Klauzula o uzajamnoj obrani: Što kaže Ugovor o EU-u, a što klauzula znači u praksi  

 
 

Podijeli ovu stranicu: 

Infografika  

Nakon napada na Paris u studenom, Francuska je zatražila od ostalih država Europske unije pomoć pozvavši se na tzv. klauzulu o uzajamnoj obrani Ugovora o Europskoj uniji. S obzirom na to da se radi o presedanu, postavljaju se brojna pitanja o postupku i ulozi EU-a. Zastupnici su 21. siječnja glasovali za rezoluciji u kojoj kažu da suradnja treba služiti jačanju obrane i sigurnosti te da institucije EU-a trebaju imati značajniju ulogu. Više o Klauzuli u našoj infografici.

Članak 42 (7) Ugovora o EU-u


Klauzula je uvedena 2009. godine u Članku 42 (7) Ugovora o Europskoj uniji u kojem stoji da postane li bilo koja država EU-a "žrtvom oružane agresije na vlastito državno područje, ostale države EU-a imaju obvezu pružiti joj pomoć i podršku svim sredstvima u granicama njihovih ovlasti". Ta potpora trebala bi biti u skladu s potencijalnim obavezama unutar NATO saveza.


Nema formalno ustanovljenog postupka, a članak ne kaže da podrška drugih država treba nužno biti vojna, što znači da zemlje kao Austrija, Finska, Irska i Švedska mogu surađivati unatoč politici neutralnosti.


Kakva pomoć?


Od kada je zahtjev prvi put postavljen 17. studenog, Francuska održava bilateralne sastanke s državama članicama kako bi se dogovorili o mogućoj suradnji. Neke zemlje su izjavile da su spremne uključiti se u vojne operacije protiv terorističkih skupina u Siriji i Iraku, dok su druge povećale međunarodne misije kako bi Francuska vojska mogla biti preraspodijeljena drugdje.


Uloga EU-a


Dok države dogovaraju vrstu pomoći bilateralno, uloga EU-a je ograničena. Međutim, EU može doprinijeti brzini i koordinaciji.


U rezoluciji iz studenog 2012. zastupnici su zatražili od ureda Visoke predstavnice za vanjsku politiku prijedloge o smjernicama vezane uz Klauzulu. Na plenarnoj sjednici 21. siječnja 2016. glasovali su za rezoluciji u kojoj kažu da suradnja treba služiti jačanju obrane i sigurnosti te da institucije EU-a trebaju imati značajniju ulogu.


Rasprava je nodržana 19. siječnja u večernjim satima, dok je glasovanje o rezoluciji odrađeno 20. siječnja u 12:00.