Trgovinski sporazumi: Na čemu radi EU  

Ažurirano: 
 
Stvoreno:   
 

Podijeli ovu stranicu: 

Trgovinski sporazumi na snazi, djelomično na snazi, čekaju potpisivanje i ratificiranje, o kojima se pregovara  

U pregledu saznajte na kojim trgovinskim sporazumima se radi u EU-u.

Europska unija pregovara o raznim trgovinskim sporazumima diljem svijeta koji ovise o zelenom svjetlu Europskog parlamenta. Ti sporazumi među najvažnijim su odrednicama njezine trgovinske politike.

Važnost trgovinskih sporazuma


Trgovinski sporazumi važni su za EU kao pokretači gospodarskog rasta. U 2018. EU je bio drugi najveći izvoznik robe na svijetu (15,5 posto), nakon Kine (15,8 posto), ali ispred SAD-a (10,6 posto). Bio je i drugi najveći uvoznik (13,7 posto), nakon SAD-a (15,8 posto), ali ispred Kine (13 posto). Novi trgovinski sporazumi otvaraju nove poslovne prilike za tvrtke i radna mjesta, dok potrošači imaju veći izbor i niže cijene.


Briga oko trgovinskih sporazuma uključuje njihov utjecaj na gubitke radnih mjesta u nekim sektorima umjesto jačanja tržišnog natjecanja. Međutim sporazumi uvijek stvaraju više novih radnih mjesta nego što ih gase. Drugi problem je potencijalno snižavanje granica za visoku kvalitetu proizvoda, primjerice, prehrambenih. S obzirom na to da EU ima veliki tržišni udio, u poziciji je da nametne vlastite standarde stranim tvrtkama. Za zastupnike Europskog parlamenta standard kvalitete nije element pregovora, stoga zanemarivanje tog uvjeta potencijalno može dovesti do odbacivanja sporazuma. Uz to, pregovarači često među uvjete uključuju uvjete vezane uz ljudska prava i prava radnika kako bi pomogli u poboljšanju uvjeta rada i života u stranim zemljama s kojima se trguje.

Kakav sporazum?


EU ima različite sporazume s raznim zemljama koji mogu biti vezani uz smanjenje ili ukidanje carinskih zapreka ili osnivanje carinske unije ukidanjem carina i usvajanje zajedničkih carinskih naknada za strani uvoz.

Ne radi se samo o plaćanju carina, već o ulaganjima i rješavanju pravnih sporova, primjerice, ako tvrtka smatra da vlada stvara prepreke za ulaganje. Prepreke nisu samo carine, one mogu biti i standardi za proizvodnju (primjerice, EU ne dopušta korištenje određenih hormona u poljoprivredi).

Sporazumi pomažu i u zaštiti tradicionalnih prehrambenih proizvoda iz Europe, kao što su francuski Champagne i grčki feta, uz pomoć oznake zemljopisnog podrijetla. Zbog njih se ne može zatražiti određeni opis za proizvod koji nije proizveden u regiji i na način s kojim se oznaka povezuje.

Europa

Pregovori s Velikom Britanijom trebaju završiti ove godine. Pročitajte više o trenutnom stanju.

Sjeverna Amerika


Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum s Kanadom (CETA) potpisan je 30. listopada 2016. Europski parlament dao je zeleno svjetlo 15. veljače i sporazum je sada uvjetno na snazi od 21. rujna 2017. Sporazum će u potpunosti biti na snazi nakon ratifikacije svih zemalja Europske unije.

Vijeće EU-a 15. travnja 2019. odobrilo je pregovarački mandat za sporazum o uklanjanju tarifa na industrijsku robu i međusobno priznavanje ocjene sukladnosti sa SAD-om, dok se o ostalim koracima tek treba odlučiti.

Azija


Trgovinski sporazum EU-a i Vijetnama, „najmoderniji i najambiciozniji sporazum ikad sklopljen sa zemljom u razvoju”, dobio je potporu Parlamenta početkom 2020. i stupio na snagu u ljeto 2020.

Gospodarsko partnerstvo s Japanom stupilo je na snagu 1. veljače 2019.

Trenutno nema trgovinskih pregovora s Kinom, ali zato se pregovara o sporazumu o ulaganjima.

U rujnu 2020. EU i Kina postigli su sporazum o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla 100 europskih i 100 kineskih proizvoda na svojim tržištima. Parlament je odobrio sporazum 11. studenoga 2020., a u sljedeće četiri godine sporazum će obuhvatiti još 175 europskih i kineskih proizvoda.

Zastupnici su na plenarnoj sjednici u veljači 2019. usvojili trgovinski sporazum između EU-a i Singapura koji će ukloniti gotovo sve carine u razdoblju od pet godina. Sporazum je izglasan dva mjeseca nakon što je usvojen trgovinski sporazum s Japanom.

Što se tiče ostalih azijskih zemalja, u tijeku su pregovori s Malezijom (vlada u Maleziji treba odlučiti želi li ponovni početak pregovora), Indonezijom (deseti krug pregovora održan je u ožujku 2020.), Tajlandom (EU je spreman za ponovne pregovore) i Mjanmarom (pregovori zaustavljeni od 2017.), Filipinima (još uvijek nije zakazan datum za nove pregovore) i Indijom (stranke su u redovitom kontaktu).

Australija i Novi Zeland


Pregovori o općem trgovinskom sporazumu s Australijom su pokrenuti 18. lipnja 2018. Pregovori s Novim Zelandom počeli su 21. lipnja 2018.

Latinska Amerika


Postignut je načelni dogovor sa zemljama iz skupine Mercosur (zajedničko tržište Južne Amerike) u lipnju 2019., no još ga moraju odobriti Vijeće i Europski parlament.

Pregovori s Meksikom o modernizaciji globalnog sporazuma s EU-om počeli su u lipnju 2016., a politički dogovor postignut je 21. travnja 2018. Prije stupanja na snagu trebaju ga odobriti Vijeće i Parlament. 

Sedmi krug pregovora s Čileom održan je u svibnju 2020. putem videokonferencije.

Južni Mediteran i Bliski Istok


Sa zemljama Južnog Mediterana i Bliskog istoka potpisani su različiti sporazumi kojima je cilj potaknuti trgovinu, a razmatra se širenje pojedinačnih sporazuma kako bi uključivali poljoprivredu i industrijske standarde.

TISA


Sporazum o trgovini uslugama (TiSA) pregovara se s 23 zemlje članice Svjetske trgovinske organizacije, uključujući EU. Zajedno zemlje koje sudjeluju pokrivaju 70 posto svjetske trgovine uslugama. Pregovori su zaustavljeni u jesen 2016., a o novim koracima tek treba odlučiti.

Uloga Parlamenta


Od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 2009. Parlament treba dati odobrenje kako bi međunarodni trgovinski sporazumi mogli stupiti na snagu. Zastupnici također prate razvoj pregovora.


Parlament je pokazao kako ne prihvaća prijedloge sporazuma ako smatra da je rezultat pregovora loš. Primjerice, zastupnici su odbacili ACTA-u 2012. godine.

Članak je objavljen 19. listopada 2016. i zadnji put ažuriran u studenom 2020. godine.