Održiva potrošnja i proizvodnja

Održiv rast jedan je od glavnih ciljeva Europske unije. U doba brzih klimatskih promjena i rastuće potražnje za energijom i resursima, EU je uveo niz politika i inicijativa čiji je cilj održiva potrošnja i proizvodnja. U okviru europskog zelenog plana, a posebno novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo, najavljena je zakonodavna inicijativa za održivu politiku proizvoda kako bi se proizvodi pripremili za klimatski neutralno, resursno učinkovito i kružno gospodarstvo.

Pravna osnova

Članci 191. do 193. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Ciljevi i postignuća

A. Strategije za postizanje održive potrošnje i proizvodnje.

U srpnju 2008. Komisija je predložila paket mjera i prijedloga o održivoj potrošnji i proizvodnji te održivoj industrijskoj politici čiji je cilj poboljšanje ekološke uspješnosti proizvoda tijekom njihova životnog vijeka, podizanje svijesti potrošača te njihove potražnje za održivim proizvodima i proizvodnim tehnologijama, promicanje inovacija u industriji EU-a i davanje odgovora na međunarodne aspekte poput trgovine i normi. Akcijski plan za održivu potrošnju i proizvodnju urodio je inicijativama u području proširenja Direktive o ekološkom dizajnu, izmjene Uredbe o znaku zaštite okoliša, izmjene Uredbe o EMAS-u, zakonodavstva o zelenoj javnoj nabavi, plana za učinkovito korištenje resursima i akcijskog plana za ekološke inovacije.

U zelenom planu EU-a, a posebno akcijskim planom za kružno gospodarstvo iz 2020. i njegovim okvirom politike za održive proizvode, učinjen je iskorak u pogledu održive potrošnje i proizvodnje. Njegova dva glavna cilja su učiniti održive proizvode standardnima u EU-u i osnažiti potrošače i javne naručitelje da prednost daju održivoj potrošnji. Taj okvir obuhvaća, među ostalim, sljedeće prijedloge:

  • Uredbu o ekološkom dizajnu za održive proizvode;
  • Direktivu o jačanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji;
  • Direktivu o tvrdnjama o prihvatljivosti proizvoda za okoliš;
  • Direktivu o zajedničkim pravilima kojima se promiče popravak robe.

B. Eko-oznaka i oznaka potrošnje energije

Označivanjem se pružaju ključni podaci kojima se potrošačima omogućuje odabir na temelju informacija. Europska eko-oznaka dobrovoljan je sustav uspostavljen 1992. radi poticanja poduzeća da na tržištu ponude proizvode i usluge koji ispunjavaju određene ekološke kriterije. Proizvodi i usluge kojima je dodijeljen znak zaštite okoliša obilježeni su logotipom cvijeta, zahvaljujući čemu ih potrošači lako prepoznaju, bez obzira na to jesu li javni ili privatni kupci. Znak se dosad dodjeljivao proizvodima za čišćenje, kućanskim aparatima, papirnatim proizvodima, odjeći, proizvodima za kuću i vrt, mazivima, proizvodima za osobnu njegu i njegu životinja te uslugama poput turističkog smještaja. Kriteriji za dodjeljivanje znaka ne temelje se na jednom čimbeniku, nego na istraživanjima u kojima se analizira utjecaj proizvoda ili usluge na okoliš tijekom njegova čitavog životnog vijeka. Izmjenom Uredbe o znaku za okoliš 2009. godine pokušala se potaknuti uporaba dobrovoljnog sustava znaka zaštite okoliša smanjivanjem troškova i broja birokratskih postupaka povezanih s primjenom pravila tog sustava. Komisija je 30. lipnja 2017. predstavila zaključke svoje evaluacije („provjera prikladnosti”) Uredbe o znaku za okoliš. Utvrđeno je da je Uredba relevantna, široko usklađena i da donosi dodanu vrijednost za EU. Međutim, isto tako je zaključeno da je Uredba djelomično učinkovita (budući da omogućuje bolju ekološku djelotvornost za proizvode koje nose taj znak, ali da kriteriji možda nisu adekvatni te je stopa usvajanja i dalje niska za neke vrste proizvoda) i djelomično učinkovita (budući da trošak usklađivanja u nekim slučajevima možda predstavlja prepreku sudjelovanju).

Komisija je 22. ožujka 2023. donijela Prijedlog direktive o novim pravilima o potkrepljivanju tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, kojom se rješavaju lažne tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš te širenje javnih i privatnih ekoloških oznaka. Zajedno s Prijedlogom direktive o osnaživanju potrošača za zelenu tranziciju, novim se pravilima uspostavlja sustav za tvrdnje o okolišu i oznake s ciljem rješavanja problema manipulativnog zelenog marketinga. Direktivom 92/75/EEZ uveden je program označivanja potrošnje energije za kućanske aparate (bijelu tehniku), u okviru kojeg oznake i informacije u brošurama proizvoda potencijalnim potrošačima daju informacije o stopama potrošnje energije za sve dostupne modele. Otkad je uvedena 1995. godine, energetska oznaka EU-a postala je priznat i uvažen vodič za proizvođače i potrošače. Direktiva o označivanju potrošnje energije 2010/30/EZ izmijenjena je u lipnju 2010. kako bi se njezino područje primjene proširilo na širi raspon proizvoda povezanih s energijom. srpnja 2015. Komisija je predložila povratak na jedinstvenu ljestvicu oznaka od „A” do „G”. Novi zahtjevi za označivanje energetske učinkovitosti za pojedinačne skupine proizvoda uspostavljeni su u sklopu Uredbe (EU) 2017/1369od 4. srpnja 2017. kojom se uspostavlja okvir za energetsko označivanje i stavlja izvan snage Direktiva 2010/30/EU. Konkretno, od 2021. nadalje, uspostavljena je nova ljestvica za pet skupina proizvoda (hladnjaci, perilice posuđa, perilice rublja, televizori i svjetiljke). Primjerice, proizvod u razredu energetske učinkovitosti A+++ premješten je u razred B prema novoj ljestvici, iako koristi istu količinu energije kao prije. Razred A u početku će biti prazan kako bi se ostavilo mjesto za energetski učinkovitije modele. Time će se potrošačima omogućiti jasnije razlikovanje između energetski najučinkovitijih proizvoda.

C. Ekološki dizajn i politike održivih proizvoda

Direktivom o ekološkom dizajnu osigurava se tehničko poboljšanje proizvoda. Direktiva 2009/125/EZ primjenjuje se na proizvode koji koriste energiju; to su proizvodi koji utječu na potrošnju energije tijekom uporabe ili koji imaju dijelove namijenjene ugradnji u proizvode koji koriste energiju. Nakon akcijskog plana za kružno gospodarstvo i europskog zelenog plana Komisija je 30. ožujka 2022. objavila Prijedlog uredbe o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda. Ovom Uredbom namjerava se staviti izvan snage Direktiva 2009/125/EZ i dodatno proširiti njezino područje primjene na proizvode koji ne koriste energiju. Parlament i Vijeće postigli su privremeni dogovor u prosincu 2023. u kojem se navodi da proizvodi u EU-u moraju trajati dulje, učinkovitije upotrebljavati energiju i resurse, sadržavati manje zabrinjavajućih tvari i više recikliranog sadržaja te se mora olakšati njihov popravak i recikliranje. Osim toga, u uredbi se predlaže „digitalna putovnica za proizvode” koja će potrošačima i poduzećima pomoći da donose održivije odluke o proizvodima. Osim toga, Komisija je donijela prijedlog direktive o zajedničkim pravilima kojima se promiče popravak robe. Inicijativom „pravo na popravak” potiče se održiva potrošnja, čime se potrošačima olakšava i pojeftiniti popravak neispravne robe, a ne zamjena.

D. Sustav ekološkog upravljanja i revizije (EMAS)

EMAS je upravljački alat kojim poduzeća i druge organizacije mogu vrednovati svoju ekološku učinkovitost, izvještavati o njoj te je poboljšavati. EMAS je 2009. donošenjem Uredbe o EMAS-u znatno izmijenjen i prilagođena s ciljem dodatnog poticanja organizacija na prijavu u sustav EMAS. Tom je izmjenom Uredbe o EMAS-u poboljšana primjenjivost i vjerodostojnost sustava i ojačana njegova prisutnost i doseg u javnosti. Prilozi I., II. i III. Uredbi o EMAS-u izmijenjeni su Uredbom (EU) 2017/1505 kako bi uključivali promjene povezane s revizijom norme ISO 14001:2015.

E. Zelena javna nabava

Zelena javna nabava dobrovoljna je politika u okviru strateškog okvira za javnu nabavu kojom se javna tijela podupire u kupnji robe, usluga i djela sa smanjenim utjecajem na okoliš. Pojam zelene javne nabave posljednjih je godina uvelike priznat kao koristan instrument za poticanje tržišta ekološki prihvatljivijih proizvoda i usluga i smanjenje učinaka aktivnosti javnih tijela na okoliš. Sredstvo kojim države članice provode GPP nacionalni su akcijski planovi. Mogućnost uvrštavanja ekoloških kriterija u proces dodjele ugovora prvi je put spomenuta u dvjema direktivama o javnoj nabavi usvojenima 2004. (direktive 2004/18/EZ i 2004/17/EZ). Primjerice, riječ je o uključenju ekoloških zahtjeva u tehničke specifikacije, uporabi znaka zaštite okoliša ili primjeni kriterija dodjele utemeljenih na ekološkim obilježjima. Trima direktivama usvojenima u veljači 2014. u sklopu reforme javne nabave u okviru Akta o jedinstvenom tržištu, tj. Direktivom 2014/24/EU („klasična” direktiva), 2014/25/EU („komunalna” direktiva) i 2014/23/EU (Direktiva o koncesijama), pojednostavit će se odgovarajući postupci poboljšanjem uvjeta za inovacije poduzeća i poticanjem rasprostranjenije primjene zelene javne nabave. Time se podupire i prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika koje se učinkovito koristi resursima.

Komisija je 2008. objavila komunikaciju pod naslovom „Javna nabava za bolji okoliš”, u kojoj je izložila niz mjera kojima se države članice i pojedinačne naručitelje potiče na provedbu zelene javne nabave. Kriteriji EU-a za GPP stoga su razvijeni kao dio dobrovoljnog pristupa GPP-u. Do danas je objavljen 21 skup kriterija za GPP za odabrane sektore poput prometa, uredske informacijsko-tehnološke opreme, proizvoda za čišćenje i usluga čišćenja, građevinskih radova, toplinske izolacije te vrtlarskih proizvoda i usluga.

F. Akcijski plan za ekološke inovacije

Akcijski plan za ekološke inovacije koji je pokrenula Komisija u prosincu 2011. nasljednik je akcijskog plana za ekološke tehnologije i usmjeren je na poticanje razvoja i upotrebe ekoloških tehnologija i poboljšanje europske konkurentnosti u tom području. Akcijski plan za ekološke inovacije ponajviše je povezan s vodećom inicijativom „Unija inovacijaˮ u okviru strategije Europa 2020. Njime se inovacijske mjere nastoje usmjeriti i na zelene tehnologije i ekološke inovacije te se pokušava naglasiti uloga politike zaštite okoliša kao čimbenika gospodarskog rasta. Njime se također cilja na konkretne prepreke ekološkim inovacijama i prilike za njih, osobito na one koje nisu pokrivene općenitijim inovacijskim politikama. U okviru Akcijskog plana za ekološke inovacije promiču se ekološke inovacije s pomoću politike zaštite okoliša, financijske potpore malim i srednjim poduzećima, međunarodne suradnje, novih normi i razvoja vještina.

Posljednjih su godina mnogi ciljevi akcijskog plana za ekološke inovacije doprinijeli kružnom gospodarstvu. Ekološke inovacije ključne su za ostvarivanje mnogih aspekata kružnoga gospodarstva poput industrijske simbioze ili industrijske ekologije, dizajna prema konceptu cjeloživotnog ciklusa i novih inovativnih poslovnih modela itd. ( 2.5.6). Indeksom ekoloških inovacija ocjenjuju se postignuća država članica u području ekoloških inovacija s pomoću mjernog okvira koji se sastoji od 12 pokazatelja.

Uloga Europskog parlamenta

Parlament je u mnogo navrata izrazio podršku Akcijskom planu za održivu potrošnju i proizvodnju. Tijekom donošenja izmjena Direktive o ekološkom dizajnu 2009. Parlament je uspješno istaknuo važnost pojma analize životnog vijeka, a osobito koncepta učinkovitosti korištenja resursima i materijalima.

U svojoj rezoluciji od 10. veljače 2021. o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo Parlament je naglasio, među ostalim, da bi održivi, kružni, sigurni i netoksični proizvodi i materijali trebali postati standard, a ne iznimka na tržištu EU-a te da bi ih trebalo smatrati zadanim izborom koji je privlačan, cjenovno pristupačan i dostupan svim potrošačima.

Parlament je odigrao važnu ulogu u uzastopnom uvođenju odredbi kojima se omogućila zelenija javna nabava u direktive o javnoj nabavi. Tijekom izmjene tih direktiva usvojenih 2014. Parlament je, među ostalim, podupirao uvođenje novog kriterija „ekonomski najpovoljnije ponude” u postupak dodjele. Time se javnim tijelima omogućuje da stave snažniji naglasak na kvalitetu, ekološke kriterije, socijalne aspekte i inovacije uz istodobno vođenje računa o cijeni i trošku životnog vijeka predmeta javne nabave.

Parlament je 19. travnja 2004. odlučio uspostaviti sustav upravljanja okolišem u skladu s EMAS-om. Potpisivanjem izjave o EMAS-u 24. siječnja 2006. EP se obvezao osigurati usklađenost svojih aktivnosti s trenutačnim najboljim praksama u ekološkom upravljanju. Parlament je 2007. godine dobio certifikat ISO 14001.2004 te je registriran u sustavu EMAS. U okviru EMAS-a Parlament je 16. prosinca 2019. odlučio smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova po osobi za najmanje 40 % do 2024. u odnosu na 2006., kao i niz drugih pokazatelja klimatske učinkovitosti, uključujući emisije stakleničkih plinova iz prijevoza osoba, uporabu obnovljive energije, potrošnju plina, loživog ulja i električne energije itd. Prema izjavi o okolišu sustava EMAS iz 2023., emisije stakleničkih plinova po osobi u Parlamentu već su smanjene za 51 % od 2006. do 2022.

Parlament također primjenjuje politiku zelene javne nabave. Parlament je u lipnju 2017. objavio studiju o zelenoj javnoj nabavi, u kojoj se ispituju trenutačno korištenje i prilike koje pruža zelena javna nabava u EU-u, u kontekstu Komisijinog akcijskog plana EU-a za kružno gospodarstvo. U studiji su utvrđene ekološke koristi za građane, kao i koristi za zapošljavanje i cjelokupno gospodarstvo na europskoj razini.

U svojoj rezoluciji od 17. listopada 2013. Parlament je pozdravio akcijski plan za ekološke inovacije. Istaknuo je mogući sinergijski učinak ekoloških inovacija za stvaranje održivih radnih mjesta, zaštitu okoliša i smanjenje gospodarske ovisnosti. Nadalje, u rezoluciji su naglašene horizontalne politike na području ekoloških inovacija i potreba da ekološke inovacije postanu sastavnim dijelom svih područja političkog djelovanja.

U svojoj rezoluciji od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća, Parlament je pozvao Komisiju da poboljša informacije o trajnosti proizvoda pokretanjem dobrovoljne europske oznake koja bi pokrivala, među ostalim, trajnost proizvoda, značajke ekološkog dizajna, nadogradivost u skladu s tehničkim napretkom i mogućnost popravka.

U svojoj rezoluciji od 31. svibnja 2018. o provedbi Direktive o ekološkom dizajnu (2009/125/EZ) Parlament je pozvao Komisiju da izdvoji dostatna sredstva za postupak ekološkog dizajna s obzirom na znatnu dodanu vrijednost zakonodavstva za EU. Isto tako je zatražio od Komisije da procijeni može li se aktualna metodologija za ekološki dizajn, osim za proizvode koji koriste energiju, upotrijebiti za druge kategorije proizvoda te da predstavi prijedloge novog zakonodavstva.

Iako je Parlament u okviru EMAS-a već ustanovio da je ugljično neutralan od 2016. budući da kompenzira 100 % svojih emisija koje se ne mogu smanjiti, u svojoj je rezoluciji od 14. svibnja 2020. naveo da će biti primjer drugima te je naložio svojem Predsjedništvu da razvije strategiju za ugljičnu neutralnost do 2030. s pomoću internih mjera (bez kompenzacije). U studiji Parlamenta o ugljičnoj neutralnosti, objavljenoj u rujnu 2020., opisane su kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova koje bi Parlamentu omogućile da drastično smanji svoj ugljični otisak u cilju postizanja ugljične neutralnosti.

Više informacija o ovoj temi dostupno je na internetskim stranicama Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (ENVI).

 

Zuzanna Wala / Georgios Amanatidis