Kohezijski fond, uspostavljen 1994., financijski podupire provedbu projekata u području okoliša i transeuropskih mreža u državama članicama čiji je bruto nacionalni dohodak po stanovniku manji od 90 % prosjeka EU-a.-

Pravna osnova

Članak 177. (posebno njegov drugi stavak) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

Ciljevi

Kohezijski fond osnovan je u svrhu jačanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Europske unije u interesu promicanja održivog razvoja. U programskom razdoblju 2014. - 2020. osigurava potporu:

  • ulaganjima u okoliš, uključujući područja povezana s održivim razvojem i energijom od kojih se ostvaruje korist za okoliš
  • transeuropskim mrežama u okviru prometne infrastrukture (TEN-T)
  • tehničkoj podršci.

U kontekstu projekata koji su u službi ciljeva EU-a u području zaštite okoliša, Kohezijski fond također može dati doprinos u područjima povezanima s održivim razvojem, poput energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i, kada je riječ o prometnom sektoru izvan transeuropskih mreža, u području željezničkog prometa, prometa unutrašnjim plovnim putovima, morskog prometa, intermodalnih prometnih sustava i njihove interoperabilnosti, upravljanja cestovnim, morskim i zračnim prometom, čistog gradskog prijevoza te javnog prijevoza.

Od 2014. godine, u okviru novog Instrumenta za povezivanje Europe (CEF)[1], Kohezijski fond iznosom od 11,3 milijarde EUR podupire projekte prometne infrastrukture s europskom dodanom vrijednosti.

Zemlje koje ispunjavaju uvjete

Kohezijski fond namijenjen je za države članice čiji je bruto nacionalni dohodak (BND) po stanovniku manji od 90 % prosjeka EU-a. U razdoblju između 2014. i 2020. sredstva Kohezijskog fonda dodjeljuju se sljedećim državama članicama (njih 15):- Bugarskoj, Hrvatskoj, Cipru, Češkoj, Estoniji, Grčkoj, Mađarskoj, Latviji, Litvi, Malti, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji.

Proračun i financijska pravila

U programskom razdoblju od 2014. do 2020. EU dodjeljuje oko 63,4 milijarde EUR Kohezijskom fondu (iznos ne uključuje prijenose u Instrument za povezivanje Europe), a razina financiranja pojedinog projekta iz Kohezijskog fonda može doseći 85 % njegova troška.

Dodijeljena sredstva iz Kohezijskog fonda za razdoblje 2014. - 2020. po državi članici

Država članica Proračun (u milijunima EUR)
Bugarska 2 278,3
Češka 6 258,9
Estonija 1 073,3
Grčka 3 240,5
Hrvatska 2 559,5
Cipar 288,9*
Latvija 1 349,4
Litva 2 048,9
Mađarska 6 025,4
Malta 217,7
Poljska 23 207,9
Portugal 2 861,7
Rumunjska 6 934,9
Slovenija 895,3
Slovačka 4 168,2
Ukupno 63 390

* Uključuje dodatni iznos od 19,4 milijuna EUR koji je dodijeljen Cipru nakon revizije uvjeta za dobivanje sredstava iz Kohezijskog fonda za razdoblje 2017. - 2020.

Izvor: Portal Europske komisije za otvoreni pristup podacima o ESIF-u, travanj 2017.

Prijedlog kohezijske politike EU-a za razdoblje nakon 2020.

U svibnju 2018. Komisija je objavila prijedloge za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020., koji uključuju uredbu o Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskom fondu. Sredstvima iz Kohezijskog fonda nastavit će se podupirati projekti u okviru cilja „rast i ulaganja za radna mjesta”.

Ovim se prijedlogom zadržava tematska koncentracija. Kohezijski fond poduprijet će dva posebna cilja: zelenije, kružno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika (PO2) i povezanija Europa (PO3). Komisija je predložila popis aktivnosti za koje EFRR i Kohezijski fond ne bi trebao pružati potporu i koje uključuju izravnu potporu za velika poduzeća, infrastrukturu zračnih luka (osim u najudaljenijim regijama) i neke operacije gospodarenja otpadom (npr. odlagališta otpada).

U srpnju 2020. Europsko vijeće postiglo je dogovor o dugoročnom proračunu EU-a za razdoblje 2021. – 2027. U svojem je stajalištu Europsko vijeće predložilo dodjelu sredstava Kohezijskom fondu u iznosu od 42,6 milijarde EUR, od čega bi doprinos za Instrument za povezivanje Europe iznosio 10 milijardi EUR. Sredstvima iz Kohezijskog fonda u razdoblju nakon 2020. financirat će se projekti u istih 15 država članica kao u programskom razdoblju od 2014. do 2020.-

Prijedlog Komisije podliježe redovnom zakonodavnom postupku, u kojem je Parlament ravnopravan s Vijećem. To znači da će do kraja 2020. te dvije institucije morati postići konsenzus o budućim pravilima za Kohezijski fond. U ožujku 2019. Parlament je dovršio svoje prvo čitanje.

Uloga Europskog parlamenta

Uredba o Kohezijskom fondu za razdoblje od 2014. do 2020. bila je podvrgnuta redovnom zakonodavnom postupku i Parlament je imao puno pravo predložiti izmjene. Parlament je na taj način predložena pravila uspio učiniti fleksibilnijima i bolje ih prilagoditi potrebama država članica. Uspio je i proširiti područje primjene ulaganja Kohezijskog fonda i uključiti ulaganja u energetsku učinkovitost i iskorištavanje obnovljivih izvora energije, posebno u sektoru stanovanja.

Parlament je podržao ideju o uvođenju zajedničkih pokazatelja za Kohezijski fond, kojima se olakšava ocjenjivanje korištenja Fonda. Zahvaljujući njegovu zalaganju u Uredbu je uvrštena mogućnost izmjene popisa tih pokazatelja delegiranim aktima u slučajevima kada su prilagodbe nužne kako bi se omogućilo učinkovito ocjenjivanje napretka u provedbi, što nije bilo predviđeno prijedlogom Komisije.

Nakon revizije višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. sredinom razdoblja, koja je bila popraćena paketom zakonodavnih prijedloga, nije došlo do znatnih izmjena Kohezijskog fonda.

 

[1]Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010.

Marek Kołodziejski