Što je ugljična neutralnost i kako do nje doći do 2050.?  

 
 

Podijeli ovu stranicu: 

Fotografija: Sebastian Pichler, Unsplash  

Pariškim sporazumom Europa se obvezala postati ugljično neutralna do druge polovice 21. stoljeća. No kako to postići u praksi?

Klimatske promjene već utječu na cijeli svijet, a sve češći ekstremni vremenski uvjeti poput suša, toplotnih udara, obilnih kiša, poplava i klizišta pogađaju i Europu. Promjena klime utječe i na porast razine mora, zakiseljavanje oceana i gubitak bioraznolikosti.


Za održavanje povećanja temperature ispod 1,5 stupnja, na razini koju je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) proglasio sigurnom, ključna je ugljična neutralnost. Njezina važnost prepoznata je i u Pariškom sporazumu, koji je potpisalo 195 država, uključujući EU.

Što je ugljična neutralnost

Ugljična neutralnost je ravnoteža između emisije ugljika i njegove apsorpcije iz atmosfere u ponore ugljika. Za postizanje nulte stope, sve emisije stakleničkih plinova trebale bi biti anulirane kroz sekvestraciju ugljika.


Sustav koji apsorbira više ugljika nego što ga emitira naziva se ponor ugljika. Glavni prirodni ponori su tlo, šume i oceani. Prema procjenama, prirodni ponori uklanjaju između 9,5 i 11 Gt CO2 godišnje.


Globalna godišnja emisija CO2 dosegla je 37,1 Gt u 2017. godini.


Još uvijek ne postoji umjetni ponor ugljika kojim se može ukloniti dovoljno ugljika iz atmosfere za učinkovitu borbu protiv globalnog zatopljenja.


Ugljik pohranjen u prirodnim ponorima poput šuma dolazi u atmosferu zbog šumskih požara, promjena u namjeni zemljišta ili siječe šuma. Za postizanje klimatske neutralnosti nužno je smanjiti emisiju ugljika.


Kompenzacija ugljika

Emisije nastale u jednom sektoru mogu se kompenzirati smanjenjem emisija u drugom sektoru. To se može postići kroz obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i tehnologije s niskim udjelom ugljika. Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova (ETS) Europske unije primjer je sustava kompenzacije ugljika.


 

Ciljevi EU-a

Europska unija postavila je visoke ciljeve vezane uz klimatsko područje. Trenutni cilj je smanjenje emisije stakleničkih plinova za 40 posto do 2030. u odnosu na razinu iz 1990.

 

U studenom 2018. Europska komisija predstavila je dugoročnu strategiju EU-a za postizanje klimatsko neutralne ekonomije do 2050. U lipnju 2019. čelni ljudi EU-a pozvali su države članice i Komisiju “na ostvarenje napretka u radu [...] kako bi se utvrdio način na koji će se osigurali prijelaz na klimatski neutralan EU u skladu s Pariškim sporazumom”.

 

U rezoluciji iz ožujka 2019. Europski parlament zatražio je postavljanje viših ciljeva vezano uz smanjenje emisija za 2030. kako bi se postigao cilj ugljične neutralnosti do 2050.

 

Tri države članice EU-a i zakonski su definirale postizanje klimatske neutralnosti: Švedska planira imati nultu stopu emisija do 2045., a Francuska i UK do 2050.

 

Saznajte više o mjerama EU-a za smanjenje emisija CO2:

Smanjenje emisija stakleničkih plinova u EU-u: Nacionalni ciljevi za 2030.

Parlament za smanjenje emisija kod novih osobnih automobila

Emisije CO2 u prometu EU-a: Činjenice i brojke

Infografika: Povijest pregovora o klimatskim promjenama