Početna stranica

Nagrada Saharov za slobodu mišljenja, prvi put dodijeljena Nelsonu Mandeli i Anatoliju Marčenku 1988., najviše je priznanje Europske unije za rad na području ljudskih prava. Dodjeljuje se pojedincima, skupinama i organizacijama koji su iznimno pridonijeli zaštiti slobode mišljenja. Preko Nagrade Saharov i njezine mreže dobitnika Europska unija podupire laureate ohrabrujući ih i osnažujući u borbi za njihove ciljeve.

Nagrada je dosad dodijeljena disidentima, političkim vođama, novinarima, odvjetnicima, aktivistima civilnog društva, piscima, majkama, suprugama, vođama manjina, protuterorističkoj skupini, mirovnim aktivistima, aktivistu protiv mučenja, karikaturistu, zatvorenicima savjesti koji služe dugotrajne kazne, redatelju, UN-u, pa čak i djevojčici koja se bori za pravo na obrazovanje. Njome se posebno promiču sloboda izražavanja, zaštita prava manjina, poštovanje međunarodnog zakona, razvoj demokracije i provedba vladavine prava. Nelson Mandela, Malala Jusafzaj, Denis Mukwege i Nadia Murad neki su od dobitnika nagrade koji su kasnije osvojili Nobelovu nagradu za mir.

Europski parlament dodjeljuje Nagradu Saharov, uz pripadajući iznos od 50 000 eura, na svečanoj plenarnoj sjednici u Strasbourgu potkraj svake godine. Kandidate mogu predlagati svi klubovi zastupnika u Parlamentu, kao i pojedinačni zastupnici uz potporu najmanje 40 zastupnika za svakog kandidata. Kandidati se predstavljaju na zajedničkoj sjednici Odbora za vanjske poslove i razvoj i Pododbora za ljudska prava, a članovi odbora u punom sastavu glasuju za tri kandidata koji ulaze u uži izbor. Konačnog dobitnika ili dobitnike nagrade bira Konferencija predsjednika, tijelo EP-a koje vodi predsjednik i koje čine vođe svih klubova zastupnika zastupljenih u Parlamentu, što izbor laureata čini uistinu europskim izborom.