Što je ugljična neutralnost i kako do nje doći do 2050.?  

Ažurirano: 
 
Stvoreno:   
 

Podijeli ovu stranicu: 

Europskim propisom o klimi Europa se obvezuje postati ugljično neutralna do 2050. No što to znači u praksi?

Klimatske promjene već utječu na cijeli svijet, a sve češći ekstremni vremenski uvjeti poput suša, toplotnih udara, obilnih kiša, poplava i klizišta pogađaju i Europu. Promjena klime utječe i na porast razine mora, zakiseljavanje oceana i gubitak bioraznolikosti.


Za održavanje povećanja temperature ispod 1,5 stupnja, na razini koju je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) proglasio sigurnom, ključna je ugljična neutralnost. Njezina važnost prepoznata je i u Pariškom sporazumu, koji je potpisalo 195 država, uključujući EU.


U prosincu 2019. Europska komisija predstavila je Europski zeleni plan, stvoren radi postizanja klimatske neutralnosti Europe do 2050. Ona će se postići uz pomoć europskog propisa o klimi koji stavlja klimatsku neutralnost u obvezujuće zakonodavstvo EU-a.

Fotografija: Sebastian Pichler, Unsplash  

Što je ugljična neutralnost

Ugljična neutralnost je ravnoteža između emisije ugljika i njegove apsorpcije iz atmosfere u ponore ugljika. Za postizanje nulte stope, sve emisije stakleničkih plinova trebale bi biti anulirane kroz sekvestraciju ugljika.


Sustav koji apsorbira više ugljika nego što ga emitira naziva se ponor ugljika. Glavni prirodni ponori su tlo, šume i oceani. Prema procjenama, prirodni ponori uklanjaju između 9,5 i 11 Gt CO2 godišnje.


Globalna godišnja emisija CO2 dosegla je 38,0 Gt u 2019. godini.


Još uvijek ne postoji umjetni ponor ugljika kojim se može ukloniti dovoljno ugljika iz atmosfere za učinkovitu borbu protiv globalnog zatopljenja.


Ugljik pohranjen u prirodnim ponorima poput šuma dolazi u atmosferu zbog šumskih požara, promjena u namjeni zemljišta ili siječe šuma. Za postizanje klimatske neutralnosti nužno je smanjiti emisiju ugljika.


Kompenzacija ugljika

Emisije nastale u jednom sektoru mogu se kompenzirati smanjenjem emisija u drugom sektoru. To se može postići kroz obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i tehnologije s niskim udjelom ugljika. Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova (ETS) Europske unije primjer je sustava kompenzacije ugljika.


 

Ciljevi EU-a

Europska unija postavila je visoke ciljeve vezane uz klimatsko područje. Uz pomoć Zelenog plana Europa treba do 2050. postati prvi kontinent koji uklanja onoliko emisija CO2 koliko ih proizvodi. Taj će cilj postati pravno obvezujući ako Europski parlament i Vijeće donesu novi propis o klimi. Prijelazni cilj EU-a za smanjenje emisija za 2030. također bi se promijenio s trenutačnog smanjenja od 40 posto na ambiciozniju razinu.

Europski parlament podržao je 7. listopada postizanje klimatske neutralnosti do 2050. i cilj smanjenja emisija za 60 posto do 2030. u usporedbi s razinom iz 1990., što je zahtjevnije od prijedloga Komisije od 55 posto. Zastupnici pozivaju Komisiju na postavljanje dodatnog cilja za 2040. kako bi se osigurao napredak prema konačnom cilju.

Osim toga, zastupnici su pozvali sve države EU-a pojedinačno da postanu klimatski neutralne i ustrajali na tome da se nakon 2050. iz atmosfere uklanja više CO2 nego što se emitira.

Uz to, sve izravne ili neizravne subvencije za fosilna goriva trebalo bi postupno ukinuti najkasnije do 2025.

Zastupnici žele osnovati Europsko vijeće za klimatske promjene (ECCC), neovisno znanstveno tijelo koje će ocjenjivati dosljednost politika i pratiti napredak.

Sljedeći koraci su pregovori Parlamenta i Vijeća.

Pet država članica EU-a i zakonski je definiralo postizanje klimatske neutralnosti: Švedska planira imati nultu stopu emisija do 2045., a Danska, Francuska, Njemačka i Mađarska do 2050.

 

Saznajte više o mjerama EU-a za smanjenje emisija CO2:

Smanjenje emisija stakleničkih plinova u EU-u: Nacionalni ciljevi za 2030.

Parlament za smanjenje emisija kod novih osobnih automobila

Emisije CO2 u prometu EU-a: Činjenice i brojke

Infografika: Povijest pregovora o klimatskim promjenama