Od 1995. godine informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) pozitivno utječu na porast produktivnosti i na rast u EU-u općenito[1]. U posljednja tri desetljeća uslijed tehnološke „konvergencije” brišu se jasne granice između telekomunikacija, radiodifuzije i informacijske tehnologije. Komisija je 2015. godine pokrenula jedinstveno digitalno tržište kako bi iznijela glavne zakonodavne prijedloge kao što su poticanje e-trgovine, autorsko pravo, e-privatnost, usklađivanje digitalnih prava, usklađena pravila o PDV-u i kibersigurnost.

Pravna osnova

Iako Ugovori ne sadrže posebne odredbe za informacijske i komunikacijske tehnologije, Europska unija može poduzeti potrebne mjere unutar okvira sektorskih i horizontalnih politika, kao što su: industrijska politika (članak 173. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)) politika tržišnog natjecanja (članci 101. – 109.) trgovinska politika (članci 206. i 207.) transeuropske mreže (članci 170. – 172.); istraživanje i tehnološki razvoj te svemir (članci 179. – 190.) usklađivanje zakonodavstva za poboljšanje uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta (članak 114.) slobodno kretanje robe (članci 28., 30., 34. i 35.) slobodno kretanje osoba, usluga i kapitala (članci 45. – 66.) obrazovanje, strukovno osposobljavanje, mladi i sport (članci 165. i 166.) kultura (članak 167.). Sve su to ključni elementi za digitalnu Europu.

Ciljevi

Nastavno na Lisabonsku strategiju Digitalna agenda za Europu[2] zamišljena je kao jedna od sedam vodećih inicijativa strategije Europa 2020., koju je donijela Komisija. Agenda je objavljena u svibnju 2010. i u njoj se definira ključna uloga koju treba imati upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija ako Europa želi ostvariti svoje ambiciozne ciljeve za 2020. godinu. Kako bi se zajamčilo pošteno, otvoreno i sigurno digitalno okružje, Komisija je nakon toga razvila Strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta koja počiva na tri stupa: pružanje boljeg pristupa digitalnim proizvodima i uslugama diljem Europe za potrošače i poslovne subjekte, stvaranje boljih uvjeta u kojima digitalne mreže i usluge mogu brzo napredovati i maksimalno iskorištavanje potencijala za rast digitalnog gospodarstva.

Postignuća

Otkad tržište telekomunikacija u potpunosti sudjeluje u tržišnom natjecanju (1. siječnja 1998.) i od početka provedbe strategije jedinstvenog digitalnog tržišta, doneseni su glavni zakonodavni prijedlozi koji su u njoj navedeni kao prioritet.

Prvo, cilj je potrošačima i poslovnim subjektima diljem EU-a osigurati bolji pristup digitalnim proizvodima i uslugama, a EU opremiti naprednim sustavom u pogledu prava korisnika i zaštite potrošača te poslovnih subjekata, uključujući:

  • niže cijene za elektroničke komunikacije i ukidanje naknada za roaming od 14. lipnja 2017. („u roamingu kao kod kuće”)[3];
  • bolju internetsku povezivost sa sveobuhvatnom osnovnom širokopojasnom pokrivenošću za sve, osobito zahvaljujući napretku u području mobilnog i satelitskog širokopojasnog interneta, kako bi se postigla gigabitna povezivost za sve glavne socioekonomske pokretače s pomoću usklađene uporabe frekvencijskog pojasa 470 – 790 MHz u Uniji i otvaranja širokog pojasa za 5G mobilni internet najkasnije do 2020. godine; zajednički raspored EU-a za koordinirano uvođenje komercijalnih 5G usluga 2020. godine; besplatni bežični internet za građane i posjetitelje na javnim prostorima diljem Europe s pomoću programa WiFi4EU (Uredba (EU) 2017/1953); visokokvalitetni pojas frekvencije 700 MHz; Fond za širokopojasno povezivanje Europe (potpora za digitalnu mrežnu infrastrukturu).
  • bolju zaštitu potrošača u području telekomunikacija donošenjem zakonodavstva o privatnosti (Direktiva 2009/136/EZ) i o zaštiti podataka (Direktiva 95/46/EZ), koje je dodatno poboljšano novim regulatornim okvirom za zaštitu podataka (Uredba (EU) 2016/679 i Direktiva (EU) 2016/680); jačanjem mandata Europske agencije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) (Uredba (EU) br. 526/2013), nakon donošenja rezolucije Parlamenta od 16. travnja 2013., nakon čega je uslijedio prijedlog Komisije i sastanak na vrhu u Tallinnu; internetskom platformom za rješavanje sporova između potrošača i internetskih trgovaca[4]; internetskom platformom za demokratičniju i korisnicima pristupačniju provedbu upravljanja internetom[5]; zakonodavstvom o geografskom blokiranju kojim se sprečava izravna i neizravna diskriminacija na temelju nacionalnosti potrošača, mjesta boravišta ili mjesta poslovnog nastana u prekograničnim komercijalnim transakcijama između trgovaca i klijenata u EU-u; dozvoljenim vrstama upotrebe autorskih prava za osobe koje imaju poteškoće pri korištenju tiskanih materijala; uvođenjem jedinstvenog europskog broja za hitne službe 112 (Direktiva 2009/136/EZ), broja službe za pomoć u slučaju nestanka djeteta 116000, broja službe za pomoć djeci 116111 te broja službe za emocionalnu pomoć 116123; omogućavanjem promjene fiksnog ili mobilnog operatera u roku od jednog radnog dana uz zadržavanje originalnog telefonskog broja, tj. prenosivošću broja (Direktiva 2009/136/EZ).

Drugo, kako bi se stvorili odgovarajući uvjeti u kojima će digitalne mreže i usluge napredovati na razini EU-a, Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC), uspostavljeno Uredbom (EZ) br. 2018/1971, omogućuje suradnju između nacionalnih regulatora i Komisije, pri čemu se promiču najbolje prakse i zajednički pristupi te istovremeno izbjegava nedosljedna regulacija koja bi mogla narušiti natjecanje na jedinstvenom tržištu telekomunikacija. Kad je riječ o upravljanju spektrom, višegodišnjim programom za politiku radiofrekvencijskog spektra utvrđeni su smjerovi politika te ciljevi za strateško planiranje i usklađivanje radiofrekvencijskog spektra. Time se jamči da unutarnje tržište može funkcionirati i u područjima politike Unije koja uključuju primjenu spektra, kao što su elektroničke komunikacije, istraživanje, tehnološki razvoj i svemir, promet, energija i audiovizualni sadržaji.

Treće, cilj Digitalne agende za Europu je maksimalno povećati potencijal rasta digitalnog gospodarstva promicanjem digitalnih vještina i računalstva visokih performansi, digitalizacijom industrije i usluga, razvojem umjetne inteligencije i modernizacijom javnih službi. Stoga su donesena nova pravila o prenosivosti digitalnih usluga koja su stupila su na snagu 1. travnja 2018. kako bi se potrošačima koji plaćaju usluge internetskog sadržaja u svojoj matičnoj državi omogućio pristup tim uslugama i kad putuju u drugu državu EU-a.

Europa sposobna za digitalno doba sad je ključni prioritet EU-a. U nedavnim komunikacijama o umjetnoj inteligenciji (COM(2020)0065) i podatkovnoj strategiji (COM(2020)0066) Komisija je istaknula da je stvaranje jedinstvenog tržišta za podatke, posebno industrijske i komercijalne, ključni pokretač digitalnog gospodarstva. U lipnju 2020. Komisija je u svojoj komunikaciji „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju” (COM(2020)0456) najavila da će jedinstveno digitalno tržište biti jedan od stupova oporavka od pandemije bolesti COVID-19. Prijedlozi obuhvaćaju razvoj elektroničke identifikacije, ulaganje u umjetnu inteligenciju, kibersigurnost, mreže 5G, kvantnu tehnologiju i lanac blokova, izgradnju stvarnog podatkovnog gospodarstva i razvoj nacionalnih sustava e-nabave.

Uloga Europskog parlamenta

Parlament se zalaže za stabilnu i naprednu politiku informacijske i komunikacijske tehnologije i vrlo je aktivan pri donošenju zakonodavnih akata u tom području. Također se stalno trudi zadržati pozornost na pitanjima iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija sastavljanjem izvješća o vlastitoj inicijativi, podnošenjem pitanja za usmeni i pisani odgovor, sastavljanjem studija, održavanjem radionica, donošenjem mišljenja i rezolucija te pozivanjem na veću koordinaciju djelovanja na nacionalnoj razini u svrhu razvoja paneuropskih usluga i pružanja potpore Europske unije istraživanju i razvoju u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija[6].

Parlament je istaknuo da je potrebno služiti se spektrom „digitalne dividende” ne bi li se svim europskim građanima omogućio pristup širokopojasnom internetu te je naglasio da su nužne daljnje mjere kako bi se zajamčio rasprostranjen pristup širokopojasnom internetu visokih brzina te digitalna pismenost i osposobljenost svih građana i potrošača. Parlament istovremeno snažno promiče tehnološku neutralnost, „neutralnost mreže” te „slobode na mreži” za europske građane kao i mjere povezane s pristupom i korištenjem usluga i aplikacija preko telekomunikacijskih mreža, koje se zasnivaju na poštovanju temeljnih prava i sloboda građana. Tim se mjerama korisnicima treba zajamčiti da pružatelji internetskih usluga neće moći utjecati na njihov pristup sadržaju i aplikacijama i/ili mogućnost pokretanja usluga po vlastitom izboru, kako je navedeno u Rezoluciji Parlamenta od 17. studenog 2011. o otvorenom internetu i neutralnosti mreže u Europi.

Parlament zakonodavstvom sustavno jača ta jamstva. On je predvodnik u uklanjanju prepreka unutar jedinstvenog digitalnog tržišta i moderniziranju propisa EU-a u području telekomunikacija u pogledu današnjih digitalnih i podatkovno utemeljenih proizvoda i usluga kako bi se maksimalno povećala digitalizacija europskih sektora usluga, što dovodi do otvaranja novih radnih mjesta i stvaranja prilika. Cilj mu je potaknuti prekograničnu trgovinu, uskladiti pravila u vezi s digitalnim ugovorima, zajamčiti cjenovno pristupačne prekogranične usluge dostave paketa, podržati slobodan protok neosobnih podataka i uspostaviti jednostavnije postupke prijave PDV-a. Parlament je stoga poboljšao pristup podacima i prijenos podataka uspostavom normi mrežne neutralnosti, usklađivanjem upotrebe frekvencijskog pojasa 470 – 790 MHz, podržavanjem besplatne bežične internetske veze u gradovima i selima (Wifi4EU), ulaganjem u računalstvo visokih performansi i usluga u oblaku za znanost (Europske usluge u oblaku za otvorenu znanost) te ukidanjem tarifa roaminga na području EU-a. Parlament je pokrenuo i dovršio važan zakonodavni postupak o donošenju mjera za smanjivanje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine (Direktiva 2014/61/EU) i o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu (Uredba (EU) br. 910/2014) kako bi se olakšalo elektroničko poslovanje.

Nadalje, Parlament je uspješno dovršio zakonodavni rad na poboljšanju zaštite podataka reformom okvira za zaštitu podataka i propisa o kibersigurnosti, odobravanjem stvaranja europskog okvira za sigurnost informacijske i komunikacijske tehnologije, organizacijom certifikacije u području informacijske i komunikacijske tehnologije u EU-u, promicanjem ulaganja u ključne industrijske kapacitete u području kibersigurnosti, jamčenjem učinkovite primjene zaštite pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka kao temeljnog prava (Direktiva (EU) 2016/680) i zaštitom pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnim kretanjem takvih podataka (Uredba (EU) 2016/679). Potonjom uredbom želi se ispraviti sljedeće: rascjepkanost u provedbi okvira za zaštitu podataka diljem Unije, pravna nesigurnost i rašireno mišljenje javnosti da postoje znatni rizici u vezi sa zaštitom pojedinaca, posebno u pogledu aktivnosti na internetu. Nedavno je Odbor Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) glasao u korist pravila o poštovanju privatnog života i zaštiti osobnih podataka u elektroničkim komunikacijama kako bi se pomoglo poslovnim subjektima (COM(2017)0010).

Parlament pomno prati kako Komisija provodi plan Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta te je stoga donio rezoluciju naslovljenu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištuˮ. Nakon donošenja Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta i spomenute rezolucije, Parlament je pripremio opsežnu listu zakonodavnih prijedloga za rješavanje pitanja kao što su neopravdano geografsko blokiranje (COM(2016)0289), usluge prekogranične dostave paketa (COM(2016)0285, prekogranična prenosivost usluga internetskog sadržaja (COM(2015)0627), revizija Uredbe o suradnji u zaštiti potrošača (COM(2016)0283), audiovizualne medijske usluge (COM(2016)0287), ugovori o prodaji robe na internetu i drugoj prodaji robe na daljinu (COM(2015)0635) te ugovori o isporuci digitalnog sadržaja (COM(2015)0634).

Na zahtjev Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (IMCO) resorni odjel Parlamenta za gospodarsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života organizirao je radionicu pod nazivom „Pravila e-trgovine za digitalno doba”, nakon koje su objavljeni razni istraživački radovi o odgovornosti platformi, strožim provedbenim mjerama i upotrebi umjetne inteligencije[7]. Ti su istraživački radovi doprinijeli rezolucijama Parlamenta od 20. listopada 2020. o Aktu o digitalnim uslugama, točnije o poboljšanju funkcioniranja jedinstvenog tržišta, o prilagodbi odredbi trgovačkog i građanskog prava za poduzeća koja posluju na internetu te o postavljenim pitanjima o temeljnim pravima. Nadalje, prema studiji koju je zatražio Odbor IMCO o pravnim preprekama pravilima jedinstvenog tržišta u državama članicama,[8] nedostatak pouzdanih informacija o relevantnim zakonima i propisima u državama članicama uzrokuje probleme u gotovo svim aspektima e-trgovine. Ali to bi se sve moglo ispraviti jedinstvenim digitalnim pristupnikom (Uredba (EU) 2018/1724). Parlament je osnovao Posebni odbor za umjetnu inteligenciju u digitalnom dobu (AIDA) kako bi ispitao budući utjecaj umjetne inteligencije na gospodarstvo EU-a.

U svojoj Rezoluciji od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica Parlament je pozvao Komisiju da dodatno razvije svoj kapacitet za usluge računalstva u oblaku kako bi se olakšala razmjena istraživačkih i zdravstvenih podataka na razini EU-a i razvoj cjepiva uz poštovanje Direktive o e-privatnosti i Opće uredbe o zaštiti podataka.

Komisija je 15. prosinca 2020. Parlamentu i Vijeću podnijela svoj prijedlog Akta o digitalnim uslugama u okviru postupka suodlučivanja. Paket se sastoji od dvije zakonodavne inicijative, Zakona o digitalnim uslugama i Akta o digitalnim tržištima. Glavni su ciljevi tog paketa stvaranje sigurnijeg digitalnog prostora u kojem su zaštićena temeljna prava korisnika digitalnih usluga te uspostava jednakih uvjeta za poticanje inovacija, rasta i konkurentnosti na europskom jedinstvenom tržištu i na globalnoj razini.

Predstojećim se istraživanjem o utjecaju koje ciljano oglašavanje ima na oglašivače, na pristup tržištu i na izbor potrošača nastoji razumjeti novu dinamiku tržišta internetskog oglašavanja. Konkretno, kada je riječ o unutarnjem tržištu i digitalnim uslugama, istraživanje će se usredotočiti na način na koji su ciljani oglasi povezani sa slobodnim kretanjem usluga, u kojoj je mjeri postojeće zakonodavstvo dostatno za rješavanje problema i koje zakonodavne promjene ili razvoj politika je potrebno predvidjeti u budućnosti.

 

[1]Pregled stanja u području digitalne agende – http://ec.europa.eu/digital-agenda/en/scoreboard
[3]Zajednička izjava koju su 14. lipnja 2017. dali malteško predsjedništvo Vijeća Europske unije, Europski parlament i Europska komisija.
[4]Dodatne informacije dostupne su na internetskoj stranici Komisije za rješavanje pritužbi potrošača.
[5]Platformu je pokrenula Komisija, u koordinaciji s Globalnim opservatorijem politike interneta (GIPO), 22. travnja 2015.
[6]Relevantna istraživanja uključuju: van Veenstra, A. F. i dr., Ubiquitous Developments of the Digital Single Market (Sveprisutni razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta), publikacija za Odbor IMCO, Resorni odjel za gospodarsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, Europski parlament, Luxembourg, 2013.
[7]Relevantna istraživanja uključuju:
Nordemann, J.B., The functioning of the Internal Market for Digital Services: Responsibilities and duties of care of providers of Digital Services (Funkcioniranje unutarnjeg tržišta za digitalne usluge: odgovornosti i dužnosti pružatelja digitalnih usluga), publikacija za Odbor IMCO, Resorni odjel za gospodarsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, Europski parlament, Luxembourg, 2020.
Smith, M., Enforcement and cooperation between Member States – E-Commerce and the future Digital Services Act (Provedba i suradnja među državama članicama – e-trgovina i budući Akt o digitalnim uslugama), publikacija za Odbor IMCO, Resorni odjel za gospodarsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, Europski parlament, Luxembourg, 2020.
Iacob, N., Simonelli, F., How to fully reap the benefits of the Internal Market for E-Commerce? New economic opportunities and challenges for digital services 20 years after the adoption of the E-Commerce Directive (Kako u potpunosti iskoristiti prednosti unutarnjeg tržišta za e-trgovinu? Nove gospodarske prilike i izazovi za digitalne usluge 20 godina nakon donošenja Direktive o e-trgovini), publikacija za Odbor IMCO, Resorni odjel za gospodarsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, Europski parlament, Luxembourg, 2020.
[8]Dahlberg, E. i dr., Legal obstacles in Member States to Single Market rules (Pravne prepreke u državama članicama za provedbu pravila jedinstvenog tržišta), publikacija za Odbor IMCO, Resorni odjel za gospodarsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, Europski parlament, Luxembourg, 2020.

Frédéric Gouardères / Christina Ratcliff