Ugrožene vrste u Europi: činjenice i brojke (infografika) 

Ažurirano: 
 
Stvoreno:   
 

Podijeli ovu stranicu: 

Milijunu od osam milijuna vrsta diljem svijeta prijeti izumiranje. Saznajte koje i koliko vrsta u Europi su ugrožene ili izumrle.

Ugrožene vrste su biljke i životinje kojima prijeti izumiranje. Razlog je najčešće gubitak i degradacija staništa, ali i onečišćenje, klimatske promjene i invazivne strane vrste, među ostalim. Međutim, biološka raznolikost ključna je za zdrave ekosustave i ljudski život.


Kako bi sačuvao ugrožene vrste, Parlament je usvojio svoje stajalište o „Strategiji EU-a za biološku raznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote“ koja se bavi glavnim pokretačima gubitka biološke raznolikosti i postavljanjem pravno obvezujućih ciljeva.

Nakon glasanja Parlamenta o novoj strategiji, saznajte više o ugroženim vrstama i gubitku biološke raznolikosti u Europi.


Ugrožene vrste


Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) sastavila je europski crveni popis ugroženih vrsta kako bi se poduzele mjere za njihovo spašavanje.

1 677 vrsta  ; Prema IUCN-u, najmanje 1 677 od 15 060 ocijenjenih europskih vrsta u riziku je od izumiranja.

Podijelite taj citat: 

Od 1 677 europskih vrsta kojima prijeti izumiranje, najugroženiji su puževi, školjke i ribe.


Više od polovine europskih endemskih stabala, uključujući divlji kesten, je ugroženo, kao i oko petina vodozemaca i gmazova.


Arktička lisica, europska minka, sredozemna medvjedica, sjevernoatlantski desni kit i polarni medvjed trenutačno su među najugroženijim sisavcima u Europi.


Smanjuje se i broj oprašivača. Jednoj od deset vrsta europskih pčela i leptira prijeti izumiranje.

Infografika  

Izumrle vrste


Prema IUCN-u od 2015. u Europi je izumrlo 36 vrsta, uključujući mnoge slatkovodne ribe, nekoliko vrsta Coregonusa (vrsta lososa), slatkovodne mekušce Graecoanatolica Macedonica (mali slatkovodni puž jedinstven za jezero Dojran u Grčkoj i Sjevernoj Makedoniji) i Pensée de Cry (ljubičasti cvijet).


Sisavci Aurochs (vrsta velike divlje stoke) i Sardinian Pika (rođak kunića) izumrli su u 17., odnosno 18. stoljeću.


Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se procijenilo stanje, pogotovo pčela, morskih sisavaca i riba.