Integrirana pomorska politika Europske unije

Integrirana pomorska politika Europske unije cjelovit je pristup svim politikama Europske unije koje se odnose na more. Temelji se na ideji da Unija usklađivanjem svojih raznih međusobno povezanih aktivnosti u pogledu oceana, mora i obala može ostvariti veće prinose iz svoga pomorskog prostora uz manji utjecaj na okoliš. Stoga je cilj integrirane pomorske politike jačanje takozvanog plavog gospodarstva koje obuhvaća sve pomorske gospodarske aktivnosti.

Pravna osnova

Članak 42., članak 43. stavak 2., članak 91. stavak 1., članak 100. stavak 2., članak 173. stavak 3., članak 175. i 188., članak 192. stavak 1., članak 194. stavak 2. i članak 195. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Ugovor o EU-u ne sadrži izričite zakonodavne odredbe za područje pomorske politike. Međutim, Uredbom (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, koja se temelji na prethodno navedenim člancima UFEU-a, pruža se pravni okvir za njezinu provedbu.

Kontekst

Razvoj sve veće svijesti o međusobnoj povezanosti svih pomorskih aktivnosti, još dok su odgovarajuće pomorske politike i postupci donošenja odluka bili prilično rascjepkani po sektorima, potaknula je napore za uvođenje holističkog i usklađenijeg političkog okvira. Stoga je Komisija u svojim strateškim ciljevima za razdoblje 2005. — 2009. (COM (2005)0012) pozvala na integrirani pristup politici u području pomorstva. U listopadu 2007. Komisija je pokrenula „Integriranu pomorsku politiku za Europsku uniju” (COM (2007)0575). Otada je Komisija predstavila dva izvješća o napretku, u listopadu 2009. (COM(2009)0540) i rujnu 2012. (COM(2012)0491) u kojima se opisuju glavna postignuća integrirane pomorske politike EU-a i odgovarajućih pomorskih sektorskih politika. Naposljetku, Uredba (EU) br. 1255/2011 o uspostavi Programa za potporu daljnjem razvoju integrirane pomorske politike stavljena je izvan snage Uredbom (EU) br. 508/2014.

Ciljevi

Integrirana pomorska politika EU-a politički je okvir usmjeren na poticanje održivog razvoja svih pomorskih aktivnosti i obalnih regija poboljšanjem usklađivanja politika kojima se utječe na oceane, mora, otoke, obalne i najudaljenije regije te pomorske sektore, kao i razvojem međusektorskih alata. Glavni ciljevi i odgovarajuća područja djelovanja integrirane pomorske politike (COM(2007)0575) su sljedeći:

  • postizanje najvišeg stupnja održivog korištenja oceana i mora kako bi se omogućio rast pomorskih područja i priobalnih regija u pogledu pomorskog prometa, morskih luka, brodogradnje, radnih mjesta u pomorskom sektoru, okoliša i upravljanja ribarstvom;
  • izgradnja baze znanja i inovacija za pomorsku politiku s pomoću sveobuhvatne europske strategije za istraživanje mora i pomorstva (npr. Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji (2008/56/EZ) i program Obzor 2020. (vidi informativni članak 2.4.5);
  • poboljšanje kvalitete života u obalnim područjima poticanjem obalnog i pomorskog turizma, izradom strategije Zajednice za sprečavanje katastrofa i razvojem pomorskog potencijala najudaljenijih regija i otoka EU-a;
  • promicanje vodeće uloge EU-a u međunarodnim pomorskim pitanjima pojačanom suradnjom na razini međunarodnog upravljanja oceanima i, na europskoj razini, europskom politikom susjedstva (vidi informativni članak 5.5.5) i sjevernom dimenzijom (vidi informativni članak 5.5.3);
  • povećanje vidljivosti pomorske Europe s pomoću internetske aplikacije „Europski atlas mora” kao načina isticanja zajedničke europske pomorske baštine i obilježavanjem godišnjeg Europskog dana pomorstva 20. svibnja.

Postignuća

Integriranom pomorskom politikom obuhvaćena su sljedeća konvergentna područja politike:

1. Plavi rast

Plavi rast dugoročna je strategija koju je Komisija donijela 2012. (COM(2012)0494) kako bi se oslobodio potencijal plavoga gospodarstva i podržao razvoj održivih morskih i pomorskih gospodarskih aktivnosti. Usmjerena je na akvakulturu, obalni turizam, morsku biotehnologiju, energiju oceana i podmorsko rudarenje. Nakon toga Komisija je pokrenula Komunikaciju o ulozi inovacija u plavom gospodarstvu (COM(2014)0254). Osim toga, Komisija je odigrala vodeću ulogu pokretanjem nekih temeljnih inicijativa kojima se jača plavi rast Unije:

  • Komunikacija o energiji vjetra na moru (COM(2008)0768), u kojoj se razmatraju mjere potrebne za ostvarivanje ciljeva energetske politike do 2020. i nakon toga;
  • strateške smjernice za održivi razvoj akvakulture u Europskoj uniji (COM(2013)0229);
  • Komunikacija o plavoj energiji (COM(2014)0008) kojom se postavlja plan djelovanja potrebnog za iskorištavanje potencijala energije europskih mora i oceana do 2020. i kasnije;
  • Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu (COM(2014)0086);
  • U okviru „Foruma za energiju oceana” održanom 2016., skupina javnih i privatnih dionika i organizacija, uključujući predstavnike industrije energije oceana, predstavnike država članica i regija, financijere i nevladine organizacije, izradila je strateški plan pod naslovom „Izgradnja energije oceana za Europu”.

2. Podaci i znanje o moru

Sveobuhvatno istraživanje mora, kao i prikupljanje i integracija podataka o moru, od ključne su važnosti za održivi razvoj pomorskih aktivnosti. Imajući u vidu tu potrebu, Komisija je 2008. pokrenula europsku strategiju istraživanja u području mora i pomorstva (COM(2008)0534). U njoj se predlažu konkretne mjere i mehanizmi za unapređenje istraživanja u području mora i pomorstva Godine 2010. Komisija je donijela strategiju o znanju o moru 2020. (COM(2010)0461), čiji je cilj poboljšanje korištenja znanstvenih spoznaja o europskim morima i oceanima primjenom usklađenog pristupa u prikupljanju i objedinjavanju podataka. Naposljetku, nakon savjetovanja o Zelenoj knjizi (COM(2012)0473), Komisija je 2014. objavila svoj plan za strategiju o znanju o moru 2020. (SWD(2014)0149).

3. Prostorno planiranje morskog područja

Sve veći utjecaj ljudi na oceane, u kombinaciji s brzorastućom potražnjom za pomorskim prostorom i tržišnim natjecanjem u različite svrhe, kao što su ribolovne aktivnosti, odobalna postrojenja za obnovljivu energiju i očuvanje ekosustava, ukazali su na hitnu potrebu za integriranim upravljanjem oceanima. Parlament i Vijeće stoga su donijeli Direktivu 2014/89/EU[1] o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja. Njome se nastoji promicati održiv rast pomorskih gospodarstava i korištenje morskih resursa boljim upravljanjem konfliktima i većom sinergijom između različitih pomorskih aktivnosti.

4. Integrirani pomorski nadzor

Siguran i zaštićen morski okoliš također je ključan za razvoj pomorskih gospodarskih djelatnosti. Cilj je integriranog pomorskog nadzora osigurati zajedničke načine razmjene informacija i podataka među tijelima uključenima u različite aspekte nadzora, npr. kontrolu granica, onečišćenje mora i morski okoliš, kontrolu ribarstva, opću provedbu zakona i obranu. Komisija je 2009. utvrdila vodeća načela za razvoj Zajedničkog okruženja za razmjenu informacija (CISE) za pomorsko dobro EU-a (COM(2009)0538) , a 2010. predstavila je plan za njegovu uspostavu (COM(2010)0584). Nešto kasnije, u istoj godini, Komisija je objavila Komunikaciju o sljedećim koracima za CISE (COM(2014)0451), koju trenutačno zajednički razvija s državama članicama EU-a/EGP-a. Njezin je cilj poboljšati efikasnost i ekonomičnost pomorskog nadzora osiguravanjem primjerenog, zakonitog, sigurnog i učinkovitog dijeljenja podataka među sektorima i preko granica diljem EU-a. Konačno, pomorski CISE važan je kamen temeljac Strategije EU-a za pomorsku sigurnost (EUMSS) (vidi informativni članak3.4.11) jer se njime promiče razmjena informacija među tijelima za pomorski nadzor.

5. Strategije morskih bazena

Kako bi bolje uzela u obzir posebne gospodarske, društvene i ekološke značajke morskih voda EU-a, Komisija je u okviru integrirane pomorske politike za sva mora i oceane Unije predstavila strategije morskih bazena. Strategija morskih bazena pristup je prilagođen regijama koji se temelji na suradnji među zemljama unutar istog morskog bazena radi rješavanja zajedničkih izazova i mogućnosti za razvoj pomorskoga gospodarstva i zaštite morskog okoliša. Strategija za regiju Baltičkog mora (COM(2009)0248) bila je prva sveobuhvatna strategija izrađena na razini „makroregije” i prvi korak prema regionalnoj provedbi integrirane pomorske politike. Komisija je donijela druge strategije za morske bazene za Crno more (COM(2007)0160), Atlantski ocean (COM(2011)0782), jadransku i jonsku regiju (COM(2014)0357), Arktik (JOIN(2016)0021) i najudaljenije regije EU-a (COM(2017)0623). Za sredozemni bazen uspostavljene su dvije inicijative: (COM(2009)0466) i (COM(2017)0183). Tim regionalnim strategijama EU u okviru zajedničkih morskih bazena uspostavlja i bližu suradnju sa zemljama koje nisu članice EU-a, dajući integriranoj pomorskoj politici međunarodnu dimenziju.

S obzirom na prekograničnu prirodu morskih ekosustava i pomorskih aktivnosti, potrebna je snažna međunarodna suradnja kako bi se postigli prethodno navedeni ciljevi integrirane pomorske politike. Komisija je već 2009. objavila Komunikaciju o međunarodnoj dimenziji integrirane pomorske politike (COM(2009)0536) kako bi ojačala ulogu EU-a u međunarodnim forumima. Komisija i Visoka predstavnica 2016. objavili su zajedničku komunikaciju pod naslovom „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana” (JOIN(2016)0049). To uključuje 50 mjera za postizanje sigurnih, zaštićenih i čistih oceana kojima se održivo upravlja, koje se provode diljem svijeta. U tijeku su napori za jačanje međunarodnog upravljanja oceanima.

U skladu s akcijskim planom za pomorsku politiku Komisija je pokrenula sljedeći niz konkretnih mjera:

  • Komunikacija o strateškim ciljevima i preporukama za pomorsku prometnu politiku EU-a kojom se promiče siguran i učinkovit brodski prijevoz (COM(2009)0008);
  • Komunikacija i Akcijski plan za uspostavu europskog prostora za pomorski promet bez prepreka (COM(2009)0010);
  • Prijedlog direktive o formalnostima izvješćivanja za brodove koji pristaju u luke država članica i/ili isplovljavaju iz njih (COM(2009)0011).

Uloga Europskoga parlamenta

Parlament od samog početka aktivno podupire različite inicijative za uspostavu integrirane pomorske politike Unije. Kao odgovor na Zelenu knjigu Komisije o budućoj pomorskoj politici, Parlament je 12. srpnja 2007. usvojio rezoluciju kojom podupire integrirani pristup pomorskoj politici[2]. Nakon službenog pokretanja integrirane pomorske politike Unije Parlament je donio nekoliko rezolucija o integriranoj pomorskoj politici EU-a[3] kao odgovor na nekoliko komunikacija Komisije o toj temi. Parlament i Vijeće donijeli su 30. studenoga 2011. Uredbu (EU) br. 1255/2011 o uspostavi Programa za potporu daljnjem razvoju integrirane pomorske politike[4]. Ta uredba više nije na snazi i stavljena je izvan snage tijekom posljednje reforme ZRP-a donošenjem Uredbe (EU) br. 508/2014 o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo[5] (vidi informativni članak 3.3.4).

Parlament je 2. srpnja 2013. donio Rezoluciju o plavom rastu[6]. Tom se Rezolucijom nastoji revitalizirati potpora integriranoj pomorskoj politici i naglašava da će se strategijom plavog rasta, kao komponentom integrirane pomorske politike, poticati razvoj sinergija i usklađenih politika, čime će se stvoriti europska dodatna vrijednost.

Parlament i Vijeće donijeli su 22. listopada 2013. Uredbu (EU) br. 1052/2013 o uspostavi Europskog sustava nadzora granica (EUROSUR)[7]. Njome se nastoji otkriti, spriječiti i suzbiti prekogranična kaznena djela i osigurati zaštitu života migranata.

Parlament je 16. siječnja 2018. donio Rezoluciju o međunarodnom upravljanju oceanima: plan za budućnost naših oceana u kontekstu ciljeva održivoga razvoja do 2030.[8] Upravljanje se odnosi na sve ljudske morske i pomorske aktivnosti, i tradicionalne i nove, uključujući ribarstvo.

Parlament je 27. ožujka 2019. donio Zakonodavnu rezoluciju o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš[9]. U okviru uspostave kružnoga gospodarstva u njemu se spominje da je potrebno da korisnici ribolovnih alata koji sadržavaju plastiku razmotre alternative i sustave za ponovnu uporabu.

Dana 4. travnja 2019. Europski parlament donio je Zakonodavnu rezoluciju o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš[10]. Cilj je poboljšati razinu pomorske sigurnosti i onečišćenja na moru razvojem pomorskog osposobljavanja i certifikacije u skladu s međunarodnim pravilima i tehnološkim napretkom.

Dana 17. travnja 2019. Parlament je donio Zakonodavnu rezoluciju o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi posebnog programa za provedbu Obzora Europa – okvirnog programa za istraživanja i inovacije[11]. Od sedam klastera globalnih izazova jedan uključuje istraživanja za održivu i gospodarski uspješnu akvakulturu i ribarstvo te za plavi rast i plavo gospodarstvo.

Dana 5. lipnja 2019. Parlament i Vijeće donijeli su Direktivu (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš[12].

Parlament i Vijeće 20. lipnja 2019. donijeli su Direktivu (EU) br. 2019/1159 o izmjeni Direktive 2008/106/EZ o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca i stavljanju izvan snage Direktive 2005/45/EZ o uzajamnom priznavanju svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice[13].

Parlament i Vijeće donijeli su 20. lipnja 2019. Uredbu (EU) br. 2019/1239 o uspostavi europskog okružja jedinstvenog pomorskog sučelja i stavljanju izvan snage Direktive 2010/65/EU[14]. Glavni je cilj utvrditi usklađena pravila za dostavu informacija potrebnih za pristajanja u luku, osobito osiguravanjem toga da se isti skupovi podataka mogu na isti način prijaviti u svako jedinstveno nacionalno pomorsko sučelje.

Parlament je 28. studenoga 2019. donio Rezoluciju o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj 2019. u Madridu u Španjolskoj (COP25)[15]. U njoj podsjeća na to da su klimatske promjene jedan od najvažnijih izazova za čovječanstvo i poziva na globalne napore u borbi protiv njih. Nadalje, naglašava da su pravodobna međunarodna suradnja, solidarnost te usklađena i ustrajna predanost zajedničkom djelovanju jedini način da preuzmemo kolektivnu odgovornost za zaštitu cijelog planeta.

Parlament je 15. siječnja 2020. donio Rezoluciju o europskom zelenom planu[16]. U njoj podržava prijedlog Komisije o globalnom obvezujućem cilju zaštite i obnove biološke raznolikosti koji bi se trebao definirati na Konferenciji UN-a o biološkoj raznolikosti u listopadu 2020. Osim toga, potiče Komisiju da zelenom planu da i „plavu” dimenziju i da morska dimenzija bude u potpunosti integrirana kao ključni element zelenog plana te da se, među ostalim radnjama, izradi „akcijski plan za oceane i akvakulturu”.

 

[9]Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0305.
[10]Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0354.
[11]Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0396.
[15]Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0079.
[16]Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.

Marcus Ernst Gerhard Breuer