EU i zelena ulaganja: poticanje financiranja održivih projekata 

 
 

Podijeli ovu stranicu: 

Kako bi se potaknuo prelazak na ekološki prihvatljiva ulaganja, EU uvodi pravila kojima se definira što su to zelene ili održive aktivnosti.

Tijekom plenarne sjednice u lipnju zastupnici su odobrili okvir kojim se određuje koje se aktivnosti smatraju održivima. Time se uspostavlja zajednički sustav klasifikacije diljem EU-a, olakšava poduzećima i ulagačima te potiče povećanje financiranja privatnog sektora za prijelaz na klimatsku neutralnost.


Pregovarači Parlamenta i Vijeća postigli su privremeni dogovor u prosincu 2019., a odbori Parlamenta za gospodarstvo i okoliš podržali dogovor 28. svibnja.

Punjenje električnih automobila ©Georgii Timakov/AdobeStock  

Potreba za zajedničkom definicijom


Održivi razvoj zahtijeva očuvanje prirodnih resursa i poštovanje ljudskih i socijalnih prava. Klimatska politika važan je aspekt jer je potreba za ograničavanjem i ublažavanjem posljedica klimatskih promjena sve veća.


EU je predan cilju postupnog smanjenja emisija stakleničkih plinova, a vodeća inicijativa EU-a za klimatsku politiku, Europski zeleni plan, postavlja cilj nulte neto emisije do 2050.


Kako bi se taj cilj postigao, EU mora ulagati u nove tehnologije. Europska komisija procjenjuje da su tijekom sljedećeg desetljeća potrebna dodatna godišnja ulaganja u iznosu od oko 260 milijardi eura.


Javna ulaganja neće biti dovoljna, te se privatni ulagači moraju uključiti u financiranje klimatski prihvatljivih projekata. Zato su potrebni jasni kriteriji što je održivo i ekološki prihvatljivo; jer bi se u protivnom neka sredstva mogla usmjeriti na projekte za koje se tvrdi da su „zeleni”, ali u stvarnosti to nisu.


Neke su države članice već počele razvijati svoje klasifikacijske sustave. I poduzeća u potrazi za novcem i ulagači zainteresirani za potporu održivim projektima imali bi koristi od zajedničkih normi EU-a.

Moderno reciklažno postrojenje ©Romaset/AdobeStock  

Koje se gospodarske djelatnosti smatraju „održivima”


Uredbom o taksonomiji” utvrđuje se šest okolišnih ciljeva i navodi da se djelatnost može smatrati okolišno održivom ako pridonosi bilo kojem od njih, a da se pritom ne nanosi znatna šteta nijednom od ostalih.


Zbog načela „nečinjenja štete” (koje će Europska komisija dodatno definirati) gospodarska djelatnost koja uzrokuje veću štetu okolišu od koristi ne može se okvalificirati kao održiva.Osim toga, okolišno održive djelatnosti trebale bi poštovati ljudska i radnička prava.


Okolišni ciljevi su:


(a) ublažavanje klimatskih promjena (izbjegavanje/smanjenje emisija stakleničkih plinova ili povećanje uklanjanja stakleničkih plinova)

(b) prilagodba klimatskim promjenama (smanjenje ili sprečavanje negativnog utjecaja na trenutačnu ili očekivanu buduću klimu ili rizika od takvog negativnog utjecaja)

(c) održivo korištenje i zaštita vodnih i morskih resursa

(d) prelazak na kružno gospodarstvo (s naglaskom na ponovnu uporabu i recikliranje resursa)

(e) sprečavanje i kontrola onečišćenja

(f) zaštita i obnova biološke raznolikosti i ekosustava


Sudionici na financijskim tržištima koji prodaju financijske proizvode i velika poduzeća s više od 500 zaposlenika morat će objaviti kako i u kojoj mjeri njihove djelatnosti doprinose okolišnim ciljevima. Ako nisu „održivi”, to treba jasno navesti.

Sljedeći koraci


Europska komisija razvit će tehničke kriterije za svaki cilj, a oni za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih trebali bi biti spremni do kraja 2020. Rok za ostale ciljeve je kraj 2021.

Za svaki cilj zaštite okoliša pravila će se primjenjivati godinu dana nakon utvrđivanja tehničkih kriterija.