Tko su kandidati za Nagradu Saharov 2020.?

Saznajte više o kandidatima za ovogodišnju Nagradu Saharov za slobodu misli koju dodjeljuje Europski parlament.

Svečanost dodjele, kćer   Ilhama Tohtija prima nagradu za 2019. godinu u ime oca koji je u zatvoru koju joj predaje predsjednik Parlamenta Sassoli, dok zastupnici u Vijećnici stoje i plješću
Kćer Ilhama Tohtija prima nagradu za 2019. godinu u ime oca koji je u zatvoru

Parlament svake godine dodjeljuje Nagradu Saharov kako bi odao priznanje iznimnim pojedincima i organizacijama koje brane ljudska prava i temeljne slobode. Nagrada je 2019. dodijeljena Ilhamu Tohtiju, ekonomistu i borcu za prava ujgurske manjine u Kini.


Kandidate za Nagradu Saharov predlažu klubovi zastupnika ili skupine od najmanje 40 zastupnika.

Klubovi zastupnika predstavili su ovogodišnje nominacije na zajedničkom sastanku Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj i Pododbora za ljudska prava u Bruxellesu 28. rujna 2020.

Kandidati za 2020. su:


Naziv

Predlagatelj

Demokratska oporba u Bjelarusu, koju predstavlja Koordinacijsko vijeće, inicijativa hrabrih žena te političari i osobe iz civilnog društva

EPP, S&D, Renew Europe

Monsinjor Michaeel Najeeb, nadbiskup Mosula

ID

Aktivisti za Guapinol i Berta Caceres

Zeleni/EFA, GUE/NGL

Demokratska oporba u Bjelarusu, koju predstavlja Svetlana Tihanovskaja

ECR

Jakub Gawron, Paulina Pajak, Paweł Preneta i Kamil Maczuga, poljski aktivisti za prava LGBTI osoba, osnivači internetske stranice „Atlas mržnje”

Malin Björk, Terry Reintke, Marc Angel, Rasmus Andresen i 39 drugih zastupnika



Demokratsku oporbu u Bjelarusu predstavlja Koordinacijsko vijeće, inicijativa hrabrih žena, Svetlana Tihanovskaja, glavna oporbena kandidatkinja, Svetlana Aleksijevič, dobitnica Nobelove nagrade, Marija Kalesnikova, glazbenica i politička aktivistica, Olga Kovalkova, Veronika Cepkalo, menadžerica i politička aktivistica, te političari i osobe iz civilnog društva, Siarhei Tsikhanouski, video blogger i politički zatvorenik, Ales Bialiatski, utemeljitelj bjeloruske organizacije za ljudska prava „Viasna“, Sergej Dilevski, Stsiapan Putsila, osnivač Telegram kanala NEXTA i Mikola Statkevic, politički zatvorenik i kandidat za predsjednika na izborima 2010.


Svetlana Tihanovskaja je učiteljica, aktivistica za ljudska prava i političarka koja se nakon uhićenja supruga kandidirala na bjeloruskim predsjedničkim izborima 2020. kao glavni oporbeni kandidat. Aleksandar Lukašenko službeno je proglašen pobjednikom u izborima obilježenim optužbama za nepravilnosti, a Tihanovska je, nakon što je zatražila ponovno prebrojavanje glasova, u strahu od zatvorske kazne pobjegla u Litvu. Kao odgovor na optužbe za izbornu prijevaru diljem zemlje izbili su veliki mirni prosvjedi na koje je režim reagirao dosad neviđenim nasiljem. U međuvremenu je osnovano Koordinacijsko vijeće koje treba predstavljati narod Bjelorusije i olakšati miran prijenos vlasti.

„Građani Bjelorusije zaslužuju nagradu Saharov, jer su se Bjelorusi svih generacija pobunili protiv Lukašenkove diktature" (...) Nasilje neće zaustaviti bjeloruski narod u njegovim zahtjevima za slobodnim izborima i demokratskim promjenama", rekla je zastupnica Sandra Kalniete (EPP, Latvija) .

Kati Piri (S&D, Nizozemska) izjavila je: „ova nominacija dokazuje snažnu potporu legitimnom zahtjevu i težnjama bjeloruskog naroda za novim, slobodnim i poštenim izborima, za demokratskim upravljanjem, za temeljna prava i kraj autoritarne represije na europskom kontinentu".


Urmas Paet (Renew Europe, Estonija) dodaje: „bjeloruska demokratska oporba neizbježno je širok pojam i ova kandidatura predstavlja sveobuhvatnu viziju koja odražava stvarnost raznolike oporbe i jasno podržava hrabrost civilnog društva".

Anna Fotyga (ECR, Poljska) objasnila je odluku svog kluba zastupnika za podršku nominaciji demokratske oporbe u Bjelorusiji, koju zastupa Svetlana Tihanovskaja: „Sve ove godine, iznad političkih podjela, u Europskom parlamentu smo podržavali demokratsko društvo, demokratsku opoziciju Bjelorusije. Oni su izabrali (...) Svetlanu Tihanovskaju za svog vođu i predstavnicu demokratske oporbe ”.

Kada je Islamska država stigla u Mosul u kolovozu 2014., nadbiskup tog grada, monsinjor Michaeel Najeeb, omogućio je evakuaciju kršćana, Sirijaca i Kaldejaca u Irački Kurdistan te sačuvao više od 800 povijesnih rukopisa iz razdoblja od 13. do 19. stoljeća, koji su kasnije digitalizirani i izloženi u Francuskoj i Italiji. Od 1990. pridonio je zaštiti 8 tisuća rukopisa i 35 tisuća dokumenata iz istočne crkve.


„Ovo je prava prilika da nagradu dodijelimo hrabroj osobi, vječnom branitelju kršćana u toj zemlji, da prepoznamo trud svećenika koji se suprotstavio barbarstvu i spasio rukopise iz Iraka", rekao je Nicolas Bay (ID, Francuska).


Aktivisti za zaštitu okoliša za Guapinol, Porfirio Sorto Cedillo, José Avelino Cedillo, Orbin Naún Hernández, Kevin Alejandro Romero, Arnold Javier Aleman, Ever Alexander Cedillo, Daniel Marquez i Jeremías Martínez Díaz članovi su općinskog odbora za obranu zajedničkih i javnih dobara iz Tocoe. Zatvoreni su zbog sudjelovanja u mirnom prosvjedu protiv rudarskog poduzeća čije su aktivnosti dovele do zagađenja rijeka Guapinol i San Pedro. Dok su ostali zatvorenici pušteni na slobodu, aktivisti za Guapinol i dalje su pritvoreni, a tužiteljstvo nije predočilo čvrste dokaze kojima bi se opravdalo njihovo zadržavanje.


Berta Cáceres ubijena u ožujku 2016., bila je hrabra aktivistica za zaštitu okoliša iz autohtonog naroda Lenca u Hondurasu i suosnivačica vijeća autohtonih naroda Hondurasa (COPINH). Tijekom više od dva desetljeća borila se protiv otimanja zemljišta, nezakonite sječe i megaprojekata. Godine 2015. dobila je nagradu za okoliš Goldman.


Tilly Metz (Zeleni/EFA, Luksemburg) opisala je tešku situaciju za aktiviste za ljudska prava u Hondurasu. „To su dva simbolična slučaja koja pokazuju nepravdu i nekažnjavanje u Hondurasu. Honduras ima najveću stopu ubojstava po stanovniku, što ga čini najopasnijom zemljom na svijetu za branitelje zemljišta i okoliša".


Poljski aktivisti za prava LGBTI osoba Jakub Gawron, Paulina Pajaki, Paweł Preneta i Kamil Maczuga osnovali su 2019. internetsku stranicu Atlas mržnje, na kojoj su mapirali i pratili mnoge lokalne poljske općine koje su usvojile, odbacile ili čekale na donošenje odluke protiv LGBTI zajednice te širili informacije aktivistima, medijima i političarima. Danas se više od 100 općina ili lokalnih vlasti u Poljskoj proglasilo „zonama bez LGBTI-ja” ili je donijelo takozvane „regionalne povelje o obiteljskim vrijednostima”. Godine 2020. pet takvih lokalnih općina tužilo je Jakuba Gawrona, Paulinu Pajak i Paweła Prenetu jer su naštetili njihovu ugledu, te su zatražili javnu ispriku i novčanu naknadu za „organizacije naklonjene obiteljima” u tim regijama.

(...) „Ova nominacija odnosi se na širu sliku; poštivanje vladavine prava, demokracije, temeljnih prava, upravo ono što bi ova nagrada trebala biti. Ovi aktivisti su sada na sudu upravo zbog svog postupka da diskriminaciju s kojom se suočavaju LGBTI osobe učine vidljivom”, rekla je Malin Björk (GUE / NGL, Švedska).


Sljedeći koraci


Odbor za vanjske poslove i Odbor za razvoj temeljem službenih nominacija glasa o tri kandidata koji idu u uži izbor. Zatim Konferencija predsjednika, koju čine predsjednik Europskog parlamenta i predsjednici klubova zastupnika, odabire dobitnika nagrade.

Vremenski okvir

  • 22. listopada: Konferencija predsjednika objavljuje dobitnika
  • 16. prosinca: svečanost dodjele nagrade Saharov u Strasbourgu