9th parliamentary term Ivan Vilibor SINČIĆ

Napad Irana je, naravno, za osudu, a odgovor Europe na taj napad očekivano je pristran i pokvaren.
Povjerenik za vanjske poslove Borrell ovdje potpuno ignorira prethodni izraelski napad na iranski konzulat u centru Damaska gdje je poginulo desetak ljudi. U zadnjih nekoliko godina bilo je tisuće raznih izraelskih udara na Siriju, suverenu zemlju. Otkada se to smiju bombardirati diplomatska predstavništva?
To, naravno, smiju samo Izrael i Netanyahu koji se proglašavaju nekakvim izabranim narodom, iako velika većina današnjeg etnosa nema veze s biblijskim vremenima. Vlada Netanyahua se ponaša arogantno i eskalira rat kako bi izazvala zapadnu vojnu intervenciju i spasila svoj režim pritom provodeći genocid nad narodom Gaze.
U nedavnom izvješću u UN-u izneseno je kako 700 000 Izraelaca ilegalno živi na palestinskoj Zapadnoj obali. Oni malo-pomalo žele istrijebiti tamošnje Palestince.
Bahata politika Netanyahua prijeti opstanku Izraela. Politički radikali poput njegove vlade ili Hamasa samo su produkt, posljedica radikaliziranih naroda koji sami ne mogu riješiti problem. Jedino rješenje je da se deradikaliziraju oba naroda i da svatko ima svoju državu.
Tužan i za svaku osudu je veto SAD-a u Ujedinjenim narodima kojim je opet spriječeno priznanje Palestine.

Ne prihvaćam, niti podržavam inzistiranje na upotrebi kukaca za prehranu ljudi, kao i ideju da bi kukci mogli biti održiv izvor bjelančevina i kao takvi označeni na ambalaži.
Napominjem da tek treba procijeniti okolišnu održivost uzgoja insekata velikih razmjera u prehrambene svrhe i kompatibilnost kukaca s određenim postojećim intolerancijama na hranu.
Bitno je označiti prisutnost insekata na oznakama hrane na analitički i transparentan način, posebno za prerađenu hranu u kojoj se koriste dobiveni nusproizvodi i brašno.
Smatram da je nužno da države članice uvedu sustav obveznog označivanja za hranu koja uključuje kukce ili nusproizvode kukaca kako bi se ispunila legitimna očekivanja europskih potrošača u pogledu transparentnosti.
Uvjeren sam da je ovo agenda globalista koja se želi nametnuti građanima Unije, a da građani nisu upoznati s njihovim planovima, nego se sve nekako implementira nekritički, politikantski, uz upitnu demokratičnost i znanstvenu osnovu.

OLAF trenutačno nema ni u kojim okolnostima pristup uredima, računalima i računima e-pošte zastupnika, čak ni kad se predmeti koji se istražuju i koji su povezani sa zastupnicima temelje na utemeljenoj sumnji.
Smatram da je potrebno imati adekvatan postupak za odobrenje pristupa OLAF-u u predmetima u kojima postoji utemeljena sumnja na pojedine zastupnike.
Komisija još nije objavila izvješće o rashodima povezanima s bolešću COVID-19 što smatram u potpunosti neprihvatljivim i sumnjivim.
Smanjenje godišnjeg proračuna OLAF-a predviđenog za zaposlenike na puno radno vrijeme mora se razmatrati u skladu sa stvarnim poslovnim potrebama OLAF-a, kako je navedeno u njegovu godišnjem izvješću.
Mišljenja sam da Komisija treba osigurati održavanje učinkovitosti i djelotvornosti OLAF-ova rada u području korupcije i otkrivanja prijevara. Rezultate pokazuje broj otkrivenih i prijavljenih nepravilnosti s kojima se susreću države članice, a to je pokazatelj s kojom količinom prijevara se susreću članice Unije.
OLAF je bio nada mnogim pokradenima, prijavljivačima korupcije ili onima kojima je stalo do javnih financija, a u pravilu su bili razočarani jer bi OLAF spustio predmet na nacionalnu OLAF-ovu razinu koju kontrolira politika i stvar završava s beskrajnim izvidima u državnom odvjetništvu.
EU-u u suštini nije stalo do borbe protiv korupcije, nego je koristi za političku kontrolu članica.