Informativni članci o Europskoj uniji
Europski parlament
Ispunite ovo polje

Međunarodni odnosi u području ribarstva

Europska unija (EU) ima ključnu ulogu u međunarodnoj suradnji u području ribarstva. Vanjska dimenzija zajedničke ribarstvene politike (ZRP) daje okvir za aktivnosti plovila EU-a koja obavljaju ribolov izvan voda Unije. Tim se okvirom podupire angažman EU-a u multilateralnim sporazumima o ribolovu na otvorenom moru u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom (RFMO) i u bilateralnim sporazumima o ribarstvu s trećim zemljama za ribolov u njihovim vodama.

Pravna osnova

Članci od 38. do 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). EU ima isključivu nadležnost za očuvanje morskih resursa, što uključuje obveze koje proizlaze iz međunarodnih tijela u kojima je EU stranka, kao i za upravljanje bilateralnim sporazumima o ribarstvu. Mjere koje su donijele regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom prenose se u pravo EU-a redovnim zakonodavnim postupkom. Međunarodne sporazume o ribarstvu ratificira Vijeće uz prethodnu suglasnost Parlamenta (članak 218. stavak 6. točka (a) UFEU-a).

Kontekst

Bilateralni i multilateralni sporazumi o ribarstvu postali su potrebni nakon što su sredinom 1970-ih uspostavljeni isključivi gospodarski pojasevi. Ujedinjeni narodi su 1982. usvojili Konvenciju o pravu mora (UNCLOS), koja je stupila na snagu 1994. Ta se konvencija može smatrati ustavom za oceane, kojim se obalnim državama priznaje pravo na kontrolu ribolova u susjednim vodama. Iako isključivi gospodarski pojasevi obuhvaćaju samo 35 % ukupne površine mora, u njima se nalazi 90 % svjetskih ribljih stokova. Konvencijom UN-a o pravu mora uređuju se ne samo isključivi gospodarski pojasevi već i otvoreno more. Njome se države potiču na međusobnu suradnju u upravljanju živim morskim resursima na otvorenom moru i njihovu očuvanju osnivanjem regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom. To znači da zemlje s ribarskim flotama koje djeluju na otvorenom moru otad moraju sklapati međunarodne sporazume i/ili druge ugovore kako bi dobile pristup ribolovnim resursima u isključivim gospodarskim pojasevima trećih zemalja ili u područjima otvorenog mora koja pokrivaju regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom. Međutim, tek je 2013. u okviru ZRP-a vanjska dimenzija ribarstva postala jedan od stupova ribarstvene politike EU-a, kad je donesena Uredba (EU) br. 1380/2013, poznata i kao temeljna uredba o ZRP-u. Reforma ZRP-a iz 2013. bila je prekretnica kojom su načela održivog i odgovornog ribarstva dobila prioritet u odnosu na prijašnje ciljeve da se održi prisutnost flota EU-a u vanjskim vodama i zajamči opskrba tržišta.

Ribolov izvan voda Unije čini značajan segment sektora ribarstva EU-a i njime se osigurava više od 20 % ukupnog ulova EU-a. Osim toga, kao najveće svjetsko tržište morskih prehrambenih proizvoda, EU ima ključnu ulogu u promicanju boljeg upravljanja ribarstvom i razvoju politika upravljanja ribarstvom u suradnji sa svojim partnerima diljem svijeta.

Ciljevi

Vanjskom dimenzijom ZRP-a uspostavlja se pravni okvir za aktivnosti europskih ribarskih plovila izvan voda EU-a koji se temelji se na nizu ciljeva navedenih u temeljnoj uredbi o ZRP-u (članak 28.). U skladu s tim ciljevima, EU će:

  • aktivno podržavati i doprinositi razvoju znanstvenih spoznaja i savjetovanja;
  • unapređivati koherentnost politika u inicijativama Unije, s posebnim naglaskom na aktivnostima povezanima s okolišem, trgovinom i razvojem te jačati dosljednost aktivnosti poduzetih u kontekstu razvojne suradnje te znanstvene, tehničke i gospodarske suradnje;
  • doprinositi održivim ribolovnim aktivnostima koje su ekonomski isplative te potiču zapošljavanje unutar Unije;
  • osiguravati da su ribolovne aktivnosti Unije izvan vodâ Unije utemeljene na istim načelima i standardima koji se primjenjuju na temelju prava Unije u području ZRP-a, istovremeno promičući ravnopravne uvjete za subjekte Unije prema subjektima trećih zemalja;
  • promicati i podupirati, u svim međunarodnim sferama, mjere potrebne za iskorjenjivanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog (IUU) ribolova;
  • promicati uspostavljanje i jačanje odbora o sukladnosti u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom, periodičkih neovisnih ocjena uspješnosti te odgovarajućih korektivnih mjera, uključujući učinkovite i odvraćajuće sankcije koje se trebaju primjenjivati na transparentan i nediskriminirajući način.

Postignuća

A. Bilateralni sporazumi o ribarstvu

1. Sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu

EU sklapa sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu s određenim brojem trećih zemalja kako bi dobio pristup ribolovnim resursima u njihovim isključivim gospodarskim pojasevima. Koristi od sporazuma trebaju imati i EU i predmetna treća zemlja. Stoga EU, u zamjenu za ribolovna prava, svojim partnerima s kojima ima sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu daje financijske doprinose, uključujući plaćanja za prava pristupa i sektorsku potporu. Svrha financijske naknade u okviru tih sporazuma je doprinijeti razvoju visokokvalitetnog upravljačkog okvira u tim trećim zemljama. Cilj je posebno osigurati učinkovito prikupljanje podataka te nadzor ribarstva. Cilj sektorske potpore EU-a je i razvoj znanstvenih i istraživačkih institucija u partnerskim zemljama te doprinos inicijativama za izgradnju kapaciteta za praćenje, kontrolu i nadzor i za razvoj održivijih ribarstvenih politika.

Svakim sporazumom o partnerstvu u održivom ribarstvu uspostavlja se pravni okvir za pristup plovila EU-a ribolovnim resursima, a pridruženim provedbenim protokolom definiraju se dostupne ribarstvene mogućnosti i utvrđuje financijski doprinos EU-a. Svi protokoli sada uključuju klauzulu o poštovanju demokratskih načela i ljudskih prava. Postoje dvije vrste sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu: „sporazumi o tuni” koji omogućuju ribolov izrazito migratornih ribljih stokova, kao što su tuna i srodne vrste, te „mješoviti sporazumi” koji omogućuju pristup brojnim ribljim stokovima. Trenutačno je na snazi 13 sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu: deset „sporazuma o tuni” s Cabo Verdeom, Côte d’Ivoireom, Gabonom, Cookovim Otocima, Mauricijusom, Madagaskarom, Svetim Tomom i Prinsipeom, Senegalom, Sejšelima i Gambijom te tri „mješovita sporazuma” s Grenlandom, Gvinejom Bisau i Mauritanijom. Još sedam sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu, poznatih kao „sporazumi u mirovanju”, nema protokol koji je na snazi: „sporazumi o tuni” s Ekvatorskom Gvinejom, Kiribatijem, Liberijom, Mikronezijom, Marokom, Mozambikom i Salomonovim Otocima. Stoga plovila EU-a ne smiju loviti ribu u vodama tih zemalja.

Proračunska sredstva namijenjena za sporazume o ribarstvu povećana su s 5 milijuna EUR 1981. na gotovo 300 milijuna EUR 1997. (gotovo 30 % sredstava namijenjenih za sektor ribarstva). Za sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu je 2020. godine dodijeljeno 142,6 milijuna EUR, što je 12 % proračuna ZRP-a. Najvažniji sporazum u smislu financijske kompenzacije i prava pristupa trenutačno je sporazum s Mauritanijom, za koji EU godišnje izdvaja 60,8 milijuna EUR.

2. Sporazumi sa sjevernim zemljama

Sporazumi sa sjevernim zemljama obuhvaćaju zajedničke stokove u Sjevernom moru i sjeveroistočnom Atlantiku te uključuju razmjenu ribolovnih mogućnosti između EU-a i susjednih zemalja (Ujedinjena Kraljevina, Norveška, Farski Otoci i Island).

Ujedinjena Kraljevina i Europska unija sklopile su Sporazum o trgovini i suradnji koji se primjenjuje od 1. siječnja 2021. Suradnja u okviru tog Sporazuma obuhvaća i ribarstvo (peti naslov Sporazuma: Ribarstvo). Obje stranke ostvaruju prava obalne države u svrhu istraživanja, iskorištavanja, očuvanja i upravljanja živim morskim resursima u svojim vodama. Kao dio Sporazuma o trgovini i suradnji tijekom prijelaznog razdoblja do 30. lipnja 2026. svaka od strana pristala je plovilima druge strane odobriti puni pristup svojim vodama radi ribolova određenih stokova za koje je utvrđen TAC (ukupni dopušteni ulov) i stokova izvan kvote u svojim isključivim gospodarskim pojasevima (12–200 nautičkih milja).

EU je sklopio tri sporazuma o ribarstvu s Norveškom: bilateralni sporazum kojim su obuhvaćeni Sjeverno more i Atlantik, trilateralni sporazum za Skagerrak i Kattegat koji uključuje Dansku, Švedsku i Norvešku i sporazum susjednih zemalja prema kojem švedska plovila mogu pristupiti norveškim vodama u Sjevernom moru. Sporazum s Islandom je „sporazum u mirovanju” jer od 2008. nisu dogovoreni bilateralni sporazumi u području ribarstva.

Osim toga, na temelju sporazuma obalnih država upravlja se i s nekoliko posebnih stokova (skuša, atlantsko-skandinavska haringa i ugotica pučinka).

B. Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom

Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom međunarodne su organizacije sastavljene od zemalja koje imaju ribolovne interese na otvorenom moru. EU je aktivan u brojnim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom, u kojima se zalaže za mjere očuvanja i upravljanja, te pruža financijsku potporu za istraživanja i druge mjere potpore. Tim se sporazumima nastoji ojačati regionalna suradnja kako bi se zajamčilo očuvanje i održivo iskorištavanje ribljih resursa na otvorenom moru i pograničnih ribljih stokova. Bitno je i da se njima nastoji spriječiti nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani (IUU) ribolov (3.3.3.). Postoje različite vrste regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom: neke od njih osnovane su pod okriljem Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), a druge neovisno; neke upravljaju biološkim resursima u određenoj zoni, dok su druge usredotočene na jedan stok ili skupinu stokova. Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom također su vrlo aktivne u određivanju mjera nadzora i praćenja ribarskih djelatnosti, na primjer osnivanjem zajedničkih sustava inspekcije u Komisiji za ribolov sjeveroistočnog Atlantika, Organizaciji za ribolov sjeverozapadnog Atlantika i Komisiji za očuvanje morske flore i faune Antarktika.

Trenutačno EU ima aktivnu ulogu u pet regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom nadležnih za tunu i 13 regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom za druge vrste. Sudjeluje i u dvije regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom koji su savjetodavna tijela: Komisija za ribarstvo zapadnog dijela središnjeg Atlantika i Odbor za ribarstvo istočnog dijela središnjeg Atlantika.

C. Međunarodno upravljanje ribarstvom

Međunarodne konvencije služe za stvaranje pravnog poretka za mora i oceane, promicanje njihova korištenja u miroljubive svrhe, pravedno i učinkovito korištenje njihovih resursa, očuvanje njihovih živih resursa te zaštitu i očuvanje morskog okoliša.

EU i njegove države članice potpisnici su Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), a sudjelovali su i u oblikovanju drugih instrumenata za daljnju provedbu održivog ribarstva. Važan korak prema zajedničkom međunarodnom upravljanju u području ribarstva bio je Sporazum UN-a o ribljim stokovima (UNFSA). Uspostavljen je 1995. kao provedbeni sporazum u okviru UNCLOS-a, a stupio je na snagu 2001. Cilj tog Sporazuma je osigurati dugoročno očuvanje i održivo iskorištavanje pograničnih i vrlo migratornih ribljih stokova. Novi provedbeni sporazum u okviru UNCLOS-a, kojim se rješava pitanje biološke raznolikosti izvan nacionalne jurisdikcije, sklopljen je 4. ožujka 2023. Riječ je o povijesnom Ugovoru o otvorenom moru za zaštitu oceana, borbu protiv uništavanja okoliša, borbu protiv klimatskih promjena i sprečavanje gubitka biološke raznolikosti. Tim novim ugovorom će se omogućiti uspostava golemih zaštićenih morskih područja na otvorenom moru i bit će obvezno ocijeniti učinak gospodarskih aktivnosti na biološku raznolikost otvorenog mora.

EU kao partner surađuje i s FAO-om. Pod okriljem FAO-a doneseni su Sporazum o usklađenosti s mjerama očuvanja i upravljanja iz 1993. i Kodeks odgovornog ribarstva iz 1995. Posljednjih godina FAO izrađuje međunarodne akcijske planove za uklanjanje važnih nedostataka u međunarodnom očuvanju oceana, pri čemu posebno treba istaknuti borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, akcijski plan za suzbijanje slučajnog ulova morskih ptica pri ribolovu parangalom te očuvanje morskih pasa i upravljanje tom vrstom.

Uloga Europskog parlamenta

Kao ugovorna stranka regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom, Europska unija mora u pravo EU-a prenijeti obvezujuće mjere očuvanja i upravljanja koje su te organizacije usvojile kako bi se one mogle primjenjivati na ribolovne brodove koji plove pod zastavom države članice. Te se mjere prenose redovnim zakonodavnim postupkom.

Za usvajanje međunarodnih sporazuma o ribarstvu potrebna je suglasnost Europskog parlamenta. Osim toga, Parlament mora biti odmah i u potpunosti obaviješten o svakoj odluci koja se odnosi na privremenu primjenu ili suspenziju sporazuma. Europski parlament je više puta naglasio važnost međunarodnih sporazuma o ribarstvu za opskrbu Europske unije ribom, za regije EU-a koje najviše ovise o ribolovu i za zapošljavanje u tom sektoru. Bavio se i pitanjem usklađenosti tih sporazuma s drugim vanjskim politikama EU-a (okoliš i razvojna suradnja). Parlament podupire povlačenje plovila koja plove pod zastavama pogodnosti i osuđuje sve češće pribjegavanje privatnim sporazumima koji su izvan nadzora tijela EU-a.

Parlament je 12. travnja 2016. donio rezoluciju o zajedničkim pravilima u pogledu primjene vanjske dimenzije zajedničke ribarstvene politike, uključujući sporazume o ribarstvu. Istaknuo je da je važno zajamčiti usklađenost ribarstvene politike, politike okoliša, trgovinske politike i razvojne suradnje te da se u okviru sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu treba zajamčiti potpuna sljedivost proizvoda morskog ribarstva.

Parlament je 16. ožujka 2017. usvojio rezoluciju o integriranoj politici Europske unije za Arktik, u kojoj podupire razvoj mreže zaštićenih arktičkih područja i zaštitu međunarodnog morskog područja oko Sjevernog pola izvan isključivih gospodarskih pojasa obalnih država.

Parlament je 12. veljače 2019. usvojio rezoluciju o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu.

Parlament je 5. travnja 2022. usvojio rezoluciju o budućnosti ribarstva u La Mancheu, Sjevernome moru, Irskome moru i Atlantskom oceanu s obzirom na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a. Iako se uzima u obzir utjecaj Brexita na sektor ribarstva EU-a, u rezoluciji se naglašava da odnos između EU-a i Ujedinjene Kraljevine mora biti temelj upravljanja ribarstvom u sjeveroistočnom Atlantiku i održivog upravljanja stokovima koji se dijele s trećim zemljama.

 

Irina Popescu