Zajednički prijedlog rezolucije - RC-B7-0449/2013Zajednički prijedlog rezolucije
RC-B7-0449/2013
Europski parlament

ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o nedavnim slučajevima nasilja i progona kršćana, osobito u Maalouli (Sirija) i Peshawara (Pakistan) i slučaj pastora Saeeda Abedinija (Iran)

9.10.2013 - (2013/2872(RSP))

podnesen u skladu s člankom 122. stavkom 5. i člankom 110. stavkom 4. Poslovnika,
koji zamjenjuje prijedloge Rezolucija sljedećih klubova:
ECR (B7‑0449/2013)
S&D (B7‑0450/2013)
EFD (B7‑0451/2013)
PPE (B7‑0452/2013)
ALDE (B7‑0454/2013)

José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Elmar Brok, Cristian Dan Preda, Bernd Posselt, Tunne Kelam, Eduard Kukan, Roberta Angelilli, Laima Liucija Andrikienė, Jarosław Leszek Wałęsa, Andrzej Grzyb, Lena Kolarska-Bobińska, Petri Sarvamaa, Monica Luisa Macovei, Eija‑Riitta Korhola, Philippe Boulland, Jean Roatta, Sergio Paolo Francesco Silvestris, Giovanni La Via, Sari Essayah, Zuzana Roithová, Krzysztof Lisek, Csaba Sógor, Anne Delvaux, Anna Záborská, Miroslav Mikolášik, László Tőkés, Jan Olbrycht, Martin Kastler, Ria Oomen-Ruijten, Jaime Mayor Oreja, Thomas Mann, Bogusław Sonik u ime kluba PPE
Véronique De Keyser, Ana Gomes, Liisa Jaakonsaari, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Joanna Senyszyn, Corina Creţu, Mitro Repo, Marc Tarabella, Maria Eleni Koppa, Antigoni Papadopoulou, María Muñiz De Urquiza u ime kluba S&D
Alexander Graf Lambsdorff, Phil Bennion, Marielle de Sarnez, Sylvie Goulard, Izaskun Bilbao Barandica, Louis Michel, Robert Rochefort, Angelika Werthmann, Ramon Tremosa i Balcells u ime kluba ALDE
Charles Tannock, Peter van Dalen, Ryszard Antoni Legutko, Valdemar Tomaševski, Marek Henryk Migalski, Adam Bielan, Tomasz Piotr Poręba, Konrad Szymański, Ryszard Czarnecki u ime kluba ECR
Bastiaan Belder, Fiorello Provera, Nikolaos Salavrakos, Claudio Morganti, Lorenzo Fontana, Philippe de Villiers, Jaroslav Paška u ime kluba EFD


Postupak : 2013/2872(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
RC-B7-0449/2013
Podneseni tekstovi :
RC-B7-0449/2013
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

Rezolucija Europskog parlamenta  o nedavnim slučajevima nasilja i progona kršćana, osobito u Maalouli (Sirija) i Peshawara (Pakistan) i slučaj pastora Saeeda Abedinija (Iran)

(2013/2872(RSP))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir rezolucije od 15. studenog 2007. o ozbiljnim događajima koji ugrožavaju postojanje kršćanskih zajednica i ostalih vjerskih zajednica[1], od 21. siječnja 2010. o nedavnim napadima na kršćanske zajednice[2], od 6. svibnja 2010. o masovnim okrutnostima u Josu, Nigeriji[3], od 20. svibnja 2010. o vjerskim slobodama u Pakistanu[4], od 25. studenog 2010. o Iraku: smrtna kazna (osobito slučaj Tariqa Aziza) i napadi na kršćanske zajednice[5], od 20. siječnja 2011. o položaju kršćana u kontekstu slobode i vjeroispovjesti[6], od 27. listopada 2011. o situaciji u Egiptu i Siriji, posebno u odnosu na kršćanske zajednice[7] te od 13. prosinca 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2011. i politika Europske unije o tom pitanju[8],

–   uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 13. lipnja 2013. o nacrtu smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja[9],

–   uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–   uzimajući u obzir izjavu Catherine Ashton, visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednice Komisije od 23. rujna 2013 o kršćanskoj zajednici u Peshawaru u Pakistanu,

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. veljače 2011. o netoleranciji, diskriminaciji i nasilju na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja, kao i zaključke Vijeća od 16. studenog 2009. kojima se naglašava strateška važnost slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja te o borbi protiv netolerancije na temelju vjeroispovijesti,

–   uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,

–   uzimajući u obzir članak 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–   uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti i uvjerenja iz 1981.,

–   uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–   uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A. budući da je Europska unija u više navrata izrazila svoju predanost slobodi vjeroispovijesti, slobodi savjesti i misli te je naglasila da vlade imaju dužnost jamčiti te slobode diljem svijeta; budući da politički i religijski vođe imaju dužnost boriti se na svim razinama protiv ekstremizma i promicati međusobno poštovanje pojedinaca i vjerskih skupina; budući da su razvoj ljudskih prava, demokracija i građanske slobode temelj na kojem Europska unija gradi svoje odnose s trećim zemljama te se nalazi u klauzuli o demokraciji u ugovorima između EU-a i trećih zemalja;

B.  budući da, prema međunarodnom zakonu o ljudskim pravima i posebno članku 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima svi imaju pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; budući da to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijesti ili uvjerenja te slobodu iskazivanja vlastite vjeroispovijesti ili uvjerenja u štovanju, obredima, običajima ili podučavanju, bilo zasebno ili u zajednici s drugima te javno ili privatno; budući da, prema Odboru za ljudska prava UN-a, sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja štiti sva uvjerenja, uključujući teistička, neteistička ili ateistička vjerovanja;

C. budući da se u nekoliko rezolucija UNHRC-a sve države pozivaju da, u okviru svojih nacionalnih zakonskih okvira, u skladu s instrumentima međunarodnih ljudskih prava, poduzmu sve odgovarajuće mjere za borbu protiv mržnje, diskriminacije, netolerancije i činova nasilja, zastrašivanja i prisile koji su motivirani vjerskom netolerancijom, uključujući napade na vjerska mjesta, te da potaknu razumijevanje, toleranciju i poštovanje na području pitanja koja se tiču slobode vjeroispovijesti i uvjerenja;

D. budući da prema raznim izvješćima sve je veći broj slučajeva represije vlada i društvene agresivnosti usmjerene prema pojedincima i skupinama različitog vjerskog porijekla, posebno u Pakistanu, zemljama Arapskog proljeća i dijelovima Afrike; budući da je u nekim slučajevima situacija s kojom se suočavaju kršćanske zajednice takva da može ugroziti njihovu budućnost te bi, u slučaju da te zajednice nestanu, to značilo gubitak značajnog dijela vjerskog nasljeđa dotičnih zemalja;

Maaloula, Sirija

E.  budući da su militanti iz Jabhat al-Nusra, skupine koja je povezana s al-Qaedom, 4. rujna napali Maaloulu, selo u Siriji;

F.  budući da je Maaloula simbol kršćanske prisutnosti u Siriji te je bila dom različitim vjerskim zajednicama koji su stoljećima živjeli u mirnom suživotu; budući da u tom gradu svakog rujna Sirijci svih vjeroispovijesti sudjeluju u festivalu Dan križa; budući da je Maaloula jedan od tri grada i sela u zemlji gdje lokalno stanovništvo još uvijek govori aramejski jezik;

G. budući da su od početka nasilne krize u Siriji nasilni sukobi u Maalouli bili prvi napadi koji su izričito bili usmjereni na istaknutu kršćansku zajednicu; budući da je najmanje četvero ljudi − Michael Thaalab, Antoine Thaalab, Sarkis Zakem i Zaki Jabra – poginulo u tim sukobima dok su drugi − Shadi Thaalab, Jihad Thaalab, Moussa Shannis, Ghassan Shannis, Daoud Milaneh i Atef Kalloumeh – oteti ili su nestali; budući da, od kada su počele borbe u gradu, većina od njegovih 5 000 stanovnika je pobjeglo u susjedna sela ili u Damask; budući da su događaju u Maalouli dokaz da se sirijski sukob i dalje dijeli na sekte;

H. budući da je samostan sv. Tekle (Mar Takla) povijesno bio dom redovnicama i siročadi kršćanske i muslimanske vjeroispovijesti; budući da je oko 40 redovnica i siročadi ostalo u Maalouli unatoč žestokim borbama te je bilo zatočeno u samostanu u teškim uvjetima zbog nedostatka vode i drugih zaliha;

Peshawar, Pakistan

I.   budući da je 22. rujna 2013. najmanje 82 ljudi poginulo i preko 120 ranjeno u dvostrukom bombaškom napadu na crkvu Svih svetih u Kohati Gateu, predgrađu Peshawara;

J.   budući da je islamska skupina Jundullah povezana sa skupinom Tehrik-i-Talibaan Pakistan preuzela odgovornost za napad, rekavši da će nastaviti s napadima na kršćane i nemuslimane jer su oni neprijatelji Islama te neće prestati s napadima sve dok ne prestanu napadi bespilotnih zrakoplova Sjedinjenih Američkih Država na Pakistan; budući da je skupina Tehrik-i-Talibaan Pakistan demantirala bilo kakvu uključenost u eksplozijama te bilo kakvu povezanost sa skupinom Jundullah;

K. budući da je pakistanski premijer Nawaz Sharif osudio napad rekavši da je napad na nedužne ljude protivno učenju Islama;

L.  budući da su kršćani koji čine oko 16 % stanovništva Islamske Republike Pakistana žrtve predrasuda i mjestimičnih naleta nasilnih skupina;

M. budući da većina pakistanskih kršćana vodi neizvjestan život, često u strahu od optužbi za bogohuljenje što je optužba koja može izazvati val javnog nasilja;

N. budući da su 9. ožujka 2013. Muslimani u Lahoru zapalili više od 150 kršćanskih domova i dvije crkve kao odgovor na navodno bogohuljenje;

O. budući da pakistanski zakoni o bogohuljenju vjerskim manjinama otežavaju slobodno izražavanje ili otvoreno sudjelovanje u vjerskim aktivnostima;

Slučaj pastora Saeeda Abedinija iz Irana

P.  budući da se Saeed Abedini, iransko-američki pastor, nalazi u zatvoru u Iranu od 26. rujna 2012., a 27. siječnja 2013. revolucionarni sud u Iranu osudio ga je na osam godina zatvora za ometanje nacionalne sigurnosti stvaranjem mreže kršćanskih crkava u privatnim kućama; budući da je priopćeno da je Saeed Abedini u zatvoru fizički i psihički zlostavljan;

Q. budući da posebni izvjestitelj UN-a za stanje ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu tvrdi da kršćani ne bi trebali trpjeti sankcije zbog iskazivanja i ispovijedanja svoje vjere pa je stoga zabrinut što se kršćane navodno uhićuje i progoni na osnovi nejasno definiranih zločina protiv nacionalne sigurnosti jer upražnjavaju svoja vjerovanja;

1.  Oštro osuđuje nedavne napade na kršćane i izražava solidarnost s obiteljima žrtava; još jednom izražava duboku zabrinutost zbog širenja slučajeva netolerancije, represije i nasilja usmjerenih protiv kršćanskih zajednica, osobito u zemljama Afrike, Azije i Bliskog istoka; poziva dotične vlade da osiguraju da se počinitelji tih zločina i sve osobe odgovorne za napade, kao i za druge nasilne činove protiv kršćana i drugih vjerskih manjina izvedu pred sud i da budu propisno osuđeni;

2.  oštro osuđuje sve oblike diskriminacije i netolerancije na osnovi vjere ili vjerovanja i nasilne radnje protiv svih vjerskih zajednica; još jednom naglašava da je pravo na slobodu misli, savjesti i vjere temeljno ljudsko pravo;

3.  ponavlja svoju zabrinutost zbog progona kršćana zadnjih godina iz raznih zemalja, osobito s Bliskog istoka;

Maaloula, Sirija

4.  Zabrinut je zbog trenutnog stanja kršćana u Siriji; osuđuje akcije Jabhat al-Nusre i pridruženih militanata u Maalouli i okolici; napominje da su do sada kršćani i muslimani živjeli mirnim suživotom u tom selu, čak i tijekom sukoba i da su se dogovorili da grad mora ostati mjesto mira; priznaje da je napad na Maaloulu samo jedan vid sirijskog građanskog rata;

5.  Naglašava da samostani u Maalouli moraju biti zaštićeni kako bi se održao život, vjerske aktivnosti i arhitektonsko blago te kršćanima i muslimanima omogućilo da žive zajedno u miru;

6.  poziva na hitnu potporu i humanitarnu pomoć za časne sestre i siročad koji su zatočeni u samostanu Sv. Tekla (Mar Takla); poziva sve strane u sukobu da humanitarnim skupinama dozvole prilaz samostanu;

7.  zabrinut je zbog posljedica tih napada i mogućih rizika za kršćansku zajednicu; svjestan je da su kršćanske i druge zajednice uhvaćene u unakrsnoj vatri i prisiljene opredijeliti se za jednu stranu u ratu u kojem se i dalje provodi sektaštvo;

8.  naglašava da je dužnost svih sudionika štititi sve različite manjine koje su nazočne u Siriji, uključujući Šiite, Alawite, Kurde, Druze i kršćane;

Peshawar, Pakistan

9.  Oštro osuđuje napad na crkvu Svih svetih u Peshawaru i druge nedavne terorističke napade;

10. Pozdravlja sveprisutnu osudu napada od strane političkih sudionika i dijelova pakistanskog civilnog društva;

11. Zahtijeva od pakistanske vlade da učini sve što je u njezinoj moći kako bi izvršitelji napada na crkvu Svih svetih u Peshawaru bili izvedeni pred sud; poziva na odlučniju akciju za osiguranje zaštite svih pakistanskih građana – bez obzira na njihovu vjeru ili vjerovanje – te da se pred sud izvedu sve skupine ili pojedinci odgovorni za poticanje i izvođenje terorističkih djela;

12. Poziva pakistansku vladu da poduzme mjere zaštite žrtava masovnih nereda koji su vjerski motivirani, da počne aktivno rješavati vjersku netrpeljivost koju iskazuju društveni akteri, da se bori protiv vjerske netolerancije, nasilja i zastrašivanja te da djeluje kako bi se odstranila percepcija o nemogućnosti kažnjavanja;

13. duboko je zabrinut zbog rastuće opasnosti za kršćane u Pakistanu obzirom na nedavno povećanje napada na tu manjinu, kao što su progoni stotina kršćana od strane islamskih vjerskih fanatika u ožujku u Lahoreu, zbog navoda o bogohuljenju protiv Islama;

14. Duboko je zabrinut zbog općeg stanja vjerskih manjina u Pakistanu a osobito zbog kršćanskih crkava kojima prijete talibani i druge ekstremističke skupine;

15. izražava duboku zabrinutost da su kontroverzni zakoni o bogohuljenju otvoreni za zloupotrebu koja može utjecati na ljude svih vjeroispovijesti u Pakistanu; izražava osobitu zabrinutost što je primjena zakona o bogohuljenju, kojima su se javno suprotstavili pokojni ministar Shahbaz Bhattiand i pokojni guverner Salman Taseer trenutno u porastu, a cilj su kršćani u Pakistanu;

16. poziva pakistansku vladu na detaljnu reviziju zakonā o bogohuljenju i njihove trenutne primjene, osobito poglavlja 295 B i C kaznenog zakonika koji propisuje obavezan doživotni zatvor (295 B i C) ili čak smrtnu kaznu (295 C) za navodna djela bogohuljenja;

17. napominje da su sloboda vjeroispovijesti i prava manjina zajamčena pakistanskim ustavom; potiče sve Pakistance da zajedno rade na promicanju i osiguranju trpeljivosti i međusobnog razumijevanja;

18. pozdravlja mjere koje je pakistanska vlada poduzela od studenog 2008. u interesu vjerskih manjina kao što je određivanje pet postotne kvote za manjine na državnim radnim mjestima, prepoznavanje nemuslimanskih javnih blagdana i proglašenje nacionalnog dana manjina;

Slučaj pastora Saeeda Abedinija iz Irana

19. Duboko je zabrinut zbog sudbine pastora Saeeda Abedinija koji je već više od godinu dana lišen slobode, osuđen na osam godina zatvora u Iranu za djela povezana s njegovim vjerskim uvjerenjima;

20. poziva iransku vladu da oslobodi optužbi i odmah pusti na slobodu Saeeda Abedinija i sve druge pojedince koji su zatvoreni ili osuđeni na račun svoje vjere;

21. ponavlja svoj poziv Iranu da poduzme korake za osiguranje punog poštovanja prava na slobodu vjere ili vjerovanja, uključujući osiguravanjem pune usklađenosti zakonodavstva i prakse s člankom 18. ICCPR-a (Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima); ukazuje da to također uključuje zahtjev da pravo svakoga da promijeni svoju vjeru, ako to želi, mora biti bezuvjetno i u potpunosti zajamčeno;

22. ponovo poziva Vijeće, Komisiju i Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednicu Europske komisije da više pozornosti obrate na pitanja slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja te na stanje vjerskih zajednica, uključujući kršćane, u sporazumima i sporazumima o suradnji s trećim zemljama te u izvješćima o ljudskim pravima;

23. pozdravlja donošenje od strane Vijeća 24. lipnja 2013. smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti i uvjerenja, potiče Komisiju, EEAS (Europska služba za vanjsko djelovanje) i države članice da u potpunosti provode te smjernice te da potpuno iskoriste svako sredstvo ili sugestiju koje su u njima predstavljene;

24. podržava svaku inicijativu čiji cilj je promicanje dijaloga i međusobnog poštovanja između zajednica; poziva vjerske vlasti na promicanje tolerancije i poduzimanje inicijativa protiv mržnje te nasilne i ekstremističke radikalizacije;

25. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom izaslaniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću za ljudska prava UN-a, organizaciji Žene UN-a, vladi Sirije, sirijskom nacionalnom vijeću, vladi i parlamentu Pakistana, vladi i parlamentu Irana.

 

 

 

 

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti