Zajednički europski sustav azila  

Ažurirano: 
 
Stvoreno:   
 

Podijeli ovu stranicu: 

Migracije i njihov pritisak na Europu razotkrili su potrebu za reformom sustava azila EU-a, kao i za većom podjelom odgovornosti između država članica.

©European Union 2018 - Frontex  

Posljednjih godina ljudi u velikom broju bježe u Europu kako bi izbjegli sukobe, nasilje i progon u svojoj zemlji. Iako je prošle godine ukupan broj ilegalnih prelaska granica u EU smanjen za 92 posto u odnosu na 2015. godinu, kada je migracijska kriza bila na vrhuncu, i dalje postoji potreba za reformom europskog sustava azila.


Saznajte više: Odgovor EU-a na migrantski izazov


Podjela odgovornosti: revizija uredbe iz Dublina


Postupak traženja izbjegličkog statusa određen je uredbom iz Dublina, najvažnijim elementom Zajedničkog europskog sustava azila (CEAS, od eng. Common European Asylum System). Ona određuje koja je zemlja EU-a odgovorna za obradu zahtjeva za azil. U pravilu se radi o zemlji ulaska, a u rijetkim slučajevima uzimaju se u obzir i drugi čimbenici, uključujući obiteljsku situaciju i zdravlje podnositelja zahtjeva.


Sadašnji sustav, stvoren 2003. godine, nije bio namijenjen za distribuciju zahtjeva za azil između država članica, a kada je 2015. broj tražitelja azila koji ulaze u EU porastao, zemlje poput Grčke i Italije počele su se boriti s prevelikim brojem zahtjeva. Parlament stoga poziva na izmjenu sustava iz Dublina.


U travnju 2016. Europska komisija predložila je takozvani "mehanizam pravičnosti" temeljen na bogatstvu i broju stanovnika, prema kojem države članice dijele odgovornost za izbjeglice.


Parlament je 6. studenog 2017. predložio pregovore vladama država članica EU-a o preustroju Uredbe iz Dublina.

Ti prijedlozi uključuju:


  • Zemlja u koju je tražitelj azila prvi put ušao više ne bi bila automatski odgovorna za obradu zahtjeva za azil
  • Tražitelji azila koji imaju poveznicu s određenom državom članicom trebaju biti premješteni u tu državu članicu
  • Tražitelji azila bez poveznice s nekom državom članicom trebali bi biti pošteno raspodijeljeni između svih država članica. Države članice koje ne prihvate svoj udjel tražitelja azila mogle bi imati smanjeni pristup fondovima Europske unije
  • Mjere sigurnosti bile bi povećane, a svi tražitelji azila registrirani i provjereni
  • Maloljetnici bi bili bolje zaštićeni, a spajanje obitelji ubrzano

Iako je Parlament od studenog 2017. spreman započeti pregovore i uvesti promjene u Uredbu iz Dublina, vlade država članica još nisu postigle dogovor.


Više o uredbi iz Dublina.


Stvaranje okvira EU-a za preseljenje


Preseljenje se odnosi na državljane stranih zemalja kojima je potrebna međunarodna zaštita u državi članici Europske unije, na zahtjev UNHCR-a. To je jedna od preferiranih mogućnosti za siguran i zakoniti pristup Europskoj uniji za izbjeglice.


Kako bi se osiguralo trajno rješenje za migracije, Parlament je naglasio potrebu za trajnim i obveznim programom preseljenja. U srpnju 2016. godine Komisija je predložila uspostavu stalnog okvira sa standardnim zajedničkim procedurama za preseljenje diljem EU-a.


Djelomični privremeni dogovor postignut je između Parlamenta i Vijeća u lipnju 2018., no još nije došlo do njegovog konačnog odobrenja u Vijeću.


Više o europskom okviru za preseljenje.

Razvoj baze podataka Eurodac


Kod prijave za dobivanje azila, bez obzira na mjesto prijave unutar EU-a, uzimaju se otisci prstiju tražitelja azila i pohranjuju u centralnu bazu podataka Eurodac.


U svibnju 2016. Europska komisija predložila je uključivanje dodatnih podataka kao što su ime, nacionalnost, mjesto i datum rođenja, informacije o putnim dokumentima i slike lica kako bi se podržala praktična provedba reformiranog sustava Dublina.


Uz više informacija u sustavu imigracijska tijela lakše bi identificirala ilegalne migrante ili podnositelje zahtjeva za azil, i to bez potrebe za traženjem informacija od druge države članice, kako trenutno rade.


Parlament i Vijeće postigli su privremeni dogovor u lipnju 2018. o nadogradnji baze podataka Eurodac. S obzirom na to da Vijeće i Parlament nadogradnju baze uzimaju kao dio cjelokupne reforme o azilu, konačno odobrenje ovisi o rezultatima pregovora o drugim prijedlozima u paketu.


Više o bazi podataka Eurodac.


Veća ujednačenost


Veća konvergencija sustava azila ključna je za dijeljenje odgovornosti. Pomoći će smanjiti pritisak na zemlje koje nude bolje uvjete i spriječiti "shopping za azil". Trenutno se radi na nizu zakonskih prijedloga koji se bave ujednačavanju sustava.


U lipnju 2017. godine, Odbor parlamenta za građanske slobode usvojio je stajalište o novom pravilniku o priznavanju ljudi kojima je potrebna zaštita. Cilj je regulacije razjasniti osnove za davanje azila i osigurati da se tražitelji azila suočavaju s jednakim postupanjem bez obzira na državu članicu u kojoj podnose zahtjev. Parlament i Vijeće postigli su neformalni privremeni dogovor u lipnju 2018., no on još mora biti formalno odobren od strane Vijeća.


Izmjenom direktive o uvjetima prijema tražiteljima azila žele se osigurati jednaki standardi o prihvatu (smještaj, pristup tržištu rada i slično). U lipnju 2018. Parlament i Vijeće postigli su djelomičan privremeni sporazum o ažuriranju propisa. Sukladno njemu, tražitelji azila mogli bi raditi šest mjeseci nakon traženja azila, umjesto dosadašnjih devet, a od prvog dana imali bi pristup tečajevima jezika. Još se čeka konačno odobrenje Vijeća vezano uz propise o kvalifikacijama.


Zastupnici su podržali prijedlog jačanja Europskog ureda za potporu za azil (EASO), koji treba postati Agencija za azil EU-a. Agencija će olakšati funkcioniranje Zajedničkog europskog sustava azila i pomoći kod procjene prijava za azil diljem EU-a. Saznajte više o prijedlogu i stajalištu Parlamenta.


Članak je zadnji puta ažuriran 5. rujna 2019.


Saznajte više o radu Parlamenta vezanom uz migracije:

Nadzor granica i upravljanje migracijama u EU-u

Integracija izbjeglica u Europi