Zašto se Parlament nalazi i u Bruxellesu i u Strasbourgu?
Nacionalne vlade EU-a 1992. godine jednoglasno su odlučile da će u Ugovoru o EU-u utvrditi gdje će se nalaziti službena sjedišta institucija EU-a.
Kada je 1952., nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ), kojom je uspostavljeno zajedničko upravljanje zalihama ugljena i čelika šest zemalja, njezine su se institucije nalazile u Luxembourgu. Vijeće Europe(međuvladino tijelo 46 zemalja kojim se zagovaraju ljudska prava i kultura i koje je osnovano neposredno nakon Drugog svjetskog rata), čije se sjedište već nalazilo u Strasbourgu, ponudilo je svoju dvoranu za sjednice Zajedničkoj skupštini EZUČ-a, koja se kasnije razvila u Europski parlament. Strasbourg je s vremenom postao glavno mjesto održavanja plenarnih sjednica Parlamenta, iako su se 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća dodatne sjednice također održavale u Luxembourgu.
Nakon osnivanja Europske ekonomske zajednice 1958. većina se aktivnosti Europske komisije i Vijeća ministara počela odvijati u Bruxellesu. Budući da rad Parlamenta uključuje i pomni nadzor te interakciju s objema tim institucijama, zastupnici su tijekom vremena odlučili .sve više svojih dužnosti izvršavati u Bruxellesu. Ranih devedesetih godina sadašnja je organizacija bila više-manje ustanovljena, sjednice odbora i sastanci klubova zastupnika održavale su se u Bruxellesu, a plenarne sjednice u Strasbourgu. Velik dio osoblja Parlamenta nalazi se u Luxembourgu.
Ta je odluka iz 1992. imala važne posljedice na radnu organizaciju Parlamenta. Naime, njegovo službeno sjedište i mjesto održavanja većine plenarnih sjednica službeno je postao Strasbourg, utvrđeno je da će se sjednice parlamentarnih odbora održavati u Bruxellesu, dok će tajništvo Parlamenta (njegovo osoblje) biti smješteno u Luxembourgu. Taj je raspored 1997. godine uvršten u Ugovor EU-a.
Svaka izmjena trenutnog sustava iziskivala bi izmjenu Ugovora, za što je potrebna jednoglasna odluka vlada svih država članica i ratifikacija od strane nacionalnog parlamenta svih država članica.