovno uporabljive ambalaže bez mijenjanja vlasništva nad ambalažom;

(c)  „sustav otvorenog kruga” znači sustav za ponovnu uporabu u kojem ponovno uporabljiva ambalaža kruži među neodređenim brojem sudionika sustava te se vlasništvo nad ambalažom mijenja jednom ili više puta u procesu ponovne uporabe;

(d)  „operator sustava” znači svaka fizička ili pravna osoba koja je sudionik sustava i upravlja sustavom za ponovnu uporabu;

(e)  „sudionik sustava” znači svaka fizička ili pravna osoba koja sudjeluje u sustavu za ponovnu uporabu i obavlja barem jednu od sljedećih radnji: prikuplja ambalažu od krajnjih korisnika ili drugih sudionika sustava, obnavlja je, distribuira među sudionicima sustava, prevozi, puni proizvodima, pakira ili nudi krajnjim korisnicima. U sustavu za ponovnu uporabu može sudjelovati jedan ili više sudionika koji obavljaju te radnje.

Dio A

Zahtjevi za sustave za ponovnu uporabu

1.  Opći zahtjevi za sustave za ponovnu uporabu

Sljedeći se zahtjevi primjenjuju na sve sustave za ponovnu uporabu i ispunjavaju se istodobno:

(a)  sustav ima jasno definiranu upravljačku strukturu kako je opisana u smjernicama;

(b)  upravljačka struktura osigurava da se ciljevi sustava iz smjernica za upravljanje i, ako je primjenjivo, ciljevi u pogledu ponovne uporabe i svi drugi ciljevi sustava mogu ostvariti;

(c)  upravljačka struktura omogućuje jednak pristup i pravedne uvjete za sve gospodarske subjekte koji se žele uključiti u sustav;

(d)  upravljačka struktura omogućuje jednak pristup i pravedne uvjete za sve krajnje korisnike;

(e)   sustav je osmišljen tako da osigurava da ponovno uporabljiva ambalaža koja prolazi cikluse unutar njega dosegne barem najmanji predviđeni broj ciklusa kako je navedeno u delegiranom aktu donesenom na temelju članka 11.;

(f)  u sustavu postoje pravila kojima se uređuje njegovo funkcioniranje, uključujući zahtjeve u pogledu uporabe ambalaže, koja prihvaćaju svi sudionici sustava i kojima bi trebalo utvrditi sljedeće:

i.  vrste i dizajn ambalaže koji smiju kružiti u sustavu;

ii.  opis proizvoda predviđenih za uporabu, punjenje ili prijevoz u okviru sustava;

iii.  uvjete za pravilno rukovanje ambalažom i njezinu uporabu;

iv.  detaljne zahtjeve za obnavljanje ambalaže;

v.  zahtjeve za skupljanje ambalaže;

vi.  zahtjeve za skladištenje ambalaže;

vii.  zahtjeve za punjenje ili utovar ambalaže;

viii.  pravila za osiguravanje djelotvornog i učinkovitog skupljanja ponovno uporabljive ambalaže, uključujući poticaje za krajnje korisnike da vraćaju ambalažu na sabirna mjesta ili u sustav za skupno prikupljanje;

ix.  pravila za osiguravanje jednakog i pravednog pristupa sustavu za ponovnu uporabu, među ostalim ugroženim krajnjim korisnicima;

(g)  operator sustava nadzire pravilno funkcioniranje sustava i provjerava je li ponovna uporaba pravilno omogućena;

(h)  u sustavu postoje pravila o izvješćivanju, kojima se omogućuje pristup podacima o broju punjenja ili ponovnih uporaba, tj. ciklusa po kategoriji, i odbijanja, stopi skupljanja, tj. stopi povrata, prodajnim jedinicama ili istovjetnim jedinicama, uključujući materijal i po kategoriji ili prosječnu procjenu ako izračun nije izvediv, broju jedinica ponovno uporabljive ili ponovno punjive ambalaže dodane u sustav i broju jedinica ambalaže kojom se rukuje prema planu za kraj životnog vijeka;

(i)  dizajn ambalaže utvrđuje se u skladu s međusobno dogovorenim specifikacijama ili normama;

(j)  sustav osigurava pravednu raspodjelu troškova i koristi među svim sudionicima sustava;

(k)   sustav osigurava provedbu obveza proširene odgovornosti proizvođača za ponovno uporabljivu ambalažu upotrijebljenu u sustavu i koja je postala otpad.

Sustavi otvorenog kruga koji nemaju operatora sustava izuzeti su iz dijela A točke 1. podtočaka (b), (g), (h) i (j).

Sustavi otvorenog kruga uspostavljeni prije stupanja na snagu ove Uredbe izuzeti su od zahtjeva iz dijela A točke 1. podtočaka (a), (b), (c), (g), (h) i (j).

2.  Zahtjevi za sustave zatvorenog kruga

Uz opće zahtjeve iz točke 1. istodobno se ispunjavaju i sljedeći zahtjevi:

(a)  u sustavu postoji povratna logistika koja olakšava prijevoz ambalaže od korisnika ili krajnjih korisnika natrag do sudionika sustava;

(b)  sustav osigurava skupljanje, obnavljanje i redistribuciju ambalaže;

(c)  sudionici sustava dužni su preuzeti ambalažu iz sabirnog mjesta ako se ona upotrebljavala, skupljala i skladištila u skladu s pravilima sustava.

3.  Zahtjevi za sustave otvorenog kruga

Uz opće zahtjeve iz točke 1. istodobno se moraju ispunjavati sljedeći zahtjevi:

(a)  nakon što se ambalaža upotrijebi, sudionik sustava odlučuje hoće li je sam ponovno upotrijebiti ili proslijediti drugom sudioniku sustava u svrhu njezine ponovne uporabe;

(b)  sustav osigurava provedbu i široku dostupnost skupljanja, obnavljanja i redistribucije ambalaže;

(c)  obnavljanje koje ispunjava zahtjeve iz dijela B ovog Priloga dio je sustava.

Dio B

Obnavljanje

1.  Postupak obnavljanja ne ugrožava zdravlje i sigurnost osoba koje su odgovorne za taj postupak i njegov se učinak na okoliš smanjuje na najmanju moguću mjeru. Taj se postupak provodi u skladu sa zakonodavstvom primjenjivim na kontaktno osjetljive materijale, otpad i industrijske emisije.

2.  Obnavljanje obuhvaća sljedeće postupke prilagođene obliku ponovno uporabljive ambalaže i njezinoj specifičnoj namjeni:

(a)  ocjenjivanje stanja ambalaže;

(b)  uklanjanje oštećenih komponenti ili komponenti koje nisu ponovno uporabljive;

(c)  otpremu uklonjenih komponenti u odgovarajući postupak oporabe;

(d)  čišćenje i pranje u skladu s propisanim higijenskim uvjetima;

(e)  popravljanje ambalaže;

(f)  pregled i ocjenjivanje prikladnosti za namjenu.

3.  Postupke čišćenja i pranja trebalo bi prema potrebi primjenjivati u različitim fazama obnavljanja te ih ponavljati.

4.  Obnovljen proizvod ispunjava zdravstvene i sigurnosne zahtjeve koji se na njega primjenjuju.

Dio C

Zahtjevi u pogledu ponovnog punjenja

▌ Stanice za ponovno punjenje ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)  sadržavaju jasne i precizne informacije o:

i.  higijenskim normama koje spremnik krajnjeg korisnika treba ispunjavati kako bi mu se omogućilo korištenje stanice za ponovno punjenje;

▌

ii.  vrstama i značajkama spremnika koji se mogu upotrijebiti za kupnju proizvoda putem ponovnog punjenja;

iii.   podacima za kontakt krajnjeg distributera kako bi se osigurala sukladnost s higijenskim normama utvrđenima u primjenjivom pravu;

(b)  sadržavaju mjerni uređaj ili pružaju slična sredstva kojima se krajnjem korisniku osigurava određena količina za kupnju;

(c)  cijena koju plaćaju krajnji korisnici ne uključuje masu spremnika za ponovno punjenje.

▌

PRILOG VII.

POSTUPAK OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI

Modul A

Interni nadzor proizvodnje

1.  Interni nadzor proizvodnje postupak je ocjenjivanja sukladnosti u kojem izrađivač ispunjava obveze iz točaka 2., 3. i 4. te osigurava i na svoju isključivu odgovornost izjavljuje da dotična ambalaža ispunjava zahtjeve iz članaka od 5. do 12. ove Uredbe koji se na nju primjenjuju.

2.  Tehnička dokumentacija

Izrađivač sastavlja tehničku dokumentaciju. Ta dokumentacija omogućuje ocjenjivanje sukladnosti ambalaže s relevantnim zahtjevima te uključuje odgovarajuću analizu i procjenu rizika nesukladnosti.

U tehničkoj dokumentaciji utvrđuju se primjenjivi zahtjevi i ona obuhvaća, u mjeri u kojoj je to bitno za ocjenjivanje, dizajn, proizvodnju i funkcioniranje ambalaže. Tehnička dokumentacija sadržava, ako je to primjenjivo, barem sljedeće elemente:

(a)  opći opis ambalaže i njezinu namjenu;

(b)  konceptualni dizajn, nacrte za proizvodnju i materijale komponenata ▌ ; itd.

(c)  opise i objašnjenja koji su potrebni za razumijevanje tih nacrta i shema te funkcioniranja ambalaže;

(d)  popis na kojem se navodi sljedeće:

i.  usklađene norme iz članka 36. koje se primjenjuju u cijelosti ili djelomično;

ii.  zajedničke ▌ specifikacije iz članka 37. koje se primjenjuju u cijelosti ili djelomično;

iii.  druge relevantne tehničke specifikacije koje se upotrebljavaju u svrhu mjerenja ili izračuna;

iv.  primijenjeni dijelovi usklađenih normi i/ili zajedničkih specifikacija u slučaju njihove djelomične primjene;

v.  opis rješenja primijenjenih kako bi se ispunili zahtjevi iz točke 1. u slučaju da se usklađene norme i/ili zajedničke ▌ specifikacije ne primjenjuju;

(e)  kvalitativan opis načina provođenja procjena i ocjena predviđenih u člancima 6., 10. i 11.; i

(f)  izvješća o ispitivanju.

3.  Proizvodnja

Izrađivač poduzima sve potrebne mjere da se postupkom proizvodnje i njegovim praćenjem osigura sukladnost proizvedene ambalaže s tehničkom dokumentacijom iz točke 2. te sa zahtjevima iz točke 1.

4.  Izjava o sukladnosti

Izrađivač sastavlja pisanu izjavu o sukladnosti za svaku vrstu ambalaže i stavlja je zajedno s tehničkom dokumentacijom na raspolaganje nacionalnim tijelima u razdoblju od deset godina nakon što je ambalaža stavljena na tržište. U izjavi o sukladnosti utvrđuje se ambalaža za koju je sastavljena.

Primjerak izjave o sukladnosti stavlja se na raspolaganje relevantnim tijelima na zahtjev.

5.  Ovlašteni zastupnik

Obveze izrađivača iz točke 4. u pogledu stavljanja na raspolaganje tehničke dokumentacije može u njegovo ime i na njegovu odgovornost ispunjavati njegov ovlašteni zastupnik, pod uvjetom da su navedene u ovlaštenju.

PRILOG VIII.

EU IZJAVA O SUKLADNOSTI BR.* …

1.  Br.…. (jedinstvena identifikacijska oznaka ambalaže):

2.  Ime i adresa izrađivača i, ako je primjenjivo, njegova ovlaštenog zastupnika:

3.  Ova izjava o sukladnosti izdaje se pod isključivom odgovornošću izrađivača:

4.  Predmet izjave (identifikacijska oznaka ambalaže koja omogućuje sljedivost): opis ambalaže:

5.  Predmet izjave iz točke 4. u skladu je s relevantnim zakonodavstvom Unije o usklađivanju: … (upućivanje na druge primijenjene akte Unije):

6.  Upućivanje na odgovarajuće usklađene norme ili zajedničke specifikacije koje se primjenjuju ili upućivanje na druge tehničke specifikacije u odnosu na koje se izjavljuje sukladnost:

7.  Ako je primjenjivo, prijavljeno tijelo … (naziv, adresa, broj) … provelo je … (opis intervencije) … i izdalo potvrdu/potvrde: … (pojedinosti, uključujući datum izdavanja, i, prema potrebi, informacije o trajanju i uvjetima valjanosti):

8.  Dodatne informacije:

Potpisano za i u ime:

(mjesto i datum izdavanja):

(ime, funkcija) (potpis)

* (identifikacijski broj izjave)

PRILOG IX.

INFORMACIJE POVEZANE S REGISTRCIJOM I DOSTAVLJANJEM PODATAKA U REGISTAR IZ ČLANKA 44.

I. dio

A. Informacije koje se trebaju dostaviti pri upisu u registar

1.  Informacije koje treba dostaviti proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača obuhvaćaju sljedeće:

(a)  ime i nazivi robne marke (ako postoje) pod kojima proizvođač stavlja svoju ambalažu na raspolaganje na tržištu u državi članici te adresu proizvođača, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj, državu, telefonski broj ako postoji, internetsku stranicu i e-adresu, uz navođenje jedinstvene kontaktne točke;

(b)   ako je proizvođač to povjerio ovlaštenom zastupniku za proširenu odgovornost proizvođača, uz informacije iz točke (a): ime i adresu, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj, državu, telefonski broj i e-adresu zastupnika;

(c)  nacionalnu identifikacijsku oznaku proizvođača, uključujući njegov matični broj u trgovačkom registru ili ekvivalentan službeni registarski broj te europski ili nacionalni porezni identifikacijski broj;

▌

(d)  izjavu o načinu na koji proizvođač ispunjava svoje obveze na temelju članka 45., uključujući potvrdu koju izdaje organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača kada se primjenjuje članak 46. stavak 1.

2.  Ako je ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača povjereno organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača, informacije koje treba dostaviti proizvođač obuhvaćaju ime i podatke za kontakt te organizacije, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj, državu, telefonski broj, internetsku stranicu i e-adresu, kao i nacionalnu identifikacijsku oznaku te organizacije, uključujući matični broj u trgovačkom registru ili ekvivalentan službeni registarski broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, uključujući europski ili nacionalni porezni identifikacijski broj te organizacije, i ovlaštenje zastupanog proizvođača te izjavu proizvođača ili, ako je primjenjivo, proizvođačeva ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača u kojoj se potvrđuje istinitost navedenih informacija.

3.  Organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, u slučaju da joj je proizvođač iz članka 46. stavka 1. povjerio izvršavanje obveze upisa u registar utvrđene u članku 44., uz informacije koje se zahtijevaju na temelju točke 1 dijela A ovog Priloga, dostavlja sljedeće:

(a)  imena i podatke za kontakt zastupanih proizvođača, uključujući poštanski broje i mjesto, ulicu i broj, državu, telefonsku broj, internetsku stranicu i e-adresu;

(b)  ovlaštenje svakog zastupanog proizvođača, ako je primjenjivo;

(c)  ako organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača zastupa više proizvođača, odvojeno navodi način na koji svaki od zastupanih proizvođača ispunjava obveze utvrđene u članku 45.

II. dio

Informacije koje se trebaju pružiti u svrhu dostavljanja podataka

B.  Informacije koje se trebaju pružiti u svrhu dostavljanja podataka u skladu s člankom 44. stavkom 7.

(a)  nacionalna identifikacijska oznaka proizvođača;

(b)  izvještajno razdoblje;

(c)  količine, izražene u masi, kategorija ambalaže kako su utvrđene u tablici 1. u Prilogu II., koje proizvođač prvi put stavlja na raspolaganje na tržištu države članice;

▌

(d)  aranžmani kojima se osigurava odgovornost proizvođača u vezi s ambalažom ▌ stavljenom na tržište.

C.  Informacije koje se trebaju pružiti u svrhu dostavljanja podataka u skladu s člankom 44. stavkom 8.

(a)   nacionalna identifikacijska oznaka proizvođača;

(b)   izvještajno razdoblje;

(c)   informacije o vrstama ambalaže iz tablice 1.;

(d)   aranžmani kojima se osigurava odgovornost proizvođača u vezi s ambalažom stavljenom na tržište.

Tablica 1.

D.  Informacije koje se trebaju pružiti u svrhu dostavljanja podataka u skladu s člankom 44. stavkom 10.

(a)   količine, izražene u masi, po kategoriji ambalažnog otpada, kako je definirano u tablici 2. Priloga II., skupljene unutar države članice i poslane na razvrstavanje;

(b)   količine, izražene u masi, po kategoriji ambalažnog otpada, koje su reciklirane, oporabljene i zbrinute u državi članici ili otpremljene unutar ili izvan Unije kako je utvrđeno u tablici 3. u Prilogu XII.;

(c)   količine, izražene u masi, odvojeno skupljenih plastičnih boca za napitke za jednokratnu uporabu zapremnine do tri litre i metalnih spremnika za napitke za jednokratnu uporabu zapremnine do tri litre, kako je utvrđeno u tablici 5. u Prilogu XII.

PRILOG X.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA SUSTAVE POVRATNE NAKNADE

Za potrebe ovog Priloga primjenjuje se sljedeća definicija:

„operator sustava” znači svaka fizička ili pravna osoba kojoj je povjerena odgovornost da u državi članici uspostavi sustav povratne naknade ili upravlja njime.

Minimalni opći zahtjevi za sustave povratne naknade

Države članice osiguravaju da sustavi povratne naknade uspostavljeni na njihovim državnim područjima ispunjavaju sljedeće minimalne zahtjeve:

(a)  utvrđen je ili licenciran samo jedan operator sustava ili, u slučaju da postoji više operatora sustava, država članica donosi mjere kako bi se osigurala koordinacija među različitim operatorima sustava;

(b)  upravljanje i povezana operativna pravila sustava omogućuju jednak pristup i pravedne uvjete za sve gospodarske subjekte koji se žele uključiti u sustav, pod uvjetom da na raspolaganje na tržištu stavljaju ambalažu koja pripada vrsti ili kategoriji ambalaže obuhvaćenoj sustavom;

(c)  uspostavljeni su postupci kontrole i sustavi izvješćivanja koji operatoru sustava omogućuju prikupljanje podataka o skupljanju ambalaže obuhvaćene sustavom povratne naknade;

(d)  utvrđena je minimalna razina povratne naknade koja je dostatna za postizanje potrebnih stopa skupljanja;

(e)  utvrđeni su minimalni zahtjevi u pogledu financijske sposobnosti operatora sustava koji mu omogućuju da obavlja svoje funkcije;

(f)  operator sustava neprofitan je i neovisan pravni subjekt;

(g)  operatori sustava obavljaju isključivo zadaće koje proizlaze iz pravila ove Uredbe i sve dodatne zadaće povezane s koordinacijom sustava povratne naknade i njegovim upravljanjem kako su ih utvrdile države članice;

(h)  operatori sustava koordiniraju funkcioniranje sustava povratne naknade;

(i)  operatori sustava u pisanom obliku čuvaju:

i.  i. statut kojim se utvrđuje njihova unutarnja organizacija;

ii.  dokaze o svojem sustavu financiranja;

iii.  izjavu kojom se dokazuje sukladnost sustava sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, kao i svim dodatnim zahtjevima utvrđenima u državi članici u kojoj djeluju;

(j)  dostatan iznos godišnjeg prometa operatora sustava upotrebljava se za kampanje za povećanje osviještenosti javnosti o ▌ gospodarenju ambalažnim otpadom;

(k)  operatori sustava moraju dostaviti sve informacije koje nadležna tijela države članice u kojoj se sustav provodi zatraže za potrebe praćenja sukladnosti sa zahtjevima iz ovog Priloga;

(l)  države članice osiguravaju da su krajnji distributeri obvezni prihvatiti ambalažu koja je označena kao povratna, a ambalažnog je materijala i oblika koji oni distribuiraju i da krajnjim korisnicima prilikom vraćanja ambalaže koja je označena kao povratna osiguravaju povratnu naknadu, osim ako krajnji korisnici imaju jednako dostupna sredstva za potraživanje povratne naknade nakon uporabe ambalaže koja je označena kao povratna putem jednog od kanala za skupljanje kojima se za prehrambenu ambalažu jamči da je reciklirani materijal prikladan za prehrambene namjene i koje su u tu svrhu ovlastila nacionalna tijela.

Ta se obveza ne primjenjuje ako površina prodajnog prostora krajnjim korisnicima ne omogućuje vraćanje ambalaže koja je označena kao povratna. Međutim, krajnji distributeri će uvijek morati prihvaćati povrat prazne ambalaže proizvoda koje prodaju;

▌

(m)  krajnji korisnik može vratiti ambalažu koja je označena kao povratna, a da pritom ne mora kupiti nikakve proizvode; povratna naknada vraća se potrošaču;

(n)  sva ambalaža koja je označena kao povratna i koja se treba skupljati u okviru sustava povratne naknade jasno je označena tako da krajnji korisnici mogu lako prepoznati da takvu ambalažu treba vratiti;

(o)  naknade su transparentne.

▌

Uz minimalne zahtjeve države članice mogu prema potrebi utvrditi dodatne zahtjeve kako bi osigurale ostvarenje ciljeva ove Uredbe, osobito kako bi povećale čistoću skupljenog ambalažnog otpada, smanjile odbacivanje smeća u okoliš ili promicale druge ciljeve kružnog gospodarstva.

Države članice s regijama s visokim prekograničnim poslovanjem osiguravaju da sustavi povratne naknade omogućuju skupljanje ambalaže iz sustava povratne naknade drugih država članica na određenim sabirnim mjestima te nastoje omogućiti povrat povratne naknade naplaćene krajnjom korisniku pri kupnji ambalaže.

▌

PRILOG XI.

PLAN PROVEDBE KOJI SE TREBA PODNIJETI NA TEMELJU ČLANKA 52. STAVKA 2. TOČKE (D)

Plan provedbe koji se treba podnijeti na temelju članka 52. stavka 2. točke (d) sadržava sljedeće:

(a)  procjenu prijašnjih, trenutačnih ili predviđenih stopa recikliranja, odlaganja na odlagališta i drugih vrsta obrade ambalažnog otpada i tokova od kojih se sastoji;

(b)  ocjenu provedbe planova gospodarenja otpadom i programa za sprečavanje nastanka otpada uspostavljenih na temelju članaka 28. i 29. Direktive 2008/98/EZ;

(c)  razloge zbog kojih država članica smatra da relevantni cilj utvrđen u članku 52. stavku 1. točki (b) možda neće moći ostvariti u roku zadanom u tom članku i procjenu produljenja roka potrebnog za ostvarenje tog cilja;

(d)  mjere potrebne za ostvarenje ciljeva utvrđenih u članku 52. stavku 1. točki (b) ove Uredbe koje se primjenjuju na državu članicu tijekom produljenog roka, uključujući odgovarajuće ekonomske instrumente i druge mjere za davanje poticaja za primjenu hijerarhije otpada iz članka 4. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ i Priloga IV.a toj direktivi;

(e)  raspored provedbe mjera utvrđenih u točki (d), navod u kojem se utvrđuje tijelo nadležno za njihovu provedbu i procjenu njihova pojedinačnog doprinosa ostvarenju ciljeva koji se primjenjuju u slučaju produljenja roka;

(f)  informacije o financiranju gospodarenja otpadom u skladu s načelom „onečišćivač plaća”;

(g)  mjere za poboljšanje kvalitete podataka, prema potrebi, radi boljeg planiranja i praćenja rezultata u području gospodarenja otpadom.

PRILOG XII.

PODACI KOJE DRŽAVE ČLANICE TREBAJU UKLJUČITI U SVOJE BAZE PODATAKA O AMBALAŽI I AMBALAŽNOM OTPADU

(U SKLADU S TABLICAMA OD 1. DO 4.)

1.  Za prodajnu, skupnu i transportnu ambalažu:

(a)  za svaku kategoriju ambalaže, količinu ambalaže nastale u državi članici (proizvedeno + uvezeno + uskladišteno – izvezeno) (tablica 1.);

(b)  količine ponovno uporabljive ambalaže (tablica 2.).

2.  Za prodajni, skupni i transportni ambalažni otpad:

(a)  za svaku kategoriju ambalaže (tablica 3.):

i.  količine koje su prvi put stavljene na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice;

ii.  količine nastalog ambalažnog otpada;

▌

iii.  količine zbrinute, oporabljene i reciklirane ambalaže;

(b)  podatke o godišnjoj potrošnji vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, laganih plastičnih vrećica za nošenje i debelih plastičnih vrećica za nošenje po osobi, zasebno za svaku kategoriju, kako je utvrđeno u članku 56. stavku 1. točki (b) (tablica 4.);

(c)  stopu odvojenog skupljanja oblika ambalaže obuhvaćenih sustavima povratne naknade, kako je utvrđeno u članku 50. stavku 1. (tablica 5.).

Tablica 1.

Količina ambalaže (prodajne, skupne i transportne) nastale na državnom području

Tablica 2.

Količina ukupne ponovno uporabljive ambalaže (prodajne, skupne i transportne) ▌ koja je prvi put stavljena na raspolaganje na tržištu na državnom području

▌

Tablica 3.

Količina po kategoriji ambalaže, kako je definirana u tablici 2. Priloga II. za: ambalažu koja je prvi put stavljena na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice, nastali ambalažni otpad i ambalažni otpad koji je zbrinut, oporabljen i recikliran na državnom području i izvezen.

Tablica 4.

Količina vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, laganih plastičnih vrećica za nošenje, debelih plastičnih vrećica za nošenje i vrlo debelih plastičnih vrećica za nošenje potrošenih na državnom području, po osobi

Tablica 5.

Stopa odvojenog skupljanja oblika ambalaže obuhvaćenih sustavima povratne naknade, kako je utvrđeno u članku 50. stavku 1.

PRILOG XIII.

KORELACIJSKA TABLICA

(1) SL C 228, 29.6.2023., str. 114. (2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 22. studenoga 2023. (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0425). (3) * TEKST JOŠ NIJE PROŠAO PRAVNO-JEZIČNU FINALIZACIJU. (4) SL C 228, 29.6.2023., str. 114. (5) Stajalište Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. (6) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31.12.1994., str. 10.). (7) Odluka Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije te o stavljanju izvan snage Odluke 2014/335/EU, Euratom (SL L 424, 15.12.2020., str. 1.). (8) SL C 465, 17.11.2021., str. 11. (9) Uredba (EU) 2024/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda, izmjeni Direktive (EU) 2020/1828 i Uredbe (EU) 2023/1542 te stavljanju izvan snage Direktive 2009/125/EZ (SL L, ..., ELI: ...). + (10) SL: u tekst unijeti broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS 106/23 (2022/0095(COD)), a u bilješku unijeti broj, datum i upućivanje na SL za tu uredbu. (11) ++SL: u tekst unijeti broj uredbe iz dokumenta PE-CONS 106/23 (2022/0095 (COD)). (12) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.). (13) Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12.6.2019., str. 1.). (14) Uredba (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom i stavljanju izvan snage direktiva 80/590/EEZ i 89/109/EEZ (SL L 338, 13.11.2004., str. 4.). (15) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.). (16) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.). (17) Uredba (EU) 2019/1021 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (SL L 169, 25.6.2019., str. 45.). (18) Odluka Komisije 2001/171/EZ od 19. veljače 2001. o utvrđivanju uvjeta za odstupanje za staklenu ambalažu u pogledu razina koncentracije teških metala utvrđenih u Direktivi 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 62, 2.3.2001., str. 20.). (19) Odluka Komisije 2009/292/EZ od 24. ožujka 2009. o utvrđivanju uvjeta odstupanja za plastične sanduke i plastične palete u vezi s razinama koncentracije teških metala utvrđenim u Direktivi 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 79, 25.3.2009., str. 44.). (20) Uredba (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o veterinarsko-medicinskim proizvodima i stavljanju izvan snage Direktive 2001/82/EZ (SL L 4, 7.1.2019., str. 43.). (21) Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.). (22) Uredba (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o medicinskim proizvodima, o izmjeni Direktive 2001/83/EZ, Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 1223/2009 te o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 90/385/EEZ i 93/42/EEZ (SL L 117, 5.5.2017., str. 1.). (23) Uredba (EU) 2017/746 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima te o stavljanju izvan snage Direktive 98/79/EZ i Odluke Komisije 2010/227/EU (SL L 117, 5.5.2017., str. 176.). (24) Uredba (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o hrani za dojenčad i malu djecu, hrani za posebne medicinske potrebe i zamjeni za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 92/52/EEZ, direktiva Komisije 96/8/EZ, 1999/21/EZ, 2006/125/EZ i 2006/141/EZ, Direktive 2009/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 41/2009 i (EZ) br. 953/2009 (SL L 181, 29.6.2013., str. 35.). (25) Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.). (26) Kontaktno osjetljiva ambalaža odnosi se na plastičnu ambalažu proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o dodacima hrani za životinje (SL L 268, 18.10.2003., str. 29.), Uredbom (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom (SL L 338, 13.11.2004., str. 4.), Uredbom (EZ) br. 767/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje, izmjeni Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 79/373/EEZ, Direktive Komisije 80/511/EEZ, direktiva Vijeća 82/471/EEZ, 83/228/EEZ, 93/74/EEZ, 93/113/EZ i 96/25/EZ te Odluke Komisije 2004/217/EZ (SL L 229, 1.9.2009, str. 1.), Uredbom (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima (preinaka) (SL L 342, 22.12.2009., str. 59.), Uredbom (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o medicinskim proizvodima, o izmjeni Direktive 2001/83/EZ, Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 1223/2009 te o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 90/385/EEZ i 93/42/EEZ (SL L 117, 5.5.2017., str. 1.), Uredbom (EU) 2017/746 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima te o stavljanju izvan snage Direktive 98/79/EZ i Odluke Komisije 2010/227/EU (SL L 117, 5.5.2017., str. 176.), Uredbom (EU) 2019/4 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o proizvodnji, stavljanju na tržište i uporabi ljekovite hrane za životinje, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/167/EEZ (SL L 4, 7.1.2019., str. 1.), Uredbom (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o veterinarsko-medicinskim proizvodima i stavljanju izvan snage Direktive 2001/82/EZ (SL L 4, 7.1.2019., str. 43.), Direktivom 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.) i Direktivom 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.). (27) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.). (28) SL L 39, 16.2.1993., str. 3. (29) SL L 179, 23.6.1998., str. 3. (30) SL L 171, 27.6.1981., str. 13. (31) SL L 186, 5.8.1995., str. 44. (32) Uredba Komisije (EU) 2022/1616 od 15. rujna 2022. o materijalima i predmetima od reciklirane plastike koji dolaze u dodir s hranom i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 282/2008 (SL L 243, 20.9.2022., str. 3.). (33) Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.). (34) Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.). (35) Uredba (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o definiranju, opisivanju, prezentiranju i označivanju jakih alkoholnih pića, upotrebi naziva jakih alkoholnih pića u prezentiranju i označivanju drugih prehrambenih proizvoda, zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za jaka alkoholna pića, upotrebi etilnog alkohola i destilata poljoprivrednog podrijetla u alkoholnim pićima te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 110/2008 (SL L 130, 17.5.2019., str. 1.). (36) Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.). (37) +SL: u tekst unijeti broj uredbe iz dokumenta PE-CONS 106/23 (2022/0095 (COD)). (38) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6. 2005., str. 22.). (39) Direktiva (EU) 2024/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2024. o izmjeni direktiva 2005/29/EZ i 2011/83/EU u pogledu jačanja položaja potrošača u zelenoj tranziciji boljom zaštitom od nepoštenih praksi i boljim informiranjem (SL L, 2024/825, 6.3.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2024/825/oj). (40) Odluka Komisije od 28. siječnja 1997. o uspostavi sustava prepoznavanja ambalažnih materijala u skladu s Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 50, 20.2.1997., str. 28.). (41) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2003) 1422) (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.). (42) Direktiva (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje (SL L 115, 6.5.2015., str. 11.). (43) Odluka br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 82.). (44) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.). (45) Uredba (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) (SL L 277, 27.10.2022., str. 1.). (46) Direktiva (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 150, 14.6.2018., str. 141.). (47) Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/1004 o 7. lipnja 2019. o utvrđivanju pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka o otpadu u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Provedbene odluke Komisije C(2012) 2384 (SL L 163, 20.6.2019., str. 66.). (48) Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006., str. 1.). (49) Provedbena odluka Komisije (EU) 2018/896 od 19. lipnja 2018. o utvrđivanju metodologije za izračun godišnje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje i o izmjeni Odluke 2005/270/EZ (SL L 160, 25.6.2018., str. 6.). (50) Odluka Komisije 2005/270/EZ od 22. ožujka 2005. o utvrđivanju formata u odnosu na sustav baza podataka na temelju Direktive 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 86, 5.4.2005., str. 6.). (51) Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.). ▌ (52) Uredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L 95, 7.4.2017., str. 1.). (53) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.). (54) Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.). (55) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447 od 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 558.). (56) SL L 123, 12.5.2016., str. 1. (57) Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.). (58) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.). (59) Uredba (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o dodacima hrani za životinje (SL L 268, 18.10.2003., str. 29.). (60) Uredba (EZ) br. 767/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje, izmjeni Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 79/373/EEZ, Direktive Komisije 80/511/EEZ, direktiva Vijeća 82/471/EEZ, 83/228/EEZ, 93/74/EEZ, 93/113/EZ i 96/25/EZ te Odluke Komisije 2004/217/EZ (SL L 229, 1.9.2009., str. 1.). (61) Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima (SL L 342, 22.12.2009., str. 59.). (62) Uredba (EU) 2019/4 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o proizvodnji, stavljanju na tržište i uporabi ljekovite hrane za životinje, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/167/EEZ (SL L 4, 7.1.2019., str. 1.). (63) Odluka Komisije (EU) 2023/1809 od 14. rujna 2023. o utvrđivanju mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za upijajuće higijenske proizvode i menstrualne čašice za višekratnu upotrebu (SL L 234, 22.9.2023., str. 142.) (64) Direktiva 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na dodatke prehrani (SL L 183, 12.7.2002., str. 51.). (65) Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.). (66) +SL: u tekst unijeti broj uredbe iz dokumenta PE-CONS 106/23 (2022/0095 (COD)). (67) Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (intergirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.) (68) Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.). (69) Uredba Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL L 3, 5.1.2002., str. 1.). (70) Direktiva 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna (SL L 289, 28.10.1998., str. 28.). (71) Uredba (EU) 2017/1001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL L 154, 16.6.2017., str. 1.). (72) Direktiva (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 336, 23.12.2015., str. 1.). (73) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.). (74) Uredba (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL L 186, 11.7.2019., str. 57.). (75) Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL L 304, 22.11.2011., str. 18.). (76) Uredba (EU) br. 251/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1601/91 (SL L 84, 20.3.2014., str. 14.). (77) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.). (78) Direktiva (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 435, 23.12.2020., str. 1.). (79) Provedbena uredba Komisije (EU) 2023/595 оd 16. ožujka 2023. o utvrđivanju obrasca za izvješće o vlastitim sredstvima koja se temelje na nerecikliranom plastičnom ambalažnom otpadu u skladu s Uredbom Vijeća (EU, Euratom) 2021/770 (SL L 79, 17.3.2023., str. 151.). (80) +SL: u tekst unijeti broj, datum donošenja i pojedinosti objave ove Uredbe [2022/0396(COD)]. (81) +SL: u tekst umetnuti broj ove Uredbe [2022/0396(COD)] i dopuniti odgovarajuću bilješku.