Taksonomija EU-a: zelena ulaganja i poticanje financiranja održivih projekata

Kako bi se potaknuo prelazak na ekološki prihvatljiva ulaganja, EU je uveo pravila kojima se definira što su to zelene ili održive aktivnosti.

Električni automobili u nizu se pune ©Georgii Timakov/AdobeStock
Punjenje električnih automobila ©Georgii Timakov/AdobeStock

Zašto EU treba zajedničku definiciju za održiva ulaganja


Održivi razvoj zahtijeva očuvanje prirodnih resursa i poštivanje ljudskih i socijalnih prava. Klimatska politika važan je aspekt jer je potreba za ograničavanjem i ublažavanjem posljedica klimatskih promjena sve veća.


EU je predan cilju postupnog smanjenja emisija stakleničkih plinova, a vodeća inicijativa EU-a za klimatsku politiku, Europski zeleni plan, postavlja cilj nulte neto emisije do 2050.


Kako bi se taj cilj postigao, EU mora ulagati u nove tehnologije. Javna ulaganja neće biti dovoljna, te se privatni ulagači moraju uključiti u financiranje klimatski prihvatljivih projekata. Zato su potrebni jasni kriteriji što je održivo i ekološki prihvatljivo, jer bi se u protivnom neka sredstva mogla usmjeriti na projekte za koje se tvrdi da su zeleni, ali u stvarnosti to nisu.


Neke su države članice već počele razvijati svoje klasifikacijske sustave. I poduzeća u potrazi za novcem i ulagači zainteresirani za potporu održivim projektima imat će koristi od zajedničkih normi EU-a.

Moderno reciklažno postrojenje i ruke radnika koji sortira otpad ©Romaset/AdobeStock
Moderno reciklažno postrojenje ©Romaset/AdobeStock

Koje se gospodarske djelatnosti smatraju održivima


U lipnju 2020. zastupnici su odobrili Uredbu o taksonomiji, okvir kojim se određuje koje se djelatnosti mogu smatrati održivima. Time se uspostavlja zajednički klasifikacijski sustav u cijelom EU-u, poduzećima i ulagačima pruža jasnoća te potiče povećanje financiranja privatnog sektora za tranziciju prema klimatskoj neutralnosti.

Uredbom se utvrđuje šest okolišnih ciljeva i navodi da se djelatnost može smatrati okolišno održivom ako pridonosi bilo kojem od njih, a da pritom ne nanosi znatnu štetu nijednom od ostalih.

Zbog načela nečinjenja štete (koje će Europska komisija dodatno definirati) gospodarska djelatnost koja uzrokuje veću štetu okolišu od koristi ne može se okvalificirati kao održiva. Osim toga, okolišno održive djelatnosti trebaju poštovati ljudska i radnička prava.


Okolišni ciljevi su:

  • ublažavanje klimatskih promjena (izbjegavanje/smanjenje emisija stakleničkih plinova ili povećanje uklanjanja stakleničkih plinova)
  • prilagodba klimatskim promjenama (smanjenje ili sprečavanje negativnog utjecaja na trenutačnu ili očekivanu buduću klimu ili rizika od takvog negativnog utjecaja)
  • održivo korištenje i zaštita vodnih i morskih resursa
  • prelazak na kružno gospodarstvo (s naglaskom na ponovnu uporabu i recikliranje resursa)
  • sprečavanje i kontrola onečišćenja
  • zaštita i obnova biološke raznolikosti i ekosustava

Tehnički kriteriji povezani s pravilima

Uredbom o taksonomiji, koja je postala zakon u srpnju 2020., utvrđuje se opći okvir za klasifikaciju održivih djelatnosti, ali se Europskoj komisiji prepušta da razradi tehničke kriterije na temelju kojih bi se utvrdilo pridonose li projekti nekim okolišnim ciljevima. Komisija je prvi skup kriterija izradila u travnju 2021., a on je stupio na snagu u prosincu 2021.

Drugim skupom pravila, predloženim u veljači 2022., omogućeno je uključivanje nuklearne energije i plina kao okolišno održivih gospodarskih djelatnosti pod određenim uvjetima. Parlament je u srpnju 2022. raspravljao o aktu Komisije i odlučio da neće uložiti prigovor na njega.

Članci o istoj temi