Ugrožene vrste u Europi: činjenice i brojke (infografika)
Milijunu od osam milijuna vrsta diljem svijeta prijeti izumiranje. Saznajte koje i koliko vrsta u Europi su ugrožene ili izumrle.
Ugrožene vrste su biljke i životinje kojima prijeti izumiranje. Razlog je najčešće gubitak i degradacija staništa, ali i onečišćenje, klimatske promjene i invazivne strane vrste, među ostalim. Međutim, biološka raznolikost ključna je za zdrave ekosustave i ljudski život.
Kako bi sačuvao ugrožene vrste, Parlament je usvojio svoje stajalište o „Strategiji EU-a za biološku raznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote“ koja se bavi glavnim pokretačima gubitka biološke raznolikosti i postavljanjem pravno obvezujućih ciljeva.
U veljači 2024. zastupnici su podržali novi zakon o obnovi prirode, koji je dio napora EU-a za očuvanje bioraznolikosti u Europi. Ovaj zakon obvezuje sve države EU-a da rade na obnovi prirodnih staništa.
Nakon glasanja Parlamenta o novoj strategiji, saznajte više o ugroženim vrstama i gubitku biološke raznolikosti u Europi.
Ugrožene vrste
Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) sastavila je europski crveni popis ugroženih vrsta kako bi se poduzele mjere za njihovo spašavanje.
Od 1 677 europskih vrsta kojima prijeti izumiranje, najugroženiji su puževi, školjke i ribe.
Više od polovine europskih endemskih stabala, uključujući divlji kesten, je ugroženo, kao i oko petina vodozemaca i gmazova.
Arktička lisica, europska minka, sredozemna medvjedica, sjevernoatlantski desni kit i polarni medvjed trenutačno su među najugroženijim sisavcima u Europi.
Smanjuje se i broj oprašivača. Jednoj od deset vrsta europskih pčela i leptira prijeti izumiranje.
Izumrle vrste
Prema IUCN-u od 2015. u Europi je izumrlo 36 vrsta, uključujući mnoge slatkovodne ribe, nekoliko vrsta Coregonusa (vrsta lososa), slatkovodne mekušce Graecoanatolica Macedonica (mali slatkovodni puž jedinstven za jezero Dojran u Grčkoj i Sjevernoj Makedoniji) i Pensée de Cry (ljubičasti cvijet).
Sisavci Aurochs (vrsta velike divlje stoke) i Sardinian Pika (rođak kunića) izumrli su u 17., odnosno 18. stoljeću.
Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se procijenilo stanje, pogotovo pčela, morskih sisavaca i riba.