Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o zajedničkom nacrtu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o osiguravanju daljnje makrofinancijske pomoći Gruziji, koji je prihvatio Odbor za mirenje (PE-CONS 00038/2013 – C7-0168/2013 – 2010/0390(COD))

P7_TA(2013)0320 A7-0244/2013

(Redovni zakonodavni postupak: treće čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zajednički nacrt koji je prihvatio Odbor za mirenje i relevantnu izjavu Europskog parlamenta i Vijeća (PE-CONS 00038/2013 – C7‑0168/2013),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(1) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2010),0804)

–  uzimajući u obzir stajalište u drugom čitanju(2) o stajalištu Vijeća u prvom čitanju(3),

–  uzimajući u obzir mišljenje Komisije o amandmanima Europskog parlamenta na stajalište Vijeća u prvom čitanju (COM(2013)0067),

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u drugom čitanju,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 69. svojeg Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće izaslanstva Europskog parlamenta u Odboru za mirenje (A7‑0244/2013),

1.  prihvaća zajednički nacrt;

2.  potvrđuje zajedničku izjavu Parlamenta i Vijeća priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon što provjeri jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu, zajedno s relevantnom izjavom Europskog parlamenta i Vijeća, u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da proslijedi ovu zakonodavnu Rezoluciju Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća usvojena zajedno s odlukom o pružanju daljnje makrofinancijske pomoći Gruziji

Europski parlament i Vijeće:

—  slažu se da bi se donošenje odluke o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji trebalo promatrati u širem kontekstu stvaranja okvira kojim bi se osiguralo donošenje utemeljenih i djelotvornih odluka o pružanju makrofinancijske pomoći trećim zemljama:

—  slažu se da bi se donošenje odluka o budućem dodjeljivanju makrofinancijske pomoći trebalo temeljiti na niže navedenim razmatranjima i načelima dodjele makrofinancijske pomoći Unije trećim zemljama i teritorijima koji ispunjavaju uvjete, ne dovodeći u pitanje pravo na zakonodavnu inicijativu niti mogući pravni oblik budućeg instrumenta za formaliziranje navedenih razmatranja i načela;

—  obvezuju se da će buduće pojedinačne odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći Unije u punoj mjeri odražavati navedena razmatranja i načela.

DIO A – RAZMATRANJA

(1)  Unija je glavni pružatelj gospodarske, financijske i tehničke pomoći trećim zemljama. Makrofinancijska pomoć Unije (u daljnjem tekstu: ˝makrofinancijska pomoć˝) pokazala se kao učinkovit instrument gospodarske stabilizacije te kao pokretač strukturnih reformi u zemljama i teritorijima koji je koriste (˝korisnici˝). Unija bi, u skladu sa svojom općom politikom prema zemljama kandidatkinjama, mogućim kandidatkinjama i susjednim zemljama, trebala biti u mogućnosti pružiti makrofinancijsku pomoć tim zemljama u cilju izgradnje područja zajedničke stabilnosti, sigurnosti i napretka.

(2)  Makrofinancijska pomoć trebala bi se temeljiti na ad-hoc odlukama Europskog parlamenta i Vijeća za određene zemlje. Ova su načela usmjerena k većoj učinkovitosti i djelotvornosti postupka odlučivanja iz kojeg proizlazi donošenje i primjena spomenutih odluka, ali i poboljšanju ispunjavanja, od strane korisnika, političkih preduvjeta za dodjelu makrofinancijske pomoći te većoj transparentnosti i boljem demokratskom nadzoru te pomoći.

(3)  U svojoj rezoluciji o pružanju makrofinancijske pomoći trećim zemljama od 3. lipnja 2003. Europski parlament pozvao je na donošenje okvirne uredbe o makrofinancijskoj pomoći kako bi se ubrzao postupak odlučivanja i osigurala formalna i transparentna osnova za taj financijski instrument.

(4)  U svojim Zaključcima od 8. listopada 2002. Vijeće je utvrdilo kriterije (tzv. genvalske kriterije kojima se treba voditi prilikom dodjele makrofinancijske pomoći. Te bi kriterije trebalo ažurirati i pojasniti, između ostalog i kriterije za određivanje odgovarajućeg oblika pomoći (zajam, bespovratna sredstava ili njihove kombinacije).

(5)  Ova bi načela trebala omogućiti Uniji da u kratkom roku osigura makrofinancijsku pomoć, posebno kada okolnosti nalažu neposredno djelovanje, i da poveća jasnoću i transparentnost kriterija za pružanje makrofinancijske pomoći.

(6)  Komisija bi trebala osigurati da je makrofinancijska pomoć sukladna s glavnim načelima, ciljevima i mjerama poduzetima u okviru različitih područja vanjskog djelovanja i ostalih relevantnih politika Unije.

(7)  Makrofinancijska pomoć trebala bi podupirati vanjsku politiku Unije. Službe Komisije i Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) trebale bi usko surađivati na području dodjeljivanja makrofinancijske pomoći kako bi usklađivale vanjsku politiku Unije i osiguravale njezinu dosljednost.

(8)  Makrofinancijska pomoć trebala bi služiti kao potpora korisnicima u njihovu opredjeljenju za vrijednosti koje su im zajedničke s Unijom, uključujući demokraciju, vladavinu prava, dobro upravljanje, poštovanje ljudskih prava, održivi razvoj i smanjenje siromaštva, kao i načela otvorene, uređene i poštene trgovine.

(9)  Preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći trebao bi biti da zemlja koja ispunjava uvjete poštuje djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav i vladavinu prava te jamči poštovanje ljudskih prava. Komisija bi trebala redovito pratiti jesu li spomenuti preduvjeti ispunjeni.

(10)  Specifični ciljevi pojedinačnih odluka o dodjeli pojedinačne makrofinancijske pomoći trebali bi uključivati poboljšanje učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti u upravljanju javnim financijama korisnika. Komisija bi trebala redovito pratiti ostvarivanje tih ciljeva.

(11)  Makrofinancijska pomoć trebala bi biti usmjerena k podupiranju ponovne uspostave održivog stanja na području vanjskog financiranja u trećim zemljama i teritorijima koji su suočeni s nedostatkom strane valute te s time povezanim poteškoćama na području vanjskog financiranja. Makrofinancijska pomoć ne bi trebala služiti kao redovita financijska potpora niti bi njezin glavni cilj trebala biti potpora gospodarskom i socijalnom razvoju korisnika.

(12)  Makrofinancijskom pomoći trebala bi se nadopunjavati sredstva koja je odobrio Međunarodni monetarni fond (MMF) i druge multilateralne financijske institucije, a teret bi trebalo pravedno podijeliti između Unije i ostalih davatelja pomoći. Makrofinancijskom pomoći trebalo bi osigurati dodanu vrijednost sudjelovanju Unije.

(13)  Kako bi se zajamčila učinkovita zaštita financijskih interesa Unije povezanih s makrofinancijskom pomoći, korisnici bi trebali poduzeti odgovarajuće mjere vezano uz sprečavanje i suzbijanje prijevara, korupcije i drugih nepravilnosti u vezi s tom pomoći, a trebalo bi osigurati i provođenje provjera Komisije i revizija Revizorskog suda.

(14)  O izboru postupka za usvajanje Memoranduma o razumijevanju trebalo bi odlučiti u skladu s kriterijima iz Uredbe (EU) br. 182/2011. U ovome bi kontekstu u pravilu trebalo primijeniti savjetodavni postupak, ali s obzirom na potencijalno znatan učinak poslova koji premašuju prag utvrđen u dijelu B, za takve poslove prikladno je primijeniti postupak ispitivanja.

DIO B – NAČELA

1.  Cilj pomoći

(a)  Makrofinancijska pomoć trebala bi biti izvanredan financijski instrument za nevezanu i nenamjensku pomoć za platne bilance, namijenjen trećim zemljama i teritorijima koji ispunjavaju uvjete. Ona bi trebala biti usmjerena na ponovnu uspostavu održivog stanja na području vanjskog financiranja u trećim zemljama i teritorijima koji ispunjavaju uvjete i koji se suočavaju s poteškoćama na području vanjskog financiranja. Njome bi se trebala poduprijeti provedba političkog programa koji sadrži snažne mjere prilagodbe i mjere strukturnih reformi namijenjene poboljšanju platne bilance, pogotovo za vrijeme trajanja programa, te osnažiti provedba relevantnih sporazuma s Unijom i njezinih programa.

(b)  Makrofinancijska pomoć trebala bi se dodjeljivati pod uvjetom da Komisija zajedno s multilateralnim financijskim institucijama utvrdi da postoji znatan preostali deficit u vanjskom financiranju, koji ne pokrivaju sredstava MMF-a ni drugih multilateralnih institucija, unatoč tome što dotična zemlja ili teritorij provodi snažne programe gospodarske stabilizacije i reformi.

(c)  Makrofinancijska pomoć trebala bi biti kratkoročna te bi je trebalo ukinuti čim stanje na području vanjskog financiranja ponovno postane održivo.

2.  Zemlje i teritoriji koji ispunjavaju uvjete

Treće zemlje i teritoriji koji mogu postati korisnici makrofinancijske pomoći trebali bi biti:

—  zemlje kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje,

—  zemlje i teritoriji obuhvaćeni europskom politikom susjedstva,

—  u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima i one treće zemlje koje imaju odlučujuću ulogu u regionalnoj stabilnosti, koje su strateški važne za Uniju i koje su joj politički, gospodarski i geografski bliske.

3.  Oblici pomoći

(a)  Makrofinancijsku bi pomoć u pravilu trebalo dodjeljivati u obliku zajma. U iznimnim se slučajevima pomoć može dodijeliti u obliku bespovratnih sredstava ili kombinacije zajma i bespovratnih sredstava. Prilikom sastavljanja prijedloga, odnosno utvrđivanja odgovarajućeg iznosa elementa bespovratnih sredstava, Komisija bi u obzir trebala uzeti razinu gospodarskog korisnika mjerenu dohotkom po glavi stanovnika i stupnjem siromaštva, kao i sposobnost otplate utvrđenu na temelju analize održivosti duga te istodobno osigurati poštovanje načela pravedne raspodjele tereta između Unije i ostalih davatelja pomoći. U tu bi svrhu Komisija također trebala uzeti u obzir u kojoj mjeri međunarodne financijske institucije i ostali davatelji pomoći pomoć dotičnoj zemlji dodjeljuju pod koncesionalnim uvjetima.

(b)  Ako se makrofinancijska pomoć odobrava u obliku zajma, Komisija bi trebala, u ime Unije, biti ovlaštena za pribavljanje potrebnih sredstava uzimanjem zajma na tržištima kapitala ili kod financijskih institucija da bi ih potom u obliku zajma dodijelila korisniku.

(c)  Poslove uzimanja i odobravanja zajmova trebalo bi se obavljati u eurima s istim datumom valute te ne bi trebalo uključiti Uniju u transformacije roka dospijeća niti je izložiti valutnim ili kamatnim rizicima.

(d)  Sve troškove Unije u vezi s poslovima uzimanja ili odobravanja zajmova snosi korisnik.

(e)  Na zahtjev korisnika i kada okolnosti dopuštaju povoljniju kamatnu stopu na zajam, Komisija može refinancirati cijeli ili dio svog prvotnog zajma ili restrukturirati odgovarajuće financijske uvjete. Refinanciranje i restrukturiranje trebali bi se provoditi u skladu s uvjetima utvrđenima u točki 3.(d) i ne bi smjeli uzrokovati produljenje prosječnog roka dospijeća konkretnog zaduženja ili povećanje neotplaćenog duga na datum refinanciranja ili restrukturiranja.

4.  Financijske odredbe

(a)  Iznosi makrofinancijske pomoći dodijeljene u obliku bespovratnih sredstava trebali bi biti usklađeni s proračunskim odobrenim sredstvima utvrđenima višegodišnjim financijskim okvirom.

(b)  Iznose makrofinancijske pomoći u obliku zajma trebalo bi dodjeljivati u skladu s Uredbom o osnivanju Jamstvenog fonda za vanjska djelovanja. Iznosi bi trebali biti usklađeni s proračunskim odobrenim sredstvima utvrđenima višegodišnjim financijskim okvirom.

(c)  Godišnja sredstva odobrava proračunsko tijelo u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

5.  Iznos pomoći

(a)  Iznos pomoći trebao bi se temeljiti na preostalim potrebama zemlje ili teritorija koji imaju pravo na pomoć za vanjskim financiranjem te bi se u obzir trebala uzeti i njihova sposobnost da se financiraju iz vlastitih izvora, te posebno iz međunarodnih rezervi kojima raspolažu. Potrebu za vanjskim financiranjem određuje Komisija zajedno s međunarodnim financijskim institucijama na temelju cjelovite kvantitativne ocjene i transparentne popratne dokumentacije. Komisija bi posebno trebala koristiti najnovije projekcije platne bilance MMF-a, za dotičnu zemlju ili teritorij, te bi u obzir trebala uzeti očekivane financijske doprinose multilateralnih pružatelja pomoći, kao i već postojeću upotrebu drugih instrumenata Unije za vanjsko financiranje u zemlji ili teritoriju koji ispunjavaju uvjete.

(b)  Dokumentacija Komisije trebala bi sadržavati podatke o predviđenim zalihama deviznih rezervi u slučaju da se makrofinancijska pomoć ne dodijeli, u usporedbi s iznosom rezervi koji bi se smatrao dovoljnim, a koji se određuje relevantnim pokazateljima kao što su omjer rezervi i kratkoročnog vanjskog duga te omjer rezervi i uvoza zemlje korisnice.

(c)  Pri utvrđivanju iznosa makrofinancijske pomoći također bi se u obzir trebala uzeti potreba za osiguravanjem pravedne raspodjele tereta između Unije i ostalih davatelja pomoći te dodana vrijednost ukupnog sudjelovanja Unije.

(d)  Ako se potrebe korisnika za financiranjem tijekom razdoblja isplate makrofinancijske pomoći znatno smanje u usporedbi s prvotnim predviđanjima, Komisija bi, u skladu sa savjetodavnim postupkom, za pomoć koja iznosi 90 milijuna EUR ili manje te, sukladno s postupkom ispitivanja, za pomoć veću od 90 milijuna EUR, trebala smanjiti iznos sredstava stavljenih na raspolaganje ili suspendirati ili ukinuti isplatu takve pomoći.

6.  Uvjeti

(a)  Kao preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći zemlja ili teritorij koji ispunjavaju uvjete morali bi priznavati djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav, vladavinu prava i jamčiti poštovanje ljudskih prava. Komisija bi trebala osigurati javno dostupnu ocjenu(4) ispunjavanja ovog preduvjeta te bi ga trebala pratiti za vrijeme trajanja isplate makrofinancijske pomoći. Ova bi se točka trebala primjenjivati u skladu s Odlukom o uspostavi organizacije i funkcioniranja EEAS-a.

(b)  Makrofinancijska pomoć trebala bi biti uvjetovana ugovorom o zajmu između MMF-a i između zemlje ili teritorija koji ispunjavaju uvjete, koji nije preventivan i koji ispunjava sljedeće uvjete:

—  cilj ugovora usklađen je sa svrhom u koju je odobrena makrofinancijska pomoć, u prvom redu ublažavanju kratkoročnih poteškoća s platnom bilancom.

—  provedba snažnih mjera na području prilagodbe koje su usklađene s ciljem makrofinancijske pomoći, kao što je utvrđeno točkom 1(a).

(c)  Isplata pomoći trebala bi biti uvjetovana dugoročno uspješnom provedbom političkog programa poduprtog iz MMF-a i ispunjavanjem preduvjeta iz slova (a) ove točke. Također bi trebala biti uvjetovana provedbom, u određenom vremenskom okviru, niza jasno definiranih mjera ekonomske politike usmjerenih na strukturne reforme i zdrave javne financije, koje bi proizišle iz dogovora Komisije i korisnika te bi bile utvrđene Memorandumom o razumijevanju.

(d)  U cilju zaštite financijskih interesa Unije te unapređenja upravljanja u korisnicima, Memorandum o razumijevanju trebao bi sadržavati mjere usmjerene na jačanje učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti sustava upravljanja javnim financijama.

(e)  Pri oblikovanju mjera politika također bi trebalo u obzir uzeti napredak na području uzajamnog otvaranja tržišta, razvoja uređene i poštene trgovine te ostalih prioriteta u kontekstu vanjske politike Unije.

(f)  Mjere politika morale bi biti usklađene s postojećim sporazumima o partnerstvu, sporazumima o suradnji ili sporazumima o pridruživanju sklopljenima između Unije i korisnika, kao i s programima makroekonomske prilagodbe i strukturnih reformi koje korisnik provodi uz potporu MMF-a.

7.  Postupak

(a)  Država ili teritorij koji traže da im se odobri makrofinancijska pomoć trebale bi podnijeti pisani zahtjev Komisiji. Komisija bi trebala provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti iz točaka 1., 2., 4. i 6. i, po potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti prijedlog odluke.

(b)  U odluci o odobrenju zajma trebao bi biti utvrđen iznos, najduži prosječni rok dospijeća i najveći mogući broj obročnih isplata makrofinancijske pomoći. Ako odluka uključuje element bespovratnih sredstava, trebalo bi također utvrditi njegov iznos i najveći mogući broj obročnih isplata. Uz odluku o odobrenju bespovratnih sredstava trebalo bi biti priloženo obrazloženje dodjele bespovratnih sredstava (ili elementa bespovratnih sredstava). U oba slučaja trebalo bi utvrditi i razdoblje u kojem je moguće koristiti makrofinancijsku pomoć. To razdoblje u pravilu ne bi smjelo biti duže od tri godine. Prilikom podnošenja prijedloga nove odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći, Komisija bi trebala dostaviti podatke iz točke 12.(c).

(c)  Nakon usvajanja odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći, Komisija bi se, u skladu sa savjetodavnim postupkom, za pomoć koja iznosi 90 milijuna EUR ili manje te, sukladno s postupkom ispitivanja, za pomoć veću od 90 milijuna EUR, trebala dogovoriti s korisnikom, u Memorandumu o razumijevanju o mjerama politika iz točaka 6. (c), (d), (e) i (f) .

(d)  Nakon usvajanja odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći, Komisija bi se trebala dogovoriti s korisnikom o financijskim detaljima pomoći. Financijski bi uvjeti trebali biti utvrđeni ugovorom o bespovratnoj pomoći ili ugovorom o zajmu.

(e)  Komisija bi trebala obavijestiti Europski parlament i Vijeće o razvoju događaja u vezi s pomoći namijenjenoj određenoj zemlji, uključujući isplatu sredstava, i na vrijeme tim institucijama dostaviti relevantne dokumente.

8.  Provedba i financijsko upravljanje

(a)  Komisija bi trebala dodjeljivati makrofinancijsku pomoć u skladu s financijskim pravilima Unije.

(b)  Provedbom makrofinancijske pomoći trebalo bi upravljati izravno i centralizirano.

(c)  Proračunske obveze trebale bi se preuzimati na temelju odluka koje, u skladu s ovom točkom, donosi Komisija. Ako isplata makrofinancijske pomoći potraje nekoliko financijskih godina, proračunske obveze koje proizlaze iz te pomoći mogu se razdijeliti na godišnje obročne isplate.

9.  Oblici pomoći

(a)  Makrofinancijska pomoć trebala bi se isplaćivati središnjoj banci korisnika.

(b)  Makrofinancijska pomoć trebala bi se isplaćivati u sukcesivnim obrocima, a uvjetovana je ispunjenjem preduvjeta iz točke 6. (a) i uvjeta iz točke 6. (b) i (c).

(c)  Komisija bi, u pravilnim vremenskim razmacima, trebala provjeravati ispunjavaju li se i dalje uvjeti iz točaka 6. (b) i 6 (c).

(d)  Ako preduvjeti iz točke 6. (a) i uvjeti iz točaka 6. (b) i 6. (c) nisu ispunjeni, Komisija može privremeno suspendirati ili ukinuti isplatu makrofinancijske pomoći. U takvim bi slučajevima o razlozima suspenzije ili ukidanja trebala obavijestiti Europski parlament i Vijeće.

10.  Mjere potpore

Proračunska sredstva Unije mogu biti upotrijebljena za pokriće izdataka neophodnih za provedbu makrofinancijske pomoći.

11.  Zaštita financijskih interesa Unije

(a)  Svi sporazumi koji proizlaze iz odluke o dodjeli pomoći određenoj zemlji trebali bi sadržavati odredbe koje nalažu korisnicima da redovito provjeravaju koriste li se financijska sredstva odobrena iz proračuna Unije ispravno, da poduzimaju primjerene mjere kako bi spriječili nepravilnosti i prijevare, te da, po potrebi, poduzimaju pravne radnje u cilju povrata svih zloupotrijebljenih sredstava isplaćenih na temelju odluke o dodjeli pomoći za određenu zemlju.

(b)  Svi sporazumi koji proizlaze iz odluke o dodjeli pomoći za određenu zemlju trebali bi sadržavati odredbe kojima se, u skladu s relevantnim pravom Unije, osigurava zaštita financijskih interesa Unije, u prvom redu od prijevare, korupcije i ostalih nepravilnosti.

(c)  Memorandumom o razumijevanju iz točke 6 (c) trebalo bi izričito ovlastiti Komisiju i Revizorski sud za provođenje revizija za vrijeme i nakon isteka razdoblja u kojem je moguće koristiti makrofinancijsku pomoć, uključujući revizije dokumenata i revizije na terenu, kao što je operativno ocjenjivanje. Memorandumom bi također trebalo izričito ovlastiti Komisiju ili njezine predstavnike za provođenje provjera inspekcija na terenu.

(d)  Tijekom provedbe makrofinancijske pomoći Komisija bi, primjenom operativnog ocjenjivanja, trebala pratiti kvalitetu financijskih propisa zemlje korisnice, administrativnih postupaka te mehanizama unutarnje i vanjske kontrole, koji su povezani s tom pomoći.

(e)  Svi sporazumi koji proizlaze iz odluke o dodjeli pomoći određenoj zemlji trebali bi sadržavati odredbe kojima se osigurava da Unija ima pravo na povrat punog iznosa bespovratnih iznosa i/ili na prijevremenu otplatu zajma ako se, u vezi s upravljanjem makrofinancijskom pomoći, utvrdi da je korisnik sudjelovao u bilo kakvoj radnji koja uključuje prijevaru ili korupciju ili u nekoj drugoj protuzakonitoj aktivnosti štetnoj za financijske interese Unije.

12.  Godišnje izvješće

(a)  Komisija bi trebala ispitati napredak ostvaren u provedbi makrofinancijske pomoći te podnijeti godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću do 30. lipnja svake godine.

(b)  Godišnjim bi se izvješćem trebalo ocjenjivati gospodarsku situaciju i izglede korisnika te napredak ostvaren provedbom mjera politika iz točke 6.(c).

(c)  Također bi trebalo pružiti ažurirane podatke o raspoloživim proračunskim sredstvima u vidu zajmova i bespovratnih sredstava, uzimajući u obzir djelovanja koja se predviđaju.

13.  Evaluacija

(a)  Komisija bi trebala dostaviti izvješća o ex-post evaluaciji Europskom parlamentu i Vijeću, u kojima ocjenjuje rezultate i učinkovitost nedavno dovršenih poslova makrofinancijske pomoći te mjeru u kojoj su doprinijeli ostvarenju ciljeva pomoći.

(b)  Komisija bi redovito, a najmanje svake četiri godine, trebala evaluirati dodjelu makrofinancijske pomoći te Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti detaljan pregled makrofinancijske pomoći. Spomenutim evaluacijama trebalo bi se ustanoviti jesu li ostvareni ciljevi makrofinancijske pomoći, te ispunjavaju li se i dalje uvjeti za dodjelu makrofinancijske pomoći, uključujući prag utvrđen u točki 7(c) te bi se trebalo omogućiti Komisiji da daje preporuke u cilju unaprjeđenja budućeg djelovanja. U svojoj evaluaciji, Komisija bi također trebala ocijeniti suradnju s europskim ili multilateralnim financijskim institucijama kada pružaju makrofinancijsku pomoć.

(1) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 211. (2) Usvojeni tekstovi od 11.12.2012., P7_TA (2012)0472. (3) SL C 291 E, 10.5.2012., str. 1. (4) Ocjena će se temeljiti na godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu, predviđenom strateškim okvirom EU-a i akcijskim planom za ljudska prava i demokraciju (Zaključci Europskog vijeća o ljudskim pravima i demokraciji, 25. lipnja 2012.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o napadima na informacijske sustave i koja zamjenjuje Okvirnu odluku Vijeća 2005/222/PUP (COM(2010)0517 – C7-0293/2010 – 2010/0273(COD))

P7_TA(2013)0321 A7-0224/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2010)0517),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 83. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0293/2010),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 4. svibnja 2011.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 21. lipnja 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. svojeg Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0224/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 4. srpnja 2013. radi donošenja Direktive br. …/2013/EU Europskog Parlamenta i Vijeća o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2013/40/EU)

(1) SL C 218, 23.7.2011., str. 130.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o programu nadzora američke Agencije za nacionalnu sigurnost, obavještajnim službama u raznim državama članicama i njihovu utjecaju na privatnost građana EU-a (2013/2682(RSP))

P7_TA(2013)0322 RC-B7-0336/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji i članak 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe br. 108 od 28. siječnja 1981. za zaštitu pojedinaca pri automatskoj obradi osobnih podataka i dodatni protokol uz Konvenciju od 8. studenoga 2001.,

–  uzimajući u obzir zakonodavstvo EU-a o pravu na privatnost i zaštitu podataka, a naročito Direktivu 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, Okvirnu odluku 2008/977/JHA o zaštiti osobnih podataka obrađenih u sklopu policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, Direktivu 2002/58/EZ o privatnosti i elektroničkim komunikacijama te Uredbu (EZ) br. 45/2001 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka,

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe i prijedlog direktive o reformi sustava zaštite podataka u EU-u koje je podnijela Komisija,

–  uzimajući u obzir Sporazum o uzajamnoj pravnoj pomoći između EU-a i SAD-a kojim je dopuštena razmjena podataka u svrhu sprečavanja kriminalnih radnji i provođenja istrage o njima, Konvenciju o kibernetičkom kriminalu (CETS br. 185), Sporazum o sigurnoj luci između EU-a i SAD-a (2000/520/EC) i reviziju sustava sigurne luke koja je u tijeku,

–  uzimajući u obzir američki Zakon o borbi protiv terorizma (Patriot Act), Zakon o nadzoru stranih obavještajnih službi (FISA), uključujući i članak 702. Zakona o izmjenama Zakona o nadzoru stranih obavještajnih službi (FISAAA),

–  uzimajući u obzir aktualne pregovore o okvirnom sporazumu između EU-a i SAD-a o zaštiti osobnih podataka pri njihovu prijenosu i obradi u svrhe policijske i pravosudne suradnje,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o pravu na privatnost i na zaštitu podataka, osobito rezoluciju od 5. rujna 2001. o postojanju globalnog sustava nadzora privatne i poslovne komunikacije (sustav za nadzor Echelon)(1),

–  uzimajući u obzir izjave predsjednika Europskog vijeća Hermana van Rompuya, predsjednika Europskog parlamenta Martina Schulza, potpredsjednice Komisije i povjerenice za pravosuđe, temeljna prava i građanstvo Viviane Reding te potpredsjednice Komisije i visoke predstavnice Unije za inozemne poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton,

–  uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika

A.  budući da se transatlantsko partnerstvo između EU-a i SAD-a mora temeljiti na uzajamnom povjerenju i poštovanju, odanoj i uzajamnoj suradnji, poštovanju temeljnih prava i vladavini prava;

B.  budući da su države članice obvezne poštovati temeljne prava i vrijednosti iz članka 2. Ugovora u EU-u i Povelje o temeljnim pravima;

C.  budući da je poštovanje tih načela trenutno dovedeno u sumnju nakon što su u lipnju 2013. izvješća u međunarodnom tisku objavila dokaze da američke vlasti kroz programe kao što je PRISM u velikim razmjerima imaju pristup i obrađuju osobne podatke građana i stanovnika EU-a pri njihovu korištenju američkih internetskih pružatelja usluga;

D.  budući da se ta sumnja ne odnosi samo na postupke vlasti SAD-a, već i na vlasti nekoliko država članica EU-a koje su, prema navodima međunarodnog tiska, surađivale u u programu PRISM i drugim sličnim programima ili dobile pristup kreiranim bazama podataka;

E.  nadalje, budući da nekoliko država članica ima programe nadzora koji su po naravi slični programu PRISM ili razmatra uvođenje takvih programa;

F.  budući da se naročito postavlja pitanje sukladnosti postupaka obavještajne agencije vlade Ujedinjene Kraljevine (GSHQ) sa zakonodavstvom EU-a jer se ona u okviru programa pod kodnim imenom TEMPORA priključila izravno na podzemne transatlantske optičke kablove kojima se odvija elektronička komunikacija; budući da druge države članice navodno pristupaju međunarodnim elektroničkim komunikacijama bez redovnog naloga, već temeljem posebnih sudskih odluka, dijele podatke s drugim državama (Švedska), a neke bi mogle unaprijediti svoje sposobnosti nadzora (Nizozemska, Njemačka); budući da je u drugim državama članicama izražena zabrinutost u vezi s ovlastima tajnih službi za presretanje (Poljska);

G.  budući da postoje naznake da su institucije EU-a te veleposlanstva i predstavništva EU-a i država članica bili predmetom nadzornih i špijunskih aktivnosti SAD-a;

H.  budući da je povjerenica Reding američkom državnom odvjetniku, Ericu Holderu, napisala dopis u kojem izražava zabrinutost EU-a te traži pojašnjenje i objašnjenja u vezi s programom PRISM i drugim sličnim programima, koji uključuju prikupljanje i pretraživanje podataka i u vezi sa zakonima kojima se uporaba tih programa odobrava; budući da se još uvijek očekuje podroban odgovor od američkih vlasti, bez obzira na pregovore održane u okviru sastanka ministara pravosuđa EU-a i SAD-a u Dublinu 14. lipnja 2013.;

I.  budući da je prema Sporazumu o sigurnoj luci državama članicama i Komisiji povjerena zadaća jamčenja sigurnosti i integriteta osobnih podataka; budući da su, kako izvještava međunarodni tisak, svi poslovni subjekti uključeni u slučaj s programom PRISM strane u Sporazumu o sigurnoj luci; budući da je, u skladu s člankom 3. tog Sporazuma, dužnost Komisije da poništi ili suspendira Sporazum u slučaju nepoštovanja njegovih odredbi;

J.  budući da Sporazum o uzajamnoj pravnoj pomoći između EU-a i SAD-a, kako su ga ratificirali Unija i američki Kongres, predviđa načine prikupljanja i razmjene informacija te traženja i pružanja pomoći pri pribavljanju dokaza u jednoj zemlji za pomoć u kaznenim istragama ili postupcima u drugoj zemlji;

K.  budući da bi bilo tragično da nedavni navodi utječu na napore uložene u zaključivanje partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP) koje svjedoči o predanosti daljnjem jačanju partnerstva između EU-a i SAD-a;

L.  budući da je 14. lipnja 2013. povjerenik Malmström najavio osnivanje transatlantske skupine stručnjaka;

M.  budući da se povjerenica Reding pismeno obratila vlastima Ujedinjene Kraljevine kako bi izrazila zabrinutost zbog medijskih izvješća o programu Tempora i zatražila pojašnjenje njegova opsega i djelovanja; budući da su vlasti Ujedinjene Kraljevine branile nadzorne aktivnosti Stožera za komunikaciju vlade Ujedinjene Kraljevine (GCHQ) i potvrdile da djeluju u skladu sa strogim i zakonskim smjernicama;

N.  budući da je u tijeku reforma zaštite podataka na razini EU-a, revizijom Direktive 95/46/EZ i njezinom zamjenom predloženom općom Uredbom o zaštiti podataka i Direktivom o zaštiti podataka, o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija te slobodnom kretanju takvih podataka;

1.  potvrđuje svoju potporu transatlantskim naporima u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala te izražava duboku zabrinutost zbog programa PRISM i sličnih programa budući da, u slučaju da trenutno dostupne informacije budu potvrđene, oni možda predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih prava građana i stanovnika EU-a na privatnost i zaštitu podataka, kao i prava na privatnost i obiteljski život, povjerljivost komunikacije, pretpostavku nedužnosti, slobodu izražavanja, slobodu informiranja i slobodu obavljanja poslovanja;

2.  snažno osuđuje špijuniranje predstavništava EU-a budući da bi, ako trenutno raspoložive informacije budu potvrđene, to predstavljalo ozbiljno kršenje Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, uz to što bi moglo utjecati na transatlantske odnose; poziva vlasti SAD-a da smjesta objasne o čemu je riječ;

3.  poziva vlasti SAD-a da bez nepotrebnih odgoda EU-u pruže podrobne informacije o programu PRISM i drugim sličnim programima koji uključuju prikupljanje podataka, posebno u odnosu na njihovu pravnu osnovanost, potrebu, proporcionalnost i sigurnosne mjere provedene u cilju zaštite temeljnih prava građana EU-a, kao što su ograničenje područja primjene i trajanja, uvjeti pristupa i neovisan nadzor, kako je predviđeno Konvencijom o kibernetičkom kriminalu i kako je to zatražila povjerenica Reding u svom dopisu od 10. lipnja 2013. državnom odvjetniku Ericu Holderu; poziva vlasti SAD-a da obustave ili ponovno razmotre sve zakone ili programe nadzora kojima se krši temeljno pravo građana EU-a na privatnost i zaštitu podataka, suverenost i nadležnost EU-a i njezinih država članica te Konvencija o kibernetičkom kriminalu;

4.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da razmotre sve instrumente koji im stoje na raspolaganju u raspravama i pregovorima sa SAD-om, kako na političkoj tako i na stručnoj razini, kako bi se ostvarili prethodno navedeni ciljevi, uključujući moguću suspenziju sporazuma o popisu imena putnika (PNR) i sporazuma o programu praćenja financiranja terorizma (TFTP);

5.  zahtijeva odgovarajuću razinu sigurnosnog odobrenja i pristup svim relevantnim dokumentima za transatlantsku skupinu stručnjaka, koju je najavio povjerenik Malmström, a u kojoj će sudjelovati i Parlament, kako bi mogla obaviti svoj posao pravilno i u zadanom roku; nadalje traži da Parlament bude primjereno zastupljen u navedenoj skupini stručnjaka;

6.  poziva Komisiju i vlasti SAD-a da bez odgode nastave s pregovorima o okvirnom sporazumu o zaštiti osobnih podataka pri prijenosu i obradi u svrhe policijske i pravosudne suradnje; poziva Komisiju da se tijekom tih pregovora pobrine da navedeni sporazum zadovolji barem sljedeće kriterije:

7.  poziva Komisiju da osigura da standardi EU-a u vezi sa zaštitom podataka i pregovori o sadašnjem paketu EU-a o zaštiti podataka ne budu narušeni kao posljedica partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP) sa SAD-om;

8.  poziva Komisiju da provede opsežnu reviziju Sporazuma o sigurnoj luci u svjetlu nedavnih otkrića, u skladu s člankom 3. Sporazuma;

9.  izražava duboku zabrinutost zbog otkrića koja se odnose na navodne programe nadzora koji se provode u državama članicama, bilo uz pomoć američke Agencije za nacionalnu sigurnost ili jednostrano; poziva sve države članice da pregledaju usklađenost takvih programa s primarnim i sekundarnim pravom EU-a, posebice s člankom 16. UFEU-a o zaštiti podataka, te s obvezama EU-a povezanih s temeljnim pravima koje proizlaze iz Europske konvencije o ljudskim pravima i ustavnim tradicijama zajedničkima državama članicama;

10.  naglašava da svi poslovni subjekti koji se bave djelatnošću pružanja usluga u EU-u moraju bez iznimke poštovati zakonodavstvo EU-a i da su odgovorni za eventualne prekršaje;

11.  naglašava da bi poslovni subjekti koji su u nadležnosti trećih zemalja korisnicima koji se nalaze u EU-u trebali pružiti jasno i raspoznatljivo upozorenje koje se odnosi na mogućnost da tijela provedbe zakona i obavještajne službe obrađuju osobne podatke po tajnim nalozima;

12.  žali zbog toga što je Komisija ispustila nekadašnji članak 42. iz verzije Uredbe o zaštiti podataka koja je procurila u javnost; poziva Komisiju da razjasni zašto je donijela takvu odluku; poziva Vijeće da slijedi pristup Parlamenta i ponovno umetne takvu odredbu;

13.  naglašava da u demokratskim i otvorenim državama koje se temelje na vladavini prava građani imaju pravo znati za ozbiljna kršenja svojih temeljnih prava i osuditi ih, uključujući i slučajeve u koje je upletena njihova vlada; naglašava potrebu za uspostavom postupaka kojima se zviždačima omogućava otkrivanje ozbiljnih slučajeva kršenja temeljnih prava te potrebu za pružanjem potrebne zaštite takvim ljudima, uključujući na međunarodnoj razini; izražava svoju stalnu podršku istraživačkom novinarstvu i slobodi medija;

14.  poziva Vijeće da hitno ubrza svoje aktivnosti na cijelom paketu o zaštiti podataka, a naročito na predloženoj Direktivi o zaštiti podataka;

15.  ističe potrebu za uspostavom europske verzije zajedničkih parlamentarno-sudskih nadzornih i istražnih odbora za obavještajne službe koji već postoje u nekim državama članicama;

16.  daje upute Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da provede temeljitu istragu o tom pitanju u suradnji s nacionalnim parlamentima i skupinom stručnjaka iz EU-a i SAD-a koju je osnovala Komisija te da podnese izvješće do kraja godine, i to:

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Vijeću Europe, parlamentima država članica, predsjedniku SAD-a, Senatu i Zastupničkom domu SAD-a te ministru domovinske sigurnosti i ministru pravosuđa SAD-a.

(1) SL C 72 E, 21.3.2002., str. 221.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o unapređenju praktičnih rješenja za održavanje izbora za Europski parlament 2014. (2013/2102(INI))

P7_TA(2013)0323 A7-0219/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 10. i članak 17. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 22. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 11., članak 12. stavak 2. i članak 39. Povelje o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Akt o izboru zastupnika Europskog parlamenta neposrednim općim izborima koji je priložen Odluci Vijeća od 20. rujna 1976., s njezinim izmjenama(1),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju 11. priloženu Ugovoru iz Lisabona o članku 17. stavku 6. i stavku 7. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Direktivu 93/109/EZ i Direktivu 2013/1/EU kojom je ona izmijenjena, a kojima se utvrđuju detaljna pravila za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije s boravištem u državi članici čiji nisu državljani,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. ožujka 2013. pod nazivom „Pripreme za izbore za Europski parlament 2014.: povećanje demokratičnosti i učinkovitosti provedbe izbora” (COM(2013)0126),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 12. ožujka 2013. o povećanju demokratičnosti i učinkovitosti provedbe izbora za Europski parlament upućenu državama članicama te europskim nacionalnim političkim strankama (C(2013)1303),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o izborima za Europski parlament 2014.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2013. o sastavu Parlamenta s obzirom na izbore 2014.(3),

–  uzimajući u obzir članak 41., članak 48. i članak 105. svojeg Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7‑0219/2013),

A.  budući da je dogovoreno da dani izbora budu odgođeni na 22. do 25. svibnja 2014. te da, stoga, konstitutivna sjednica Parlamenta u novom sazivu bude održana 1. srpnja 2014.;

B.  budući da su građani neposredno predstavljeni na razini Unije u Europskom parlamentu;

C.  budući da svaki građanin ima pravo sudjelovati u demokratskom životu Unije;

D.  budući da su političke stranke na europskoj razini subjekti europskog političkog života; budući da one doprinose stvaranju europske političke svijesti i izražavanju volje građana Unije;

E.  budući da će izbori 2014. biti prvi koji se održavaju nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona kojim se znatno proširuju ovlasti Europskog parlamenta, uključujući njegovu ulogu u izboru predsjednika Komisije, te će, u skladu s tim, predstavljati važnu priliku za povećanje transparentnosti izbora i jačanje njihove europske dimenzije;

F.  budući da se čini da su glavne europske političke stranke spremne imenovati svoje kandidate za mjesto predsjednika Komisije u očekivanju da će ti kandidati imati vodeću ulogu u kampanji za parlamentarne izbore, prije svega osobno predstavljajući političke programe svojih stranaka u svim državama članicama EU-a;

G.  budući da su unutarstranačka demokracija i visoki standardi otvorenosti i integriteta političkih stranaka važan temelj za jačanje povjerenja javnosti u politički sustav;

H.  budući da rješenje sadašnje krize upravljanja u EU-u zahtijeva veću demokratsku legitimnost procesa integracije;

I.  budući da građani Unije imaju aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament čak i kad imaju boravište u državi članici koja nije njihova matična država;

J.  budući da su izborne kampanje i dalje usmjerene prvenstveno na nacionalna pitanja potiskujući raspravu o specifično europskim pitanjima u drugi plan, što negativno utječe na izlazak na izbore za Europski parlament;

K.  budući da bi izlaznost na izborima vjerojatno bila povećana dinamičnom političkom kampanjom u kojoj se političke stranke i njihovi kandidatu natječu za glasove i zastupnička mjesta na temelju alternativnih programa čiji je predmet europska dimenzija politike;

L.  budući da su istraživanja javnog mišljenja u više navrata ukazala na činjenicu da bi velika većina građana bila raspoložena glasovati kad bi građani bili bolje obaviješteni o Europskom parlamentu, političkim strankama, njihovim programima i kandidatima; budući da se stoga sve medije potiče da izborima posvete najveću moguću pozornost;

M.  budući da predsjednika Europske komisije bira Parlament na prijedlog Europskog vijeća, koje mora uzeti u obzir rezultate izbora i savjetovati se s Parlamentom u novom sazivu prije nego imenuje kandidata/kandidate;

N.  budući da detaljna pravila u vezi sa savjetovanjem između Parlamenta i Europskog vijeća o izboru predsjednika Komisije mogu, u skladu s Deklaracijom 11. koja je priložena Ugovoru iz Lisabona, biti utvrđena „zajedničkim dogovorom”;

1.  poziva političke stranke da poduzmu potrebne mjere kako bi imena kandidata za zastupnike u Europskom parlamentu bila objavljena barem šest tjedana prije početka izbora;

2.  očekuje od kandidata da se obvežu, ako budu izabrani, prihvatiti svoj zastupnički mandat u Europskom parlamentu osim ako nisu imenovani na funkciju koja to onemogućuje u skladu s člankom 7. Akta o neposrednim izborima za Europski parlament (1976.);

3.  poziva države članice i političke stranke da se zalažu za veći udio žena na kandidacijskim listama i da, u najvećoj mogućoj mjeri, potiču sastavljanje lista koje osiguravaju jednaku zastupljenost;

4.  apelira na države članice i političke stranke da osiguraju da na glasačkim listićima budu vidljiva imena i, ako je moguće, znakovi europskih političkih stranaka;

5.  moli europske političke stranke da imenuju svoje kandidate za mjesto predsjednika Komisije dovoljno vremena prije izbora kako bi oni mogli širom Europe pokrenuti snažnu kampanju usredotočenu na europska pitanja utemeljena na stranačkoj platformi i programu njihovog kandidata za mjesto predsjednika Komisije;

6.  inzistira da političke stranke na svim razinama usvoje demokratske i transparentne postupke odabira kandidata za zastupnike u Europskom parlamentu i za mjesto predsjednika Komisije;

7.  poziva nacionalne političke stranke da prije i za vrijeme izborne kampanje obavještavaju građane o svojoj pridruženosti nekoj europskoj političkoj stranci i o svojoj podršci kandidatu za mjesto predsjednika Komisije te njegovom ili njezinom političkom programu;

8.  potiče države članice da dopuste emitiranje političkih sadržaja europskih političkih stranaka;

9.  apelira na europske političke stranke da održavaju javne rasprave među imenovanim kandidatima za mjesto predsjednika Komisije;

10.  preporučuje da države članice poduzmu sve potrebne korake kako bi uspješno provele dogovorene mjere u cilju pomoći građanima koji žele ostvariti svoje aktivno ili pasivno biračko pravo u državama izvan svoje matične države;

11.  poziva države članice da organiziraju javnu kampanju kojom će ohrabriti građane da izađu na birališta kako bi se zaustavio pad stope izlaska na izbore;

12.  potiče nacionalne političke stranke da na svoje kandidacijske liste uvrste građane EU-a s boravištem u državi članici koja nije njihova matična država;

13.  inzistira da se, u skladu s člankom 10. stavkom 2. Akta o neposrednim izborima za Europski parlament, ni u jednoj državi članici ne objavljuju službeni rezultati prije zatvaranja birališta u državi članici čiji glasači glasuju posljednji, tj. u nedjelju 25. svibnja 2014.;

14.  predlaže da se detaljna pravila za savjetovanje između Parlamenta i Europskog Vijeća o izboru novog predsjednika Komisije utvrde zajedničkim dogovorom, i to dovoljno vremena prije izbora;

15.  očekuje da će se, u okviru tog procesa, prvo razmatrati kandidat za predsjednika Komisije kojeg predloži europska politička stranka koja osvoji najviše mjesta u Parlamentu kako bi se zajamčila njegova/njezina sposobnost da osigura podršku potrebne apsolutne većine u Parlamentu;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica i europskim političkim strankama.

(1) Odluka Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom (SL L 278, 8.10.1976., str. 1.), kako je izmijenjena Odlukom Vijeća 93/81/Euratom, EZUČ, EEC (SL L 33, 9.2.1993., str. 15.) i Odlukom Vijeća 2002/772/EZ, Euratom (SL L 283, 21.10.2002., str. 1.). (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0462. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0082.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o izvozu oružja: provedba Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP (2013/2657(RSP))

P7_TA(2013)0324 RC-B7-0260/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Zajedničko stajalište EU-a 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju zajedničkih pravila kontrole izvoza vojne tehnologije i opreme(1),

–  uzimajući u obzir tekući postupak revizije Zajedničkog stajališta koji provodi Radna skupina Vijeća za izvoz konvencionalnog oružja (COARM) i koji u skladu s člankom 15. Zajedničkog stajališta treba revidirati tri godine od dana donošenja;

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. kojom se pojednostavljuju uvjeti prijenosa obrambenih sredstava unutar Zajednice(2),

–  uzimajući u obzir Zajedničku akciju Vijeća 2002/589/ZVSP od 12. srpnja 2012. o doprinosu Europske unije u borbi protiv destabilizirajućeg gomilanja i širenja malog i lakog oružja i stavljanju izvan snage Zajedničke akcije 1999/34/ZVSP(3) te uzimajući u obzir strategiju EU-a za borbu protiv nezakonitog gomilanja i trgovine malim i lakim oružjem i njihovim streljivom, koje je Europsko vijeće donijelo 15. i 16. prosinca 2005.(4),

–  uzimajući u obzir trinaesto(5) i četrnaesto godišnje(6) izvješće,

–  uzimajući u obzir međunarodni Ugovor Ujedinjenih naroda o trgovini oružjem kojim se uspostavljaju obvezujući zajednički standardi u globalnoj trgovini konvencionalnim oružjem;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2012. o pregovorima o Ugovoru UN-a o trgovini oružjem(7),

–  uzimajući u obzir članak 42. Ugovora o Europskoj uniji i članak 346. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da izvoz oružja može imati učinak ne samo na sigurnost nego i na razvoj, zbog čega je važno ojačati politiku kontrole izvoza Europske unije za vojnu tehnologiju i opremu;

B.  budući da je Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP pravno obvezujući okvir kojim se određuje osam kriterija, i budući da bi njihovo neispunjavanje trebalo dovesti do odbijanja izdavanja dozvole za izvoz (kriteriji 1. do 4.) ili bi se takav postupak barem trebao razmatrati (kriteriji 5. do 8.)

C.  budući da su u okviru članka 3. Zajedničkog stajališta pomoću osam kriterija određeni samo minimalni standardi i ne dovode se u pitanje strože mjere kontrole naoružanja u državama članicama; budući da je odluka o tome hoće li se u skladu s kriterijima izdati dozvole za izvoz oružja ili ne, u nadležnosti pojedinačne države članice;

D.  budući da se člankom 10. Zajedničkog stajališta jasno utvrđuje da države članice, po potrebi, mogu također uzeti u obzir učinak predloženog izvoza na svoje gospodarske, socijalne, trgovačke i industrijske interese, i budući da ti faktori ne smiju utjecati na primjenu osam kriterija;

E.  budući da su, prema Štokholmskom međunarodnom institutu za mirovna istraživanja (SIPRI), države članice EU-a kao cjelina drugi najveći izvoznik oružja na svijetu, tek neznatno iza Sjedinjenih Američkih Država i budući da se rastući udio oružja dostavlja državama izvan EU-a;

F.  budući da su glavna odredišta izvan EU-a za prijenos oružja od strane država članica Bliski istok, Sjeverna Amerika i Azija; budući da su glavne države primateljice Saudijska Arabija, Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeni Arapski Emirati;

G.  budući da europska industrija pokušava nadomjestiti europsku obrambenu potražnju koja se smanjuje traženjem pristupa tržištima trećih zemalja, i budući da to podupiru mnogi političari i političke stranke kao doprinos jačanju europske obrambene industrije, tehnološkog stručnog znanja, sigurnosti opskrbe i pripremljenosti; budući da istraživanje i razvoj u obrambenoj industriji imaju značajan učinak prelijevanja i upotrebljavaju se u brojnim civilnim područjima;

H.  budući da je ostvaren znatan napredak u postizanju sporazuma između država članica u vezi s primjenom i tumačenjem osam kriterija zajedničkog stajališta, poglavito zahvaljujući Vodiču za tumačenje zajedničkog stajališta, koji je sastavila skupina COARM, u kojem su navedene detaljne definicije najboljih praksi o primjeni kriterija;

1.  pozdravlja činjenicu da EU ima zakonski obvezujući okvir, jedinstven u svijetu, pomoću kojeg se nadzor izvoza oružja poboljšava, te obuhvaća i krizne regije i zemlje poznate po statistikama o upitnom poštovanju ljudskih prava, i pozdravlja činjenicu da su europske zemlje te treće zemlje izvan Europe pristupile sustavu nadzora izvoza oružja na temelju zajedničkog stajališta; napominje, međutim, da se osam kriterija primjenjuje i tumači uz primjenu različite razine strogosti u državama članicama EU-a; stoga poziva na uniformirano tumačenje i provedbu zajedničkog stajališta uz poštovanje svih njegovih obveza i žali zbog toga što EU-a još nema razvijenu zajedničku politiku o prijenosu oružja u treće zemlje;

2.  ustraje na tome da zajednička vanjska i sigurnosna politika EU-a i zajedničko stajalište moraju biti usklađeni; smatra da je zadaća država članica i Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da osiguraju usklađenost zajedničkog stajališta i vanjske politike;

3.  ističe pravo država članica na postupanje u skladu s vlastitim nacionalnim politikama, uz istovremeno potpuno poštovanje međunarodnog prava i sporazuma te zajednički dogovorenih pravila i kriterija, te da se to poštovanje nadgleda u skladu s nacionalnim propisima;

4.  smatra da Europski parlament, nacionalni parlamenti ili posebna parlamentarna tijela moraju osigurati učinkovitu primjenu i provedbu dogovorenih standarda zajedničkog stajališta na nacionalnoj razini i onoj EU-a, kao i uspostavu transparentnog i pouzdanog nadzornog sustava;

5.  smatra da jezik Vodiča za tumačenje zajedničkog stajališta mora biti precizniji i manje podložan tumačenjima te da bi ga se po potrebi trebalo nastaviti ažurirati;

6.  poziva na bolju primjenu kriterija zajedničkog stajališta prije predlaganja novih;

7.  prepoznaje koherentnu i dosljednu ulogu država članica EU-a u potpori međunarodnog postupka donošenja obvezujućih pravila o međunarodnoj trgovini oružjem; poziva EU i države članice da svoje napore usmjere na one zemlje koje nisu obvezane međunarodnim sporazumima;

8.  napominje da je izvoz oružja država članica transparentniji zbog godišnjih izvješća skupine COARM; žali, međutim, što podaci nisu potpuni i variraju zbog različitih načina njihova prikupljanja te postupaka njihova podnošenja u pojedinim državama članicama; podsjeća države članice na potpuno godišnje podnošenje informacija o prijenosima oružja skupini COARM, kako je to dogovoreno i utvrđeno zajedničkim stajalištem;

9.  poziva na analizu provedbe zajedničkog stajališta u nacionalnim sustavima; smatra da se kapaciteti skupine COARM pri provedbi analize izvoza oružja trebaju pojačati;

10.  smatra da zajedničko stajalište treba biti dopunjeno redovito ažuriranim i javno dostupnim popisom kojim se pruža uvid u informacije o tome u kolikoj je mjeri izvoz u određene zemlje u skladu s osam kriterija;

11.  smatra da bi se trebao uspostaviti poboljšani sustav redovite i ažurirane razmjene informacija među državama članicama o prijenosima oružja u zemlje za koje je prije bio uveden embargo na oružje;

12.  poziva na godišnju raspravu u Europskom parlamentu, kao i na godišnje izvješće o provedbi zajedničkog stajališta u svrhu osiguravanja prikladnog stupnja parlamentarnog nadzora i transparentnosti na europskoj razini;

13.  pozdravlja sklapanje pravno obvezujućeg sporazuma o međunarodnoj trgovini konvencionalnim oružjem, pod okriljem Ujedinjenih naroda, kojim će se kroz veću transparentnost i pouzdanost stvoriti učinkovit sustav međunarodne kontrole oružja i uspostaviti viši međunarodni standardi, što će neodgovornu i nezakonitu upotrebu konvencionalnog oružja učiniti težom; prepoznaje koherentnu i dosljednu ulogu Europske unije i njezinih država članica u potpori međunarodnog postupka donošenja obvezujućih pravila o međunarodnoj trgovini oružjem;

14.  ističe važnost učinkovite i vjerodostojne provedbe sporazuma o trgovini oružjem te ohrabruje države članice da svoje napore usmjere na korake prema njegovom univerzalnom potpisivanju i ranom stupanju na snagu;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjedniku Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) SL L 335, 13.12.2008., str. 99. (2) SL L 146, 10.6.2009., str. 1. (3) SL L 191, 19.07.2002., str. 1. (4) Vijeće Europske unije, 05319/2006, 13.1.2006. (5) SL C 382, 30.12.2011., str.1. (6) SL C 386, 14.12.2012., str.1. (7) P7_TA(2012)0251.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o početku pregovora o višestranom sporazumu u sektoru usluga (2013/2583(RSP))

P7_TA(2013)0325 B7-0314/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodno izvješće o uslugama, posebno Rezoluciju od 4. rujna 2008. o trgovini uslugama(1)

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju Razvojnog plana iz Dohe (DDA) i o budućnosti Svjetske trgovinske organizacije (WTO), a osobito one od 16. prosinca 2009. o perspektivi Razvojnog plana iz Dohe nakon 7. Ministarske konferencije WTO-a(2) i od 14. rujna 2011. o stanju pregovora o Razvojnom planu iz Dohe(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2011. o preprekama trgovini i ulaganju(4),

–  uzimajući u obzir Protokol br. 26. Ugovora o funkcioniranju Europske unije o uslugama od općeg interesa i Povelju o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Opći sporazum o trgovini uslugama (GATS) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1995.; uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2003. o Općem sporazumu o trgovini uslugama (GATS) unutar WTO-a, uključujući kulturnu raznolikost(5),

–  uzimajući u obzir nacrte pregovaračkih smjernica za višestrani sporazum o trgovini uslugama, koje je Komisija predala 15. veljače 2013.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod naslovom „Trgovina, rast i globalna pitanja – trgovinska politika kao ključna komponenta strategije Europa 2020”(6),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom vijeću naslovljeno „Izvješće o preprekama trgovini i ulaganju 2012.”(7),

–  uzimajući u obzir izvješće predsjednika Vijeća WTO-a za trgovinu uslugama od 21. travnja 2011. , veleposlanika Fernanda de Mateoa, Odboru WTO-a za trgovinske pregovore o posebnom zasjedanju o trgovini uslugama(8),

–  uzimajući u obzir izjavu skupine „Really Good Friends of Services” (RGF) od 5. srpnja 2012.,

–  uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da usluge predstavljaju blizu tri četvrtine BDP-a i zapošljavanja EU-a te su ključne za održavanje i poboljšanje njegove konkurentnosti;

B.  budući da usluge predstavljaju 28 % izvoza EU-a u 2011. i više od polovice njegovih izravnih stranih ulaganja u treće zemlje od 2011. nadalje;

C.  budući da EU igra važnu ulogu u trgovini uslugama kao najveći izvoznik usluga u cijelome svijetu, što predstavlja 25,65 % ukupnog svjetskog izvoza usluga od 2011. nadalje;

D.  budući da bi sve države trebale biti u mogućnosti da razviju, održavaju i uređuju javne usluge od općeg interesa;

E.  budući da je 129 država članica WTO-a potvrdilo svoje obveze u okviru GATS-a, ali većina njih još uvijek to nije učinila za sve sektore;

F.  budući da je trenutna gospodarska i financijska situacija više no ikad naglasila temeljnu ulogu javnih usluga u Europskoj uniji; budući da u područjima poput zdravstvene zaštite, brige za djecu, brige za starije osobe, pomoći za osobe s invaliditetom i socijalnog stanovanja, ove usluge pružaju temeljnu sigurnosnu mrežu građanima i pomažu primicati socijalnu povezanost: budući da javne usluge na području obrazovanja, osposobljavanja i usluga zapošljavanja igraju ključnu ulogu u strategiji za rast i zapošljavanje;

G.  budući da je na 6. ministarskoj konferenciji WTO-a održanoj u Hong Kongu 2005. jedva 30 zemalja predložilo nove ponude usluga, a multilateralni pregovori o uslugama jedva da su napredovali od srpnja 2008.;

H.  budući da su na početku ekonomske krize 2008. i 2009. uvedene nove mjere zaštite kojima je cilj ograničiti trgovinu uslugama;

I.  budući da su uvodni razgovori među članovima skupine RGF o obliku i strukturi Sporazuma o trgovini uslugama (TISA) održani 2012. ;

J.  budući da je od 21 države članice WTO-a(9) koje pregovaraju s EU-om njih većina članica OECD-a i da predstavljaju 70 % svjetske prekogranične trgovine uslugama (bez trgovine uslugama unutar EU-a) i 58 % trgovine komercijalnim uslugama; budući da strane u tim pregovorima još uvijek ne uključuju niti jednu od država BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina), udruženja naroda jugoistočne Azije (ASEAN) ili afričkih, karipskih i pacifičkih država;

K.  budući da je Komisija 15. veljače 2013. podnijela nacrt pregovaračkih smjernica Vijeću i 18. ožujka 2013. dobila zaduženje da sudjeluje u pregovorima o Sporazumu TISA;

1.  smatra da multilateralni trgovinski sustav kojeg predstavlja WTO ostaje najučinkovitiji okvir za postizanje otvorene i poštene trgovine diljem svijeta; slaže se, međutim, da su zbog zastoja potvrđenog na 8. ministarskoj konferenciji WTO-a održanoj u prosincu 2011. potrebne nove bilateralne i plurilateralne inicijative koje će dati poticaj trgovinskim pregovorima u Ženevi; naglašava, međutim, potrebu da se sve nove inicijative i dalje oslanjaju na okvire WTO-a;

2.  žali što je tek djelomična pozornost posvećena trgovini uslugama od samog početka Kruga pregovora u Dohi; naglašava da usluge predstavljaju osovinu gospodarstva i trgovine u 21. stoljeću budući da pojava globalnih lanaca vrijednosti ovisi o pružanju usluga; ističe važnost usluga od općeg interesa za pružanje temeljnih sigurnosnih mreža za građane i promicanje socijalne povezanosti na općinskoj, regionalnoj i državnoj razini te na razini EU-a;

3.  žali činjenicu da je popis specifičnih obveza GATS-a za članstvo u WTO-u zastario i ne odražava trenutnu razinu prepreka trgovini u tim zemljama, posebno u onima u kojima je ostvarena autonomna liberalizacija te činjenicu da članstvo u WTO-u i dalje pokazuje različite i nejasne razine liberalizacije i pravila u svojim obvezama na području trgovine uslugama;

4.  pozdravlja otvaranje pregovora o Sporazumu TISA i sudjelovanje EU-a u tim pregovorima od samog početka s ciljem promicanja svojih interesa i obrane svojih stavova o obliku i strukturi Sporazuma; vjeruje da sudjelovanje EU-a može potaknuti usklađenost između Sporazuma TISA i multilateralnog sustava te pridonijeti očuvanju prikladnog parlamentarnog nadzora tijeka pregovora;

5.  žali što je Vijeće odobrilo mandat bez uzimanja u obzir mišljenja Parlamenta;

6.  podsjeća Komisiju na njenu obvezu da odmah i u cijelosti obavještava Parlament u svim fazama pregovora (prije i nakon krugova pregovora);

7.  poziva Komisiju da osigura da se pregovori o Sporazumu TISA provedu u skladu s pravilima WTO-a o transparentnosti te da se o njima obavijesti cijelo članstvo WTO-a na vrijeme i na posve informativan način;

8.  vjeruje da kritična masa koja bi omogućila širenje prednosti budućeg Sporazuma o trgovini uslugama (TISA) na sveukupno članstvo u WMO-u nije postignuta te da se klauzula GATS-a o najpovlaštenijoj naciji(10) stoga ne bi trebala primjenjivati na taj Sporazum.

9.  međutim sa zabrinutošću utvrđuje da strane u pregovorima ne uključuju tržišta u razvoju (osim Turske), posebno zemlje BRIC-a, gdje su prisutni rast na području trgovine i ulaganja u usluge i gdje su prepreke, naročito stranim ulaganjima, najznačajnije; stoga poziva Kinu i druga gospodarstva u razvoju da se pridruže pregovorima;

10.  smatra da ostavljanje otvorene mogućnosti sudjelovanja drugih zemalja, uključujući gospodarstva u razvoju, u tim pregovorima ne bi trebalo utjecati na spuštanje razine ambicije tog Sporazuma, budući da samo visoki stupanj liberalizacije i približavanje pravila mogu uvjeriti te zemlje da se pridruže pregovorima;

11.  preporuča, kako bi se mogućnost pristupa novih potpisnica Sporazumu o trgovini uslugama ostavila otvorenom, da se njegov oblik i struktura zasnivaju na GATS-u, uključujući i pojam pozitivnog popisa obveza te da se iz GATS-a preuzmu temeljne definicije i načela, zajedno s propisima o nacionalnom postupanju, pristupu tržištu i pravilima;

12.  poziva Komisiju da oblikuje početnu ponudu na sličan način kao i svoju posljednju ponudu popisa GATS-a te da se u pregovorima o obvezama za pristup tržištu usmjeri na sljedeće ciljeve:

13.  primjećuje da je EU već zaključio, ili još uvijek o njima pregovara, bilateralne trgovinske sporazume s nekima od partnera u pregovorima oko Sporazuma o trgovini uslugama (uključujući Japan i uskoro SAD) koji sadrže snažna poglavlja o uslugama u kojima su bilateralna pitanja specifična za državu bolje obrađena; vjeruje da je u pogledu pristupa tržištu u tim pregovorima EU ovisan o drugim partnerima (npr. Australiji, Novom Zelandu, Meksiku, Republici Kini na Tajvanu i Turskoj);

14.  naglašava da bi uključivanje načela mirovanja i zapora u popis specifičnih obveza trebalo omogućiti da obveze strana budu vezane uz trenutne razine te dovesti do daljnjeg postupnog otvaranja;

15.  vjeruje da bi Sporazum o trgovini uslugama trebao navoditi snažnije regulatorne obveze za transparentnost, tržišno natjecanje, zahtjeve za dozvole i posebne sektorske propise, bez obzira na prava država da usvoje propisno opravdane uredbe zbog javne politike(11)

16.  smatra neophodnim za EU i države članice da zadrže mogućnost očuvanja i razvijanja vlastitih kulturnih i audiovizualnih politika i to u kontekstu postojećih zakona, standarda i sporazuma; pozdravlja stoga činjenicu što je Vijeće isključilo kulturne i audiovizualne usluge iz pregovaračkog mandata;

17.  naglašava da ovi pregovori predstavljaju mogućnost poboljšavanja pravila o javnoj nabavi(12) i naknadama(13) u sektoru usluga, na čemu su zastali pregovori o Sporazumu GATS;

18.  smatra da bi Sporazum TISA trebao uključiti klauzulu o pristupanju kojom bi se definirali uvjeti i postupci za pristup svih članica WTO-a Sporazumu te specifični mehanizmi o rješavanju sporova, bez ugrožavanja mogućnosti upotrebe općih mehanizama WTO-a o rješavanju sporova;

19.  primjećuje da je pregovarački mandat EU-a predložila Komisija te da ga je Vijeće usvojilo bez procjene učinka; zahtijeva od Komisije da nastavi s namjerama za pripremu procjene učinka održivosti te da to obavezno učini u dogovoru s relevantnim zainteresiranim stranama što se tiče socijalnih, ekoloških i drugih pitanja; zahtjeva od Komisije da objavi procjenu učinka održivosti te da se njeni zaključci uzimaju u obzir u pregovorima;

20.  smatra da je razdoblje od dvije godine za zaključivanje tih pregovora vrlo ambiciozno, naglašava da bi kvaliteta trebala biti važnija od vremena i ustraje u tome da pregovori moraju biti transparentni i omogućiti dovoljno prostora i vremena za utemeljenu javnu i parlamentarnu raspravu;

21.  nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) SL C 295 E, 4.12.2009., str. 67. (2) SL C 286 E, 22.10.2010., str. 1. (3) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 84. (4) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 1. (5) SL C 61 E, 10.3.2004, str. 289 (6) COM(2010) 0612. (7) COM(2012) 0070. (8) TN/S/36. (9) Australija, Čile, Hong Kong, Izrael, Japan, Kanada, Kina, Kolumbija, Kostarika, Meksiko, Norveška, Novi Zeland, Pakistan, Panama, Paragvaj, Peru, Republika Kina na Tajvanu, Republika Koreja, SAD, Švicarska i Turska. (10) Članak 2. GATS-a. (11) Članci 14. i 14. a GATS-a. (12) Članak 13. GATS-a. (13) Članak 15. GATS-a.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o povećanju norveških carina na poljoprivredne proizvode (2013/2547(RSP))

P7_TA(2013)0326 B7-0327/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 19. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (Sporazum o EGP-u),

–  uzimajući u obzir Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Kraljevine Norveške u vezi s dodatnim trgovinskim povlasticama za poljoprivredne proizvode postignut na temelju članka 19. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (Bilateralni sporazum)(1),

–  uzimajući u obzir stajalište od 13. rujna 2011. o nacrtu odluke Vijeća o zaključcima Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Kraljevine Norveške u vezi s dodatnim trgovinskim povlasticama za poljoprivredne proizvode postignut na temelju članka 19. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru(2),

–  uzimajući u obzir pismo ministra trgovine i industrije Norveške povjereniku Komisije za unutarnje tržište i usluge od 9. ožujka 2011. u vezi s Aktom o jedinstvenom tržištu,

–  uzimajući u obzir zaključke 28. sastanka Vijeća EGP-a od 26. studenog 2012.,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o „značajnom povećanju norveških carina na poljoprivredne proizvode” (O-000048/2013 – B7‑0210/2013),

–  uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. svojeg Poslovnika,

A.  budući da u skladu s člankom 19. Sporazuma o EGP-u „Ugovorne strane obvezuju se nastaviti s naporima s ciljem postizanja postupne liberalizacije trgovine poljoprivrednim proizvodima”;

B.  budući da Sporazum o EGP-u predviđa osnovu uživanja jednakog pristupa unutarnjem tržištu za Norvešku i budući da strane Sporazuma smatraju da je obostrano koristan;

C.  budući da su gospodarski i politički odnosi između EU-a i Norveške općenito izvrsni; budući da bi se nove razlike između partnera trebale rješavati u obliku dijaloga;

D.  budući da se Bilateralnim sporazumom na snazi od siječnja 2012. obnovio povlašten, uzajaman i obostrano koristan pravni okvir za trgovinske povlastice za poljoprivredne proizvode, uključujući meso i mliječne proizvode;

E.  budući da su tim sporazumom EU i Kraljevina Norveška proširile međusobnu liberalizaciju trgovine poljoprivrednim proizvodima odobravanjem bescarinskog pristupa, uspostavom carinskih kvota i smanjenjem uvoznih carina za širok raspon poljoprivrednih proizvoda;

F.  budući da su se od 1. siječnja 2013. europski izvoznici određenih sireva te janjetine i govedine na norveškom tržištu suočili s carinama ad valorem od 277 %, 429 % odnosno 344 %; budući da je toj mjeri prethodio namet od novih 72 % uvoznih carina na cvjetove hortenzije (Hydrangea);

G.  budući da se te mjere, iako dozvoljene prema obvezama Norveške u okviru WTO-a, protive slovu i duhu Bilateralnog sporazuma, posebno njegova članka 10. kojim se navodi „Strane će poduzimati korake kako bi osigurale da koristi koje odobravaju jedna drugoj neće biti ugrožene drugim restriktivnim uvoznim mjerama”;

H.  budući da pokazatelji gospodarskog rasta, zapošljavanja i inflacije ne pokazuju negativan učinak svjetske gospodarske i financijske krize na norveško gospodarstvo;

1.  ne odobrava nedavne mjere koje je nametnula norveška vlada koje smatra protekcionističkim i nepristupačnim za trgovinu te da jasno krše slovo i duh Bilateralnog sporazuma;

2.  ističe da je te mjere predložila norveška vlada bez ikakvog prethodnog savjetovanja s partnerima u EU-u, što bi bilo prikladno u kontekstu snažnih bilateralnih odnosa koji postoje između EU-a i Norveške;

3.  propituje gospodarsku logiku koja stoji iza tih mjera koje bi mogle imati učinak smanjenja trgovine time čineći štetu svim uključenim stranama, a posebno norveškim potrošačima te na duge staze i norveškim poljoprivrednicima; poziva Komisiju da ocjeni potencijalne negativne učinke povećanih carina za izvoznike i poljoprivrednike EU-a;

4.  potiče norvešku vladu i parlament da povuku te mjere;

5.  poziva norvešku vladu i Komisiju da prime na znanje nedavne ambiciozne korake Islanda prema liberalizaciji trgovine poljoprivrednim proizvodima s Unijom; potiče norvešku vladu da slijedi njihov primjer;

6.  poziva norvešku vladu da prihvati reviziju Protokola 3. Sporazuma o EGP-u u vezi s trgovinom obrađenim poljoprivrednim proizvodima kako bi ocijenili smatraju li carine na prethodno spomenute proizvode poštenim i opravdanim;

7.  poziva Komisiju da nastavi pregovore s norveškim vlastima kako bi pronašli obostrano zadovoljavajuće rješenje u vezi s uvozom/izvozom poljoprivrednih proizvoda;

8.  apelira na Komisiju da, ako budu potrebne, odredi mjere koje treba poduzeti ako Norveška odbije preinačiti odluku, posebno s ciljem zaštite radnih mjesta i proizvodnje poljoprivrednog sektora Unije;

9.  poziva Komisiju da uzme u obzir mogućnost predlaganja daljnjeg djelovanja u slučaju nedostatka suradnje s ciljem postizanja da se mjere povuku;

10.  podsjeća na izričitu obvezu koju je Norveška preuzela prema unutarnjem tržištu, posebno u kontekstu nedavnih inicijativa kao što je Akt o jedinstvenom tržištu I. i II.; ukazuje na to da je norveška vlada prepoznala da je učinkovito jedinstveno tržište temelj za budući rast i stvaranje radnih mjesta te da se trenutnom krizom ne bi trebalo koristiti kao izlikom za okretanje protekcionističkim mjerama koje narušavaju trgovinu;

11.  izražava nadu da će Norveška nastaviti biti sastavni dio unutarnjeg tržišta i da neće izricati daljnje dezintegracijske jednostrane mjere;

12.  nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, norveškoj vladi i parlamentu te institucijama Europskog gospodarskog područja.

(1) SL L 327, 9.12.2011., str. 2. (2) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 168.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o ostvarenju jedinstvenog digitalnog tržišta (2013/2655(RSP))

P7_TA(2013)0327 B7-0331/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. i članak 6. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 9., 12., 14., 26., članak 114. stavak 3. i članak 169. stavak 1. Ugovora u funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljeno „Nova strategija za Europsku politiku zaštite potrošača” usvojeno 25. travnja 2013. (A7-0163/2013),

–  uzimajući u obzir radni dokument osoblja Komisije od 23. travnja 2013. naslovljen „Akcijski plan za elektroničku trgovinu za razdoblje 2012. – 2015. – stanje stvari 2013.” (SWD(2013)0153),

–  uzimajući u obzir pregled stanja unutarnjega tržišta br. 26. Europske komisije od 18. veljače 2013.,

–  uzimajući u obzir radni dokument osoblja Komisije od 7. prosinca 2012. naslovljen „Pregled stanja potrošačkih tržišta: tržišta koja rade za potrošače – osmo izdanje, drugi dio – studeni 2012.” (SWD(2012)0432),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. prosinca 2012. „O sadržaju na jedinstvenom digitalnom tržištu” (COM(2012)0789),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 18. travnja 2013. upućeno Europskom parlamentu i Vijeću o funkcioniranju Memoranduma o razumijevanju o prodaji krivotvorene robe preko Interneta (COM(2013)0209),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o ostvarenju jedinstvenog digitalnog tržišta(1)

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 6. travnja 2011. o jedinstvenom tržištu za Europljane(2), o jedinstvenom tržištu za poduzeća i rast(3) i o upravljanju i partnerstvu na jedinstvenom tržištu(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. listopada 2010. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija pod naslovom „Prema Aktu o jedinstvenom tržištu: za visoko konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo – 50 prijedloga za unaprjeđenje našega rada, poslovanja i uzajamne razmjene” (COM(2010)0608),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. listopada 2010. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija pod naslovom „Akt o jedinstvenom tržištu II” (COM(2012)0573),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. travnja 2011. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija pod naslovom „Akt o jedinstvenom tržištu: dvanaest instrumenata za poticanje rasta i jačanja povjerenja” (COM(2011)0206),

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 4. lipnja 2012. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjere za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu (COM(2012)0238),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2012. o strategiji za jačanje prava ugroženih potrošača(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 22. svibnja 2012. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija pod naslovom „Europska strategija za potrošače: poticanje povjerenja i rasta” (COM(2012)0225),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. svibnja 2012. naslovljenu „Europska strategija za bolji Internet za djecu” (COM(2012)0196),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. travnja 2012. pod nazivom „Strategija za e-javnu nabavu” (COM(2012)0179),

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 25. siječnja 2012. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (Opća uredba o zaštiti podataka) (COM(2012)0011),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 29. studenog 2012. naslovljenu „Integrirano tržište dostave paketa u svrhu rasta elektroničke trgovine u EU-u” (COM(2012)0698),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. siječnja 2012. naslovljenu „Skladan okvir za uspostavu povjerenja u jedinstveno digitalno tržište za elektroničku trgovinu i mrežne usluge” COM(2011)0942,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenog 2011. o novoj strategiji za politiku zaštite potrošača(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7),

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 9. studenog 2011. o programu zaštite potrošača za 2014. – 2020. (COM(2011)0707) i pripadajuće dokumente (SEC(2011)1320 i SEC(2011)1321),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2012. o lakšem pristupu internetskim stranicama tijela javnog sektora (COM(2012)0721),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europsku strategiju za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(8),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive od 7. veljače 2013. o mjerama za osiguravanje visoke zajedničke razine mrežne i informacijske sigurnosti u cijeloj Uniji (COM(2013)0048),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 7. veljače 2013. naslovljenu „Strategija Europske unije za internetsku sigurnost: otvoren, siguran i pouzdan internetski prostor” (JOIN(2013)0001),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. rujna 2012. naslovljenu „Ostvarivanje potencijala računalstva u oblaku u Europi” (COM(2012)0529),

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2011. o osnivanju instrumenta za povezivanje Europe (COM(2011)0665),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2010. o utjecaju oglašavanja na ponašanje potrošača(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. rujna 2010. o dovršavanju unutarnjeg tržišta za elektroničku trgovinu(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2010/45/EU od 13. srpnja 2010. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u vezi s pravilima o izdavanju računa(11),

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije o Googleu (spojeni predmeti C-236/08 do C-238/08, presuda od 23. ožujka 2010.) i BergSpechteu (predmet C-278/08, presuda od 25. ožujka 2010.) u kojima se definira pojam „ uobičajeno obaviještenog i u razumnoj mjeri pažljivog korisnika Interneta” kao standardnog korisnika Interneta,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2012. o usklađivanju pojedinih odredaba, utvrđenih zakonima, propisima ili administrativnim mjerama država članica, koje se odnose na pružanje audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)(12),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir Montijevo izvješće od 9. svibnja 2010 o novoj strategiji za jedinstveno tržište,

–  uzimajući u obzir analitičko izvješće pod nazivom „Stavovi o prekograničnoj prodaji i zaštiti potrošača” koje je Komisija objavila u ožujku 2010. (Flash Eurobarometer br. 282),

–  uzimajući u obzir studiju „Procjena prekogranične elektroničke trgovine u EU-u s tajnim kupcima” koju je uime Opće uprave SANCO Europske komisije proveo institut YouGovPsychonomics i objavio 20. listopada 2009.

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2009. o provođenju pravne stečevine na području zaštite potrošača (COM(2009)0330),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 2. srpnja 2009. o primjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (Uredba o suradnji na području zaštite potrošača) (COM(2009)0336),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. siječnja 2009. o prenošenju, primjeni i provedbi Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju(13),

–  uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka(14),

–  uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. svojeg Poslovnika,

A.  budući da je ostvarenje cjelokupnog potencijala jedinstvenog digitalnog tržišta ključno za pretvaranje Europske unije u konkurentnije i dinamičnije gospodarstvo koje se temelji na znanju, u korist njezinih građana i poduzeća; budući da EU mora djelovati sada da bi zadržao svoju globalnu konkurentsku prednost, posebno u odnosu na sektore koji brzo rastu kao što su internetske platforme i industrija softverskih aplikacija.

B.  budući da je neprekidna mrežna povezivost, koja se zasniva na nesmetanom pristupu širokopojasnim internetskim mrežama velike brzine, općem i jednakom pristupu internetskim uslugama za sve građane i raspoloživosti spektra za bežične širokopojasne usluge, temeljni preduvjet za razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta; budući da novi tehnološki razvoj, poput mobilnih uređaja i aplikacija te novih generacija mobilnih standarda, zahtijeva pouzdane i brze infrastrukturne mreže da bi građanima i poduzećima donio korist;

C.  budući da su aplikacije za velike količine podataka (tzv. big data) od sve veće važnosti za konkurentnost gospodarstva Unije s očekivanim globalnim prihodima od 16 milijardi eura i očekivanim stvaranjem dodatnih 4,4 milijuna radnih mjesta na svjetskoj razini do 2016.

D.  budući da računalstvo u oblaku ima veliki gospodarski, socijalni i kulturni potencijal u pogledu uštede troškova, dijeljenja sadržaja i informacija, poboljšanja konkurentnosti, pristupa informacijama, inovacijama i stvaranju radnih mjesta; budući da je u ovom kontekstu od iznimne važnosti stvaranje neprekinutih usluga e-uprave koje su dostupne preko više uređaja;

E.  budući da gospodarstvo Unije doživljava znatne strukturne promjene, što utječe na njezinu globalnu konkurentnost i tržišta rada; budući da se u godišnjem pregledu rasta za 2013. poziva na odlučne mjere kojima bi se stvorila radna mjesta; budući da su dinamična i uključiva tržišta rada nužna za oporavak i konkurentnost gospodarstva EU-a;

F.  budući da društveni mediji, sadržaj koji stvaraju korisnici, tzv. kultura remiksa i suradnja korisnika imaju sve veću ulogu u digitalnom gospodarstvu; budući da su korisnici sve voljniji platiti za visokokvalitetni profesionalni digitalni sadržaj, pod uvjetom da je pristupačan, dostupan na više uređaja i da se može koristiti preko granice;

G.  budući da bi pristup sadržaju po prihvatljivim cijenama, sigurnim i pouzdanim sustavima plaćanja, trebao povećati povjerenje potrošača kada pristupaju prekograničnim uslugama;

H.  budući da mala i srednja poduzeća čine 99% poduzeća EU-a i predstavljaju 85% zaposlenosti u EU-u; budući da su stoga mala i srednja poduzeća pokretačka snaga gospodarstva EU-a s primarnom odgovornošću za stvaranje bogatstva, zapošljavanje i rast, kao i inovacije te istraživanja i razvoj;

I.  budući da građani EU-a kao potrošači imaju ključnu ulogu u postizanju ciljeva pametnog, uključivog i održivog rasta iz strategije Europa 2020. i budući da bi se uloga potrošača trebala prepoznati kao dio gospodarske politike EU-a; budući da je nužno uspostaviti pravu ravnotežu poboljšavanjem konkurentnosti poduzeća u Uniji, a istovremeno štititi interese potrošača;

J.  budući da fragmentacija jedinstvenog digitalnog tržišta ugrožava izbor potrošača; budući da je nužno poticati povjerenje potrošača u tržište i poznavanje svojih prava, s posebnom usmjerenošću na druge potrošače u osjetljivim situacijama; budući da je nužno bolje zaštititi potrošače u Uniji u pogledu proizvoda i usluga koji mogu ugroziti njihovo zdravlje ili sigurnost;

K.  budući da provjera internetskih stranica koje prodaju digitalni sadržaj, kao što su preuzimanje igrica, video isječaka ili glazbe, koju Komisija obavlja u cijelom EU-u, pokazuje da više od 75% tih internetskih stranica ne ispunjava pravila o zaštiti potrošača; budući da se Direktivom o pravima potrošača (2011/83/EU) prvi put utvrđuju posebna pravila za digitalni sadržaj; budući da bi trebalo poticati Komisiju da nastavi s uključivanjem takvih pravila kada revidira postojeće zakonodavstvo Unije na području zaštite potrošača ili kada predlaže novo zakonodavstvo na tom području;

L.  budući da 15% radno sposobnog stanovništva Unije (80 milijuna ljudi) ima smanjenu funkcionalnu sposobnost ili invaliditet; budući da broj internetskih stranica koje pružaju usluge e-uprave i internetskih stranica javnog sektora sve brže raste; budući da se tržište EU-a za proizvode i usluge koji se odnose na mrežnu dostupnost procjenjuje na 2 milijarde eura; budući da je to tržište i dalje u velikoj mjeri fragmentirano i nerazvijeno, na štetu ne samo potencijalnih potrošača, već i cjelokupnog gospodarstva;

M.  budući da potrošači nisu homogena skupina, s obzirom na to da pokazuju bitne razlike u pogledu digitalne pismenosti, osviještenosti o pravima potrošača, upornosti i spremnosti traženja pravne zaštite; budući da se trebaju uzeti u obzir nediskriminacija i dostupnost da bi se prevladao digitalni jaz;

Iskorištavanje potpunog potencijala jedinstvenog digitalnog tržišta;

1.  naglašava da bi oslobađanje jedinstvenog tržišta preko Direktive o uslugama i jedinstvenog digitalnog tržišta moglo pridonijeti gospodarstvu EU-a s 800 milijardi eura(15), što je gotovo 4 200 eura po kućanstvu(16); poziva države članice i Komisiju da se obvežu razvoju jedinstvenog digitalnog tržišta kao općeg političkog prioriteta te da predstave holistički pristup i ambicioznu strategiju koja bi obuhvaćala i zakonodavne i političke inicijative kako bi se uzeli u obzir novi i nadolazeći razvoji, čime bi jedinstveno digitalno tržište postalo stvarnost na terenu; naglašava da će to zahtijevati političko vodstvo, odlučnost, određivanje prioriteta i javno financiranje na razini EU-a te na nacionalnoj i regionalnoj razini; posebno naglašava da je snažno vodstvo svih institucija EU-a i jasno političko vlasništvo država članica potrebno kako bi se u potpunosti i djelotvorno primijenile i provele direktive i uredbe koje se odnose na jedinstveno tržište;

2.  poziva Komisiju da hitno riješi postojeća ograničenja za jedinstveno digitalno tržište, uključujući pojednostavljenjem pravnog okvira za PDV, osiguravanjem pristupa sigurnom paneuropskom e-plaćanju, e-ispostavljanju računa i uslugama dostave te pregledavanjem prava intelektualnog vlasništva kako bi se poboljšao pristup digitalnom sadržaju diljem EU-a; naglašava važnost utvrđivanja jednakih pravila za slobodno kretanje robe i usluga, i fizički i digitalno;

3.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju upravljanje jedinstvenim digitalnim tržištem, osiguravajući neutralnost i učinkovitu i pametnu upotrebu informacijsko-komunikacijskih tehnologija kako bi se smanjio administrativni teret građana i poduzeća; poziva Komisiju da ojača postojeće alate za upravljanje te da predstavi usklađen pristup unapređenju njihove upotrebe, uključujući Informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI), mrežu Solvit, portal Your Europe i jedinstvene kontaktne točke (PSC) utvrđene Direktivom o uslugama;

4.  naglašava važnost europske strategije računalstva u oblaku, s obzirom na njegov potencijal za konkurentnost EU-a, rast i stvaranje radnih mjesta; naglašava da računalstvo u oblaku, s obzirom na to da uključuje minimalne ulazne troškove i niske zahtjeve za infrastrukturu, predstavlja priliku da industrija informacijske tehnologije EU-a, a posebno mala i srednja poduzeća, preuzme vodstvo u područjima kao što su korištenje vanjskih usluga, nove digitalne usluge i podatkovni centri;

5.  prepoznaje da su tzv. velike količine podataka i znanje poticaj za buduće gospodarstvo EU-a; pozdravlja predloženi paket za zaštitu podataka kao način povećanja povjerenja i transparentnosti; naglašava potrebu da se imaju na umu izazovi koji proizlaze iz globalizacije i upotrebe novih tehnologija te važnost osiguravanja da modernizirani sustavi EU-a za zaštitu podataka povećaju prava građana, čime EU postaje prethodnik i predvodnik trendova na području zaštite podataka, jačajući unutarnje tržište i stvarajući jednaka pravila igre za sva aktivna poduzeća u EU-u;

6.  naglašava potrebu za poticanjem novih, visokokvalitetnih usluga e-uprave usvajanjem inovativnih tehnoloških rješenja, kao što su e-javna nabava, olakšavajući time neprekinutu dostavu informacija i pružanje usluga; naglašava važnost nacrta uredbe koji je predložila Komisija o elektroničkoj identifikaciji i elektroničkim uslugama povjere, s obzirom na njegov doprinos jedinstvenom digitalnom tržištu preko stvaranja odgovarajućih uvjeta za uzajamno priznavanje ključnih čimbenika preko granica i visoke razine sigurnosti za njih, na primjer elektroničkom identifikacijom, elektroničkim dokumentima, elektroničkim potpisima i elektroničkim pružanjem usluga, i za interoperabilne usluge e-uprave u cijeloj Uniji;

7.  smatra da su potrebni dodatni naporu u pogledu ponovne upotrebe informacija javnog sektora i promicanja e-uprave;

8.  naglašava važnost poticanja inovacija i ulaganja u e-vještine; naglašava važnu ulogu malih i srednjih poduzeća u rješavanju nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti mladih; poziva na bolji pristup financiranju preko programa financiranja kao što su Obzor 2020. i COSME te na razvoj novih instrumenata ulaganja i jamstva; posebno primjećuje da EU mora vratiti svoju vodeću ulogu na globalnoj razini na području mobilne tehnologije i pametnih uređaja;

9.  naglašava potrebu za poticanjem velikih ulaganja u fiksne i mobilne mreže kako bi EU predvodio globalni tehnološki razvoj omogućujući svojim građanima i poduzećima iskorištavanje prilika koje im nudi digitalna revolucija;

10.  duboko žali zbog činjenice da mnoge države članice nisu poštovale rok, 1. siječnja 2013., za raspodjelu spektra „digitalnih dividendi” u pojasu od 800 MHz mobilnim širokopojasnim uslugama, kao što je određeno programom politike radijskog spektra; naglašava da to kašnjenje ometa uvođenje mreža 4G na tržište EU-a; stoga poziva države članice da poduzmu potrebne korake kako bi osigurale da pojas od 800 MHz postane dostupan mobilnim širokopojasnim uslugama, a Komisiju da iskoristi svoje potpune ovlasti da osigura brzu provedbu;

11.  pozdravlja namjeru Komisije da predstavi novi telekomunikacijski paket kako bi riješila fragmentaciju telekomunikacijskog tržišta, uključujući mjere za uklanjanje tarifa za roaming u skoroj budućnosti; naglašava potrebu za proaktivnim pristupom naknadama za roaming kako bi se stvorilo stvarno jedinstveno digitalno tržište koje također obuhvaća upotrebu mobilnih uređaja;

Investiranje u ljudski kapital – rješavanje pomanjkanja sposobnosti

12.  sa zabrinutošću primjećuje da stopa zaposlenosti u EU-u pada; poziva na ponovno usmjeravanje pozornosti u politike stvaranja radnih mjesta u područjima s visokim potencijalom za rast kao što su zeleno gospodarstvo, zdravstvene usluge i sektor ICT-a; vjeruje da stvaranje jedinstvenog digitalnog tržišta može pomoći u savladavanju razlika između država članica i regija u pogledu zaposlenosti, socijalne uključenosti i borbe protiv siromaštva;

13.  naglašava da bi jedinstveno digitalno tržište trebalo ljudima pomagati da tijekom starenja ostanu radno aktivni i zdravi i istovremeno poboljšati ravnotežu između posla i privatnog života; naglašava da alati ICT-a mogu osigurati održive i uspješne sustave zdravstvene zaštite;

14.  priznaje da se europsko tržište rada bitno mijenja te da će za poslove sutrašnjice biti potrebne nove vještine; poziva države članice da poduzmu potrebna ulaganja u ljudski kapital i održivo stvaranje poslova, među ostalim, tako da dobro upotrebljavaju sredstva EU-a, na primjer iz Europskog socijalnog fonda; poziva Komisiju i države članice da za prioritet postave digitalnu pismenost i e-vještine u okviru vodeće inicijative „Nove vještine za nove poslove“;

15.  naglašava da treba poboljšati vještine u okviru medijske i digitalne pismenosti, posebno među djecom i maloljetnicima kako bi postigli pravo jedinstveno digitalno tržište i ostvarili potencijal za rast tog dinamičnog sektora; posebno primjećuje važnost rješavanja očekivanog manjka u osiguranju stručnjaka s područja ICT-a; pozdravlja „veliku koaliciju za digitalna radna mjesta“ i naglašava važnost usklađivanja edukacije na području ICT-a s poslovnim zahtjevima;

16.  naglašava da i dalje treba poticati uporabu Europskog portala za mobilnost i zapošljavanje (EURES); podupire uporabu EURES-a od strane država članica, i za savjetovanje radnika i tražitelja posla o njihovom pravu na slobodno kretanje i kao instrumenta zapošljavanja koji je posebno usredotočen na posredovanje potreba poslodavaca kako bi se učinkovito doprinijelo oporavku i dugoročnom rastu;

Pouzdanje, sigurnost i povjerenje potrošača

17.  pozdravlja donošenje Kodeksa o internetskim pravima u EU-u; poziva Komisiju i države članice da o tom Kodeksu obavijeste širu javnost kako bi se postigao željeni učinak;

18.  naglašava da je rastući brzi razvoj elektroničke trgovine veoma važan za potrošače jer nudi širi izbor, posebno onima koji žive u manje dostupnim, udaljenim područjima i onima s ograničenom mobilnošću koji inače sigurno ne bi imali pristup tako širokom izboru robe i usluga;

19.  naglašava da je važno potrošačima osigurati potpuni pristup jedinstvenom digitalnom tržištu bez obzira na njihovo boravište ili nacionalnost; poziva Komisiju da poduzme mjere za borbu protiv nejednakog postupanja prema potrošačima na jedinstvenom tržištu zbog postojećih prekograničnih ograničenja koja primjenjuju poduzetnici pri prodaji na daljinu;

20.  naglašava da povjerenje potrošača je bitno za domaću i prekograničnu elektroničku trgovinu; naglašava da treba osigurati kvalitetu, sigurnost, sljedivost i izvornost proizvoda, spriječiti kaznene ili nepoštene prakse i poštovati pravila o zaštiti osobnih podataka;

21.  naglašava ulogu jedinstvenog digitalnog tržišta u stvaranju sigurnog i djelujućeg jedinstvenog tržišta robe i usluga; naglašava, s tim u vezi, da treba promicati učinkovito i usklađeno upravljanje rizikom u okviru prijedloga o Općoj sigurnosti proizvoda i nadzoru tržišta;

22.  naglašava važnost rane provedbe odredaba Direktive o internetskom rješavanju sporova tako da potrošači imaju jednostavan pristup učinkovitom rješavanju problema internetom; poziva Komisiju da osigura primjereno financiranje platforme za internetsko rješavanje sporova;

23.  naglašava važnost oznaka za učinkovito funkcioniranje jedinstvenog digitalnog tržišta, i za poduzetnike i za potrošače; poziva na usvajanje standarda za oznake povjerenja za europske usluge na temelju visoko kvalitetnih standarda kako bi pomogli konsolidaciji tržišta EU-a;

24.  poziva Komisiju da donese smjernice EU-a o minimalnim standardima za usporedbu internetskih stranica, utemeljene na ključnim principima transparentnosti, nepristranosti, kvalitetnih informacija, učinkovite pravne zaštite , cjelovitosti i pristupačnosti korisnicima; predlaže da te smjernice prati akreditacijska shema za cijelu EU te učinkovite mjere nadzora i provedbe;

25.  očekuje da će Komisija pri reviziji Direktive o paket-aranžmanima u cijelosti proučiti učinak elektroničke trgovine i digitalnih tržišta na ponašanje potrošača u turističkom sektoru EU-a i da će ojačati napore za poboljšanje kvalitete, sadržaja i pouzdanosti informacija za turiste;

26.  naglašava da bi računalni sustavi putnicima morali omogućiti da jasno razlikuju između obveznih operativnih troškova uključenih u cijenu karte i izbornih elemenata koje mogu rezervirati, kako bi cijene za potrošače koji internetom rezerviraju karte, bile preglednije;

27.  poziva Komisiju da budno prati, i koristi svu svoju nadležnost da bi jamčila, pravilnu provedbu i primjenu ključnih odredaba Direktive o nepoštenim poslovnim praksama u pogledu moderniziranih pravila za borbu protiv nepoštenih poslovnih praksi, uključujući i internetske, posebno potencijalne zlouporabe tržišne moći u područjima kao što su bihevioralno oglašavanje, politike prilagođenih cijena i usluge pretrage interneta; pozdravlja Komunikaciju Komisije pod naslovom „Zaštita poduzetnika od zavaravajuće marketinške prakse i osiguravanje učinkovite provedbe: revizija Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju" (COM(2012)0702);

28.  poziva Komisiju da rješava nepoštene uvjete u ugovorima o zračnom prijevozu, osigura tješnji nadzor internetskih stranica i obavještava nacionalna provedbena tijela o primjerima neprimjerene uporabe postojećih pravila;

29.  poziva Komisiju da razvije standardizirane elektronske obrasce za podnošenje pritužbi putnika u vezi s svim načinima prijevoza i da promiče smjernice za promptno rješavanje takvih pritužbi pojednostavljenim postupcima;

30.  naglašava da je potrebno raditi u smjeru pouzdanih usluga u oblaku; poziva na donošenje jasnih i transparentnih modela ugovora koji uključuju pitanja kao što su čuvanje podataka nakon prestanka ugovora, razotkrivanje i integritet podataka, njihova lokacija i prijenos, vlasništvo nad podacima i neposredna i posredna odgovornost;

31.  naglašava brojna pravna pitanja i izazove povezane s uporabom računalstva u oblaku, kao što su teškoće s utvrđivanjem važećeg zakonodavstva, pitanja sukladnosti i odgovornosti, zaštita podataka (uključujući pravo na privatnost), prenosivost podataka i provedba autorskih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva; smatra da je od iznimnog značaja da su posljedice računalstva u oblaku jasne i predvidljive u svim relevantnim pravnim područjima;

32.  naglašava da je od ključne važnosti provedba prava potrošača pri internetskim transakcijama; primjećuje da su akcije čišćenja koje usklađuje Komisija i koje istovremeno provode relevantne nacionalne vlasti uz pomoć zajedničkih akcija dokazale kako su koristan alat za nadzor primjene postojećeg zakonodavstva o jedinstvenom tržištu u državama članicama i potiče Komisiju da ponudi širu uporabu takvih akcija i razmotri mogućnost njihovog usklađivanja također i na području izvan interneta; poziva Komisiju da ojača mrežu sudjelovanja u području zaštite potrošača;

33.  naglašava da su dostupne, pristupačne i visokokvalitetne dostavne usluge ključni element pri internetskoj kupovini robe i da se najučinkovitije promiču uz pomoć slobodnog i poštenog tržišnog natjecanja; primjećuje, da mnogi potrošači nisu skloni internetskoj kupovini, posebno prekograničnoj zbog nesigurnosti u pogledu s konačnom dostavom, troškovima ili pouzdanošću; pozdravlja stoga javna savjetovanja koja je pokrenula Komisija radi utvrđivanja mogućih nedostataka i poduzimanja odgovarajućih akcija kako bi ih riješila na način koji će poduzetnicima i potrošačima omogućiti da iskoriste sve prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta;

34.  poziva Komisiju da pripremi revidirani prijedlog Direktive o uslugama platnog prometa i zakonodavni prijedlog multilateralnih međubankovnih provizija kako bi se postigla standardizacija i interoperabilnost pri utvrđivanju kartičnog, internetskog i mobilnog plaćanja u EU-u i riješio problem netransparentnih i pretjeranih naknada povezanih s plaćanjem;

35.  naglašava da je visoka razina sigurnosti interneta i informacija ključna kako bi se jamčilo funkcioniranje jedinstvenog tržišta i povjerenje potrošača u jedinstveno digitalno tržište; primjećuje nejednak razvoj računalnih vještina i sposobnosti reakcije na prijetnje i napade te da u Uniji ne postoji usklađen pristup računalnoj sigurnosti; poziva na usredotočene napore i tješnju suradnju jer internet ima globalnu prirodu, a sustavi mreže i informatički sustavi širom Unije međusobno su veoma dobro povezani;

36.  naglašava da je dostupnost internetskih stranica tijela javne uprave važan dio digitalne agende kojom se osigurava nediskriminacija i stvaraju poslovne mogućnosti; poziva Komisiju da ambicioznije pristupi pregovorima koji su u tijeku o toj temi i pripremi neriješenu zakonodavnu inicijativu u obliku europskog akta o dostupnosti kojim bi se nadišao javni sektor;

Stvaranje povoljne poslovne okoline

37.  naglašava važnost stvaranja povoljne opće digitalne poslovne okoline; primjećuje da je potrebno pojednostaviti pravni okvir za PDV i izbjeći dvojno oporezivanje; poziva države članice da do 2015. uspostave mini punktove za sve na jednom mjestu za telekomunikacije, televizijski prijenos i elektronske usluge; poziva Komisiju da čim prije proširi područje djelovanja punktova sve na jednom mjestu;

38.  poziva Komisiju da pojasni primjenu članka 20. stavka 2. Direktive o uslugama koja se bavi diskriminacijom potrošača EU-a iz razloga mjesta boravka ili nacionalnost, te posebno iz razloga vrsta poslovnih praksi koje bi se prema toj Direktivi smatrale da predstavljaju neutemeljenu diskriminaciju; naglašava da je potrebno ukloniti prepreke koje su s tim povezane, uključujući razdrobljenost zakonodavstva i proizlazeću pravnu nesigurnost u okviru primjene zakonodavstva o pravima potrošača, kojim se poduzetnicima omogućuje širenje u okviru jedinstvenog tržišta;

39.  smatra da je prijedlog zajedničkog europskog prodajnog prava inovativna inicijativa od ključne važnosti za potrošače i poduzetnike na unutarnjem tržištu; vjeruje da bi jedinstveni neobvezujući paket pravila koja bi važila u cijelom EU-u bio od posebne koristi rapidno rastućem internetskom sektoru; smatra da prijedlog ima zanimljivi potencijal u pogledu računalstva u oblaku i digitalnim sadržajem;

40.  poziva Komisiju da nastavi napore za prilagodbu okvira za ugovorno pravo novim izazovima koje donosi jedinstveno digitalno tržište; posebno smatra da je priprema standardnih ugovornih uvjeta za cijelu EU koji će biti lako dostupni poduzetnicima i potrošačima ključna za to područje;

41.  poziva Komisiju da pažljivo prati tijek tržišnog natjecanja na jedinstvenom digitalnom tržištu i da odmah rješava svaku zlouporabu vladajućeg položaja; naglašava da je posebno potrebno pratiti ispravnu primjenu smjernica za sporazume o selektivnoj distribuciji i osigurati da ispunjavaju namjenu u digitalnom kontekstu;

42.  poziva Komisiju da promiče pristup rizičnom kapitalu i klasterima ICT-a kako bi u prvi plan stavila inovativne predkomercijalne projekte, i da brine za inovacije u ranim fazama na tržištima ICT-a; naglašava potencijal javno privatnih partnerstva i dolazećih novih propisa o javnoj nabavi u pogledu sklapanja inovativnih partnerstva; potiče rano donošenje internetskih alata javne nabave kao sredstva kojim se mogu iskoristiti prednosti dolazeće reforme javne nabave;

43.  naglašava važnost mrežne neutralnosti i neometanog pristupa malih i srednjih poduzetnika u sektor ICT-a; poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi poboljšala tu situaciju; poziva Komisiju da čim prije pripremi zakonodavni prijedlog koji će se smanjiti troškovi roaminga širom EU-a;

Privlačne legalne ponude digitalnog sadržaja

44.  potiče Komisiju da nastavi svoje napore u području prava intelektualnog vlasništva kako bi oblikovala moderan okvir autorskih prava za jedinstveno digitalno tržište; poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere kojima će poticati razvoj legalnog sadržaja koji će biti dostupan na cijelom jedinstvenom digitalnom tržištu; naglašava da bi se revidiran i dostupan režim prava intelektualnog vlasništva morao temeljiti na poticanju inovacija, novim modelima usluga i sadržajima koje su u sudjelovanju pripremili korisnici kako bi se u EU-u poticao razvoj konkurentnog tržišta ICT-a i istovremeno osiguralo da se imatelje prava zaštiti i odgovarajuće plati;

45.  primjećuje da je Unija već postigla određen napredak u smanjenju učinka teritorijalnosti autorskih prava, posebno prijedlogom direktive Komisije o kolektivom upravljanu pravima i izdavanju licence za više teritorija u internetskom glazbenom sektoru koji trenutno proučava zakonodavac; vjeruje da je potrebna veća preglednost, bolje upravljanje i veća odgovornost društava za kolektivno upravljanje pravima; smatra da bi se predloženom direktivom potaknulo izdavanje licenci za više teritorija i omogućila izdavanje licenci za prava internetske uporabe;

46.  naglašava da bi pri trenutnom dijalogu Komisije o "Licencama za Europu" i reviziji zakonodavnog okvira za prava intelektualnog vlasništva trebali biti uključeni svi značajni segmenti društva; poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurala primjerenu zastupljenost civilnog društva i organizacija za zaštitu potrošača; poziva Komisiju da do 2014. pripremi ambiciozni strateški odgovor kojim će se obuhvatiti praktična tržišna rješenja i politička, po potrebi i zakonodavni odgovor; poziva Komisiju da obavještava Parlament o rezultatu tog postupka;

47.  poziva Komisiju da pripremi mjere za poticanje prekograničnog kruženja i prenosivosti audiovizualnih sadržaja, uključujući i platforme za video na zahtjev; poziva Komisiju i države članice da pripreme mjere potpore audiovizualne industrije EU-a kako bi premostile trenutne prepreke za jedinstveno digitalno tržište u tom sektoru; smatra da bi se tim mjerama trebala povećati potražnja potrošača za nenacionalnim europskim filmovima, olakšati prekogranična distribucija, uključujući potporu za stavljanje podnaslova i sinkronizaciju audiovizualnih djela, i smanjiti troškovi transakcije povezani s upravljanjem pravima;

48.  smatra da bi kulturni i stvaralački sadržaji, posebno audiovizualna djela i novi prekogranični sadržaji trebali biti dostupniji širom Unije, posebno starijim osobama i osobama s invalidnošću kako bi se poticalo sudjelovanje u društvenom i kulturnom životu Unije;

49.  naglašava važnost EU-a i drugih usluga ili platformi u poticanju digitalizacije ii internetskog pristupa kulturnoj baštini i sadržajima Unije;

50.  pozdravlja rast elektroničkog tržišta za knjige u Europi i vjeruje da može donijeti značajne koristi potrošačima i poduzetnicima; naglašava da je značajno osigurati da potrošači ne nailaze na zapreke i prepreke kad žele nabaviti knjige preko teritorijalnih granica ili preko platformi ili uređaja; naglašava da je važno osigurati interoperabilnost između različitih uređaja i sustava za e-knjige;

51.  poziva Komisiju da pripremi prijedlog za usklađivanje stopa PDV-a koji se primjenjuju na robu i usluge slične prirode; poziva na dinamičnu definiciju „e-knjige“ za cijelu EU u svjetlu prijelaza na načelo „država boravka potrošača“ kako bi se osigurala pravna sigurnost;

52.  poziva Komisiju da pripremi prijedlog kojim će se utvrditi da se stope PDV-a upotrebljavaju jednako za stvaralačke, znanstvene i obrazovne sadržaje bez obzira na način na koji je korisnik pristupio do njih; vjeruje da bi se smanjena stopa PDV-a koja važi za sadržaje koji se distribuiraju u fizičkom obliku trebala primjenjivati i na digitalni oblik čime bi se povećala privlačnost digitalnih platformi i poticale usluge za inovativne sadržaje i nove načine kojima bi korisnici pristupali internetskom sadržaju;

53.  pozdravlja namjeru Komisije da pripremi konkretan prijedlog kojim bi pojasnila djelovanje postupaka obavještavanja i funkcioniranja, utvrdila jasno tumačenje tih postupaka i smjernice za njih;

Ususret pametnim i interoperabilnim uslugama mobilnosti u EU-u

54.  poziva na daljnju uporabu sustava pametne mobilnosti razvijenih kroz istraživanja koja financira EU kao što su sustav upravljanja zračnim prometom za budućnost (SESAR), europski sustav za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS) i željeznički informacijski sustavi, sustavi pomorskog nadzora (SafeSeaNet), riječne informacijske usluge (RIS), inteligentni prometni sustavi (ITS) i interoperabilna i međusobno povezana rješenja za sljedeće generacije sustava upravljanja multimodlanog prometa;

55.  naglašava da bi u mrežu TNT širom trebalo uvesti alate informacijske tehnologije kako bi se pojednostavili administrativni postupci, omogućilo praćenje tereta i optimizirali redovi vožnje i tokovi prometa;

Međunarodna dimenzija jedinstvenog digitalnog tržišta

56.  smatra da je potrebna veća globalna suradnja kako bi se očuvala i modernizirala prava intelektualnog vlasništva u budućnosti jer je to ključno za inovacije, zapošljavanje i otvorenu svjetsku trgovinu;

57.  pozdravlja nedavne inicijative Komisije, ali naglašava da je potrebno doraditi zakonodavni okvir za jačanje autorskih prava u digitalnoj okolini koja mora biti prilagođena sadašnjim zahtjevima tako da se sporazumi s trgovačkim partnerima mogu sklopiti na temelju modernog europskog zakonodavstva;

58.  primjećuje da se elektronska trgovina razvila izvan tradicionalnih i standardnih regulatornih okvira; naglašava važnost povećane međunarodne suradnje u Međunarodnoj trgovačkoj organizaciji (WTO) i Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo (WIPO) za zaštitu i osiguranje razvoja globalnog digitalnog tržišta; poziva na reviziju i ažuriranje trenutnog Sporazuma o trgovini proizvodima informacijske tehnologije (ITA) u WTO-u i poziva EU da istraži mogućnosti sklapanja Međunarodnog sporazuma o digitalnom gospodarstvu (IDEA);

59.  smatra da je ograničavanje dostupa poduzećima EU-a digitalnim tržištima i internetskim potrošačima, koje se, među ostalim, provodi masovnom državnom cenzurom il ograničavanjem pristupa tržištu za europske pružatelje internetskih usluga u trećim zemljama, trgovinska barijera; poziva Komisiju i vijeće da u sve buduće trgovinske sporazume uključe zaštitni mehanizam, posebno one koje sadrže odredbe koje utječu na internetske usluge i internetske zajednice korisnika koji dijele informacije kako bi se osiguralo da treće strane od poduzetnika ICT-a iz EU-a neće zahtijevati da se ograniči pristup internetskim stranicama, ukloni sadržaj koji su objavili korisnici ili posredovati osobne informacije kao što su IP adresa, tako da time krše temeljna prava i slobode; uz to poziva Vijeće i Komisiju da razviju strategiju za osporavanje mjera trećih država kojima se ograničava pristup poduzetnika iz EU-a globalnom internetskom tržištu;

o
o   o

60.  nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0468. (2) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 59. (3) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 70. (4) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 51. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0209. (6) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 25. (7) SL L 304, 22.11.2011., str. 64. (8) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9. (9) SL C 169 E, 15.6.2012., str. 58. (10) SL C 50 E, 21.2.2012., str. 1. (11) SL L 189, 22.7.2010., str. 1. (12) SL L 95, 15.4.2010., str. 1. (13) SL C 46 E, 24.2.2010., str. 26. (14) SL L 281, 23.11.1995., str. 31. (15) Ministarstvo poslovnih inovacija i vještina Ujedinjene Kraljevine, dokument Economics Paper br. 11.: „Gospodarske posljedice ostvarenja jedinstvenog tržišta za Ujedinjenu Kraljevinu i EU ”, veljača 2011. (16) Ministarstvo poslovnih inovacija i vještina Ujedinjene Kraljevine, dokument Economics Paper br. 11.: „Gospodarske posljedice ostvarenja jedinstvenog tržišta za Ujedinjenu Kraljevinu i EU ”, veljača 2011. i podaci Eurostata o BDP-u EU-a za 2010. i broj kućanstava u EU-u.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup ranjivih skupina skrbi (2013/2044(INI))

P7_TA(2013)0328 A7-0221/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 3. stavak 3., i Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 9., 151., 153. i 168.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 1., 21., 23., 24., 25., 34. i 35.,

–  uzimajući u obzir revidiranu Socijalnu povelju, a posebno njezine članke 30. (o pravu na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti) i 16. (o pravu obitelji na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1081/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskom socijalnom fondu kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1784/1999(2),

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog uredbe o Europskom socijalnom fondu od 6. listopada 2011. kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1081/2006 (COM(2011)0607),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Solidarnost u zdravstvu: smanjenje zdravstvenih nejednakosti u EU-u” (COM(2009)0567),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.: obnovljeno opredjeljenje za Europu bez barijera” (COM(2010)0636),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma protiv siromaštva i društvene isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020.” (COM(2011)0173),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Ostvarivanje strateškog provedbenog plana Europskog inovacijskog partnerstva za aktivno i zdravo starenje” (COM (2012)0083),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Razvoj na području zapošljavanja i socijalne politike u Europi 2012.”,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. listopada 2008. o promicanju socijalne uključenosti i suzbijanju siromaštva, uključujući siromaštvo djece, u EU-u(3),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. svibnja 2009. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. veljače 2009. o socijalnoj ekonomiji(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. lipnja 2010. o EU-u 2020.(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. lipnja 2010. o rodnim aspektima ekonomske i financijske krize(7),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. srpnja 2010. o promicanju pristupa mladih tržištu rada te jačanju položaja vježbenika, stažista i pripravnika(8),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. listopada 2010. o financijskoj, ekonomskoj i socijalnoj krizi: preporuke o mjerama i inicijativama koje treba poduzeti (srednjoročno izvješće)(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. srpnja 2011. o Programu distribucije hrane najugroženijim osobama u Uniji(10),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. ožujka 2011. o Strategiji EU-a za uključivanje Roma(11),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. ožujka 2011. o smanjenju zdravstvenih nejednakosti u EU-u(12),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. rujna 2011. o strategiji EU-a na području beskućništva(13),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europsku strategiju za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(14),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. veljače 2013. o Europskom semestru za koordinaciju ekonomskih politika: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2013.(15),

–  uzimajući u obzir svoje izjave od 22. travnja 2008. o ukidanju beskućništva(16) na ulicama i od 16. prosinca 2010. o strategiji EU-a na području(17) beskućništva,

–  uzimajući u obzir izvješća Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2011., „Migranti u nezakonitom položaju: pristup zdravstvenoj zaštiti u deset država članica Europske unije(18)” i „Temeljna prava migranata u nezakonitom položaju u Europskoj uniji”,

–  uzimajući u obzir treće izvješće Odbora za socijalnu zaštitu iz ožujka 2012. naslovljeno „Socijalne posljedice ekonomske krize i fiskalna konsolidacija u tijeku”,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Liječnici svijeta naslovljeno „Pristup ranjivih skupina zdravstvenoj zaštiti u Europskoj uniji 2012.”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofonda „Treći europski pregled kvalitete života – kvaliteta života u Europi: posljedice krize”(19),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofonda „Službe za savjetovanje o otplati dugova kućanstava u Europskoj uniji”(20),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofonda „Životni uvjeti Roma: ispodprosječno stanovanje i zdravlje”(21),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofonda „Aktivno uključivanje mladih s invaliditetom ili zdravstvenim problemima”(22),

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a naslovljeno „Ukratko o zdravlju – Europa 2012.”,

–  uzimajući u obzir publikaciju Međunarodne organizacije rada „Socijalna sigurnost za sve – razmatranje nejednakosti u pristupu ranjivih skupina zdravstvenoj zaštiti u zemljama Europe i Srednje Azije”,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7‑0221/2013),

A.  budući da se sve osobe rađaju slobodne, s jednakim dostojanstvom i pravima, a države članice imaju odgovornost promicati i jamčiti ta prava svojim ustavima i sustavima javnog zdravstva; budući da širom EU-a postoji nejednakost među spolovima u pristupu zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenim posljedicama;

B.  budući da bi temeljne vrijednosti EU-a trebalo poštovati čak i u kriznoj situaciji, a pristup skrbi, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj pomoći trebalo bi smatrati osnovnim pravom svih u EU-u; budući da su naprotiv zdravstvene i socijalne usluge te usluge skrbi u većini država članica smanjene zbog provedbe politike štednje, čime se dovodi u pitanje jednakost pristupa uslugama i njihova kvaliteta;

C.  budući da se zdravstveni sustavi širom EU-a suočavaju sa znatnim problemima, uključujući ustrajnu krizu javnog duga u eurozoni, čiji je rezultat pritisak na javne financije, sve starije stanovništvo, promjenljivu prirodu zdravstvenih usluga te sve veće zdravstvene troškove, što jasno ukazuje na hitnu potrebu za reformom;

D.  budući da EU ima najnapredniji sustav socijalne zaštite u svijetu s najvišim doprinosima za socijalne pogodnosti građana; naglašava da održavanje i daljnji razvoj europskog socijalnog modela mora biti politički prioritet;

E.  budući da Svjetska zdravstvena organizacija u Povelji iz Tallina navodi da je zdravlje ključni čimbenik koji doprinosi ekonomskom razvoju i bogatstvu;

F.  budući da nejednakost sve više raste u nizu država članica jer najsiromašniji i najugroženiji u tim državama postaju još siromašnijima; budući da je 2011. oko 24,4 % stanovništva EU-a bilo u opasnosti od siromaštva ili isključenosti; budući da se zdravstvena situacija osoba s niskim primanjima na temelju vlastite ocjene pogoršala, uz sve veću zdravstvenu nejednakost u usporedbi s 25 % stanovništva s najvišim primanjima;

G.  budući da stope dugoročne nezaposlenosti rastu, zbog čega mnogi građani ostaju bez osiguranja, čime se ograničava njihov pristup zdravstvenim uslugama;

H.  budući da su najranjivije skupine nesrazmjerno pogođene trenutnom krizom jer trpe dvostruke posljedice gubitka primanja i slabijih usluga skrbi;

I.  budući da se „kronično siromašni”, često dugoročno nezaposleni ili zaposleni s niskim primanjima, samci koji žive sami s djecom i koji su nezaposleni ili rade nekoliko sati te starije osobe u srednjoj i istočnoj Europi dosljedno smatraju najranjivijim skupinama;

J.  budući da najnovije studije potvrđuju pojavu nove skupine ranjivih osoba koje su prije bile relativno imućne, no sad su ugrožene zbog visine osobnog duga: osobe iz nove skupine ugroženih možda teško preživljavaju te počinju izbjegavati plaćanje računa i otplaćivanje dugova ili ne mogu više plaćati nužne usluge skrbi i u strahu su da će morati napustiti svoj smještaj;

K.  budući da javne usluge, koje su u u javnom vlasništvu i kojima se javno upravlja uz demokratsko sudjelovanje njihovih korisnika, imaju važnu ulogu na područjima bitnima za socijalnu skrb, uključujući zdravstvo, obrazovanje, pravosuđe, vodoopskrbu, stanovanje, prijevoz i skrb za djecu i stare osobe;

L.  budući da rascjepkanost zdravstvenih sustava može prouzročiti situaciju u kojoj mnogi pacijenti nemaju nužnu liječničku skrb, dok drugi imaju skrb koja je možda nepotrebna ili čak štetna;

M.  budući da je kriza povećala rizik od dugoročne isključenosti s tržišta rada, posebno mladih koji su najranjiviji kad je riječ o posljedicama za njihov budući rad i zaradu;

N.  budući da sve više osoba u EU-u radi i nakon zakonske dobne granice za umirovljenje, djelomično zbog financijske potrebe, jer su drugi izvori primanja za kućanstva nakon umirovljenja postali nesigurni;

O.  budući da troškovi usluga za korisnike u nekim državama članicama rastu, što znači da si mnoge osobe više ne mogu priuštiti odgovarajuću razinu usluga kako bi zadovoljile svoje potrebe, a rezultat toga je gubitak neovisnosti, dodatni stres u obiteljskom ili radnom okruženju ili mogući štetni utjecaji na zdravlje koji dovode do njihove socijalne isključenosti;

P.  budući da zdravstveni sustavi mogu (nehotično) stvoriti prepreke u pristupu zdravstvenoj zaštiti ili pružati usluge zdravstvene zaštite različite kvalitete osobama koje imaju više od jedne zajedničke značajke zaštićenih skupina, kao što su spol, starosna dob ili pripadnost manjinskoj skupini;

Q.  budući da se neki sustavi socijalnog osiguranja mijenjaju kako bi se određenim skupinama oduzeo ili ograničio pristup zdravstvenoj zaštiti i povratu troškova određenih postupaka liječenja i lijekova(23), čime se stvaraju dodatni rizici za osobno i javno zdravlje, kao i za dugoročnu održivost tih sustava;

R.  budući da se procjenjuje da najveći dio usluga skrbi u EU-u trenutno pružaju neslužbeni neplaćeni njegovatelji; budući da je taj veliki broj njegovatelja ugrožen zbog niza demografskih promjena i sve većeg tereta skrbi;

S.  budući da je niz usluga podrške u kući i ustanovama te drugih usluga podrške zajednice, uključujući osobnu pomoć, ugrađen u članke 19. i 26. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

T.  budući da su razlozi davanja djece u alternativne oblike skrbi složeni i višedimenzionalni, no često se čini da su izravno ili neizravno povezani sa siromaštvom i socijalnom isključenošću;

U.  budući da nedostatak točnih i dostupnih informacija može doprinijeti nemogućnosti pristupa ranjivih skupina nužnoj skrbi na koju imaju pravo;

V.  budući da izvješća upućuju na sve veće poteškoće nekih građana EU-a i drugih građana s određenim pravima u ostvarivanju njihova prava pristupa skrbi kad se nalaze u situaciji koja zahtijeva prekogranične usluge;

W.  budući da problemi na području medicinske demografije (niske razine usluga skrbi u nekim geografskim područjima) u određenom broju država članica ranjivim skupinama otežavaju pristup skrbi;

X.  budući da raste broj izvješća o sve većoj socijalnoj podjeli i agresivnosti čija su posljedica verbalni i fizički napadi na manjine i ranjive osobe; budući da bi takve incidente trebalo detaljno prijaviti;

Y.  budući da u nekim državama članicama nazadovanje u politici koja se odnosi na osobe s invaliditetom, poteškoćama u učenju ili psihičkom bolešću dovodi do odmicanja od pristupa utemeljenog na pravu na uključenost, čiji je cilj potpuna uključenost u zajednicu, i približavanja institucionalnom i segregacijskom pristupu iz prošlosti;

Z.  naglašava veliki potencijal sektora zdravstva i socijalne skrbi za zapošljavanje širom EU-a;

AA.  budući da su mnogi poslovi na području zdravstva i skrbi u nekim državama članicama i dalje loše plaćeni, da se za njih često ne nude službeni ugovori i druga radnička prava te da nisu privlačni zbog visokog rizika od fizičkog i emocionalnog stresa, opasnosti od profesionalnog izgaranja i nedostatka mogućnosti napredovanja u karijeri; budući da taj sektor nudi vrlo malo obuke i da su u njemu, štoviše, uglavnom zaposlene starije osobe, žene i migranti; budući da usluge skrbi u EU-u često pružaju neslužbeni neplaćeni njegovatelji koje se i same može smatrati ranjivom skupinom zbog sve većeg pritiska da pružaju modernije usluge skrbi na višoj tehničkoj razini; budući da određenom broju država članica nedostaju kvalitetne usluge skrbi dostupne svima bez obzira na primanja;

AB.  budući da prelazak s institucionalne skrbi na oblike skrbi u zajednici zahtijeva bolju podršku u stanovanju kako bi se ranjivim osobama omogućilo da žive neovisno;

AC.  budući da su mladi koji napuštaju ustanove za skrb kako bi započeli neovisan život posebno izloženi siromaštvu i socijalnoj isključenosti;

AD.  budući da se sve veći broj starih osoba mora svrstati u ranjivu skupinu;

AE.  budući da siromašni građani EU-a koji su državljani drugih država članica i trećih zemalja i koji su obuhvaćeni sustavom socijalnog osiguranja druge države članice također mogu naići na velike poteškoće u pristupu skrbi;

AF.  budući da sve osobe imaju pravo na životni standard koji njima i njihovim obiteljima omogućuje zdravlje i blagostanje;

AG.  budući da je važno naglasiti značaj civilnog društva i njegovih organizacija, koji imaju presudnu ulogu u uspostavljanju kontakta s isključenim skupinama;

AH.  budući da zdravstvena zaštita ima važan utjecaj na kvalitetu, duljinu i dostojanstvo ljudskog života;

AI.  budući da u EU-u u određenoj godini ima oko 10 % preranih poroda (gestacijska dob od 37 tjedana) i budući da majke prerano rođenih beba često nemaju pristup zdravstvenim uslugama nužnog standarda, što je činjenica koja se još više osjeća u pogledu ravnoteže između posla i privatnog života;

AJ.  budući da je loše zdravlje posljedica siromaštva, neodgovarajućeg obrazovanja i niske razine socijalne uključenosti; budući da su glavne prepreke za zdravstvenu zaštitu ranjivih skupina nedostatak znanja o zdravstvenom sustavu i njegova razumijevanja, administrativni problemi, nedostatak znanja o sprečavanju bolesti i nepostojanje fizičkog pristupa uslugama;

1.  poziva Komisiju da od država članica traži dostavljanje informacija o mjerama štednje koje se provode i provođenje procjena o njihovim socijalnim posljedicama te da u preporuke za pojedine države uključi preporuke koje se odnose na srednjoročne i dugoročne socijalne i ekonomske posljedice tih mjera; poziva Komisiju da izrađuje redovite sažetke izvješća o tim procjenama i da ih dostavlja Parlamentu; traži da se Europski semestar ne usredotočuje samo na financijsku održivost sustava socijalnog osiguranja nego da se uzmu u obzir i mogući utjecaji na dostupnost i kvalitetu usluga skrbi;

2.  poziva Komisiju i države članice da ohrabruju i promiču socijalna ulaganja u socijalne usluge kao što su zdravstveni i socijalni sektor te sektor skrbi, sektori koji su nužni u pogledu demografskih promjena i socijalnih posljedica krize te u kojima postoji velik potencijal za stvaranje radnih mjesta;

3.  uvjeren je da bi se u okviru nužnih reformi trebalo pozabaviti kvalitetom i učinkovitošću zdravstvene zaštite, da bi trebalo poboljšati pristup pravim uslugama skrbi u pravo vrijeme i na pravom mjestu te čuvati zdravlje ljudi i u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sprečavanje općih komplikacija koje se mogu izbjeći tijekom bolesti;

4.  podsjeća da su se države članice dogovorile da će prihvatiti pristup kojim se obilježava prelazak s kurativnih mjera kojima se liječe simptomi isključenosti i lošeg zdravlja na preventivne mjere „kao strategiju za poboljšanje kvalitete života i smanjivanje tereta kroničnih bolesti, slabosti i invaliditeta”(24); u tom pogledu naglašava dugoročne troškove nepoduzimanja mjera;

5.  smatra da je ostavljanje ranjivih pojedinaca bez pristupa zdravstvenoj zaštiti ili uslugama skrbi pogrešna politika budući da to može imati dugoročan negativan utjecaj na troškove zdravstvene zaštite te na zdravlje pojedinaca i javno zdravlje;

6.  smatra da mnoge kratkoročne mjere za smanjivanje troškova koje se trenutno provode, kao što je uvođenje unaprijed plativih naknada za zdravstvenu zaštitu, viši izravni gotovinski troškovi ili isključivanje ranjivih skupina iz pristupa skrbi, nisu u cijelosti procijenjene u pogledu njihovih širih socijalnih i ekonomskih posljedica ili mogućih diskriminacijskih učinaka i dugoročnih posljedica, uključujući opasnosti za javno zdravlje i moguće posljedice koje se odnose na životni vijek; naglašava činjenicu da takve mjere imaju nesrazmjeran negativan utjecaj na ranjive skupine;

7.  smatra da je žalosno to što socijalna stigma povezana s nekim bolestima odvraća pojedince od traženja nužne skrbi, što također može dovesti do neliječenja npr. prenosivih bolesti, a to predstavlja rizik za javno zdravlje;

8.  izražava žaljenje zbog nesrazmjernog utjecaja praksi uhićenja i obveze prijavljivanja država članica povezanih s provedbom zakona o imigraciji na mogućnost migranata bez dokumenata da dobiju liječničku pomoć(25);

9.  prepoznaje da postoji bliska povezanost niza ranjivosti, iskustva institucionalne skrbi, nepostojanja pristupa kvalitetnoj skrbi u zajednici i beskućništva koje je njihov rezultat; podsjeća na to da zdravstvene usluge i usluge skrbi mogu imati važnu ulogu u sprečavanju i rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti, uključujući ekstremne oblike kao što je beskućništvo; naglašava da su skupine koje obilježava nekoliko faktora ranjivosti, kao što su Romi, osobe bez valjane dozvole boravka ili beskućnici, izložene čak i većem riziku od izostavljanja iz programa sprečavanja rizika, liječničkih pregleda i liječenja;

10.  upozorava na dugotrajne negativne učinke rezanja sredstava za preventivne mjere za skrb u kriznim vremenima; smatra da bi preventivne mjere, ako ih treba smanjiti, trebale barem biti vraćene na prethodnu razinu kako bi se sačuvao kontinuitet i kako se ne bi uništila infrastruktura; naglašava da gospodarska i financijska kriza i takozvane politike štednje nametnute nekim državama članicama ne bi trebale biti uzrok neinvestiranja u nacionalne zdravstvene usluge, s obzirom na njihovu važnost i temeljni značaj, već nasuprot, da bi napori trebali biti usmjereni na objedinjavanje tih usluga kako bi se ispunile potrebe društva, posebno njegovih najranjivijih skupina;

11.  smatra da se mjerama štednje ni pod kojim uvjetima ne bi smjelo lišti građane pristupa osnovnim socijalnim i zdravstvenim uslugama ili inovacijama i kvaliteti u pružanju socijalnih usluga te da se ne bi smjelo unazaditi pozitivna kretanja u razvoju politike;

12.  poziva države članice da promiču zapošljavanje u uslugama socijalne skrbi i da rade na većoj privlačnosti sektora kao ostvarive mogućnosti karijere za mlade osobe;

13.  naglašava da je u porastu broj građana EU-a koji žive u državi EU-a različitoj od njihove i koji nemaju zdravstveno osiguranje, iz razloga kao što su nezaposlenost ili činjenica da više nemaju dozvolu boravka; naglašava činjenicu da građani EU-a koji su pokriveni zdravstvenim osiguranjem u drugoj državi EU-a često imaju teškoće u pristupu usluzi jer trebaju platiti unaprijed;

14.  zabrinut je da su osobe s invaliditetom širom EU-a nerazmjerno zahvaćene rezovima u javnoj potrošnji što rezultira gubitkom usluga potpore koje im omogućavaju da samostalno žive u zajednici;

15.  smatra da to vodi povećanju broja osoba koje dugotrajno žive u ustanovama i daljnjoj socijalnoj isključenosti osoba s invaliditetom u EU-u što je izravno kršenje obveza EU-a prema Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom i Europske strategije za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.;

16.  naglašava da skrb namijenjena osobama s invaliditetom treba biti pružena na dostupan način, ne samo u pogledu infrastrukture, nego i u pogledu komunikacije koja je posebno važna u slučaju osoba s intelektualnim teškoćama (teškoće u učenju); naglašava potrebu za poticanjem izobrazbe osoba koje pružaju skrb i liječnika opće prakse kako bi na dostupan način pružili skrb;

17.  smatra da rezovi u uslugama skrbi i potpore za mlade osobe i druge ranjive skupine ugrožavaju postojeće politike EU-a o aktivnom uključivanju; naglašava da visoke stope nezaposlenih mladih osoba stvaraju dodatni pritisak na sve vrste socijalnih usluga i da bi mogla pomoći ciljana akcija;

18.  primjećuje da se, zbog rasta nezaposlenosti i dugotrajne nezaposlenosti uslijed krize, velikom dijelu naših sugrađana, dugotrajno nezaposlenih i osoba koje uzdržavaju, uskraćuje pristup sustavu javnog zdravstva, socijalnog osiguranja i zdravstvene zaštite; poziva države članice, posebno one s najvišim stopama nezaposlenosti, da se učinkovito i brzo pozabave tim glavnim problemom tako da donesu potrebne mjere:

19.  pozdravlja preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje ciklusa prikraćenostiˮ; prepoznaje važnost i troškovnu učinkovitost ulaganja u djecu u ranoj dobi, u pogledu razvijanja njihovog punog potencijala; prepoznaje da je ulaganje u visoko kvalitetne socijalne usluge od iznimne važnosti za razvoj odgovarajućih i učinkovitih usluga zaštite djece i za stvaranje sveobuhvatnih strategija prevencije; ponovno podsjeća na važnost donošenja perspektive za životni ciklus i promidžbe zdravlja, prevencije i rane dijagnoze; naglašava da je nedavna pandemija ospica pokazala važnost besplatnog cijepljenja djece za javno zdravstvo;

20.  prepoznaje golem socijani i gospodarski doprinos članova obitelji koji su njegovatelj i dobrovoljci (neslužbena skrb), te povećane odgovornosti koju su dobili zbog smanjenja usluga ili povećanja njihovih troškova; smatra da mjere štednje ne bi smjele voditi daljnjem preopterećenju neslužbenih njegovatelja; naglašava važnost priznavanja strukovnog znanja njegovatelja i jamstva za visokokvalitetni rad; poziva na prikladnu potporu i pomoć članovima obitelji koji su njegovatelji u pogledu usklađivanja skrbi i karijere te smatra da se vrijeme provedeno kao njegovatelj mora uračunati u pravo na mirovinu; naglašava da se naviše skrbi u EU-u pruža na neslužbenoj osnovi, tj. da je pružaju članovi obitelji i dobrobvoljci, te poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da povise vrijednost tog doprinosa i financijsku naknadu za njega;

21.  prepoznaje da je sve više žena uključeno u plaćeni posao (iako zarađuju 18 % manje od muškaraca), a istovremeno su žene još relativno često njegovateljice (78 % svih pružatelja skrbi su žene), i da to dovodi u pitanje zadovoljavajuću ravnotežu između posla i privatnog života; vjeruje da su općenito mogućnosti fleksibilnog rada važne za pomoć osobama da usklade rad i skrb; zabrinut je zbog negativnog učinka smanjenja usluga ili povećanja njihovih troškova na razinu nezaposelnosti među ženama, ravnotežu između posla i privatnog života, jednakost spolova i zdravo starenje;

22.  podsjeća da je EU u sektoru skrbi prepoznala područje mogućeg rasta zaposlenosti, a da je Parlament prepoznao potrebu za boljim plaćanjem i izobrazbom kako bi ga učinio privlačnijim pri izboru zvanja i poboljšao kvalitetu usluge; ukazuje na manjak radnika u dijelovima zdravstvenog sektora i sektora pružanja skrbi, te poziva države članice da među mladim osobama promiču izobrazbu za pružanje skrbi i mjere izobrazbe koje njegovateljima i pružateljima usluga mogu pomoći da bolje razumiju potrebe primatelja skrbi;

23.  naglašava sve veću važnost mobilnog pružanja usluga kako bi usluge ponudili onima koji ih trebaju, i u urbanim i u ruralnim područjima;

24.  naglašava dragocjen doprinos dobrovoljaca za skrb starijih osoba kojima je ona potrebna i, po potrebi, pojedinaca koji žive sami;

25.  cijeni činjenicu da je Europsko inovacijsko partnerstvo za aktivno i zdravo starenje izabrano za suočavanje s izazovima koji su rezultat demografskog starenja; to uključuje cilj povećanja zdravog životnog vijeka građana EU-a za dvije godine do 2020.; u Europi će također nastojati pobijediti na tri razine i to:

26.  prepoznaje rad trećeg sektora i dobrovoljnih organizacija, no smatra da to ne bi smjelo zamijeniti odgovornost države za pružanje visoko kvalitetnih, učinkovitih, pouzdanih i dostupnih usluga kojima svi imaju pristup kao javnom dobru, uz financijsku potporu iz javnih sredstava;

27.  ističe Europski okvir za kvalitetu dugotrajne skrbi kojim se utvrđuju načela i smjernice za dostojanstvo i zdravlje starijih osoba kojima treba skrb i objavljen je kao dio projekta Komisije naslovljenog WeDO(26);

28.  poziva države članice da poboljšaju zdravstvenu pismenost i osiguraju ranjivim grupama koje često nailaze na teškoće u pristupu uslugama koje trebaju odgovarajuće informacije o dostupnim uslugama; jednako je važno uključiti primatelje skrbi i njegovatelje u postupak donošenja odluka koje na njih utječu;

Preporuke

29.  poziva Komisiju da pribavi usporedive i aktualne podatke o pristupu skrbi u obliku temeljne analize;

30.  poziva Komisiju i države članice da, u suradnji sa svim relevantnim zainteresiranim subjektima, nadziru razmjere i da se u nacionalnim planovima za reforme bave državnim politikama koje su u suprotnosti s ciljem smanjenja siromaštva do 2020.; poziva države članice da se posebno usredotoče na najranjivije skupine, da uklone prepreke za pristup, povećaju i ojačaju njihovu uporabu i poboljšaju preventivne mjere u ranom stadiju kako bi se vratile na pristup temeljen na pravima i spriječile dugotrajnu štetu i troškove koji proizlaze iz nedjelovanja;

31.  poziva Komisiju, socijalne partnere i države članice da djeluju na temelju rezultata analize jakih strana i slabosti inicijative „2012. – Europska godina aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti;

32.  poziva države članice da surađuju u pronalaženju načina za provedbu maksimalnog broja programa radi poboljšanja zdravstvenih standarda među najranjivijim skupinama, posebno djecom i mladim osobama, u kontekstu mobilnosti, što je priznato kao temeljno pravo u EU-u;

33.  poziva Komisiju da ispita napetosti koje mogu nastati između prava na socijalnu zaštitu prema Uredbi (EZ) br. 883/2004(27) i primjene Direktive 2004/38/EZ(28) kako bi se preporučila bilo koja promjena koja je možda potrebna za smanjenje jaza u području koje pokrivaju;

34.  poziva Komisiju i sve države članice da utvrde prioritete, smanje jaz između muškaraca i žena, da ženama osiguraju učinkovit pristup zdravstvenim uslugama i planiranju obitelji, te da obrate posebnu pozornost drugim ranjivim skupinama i skupinama u nepovoljnijem položaju, kojima treba socijalna i zdravstvena zaštita;

35.  poziva Komisiju da u sporazume s državama koje primaju financijsku pomoć uključi jamstva za zaštitu skrbi i socijalnih usluga te sustava socijalne zaštite; poziva Komisiju i države članice da razviju uporabu novih tehnologija kao što je telemedicina kako bi se olakšao pristup skrbi;

36.  poziva Komisiju da promiče jednak pristup ranom obrazovanju djece i skrbi za njih, te osigura adekvatnu financijsku poptoru za te usluge;

37.  poziva države članice da za djecu s invaliditetom osiguraju usluge u zajednici;

38.  poziva države članice da utvrde i uklone smetnje i prepreke povezane s pristupom osoba s invaliditetom javnom prijevozu, uslugama i informacijama;

39.  poziva Komisiju i države članice da utvrde prioritete radi smanjenja jaza i osiguraju učinkovit pristup ranjivih grupa uključujući i siromašne žene, migrante i Rome zdravstvenim uslugama u području socijalne i zdravstvene zaštite, tako da osiguraju pristupačnost, dostupnost i kvalitetu zdravstvene zaštite, učinkovitu i djelotvornu organizaciju te adekvatno financiranje u svim geografskim područjima;

40.  poziva države članice da donesu mjere za promidžbu zdravlja i prevenciju bolesti tako da se jamči besplatna, univerzalna i kvalitetna zdravstvena zaštita za skupine u najnepovoljnijem položaju, pri čemu bi se posebna pozornost posvetila osiguranju primarne zdravstvene zaštite, preventivne medicine i pristupa dijagnozi, liječenju i rehabilitaciji; poziva da se osiguraju sredstva potrebna za borbu protiv glavnih problema u javnom zdravstvu s kojima se suočavaju žene te da se jamči pravo na spolno i reproduktivno zdravlje, zdravstvene usluge za žene koje su žrtve nasilja, te pravo na zdravstvenu zaštitu za malu djecu;

41.  poziva države članice da, u suradnji s Komisijom, temeljitije razmisle o vezi između fizičkog i mentalnog zdravlja na jednoj strani te nezaposlenosti i nesigurnosti zaposlenja na drugoj, što je tijekom krize otkriveno kao glavna pojava, kako bi se ispravno planiralo sprječavanje i rješavanje štetnih posljedica te vrste;

42.  strogo preporuča da države članice ojačaju svoje zdravstvene usluge povezane s prevencijom i primarnom zaštitom te se pri tom usredotoče na poboljšanje zdravlja žena i njihovog pristupa skrbi, posebno žena koje žive u područjima udaljenim od urbanih središta, te na mjere za skupine u najnepovoljnijem položaju – djeci i mladima, starijima, osobama s invaliditetom, nezaposlenima i beskućnicima – i svima jamče pravo na redovne zdravstvene preglede;

43.  poziva Komisiju i države članice da kao prioritet u području javnog zdravstva u europkske i nacionalne strategije za javno zdravstvo uključe majčinstvo i neonatlanu skrb, posebno u slučaju prerano rođene djece;

44.  poziva Komisiju i države članice da organiziraju potrebno obrazovanje i stalne tečajeve usavršavanja za sve stručne zdravstvene djelatnike koji rade u odjelima skrbi prije začeća, u rodilištima te odjelima neonatalne skrbi s ciljem sprečavanja preranog rođenja i smanjenja broja kroničnih bolesti od kojih obolijevaju prerano rođena djeca;

45.  poziva države članice da osiguraju primjerenu pomoć ženama tijekom i nakon trudnoće i dojenja, tako da im po potrebi pruže bespatne usluge skrbi/savjetovanja i odgovarajuću prehranu, posebno onima kojima zbog nedavne gospodarske krize prijeti siromaštvo i socijalna isključenost;

46.  poziva države članice da razviju primjerene strukture kojima bi ljudima omogućili zdravstveno-socijalne obilaske, da bi dobili bolji uvid u uvjete života najsiromašnijih;

47.  poziva države članice da osiguraju dostupne i jasne informacije o pravima migranata na svim relevantnim jezicima, uključujući romski;

48.  poziva države članice da poduzmu akcije protiv zločina iz mržnje i promiču politike protiv diskriminacije, tako da po potrebi jačaju nacionalna tijela za borbu protiv diskriminacije i promiču izobrazbu pri tijelima vlasti;

49.   poziva države članice da provedu članak 19. UFEU-a i donesu direktivu o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili vjerovanje, invalidnost, dob ili spolnu orjentaciju kako bi zabranile diskriminaciju koja se temelji na vjeri ili vjerovanju, invalidnosti, dobi ili spolnoj orjentaciji(29) te da pretvore u stvarnost načelo jednakog postupanja u područjima socijalne zaštite, uključujući socijalno osiguranje i zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, pristup robi i uslugama, te obskrbu tom robom i uslugama, koje su javnosti dostupne na tržištu, uključujući stanovanje;

50.  poziva države članice da provedu procjene učinka kako bi osigurale da su poduzete mjere koje mogu imati učinak na najranjivije u skladu s načelima utvrđenim u Povelji europske unije o temeljim pravima i u skladu s Direktivom 2000/43/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(30);

51.  poziva države članice da sprječavaju beskućništvo, da osiguraju potrebnu skrb beskućnicima te da ne kriminaliziraju beskućništvo u nacionalnom zakonodavstvu;

52.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju, da su sve politike i programi financiranja namjenjeni potpori socijalnih inovacija i/ili uslugama skrbi, usredotočeni na one usluge, koje najbolje ispunjavaju socijalne potrebe i poboljšavaju kvalitetu života, i da su oblikovani u tijesnoj suradnji s organizacijama koje štite ranjive skupine i predstavljaju ih;

53.  upozorava na opseg inicijative Parlamenta za socijalno poduzetništvo i naglašava važnost socijalnog gospodarstva koje zajedno sa socijalnim poduzetnišvom može učinkovito ojačati brzo rastuće područje zdravstva i socijalne skrbi;

54.  poziva Komisiju i Vijeće da surađuju s Parlamentom kako bi utvrdili dodatna financijska sredstva za programe namijenjene ranjivim skupinama; poziva Komisiju da poduzme sve raspoložive mjere kako bi osigurala punu uporabu Europskog socijalnog fonda, Fonda za europsku pomoć najugroženijima i drugih relevantnih instrumenata za potrebe osoba koje su ranjive ili im prijeti isključenost te maksimalnu raspodjelu sredstava iz tih fondova, da podupre napore država članica kako bi ostvarile ciljeve strategije Europa 2020. i promicale inovacije i kvalitetu u sektorima zdravstva i skrbi; naglašava važnost povezanih instrumenata financiranja kao što su Program EU-a za socijalne promjene i inovacije i Europski fond za socijalno poduzetništvo;

55.  poziva Komisiju da oblikuje paket ciljeva i subjektivnih pokazatelja za mjerenje i redovito objavljivanje materijalnih i nematerijalnih komponenti zdravlja, uključujući socijalne pokazatelje, kako bi dopunila pokazatelje europskog i nacionalnog BDP-a te pokazatelje nezaposlenosti čime bi se mjerio socijalni napredak, a ne samo gospodarski razvoj;

56.  poziva Komisiju i države članice da izrijekom priznaju neprocjenjiv doprinos neslužbenih njegovatelja; poziva države članice da uspostave i zadrže ciljane mjere potpore za sektor njegovatelja i dobrovoljaca, kako bi se osigurale osobnije, kvalitetnije i troškovno učinkovitije mjere, tj. mjere kojima se omogućava usklađivanje posla i obiteljskog života, olakšava bolja suradnja i koordinacija među službenim i neslužbenim pružateljima skrbi te osiguravaju odgovarajuće politike socijalnog osiguranja i izobrazbe za njegovatelje; poziva Komisiju i države članice da oblikuju skladan okvir za sve vrste dopusta radi pružanja skrbi; poziva Komisiju da predloži direktivu o dopustu njegovatelja, u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u Ugovorima;

57.  poziva države članice da utvrde detaljne i lako razumljive informacije o pravu na skrb na relevantnom jeziku u relevantnim oblicima te da omoguće njihovu široku dosupnost;

58.  poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da sastave jasne definicije stručnih profila u sektoru skrbi kojima će se omogućiti precizno razgraničenje prava i dužnosti;

59.  poziva države člance da uključe sve potencijalne aktere na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, uključujući socijalne partnere, u inicijative o prevenciji te zdravstvenim i socijalnim uslugama;

60.  poziva države članice da promiču programe izobrazbe koje zahtijeva sektor skrbi i potpore te da ponudi potporu onima koji bi se na tom području obrazovali;

61.  poziva Komisiju da promiče kampanju s ciljem zapošljavanja mladih ljudi i poboljšanja javne slike sektora skrbi kao poslodavca;

62.  poziva na poštovanje radnih prava svih djelatnika u sektoru skrbi, uključujući pravo na dostojan prihod i dostojne uvjete te pravo na pristupanje i formiranje sindikata s pravom kolektivnog pregovaranja;

63.  poziva države članice da podupru nacionalne, regionalne i lokalne vlasti pri osnivanju održivih shema financiranja usluga skrbi te pri stvaranju programa osposobljavanja i prekvalifikacije djelatnika uz pomoć financiranja Europskog socijalnog fonda;

64.  poziva socijalne partnere da razviju formalni socijalni dijalog o sektoru skrbi;

o
o   o

65.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

(1) SL L 180, 19.7.2000., str. 22. (2) SL L 210, 31.7.2006., str. 12. (3) SL C 9 E, 15.1.2010., str. 11. (4) SL C 212 E, 5.8.2010., str. 23. (5) SL C 76 E, 25.3.2013., str. 16. (6) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 57. (7) SL C236 E, 12.8.2011., str. 79. (8) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 29. (9) SL C70 E, 8.3.2012., str. 19. (10) SL C33 E, 5.2.2013., str. 188. (11) SL C199 E, 7.7.2012., str. 112. (12) SL C199 E, 7.7.2012., str. 25. (13) SL C51 E, 22.2.2013., str. 101. (14) SL C131 E, 8.5.2013., str. 9. (15) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0053. (16) SL C 259 E, 29.10.2009., str. 19. (17) SL C 169 E, 15.6.2012., str. 139 (18) FRA: „Migranti u nezakonitom položaju: pristup zdravstvenoj skrbi u deset država članica Europske unije”, listopad 2011. - http://fra.europa.eu/en/publication/2012/migrants-irregular-situation-access-healthcare-10-european-union-member-states (19) Eurofound (2012), Treći europski pregled kvalitete života – kvaliteta života u Europi: posljedice krize, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg - http://www.eurofound.europa.eu/publications/htmlfiles/ef1264.htm (20) Eurofound (2012.), Službe za savjetovanje o otplati dugova kućanstava u Europskoj uniji, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg - http://www.eurofound.europa.eu/publications/htmlfiles/ef1189.htm (21) Eurofound (2012.), Životni uvjeti Roma: ispodprosječno stanovanje i zdravlje, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg - http://www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2012/02/en/1/EF1202EN.pdf (22) Eurofound (2012.), Aktivno uključivanje mladih s invaliditetom ili zdravstvenim problemima, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg -http://www.eurofound.europa.eu/areas/socialcohesion/illnessdisabilityyoung.htm (23) Vidi, na primjer, članak 5. Španjolske kraljevske uredbe br. 16/2012 od 20. travnja 2012. koja je stupila na snagu 28. prosinca 2012. Dostupno na: http://noticias.juridicas.com/base_datos/Admin/rdl16-2012.html#a5. (24) Zaključci Vijeća o zdravom i dostojanstvenom starenju, 2980. sastanak Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i zaštitu potrošača, studeni 2009. (25) U smjernicama FRA naslovljenima „Uhićenje migranata u nezakonitom položaju – pitanja temeljnih prava” državama članicama predlažu se ključna načela o praksi otkrivanja i prijavljivanja u zdravstvenim ustanovama i njihovoj blizini: http://fra.europa.eu/sites/default/files/document-on-apprehensions_1.pdf (26) WeDO, projekt koji podupire Europska komisija (2010. – 2012.), vodila je upravljačka skupina sastavljena od 18 partnerskih organizacija u 12 država članica. Zajednički interes svih partnerskih organizacija bio je i ostao poboljšanje kvalitete života starijih osoba kojima je potrebna skrb. (27) SL L 166, 30.4.2004., str. 1. (28) SL L 158, 30.4.2004., str. 77. (29) COM(2008) 0426. (30) SL L 180, 19.7.2000., str.22.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o hibridnoj televiziji (2012/2300(INI))

P7_TA(2013)0329 A7-0212/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 10. stavak 1. Europske konvencije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Protokol o sustavu javne radiodifuzije u državama članicama u prilogu Ugovoru iz Amsterdama, kojim se izmjenjuje Ugovor o Europskoj uniji, Ugovori o osnivanju Europskih zajednica i određeni povezani akti,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti i promicanju različitosti kulturnih izričaja koju je usvojila Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) 20. listopada 2005.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju pojedinih odredaba, utvrđenih zakonima, propisima ili administrativnim mjerama država članica, koje se odnose na pružanje audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva)(2) izmijenjenu Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009.(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o osnovnoj usluzi i pravima korisnika u svezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o osnovnoj usluzi)(4) izmijenjenu Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009.(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu mrežama za elektroničku komunikaciju i pripadajućoj opremi i njihovoj međusobnoj povezanosti (Direktiva o pristupu)(6) izmijenjenu Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009.

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o odobravanju mreža i usluga za elektroničku komunikaciju (Direktiva o odobravanju)(7) izmijenjenu Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009.

–  uzimajući u obzir Direktivu 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o pojedinim pravnim aspektima usluga informatičkog društva na unutarnjem tržištu, posebice elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini)(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija(10), posljednji put izmijenjenu Direktivom 2009/136/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009.

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o primjeni pravila o državnim potporama na javne radiodifuzijske usluge(11),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća 98/560/EZ, usvojenu 24. rujna 1998., o razvoju konkurentnosti europske industrije audiovizualnih i informacijskih službi promicanjem nacionalnih okvira namijenjenih za postizanje usporedive i učinkovite razine zaštite maloljetnika i ljudskog dostojanstva(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2010. o Internetu stvari(13),

–  uzimajući u obzir članak 48. i članak 119. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A7-0212/2013),

A.  budući da su televizori izvorno osmišljeni za prijem linearnih televizijskih signala, budući da audiovizualni sadržaji zbog svoje moći sugestije i u digitalnom okruženju privlače znatnu pozornost publike u odnosu na ponudu drugih elektroničkih medija te budući da stoga još uvijek imaju veliku važnost pri stvaranju osobnog i javnog mišljenja;

B.  budući da audiovizualne medijske usluge, koje su u jednakoj mjeri i kulturne usluge i gospodarske usluge, imaju izuzetno važnu ulogu u društvu i demokratskom uređenju kao nositelji identiteta, vrijednosti i stavova te stoga u sve konvergentnijem svijetu i dalje zahtijevaju posebno zakonsko uređenje;

C.  budući da je dugoočekivana konvergencija tehničkih medija postala stvarnost, osobito na području radiodifuzije i interneta, i da europska kulturna i medijska politika te politika mreža moraju prilagoditi regulatorni okvir novim uvjetima i osigurati uspostavljanje i provođenje jedinstvene razine uređenja, kojim bi se obuhvatilo i nove tržišne subjekte iz Europske unije i trećih zemalja;

D.  budući da se internet u posljednjih 25 godina brzo razvijao i da se s pojavom pametnih uređaja mijenjaju navike i način gledanja televizije;

E.  budući da su, s istovremenim porastom upotrebe uređaja povezanih s internetom, tradicionalne usluge i dalje široko popularne;

F.  budući da se linearne i nelinearne audiovizualne usluge i brojne druge komunikacijske usluge već mogu koristiti na jednom te istom zaslonu, te da ih se može kombinirati bez poteškoća i koristiti u isto vrijeme;

G.  budući da će zbog posebne društvene važnosti linearne televizije i medijskih usluga nezavisni regulatorni okvir za medije biti potrebni i u budućnosti jer je ovo jedini način da se u dovoljnoj mjeri ispoštuje ta važna uloga i osigura različitost mišljenja i medija u državama članicama;

H.  budući da je pojava hibridne televizije uzdrmala tradicionalni lanac vrijednosti te je zbog toga nužno osmisliti novu strategiju;

I.  budući da tehnološki napredak neizbježno dovodi do dijelom tek prividne veće autonomije korisnika te da je stoga sve važnije osigurati zaštitu izričitih prava i nepovredivost sadržaja;

J.  budući da je sve više mogućnosti za širenje (interaktivnih) internetskih ponuda koje imaju koristi od mogućnosti dosega televizijskih ponuda, te budući da je sveobuhvatna širokopojasna opskrba preduvjet za povećanje interesa kupaca za hibridne sustave prijema;

K.  budući da se u svjetlu sve veće konvergencije medija koncept „hibridne televizije” tumači na dinamičan, tehnološki neutralan i širokoobuhvatan način kako bi se pokrili svi uređaji, uključujući mobilne telefone, koji omogućavaju pristup linearnim i nelinearnim medijskim sadržajima, OTT uslugama i drugim aplikacijama na jednom te istom uređaju ili zaslonu, povezujući na taj način svijet radiodifuzije sa svijetom interneta;

L.  budući da se u konvergentnom svijetu medija tržišno natjecanje manje vodi radi kapaciteta prijenosa, a više radi pozornosti gledatelja, budući da je zbog sve većeg broja usluga teže doprijeti do korisnika te da su pristup, brzo pronalaženje te popis usluga i preporuke usluga vjerojatno odlučujući za njihov uspjeh;

M.  budući da se trenutačne odredbe Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih odredbi propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama u pogledu pružanja audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) temelje na načelu tehnološke neutralnosti, te budući da još uvijek ne odražavaju tekuće tehničko spajanje te posebno budući da bi stupnjevita direktiva prema kojoj se razlikuju televizijski program (uključujući emitiranje preko interneta i emitiranje uživo preko interneta) i audiovizualne medijske usluge na zahtjev u postojećem obliku mogla izgubiti na značenju; iako su informacijske i komunikacijske usluge koje su drugačije regulirane, kao i one koje ne potpadaju pod područje primjene Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, već pod područje primjene Direktive o elektroničkoj trgovini, ili, u slučaju ponuda van Europe ne potpadaju niti pod jednu od Direktiva o medijima EU-a, dostupne na istom uređaju, što može dovesti do nejednakih uvjeta tržišnog natjecanja i neprihvatljivih razlika u vezi sa zaštitom potrošača te se također postavljaju nova pitanja u vezi s pristupom, načinom obrade i pronalaženjem sadržaja bez obzira na vrstu medija;

N.  budući da će se pružatelji ovih novih usluga izravno natjecati s tradicionalnim akterima na tom području tako što će pribavljati ekskluzivne sadržaje, i na europskom tržištu, i nuditi nove usluge;

O.  budući da regulatorni ciljevi Direktive o audiovizualnim uslugama, osobito osiguravanje i promicanje raznolikosti mišljenja i medija, zaštita ljudskog dostojanstva i zaštita djece, poticanje pružatelja medijskih usluga da jamče dostupnost osobama oštećena vida i sluha, očuvanje poštenog tržišnog natjecanja, kao i uređenje oglašavanja na temelju kvalitete i sadržaja i dalje u načelu imaju važnu društvenu ulogu i regulatorne temelje, ali su istovremeno, zbog metoda korištenja koje omogućavaju hibridni prijemnici, sve očitije i granice učinkovitosti i mogućnost provedbe tih zaštitnih mjera;

P.  budući da se visokokvalitetne usluge hibridne televizije mogu pružati samo ako telekomunikacijski operateri osiguravaju dovoljno brz protok podataka između poslužnika i korisnika;

Q.  budući da spektar mogućnosti koje nude hibridni uređaji dovodi u pitanje temeljna načela Direktive o audiovizualnim uslugama, poput obaveznog odvajanja oglašavanja i programa te pravila o oglašavanju tijekom prikazivanja programa;

R.  budući da samo slučajno postojanje velikog broja ponuda ne znači automatsko osiguranje navedenih regulatornih ciljeva te da je iz toga potrebno ocijeniti je li i dalje potreban poseban regulatorni okvir kako bi se postigli ti ciljevi te bi li se takvim okvirom unaprijed mogle spriječiti pogreške;

S.  budući da hibridna televizija postaje sve ustaljeniji koncept i da bi se konvencionalna televizija i internet mogli sjediniti, baš kao što se dogodilo s mobilnom telefonijom i internetom prije nekoliko godina;

T.  budući da bi trebalo poduprijeti sve mjere usmjerene k prilagodbi tržišta u cilju poticanja stvaranja i inovacije u Europi;

U.  budući da će razvoj hibridnih sustava koji objedinjuju televiziju i internet omogućiti korisnicima da neselektivno pretražuju televizijske kanale i internetski sadržaj, uključujući i stranice s nezakonitom ponudom audiovizualnog sadržaja;

V.  budući da se pokazalo da transparentnost i tržišno nadmetanje ne osiguravaju dovoljnu neutralnost interenta;

W.  budući da načelo zemlje emitiranja iz izvorne Direktive o televiziji bez granica predstavlja prekretnicu za slobodu informiranja i razvoj zajedničkog tržišta usluga, s obzirom na to da su se države članice obvezale na poštovanje minimalne standarde kvalitete te da su uvele načelo zemlje podrijetla u vidu načela države emitiranja;

1.  poziva Komisiju da ocijeni u kojoj je mjeri potrebno revidirati Direktivu o audiovizualnim uslugama te ostale zahtjeve utvrđene u propisima o mrežama i medijima (npr. paket mjera za telekomunikacije) koji se odnose na pravila o mogućnostima pronalaženja i nediskriminirajućem pristupu platformama za pružatelje i tvorce sadržaja, kao i za korisnike i istovremeno proširiti koncept platformi te prilagoditi postojeće instrumente novim uvjetima; budući da bi na taj način trebalo osigurati da potrošači imaju korist od većeg izbora i boljeg pristupa audiovizualnim medijskim uslugama, a da pružatelji sadržaja pak imaju korist od većeg broja mogućnosti distribucije njihova sadržaja, pri čemu ostaju u kontaktu sa svojim korisnicima;

2.  smatra da regulatorne mjere za operatere platformi trebaju biti usmjerene ka tome da se njima osigura nediskriminirajući pristup platformama kako bi se radiotelevizijskim operaterima i ostalim, često manjim operaterima, omogućilo ravnopravno sudjelovanje na tržištu;

3.  poziva Komisiju i države članice da pojam medijske usluge određen člankom 1. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama primijene na takav način da nužnost regulacije koju provode države članice više ovisi o društvenopolitičkim učincima i mogućnosti ponuda, posebno na njihovu važnost za stvaranje mišljenja i za raznolikost mišljenja te na uredničku odgovornost;

4.  poziva Komisiju da razmotri, uzimajući u obzir različito područje primjene medijskih usluga za koje je utvrđena odgovornost uredništva te drugih sadržaja, je li potrebno tj. neophodno strože uređenje televizijskih platformi ili je dovoljna opća zabrana diskriminacije;

5.  poziva Komisiju, u kontekstu moguće revizije Direktive 2010/13/EU ili bilo kojeg budućeg pravnog propisa, da nastavi s naporima u cilju očuvanja slobode tiska;

6.  poziva Komisiju da na temelju rezultata savjetodavnog postupka „Priprema za potpuno konvergirani audiovizualni svijet – rast, stvaranje i vrijednosti‟ zaključi koji su regulatorni mehanizmi u svjetlu konvergentnosti još uvijek potrebni i smisleni, a koji se možda trebaju nanovo razraditi radi stvaranja istih uvjeta tržišnog natjecanja za sve ponuđače sadržaja i usluga, imajući na umu naknadne minimalne uvjete i zadržavanje postojećih sveobuhvatnih regulatornih ciljeva kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje za ponuđače usluga te kako bi se korisniku osigurale najveće moguće prednosti i ravnopravan, potpuno transparentan i nediskriminirajuć izbor kvalitetne i raznolike ponude pri čemu se posebno treba pripaziti da se očuvaju besplatne i javne usluge;

7.  poziva Komisiju da, u slučaju revizije Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, osigura pošteno tržišno natjecanje svim pružateljima sadržaja;

8.  naglašava da će se razvojnom strategijom novih aktera na tržištu povećati broj ponuda koje će se istovremeno odnositi na sadržaje koji su tradicionalno dostupni preko televizijskih programa te na internetsku ponudu;

9.  u tom kontekstu ističe da postoji opasnost od neravnoteže na području tržišnog natjecanja i to u korist novih aktera zbog njihove ekonomske moći i međunarodnog karaktera, a na štetu europskih tradicionalnih aktera.

10.  ističe da bi trebalo razmotriti zadržavanje postupnog regulatornog okvira za medijske usluge, pri čemu se stupnjevanje ne bi trebalo temeljiti na razlikovanju linearnih i nelinearnih usluga, nego bi u prvom redu proizlazilo iz mogućeg učinka pojedine medijske usluge i odgovornosti uredništva za dotičnu uslugu, a državama članicama istovremeno bi trebalo zajamčiti primjerenu slobodu za donošenje takvih odluka;

11.  postavlja pitanje jesu li u okviru sve veće tehničke konvergencije odredbe utvrđene u Komunikaciji Komisije o primjeni pravila o državnim potporama na javne radiodifuzijske usluge, kojima se određuju složeni postupci za ocjenjivanje i analizu audiovizualnih usluga koje pružaju javni radio i televizija i koje nadilaze opseg uobičajenih radiodifuzijskih djelatnosti te su dostupne na novim platformama, i dalje primjerene, posebno s obzirom na to da je korisnicima sve teže odrediti je li radiodifuzijska usluga uobičajena tj. linearna ili je riječ o audiovizualnoj medijskoj usluzi na zahtjev ili o nekoj drugoj vrsti audiovizualne usluge.

12.  poziva Komisiju da prati buduće izazove povezane s hibridnom televizijom, tj. s konkurentnosti unutar sektora, omogućujući veću fleksibilnost kvantitativnih pravila o oglašavanju te da sažme relevantne prednosti i nedostatke.

13.  ističe da u cilju jedinstvene europske zaštite potrošača, djece te mladih i manjina, treba razmotriti kvalitativna ograničenja na području audiovizualnih medijskih usluga te ih za sve oblike širenja sadržaja prilagoditi visokoj razini.

14.  s tim u vezi poziva na zabranu narušavanja ljudskog dostojanstva, zabranu poticanja mržnje, na zaštitu od diskriminacije te na jedinstvenu primjenu slobodnog pristupa za sav medijski sadržaj;

15.  s tim u vezi postavlja pitanje može li se načelo odvajanja oglašavanja i programskog sadržaja primjenjivati za sve vrste medija, odnosno može li se cilj pružanja zaštite na bolji način ostvariti postizanjem prepoznatljivosti oglašavanja i programskog sadržaja te njihova jasnog razlikovanja u svim vrstama medija;

16.  smatra da treba spriječiti uvođenje novih ili nadopunjavanje već postojećih zabrana oglašavanja ili drugih mjera koje zadiru u oglašavanje kao izvor financiranja kako bi se omogućilo korištenje novih modela poslovanja i u sektoru digitalne televizije;

17.  naglašava da je za javni sektor važno da ne ovisi jedino o financijskim sredstvima od oglašavanja kako bi očuvao svoju nezavisnost te poziva države članice da podrže napore usmjerene k osiguravanju financijskih sredstava za dotični sektor;

18.  naglašava da nove strategije oglašavanja u kojima se koriste nove tehnologije kako bi se povećala njihova učinkovitost (snimke zaslona, oblikovanje profila potrošača, strategije višezaslonskog prikazivanja) potiču pitanja o zaštiti potrošača, njihove privatnosti i njihovih osobnih podataka; imajući to u vidu, ističe da postoji potreba za skupom dosljednih pravila koja bi se odnosila na spomenute strategije;

19.  potiče europski audiovizualni sektor na razvoj dosljednih, privlačnih usluga, posebice dostupnih na internetu, kako bi se obogatila ponuda europskih audiovizualnih sadržaja;

20.  poziva Komisiju da provjeri može li se i kako pružateljima sadržaja odobriti dovoljno privilegiran položaj s obzirom na mogućnost pronalaženja na uređajima s primarnim zaslonom, kao što su televizori koje se može spojiti na Internet, kojima države članice dodjeljuje koncesije za javnu namjenu radiodifuzije ili koji doprinose ciljevima od javnog interesa, kao što su osiguravanje pluralizma medija i kulturnih različitosti ili koji se obvezuju da će obavljati zadaće koje doprinose kvaliteti i nezavisnosti izvještavanja te poticanju različitosti mišljenja.

21.  poziva Komisiju i države članice da, kao nadopunu takvim nužnim odredbama, ispitaju u kolikoj je mjeri moguće pomoću promjene medijskih propisa u smjeru sustava poticaja i certificiranja te osnaživanja koregulatornih i samoregulatornih inicijativa na održiv način osigurati navedene regulatorne ciljeve Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, posebno u pogledu zaštite mladih i zaštite ljudskog dostojanstva, te pri tome i dalje jamčiti nužnu fleksibilnost radi slobodnog tržišnog natjecanja za ponuđače medijskih usluga; naglašava da se mogućim mjerama za koregulaciju i samoregulaciju mogu nadopuniti zakonodavne odredbe te da ih treba provoditi i ocjenjivati neovisno nadzorno tijelo;

22.  zato, kako bi spriječio narušavanje konkurentnosti, preporuča upotrebu istih pravila za iste usluge, bez obzira na vrstu medija;

23.  osim toga izražava zabrinutost zbog povećane razine konkurencije koja proizlazi iz prisutnosti međunarodnih aktera na koje se ne odnose europska pravila ni obaveze.

24.  poziva Komisiju da osigura da se tim platformama upravlja uzimajući u obzir tržišne uvjete i opće interese slobodnog tržišnog natjecanja u skladu s potražnjom potrošača na temelju otvorenih, interoperabilnih standarda, te da se spriječi zlouporaba ključnog položaja koji imaju jedan ili više pružatelja usluga;

25.  u tom kontekstu naglašava da je potrebno razmotriti razvoj regulatornog okvira, načine reguliranja hibridne televizije i sustava referenciranja sadržaja;

26.  poziva na uređenje platforme hibridne televizije kojom bi se zajamčio pristup sadržaju koji emitiraju televizijske kuće te njegova cjelovitost, transparentnost za potrošače i primjena osnovnog etičkog kodeksa (kojim su obuhvaćeni npr. zaštita maloljetnika i privatnog života.

27.  poziva Komisiju i države članice da unaprijede medijsku pismenost svih građana EU-a, posebno primjenom inicijativa i usklađenih mjera usmjerenih k boljem razumijevanju linearnih i nelinearnih medijskih usluga;

28.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da će u prvom redu proizvođači uređaja i pružatelji usluga poduzeti mjere u cilju poboljšanja pristupa linearnim i nelinearnim medijskim uslugama za starije ljude i ljude s invaliditetom, pogotovo one s oštećenim sluhom ili vidom;

29.  smatra da bi usluge na platformama i portalima trebale biti interoperabilne kako bi se trećoj strani pružila mogućnost da bez ograničenja proizvodi i stavlja na tržište vlastite aplikacije bez obzira na medij;

30.  poziva Komisiju da na pravno obvezujući način osigura da je u načelu sav sadržaj stavljen na raspolaganje na mrežama i na platformama jednake kvalitete;

31.  poziva Komisiju da provede pravno obvezujuće mjere kako bi osigurala da pružatelji internetskih usluga sve podatkovne pakete obrađuju na isti način prilikom njihova prosljeđivanja od operatera do korisnika, tj. da određenim paketima ne daju prednost primjerice na temelju podrijetla, sadržaja, namjene ili naknade za pruženu uslugu jer bio to bilo u suprotnosti s jamčenjem pristupa k uslugama za sve, propisima o zaštiti podataka, zabranom manipulacije podacima, načelom cjelovitosti sadržaja i uspostavom poštenih uvjeta tržišnog natjecanja;

32.  upozorava na posljedice razlika među sustavima PDV-a na europskoj razini, koje će biti još i veće s dolaskom hibridne televizije;

33.  poziva Komisiju da izradi prijedlog pravnih propisa Unije kojima bi se zajamčila neutralnost interneta;

34.  poziva Komisiju da zakonski zaštiti cjelovitost linearnih i nelinearnih usluga na hibridnim platformama, i da u prvom redu zabrani pružateljima platformi i trećim stranama prekrivanje tih usluga drugim sadržajima ili uslugama ili njihovo širenje dodatnim sadržajem, osim ako za to nisu dobili izričit naputak korisnika ili odobrenje pružatelja sadržaja ako je riječ o sadržaju koji se ne smatra individualnom komunikacijom; ističe da je također potrebno spriječiti neovlašten zadiranje trećih strana u sadržaj ili radiodifuzijske signale pružatelja, kao i neovlašteno dekodiranje, korištenje ili širenje.

35.  poziva Komisiju da razmotri donošenje mjera kojima će se u obzir uzeti rizik upućivanja na neodobrene internetske stranice na portalima i internetskim pretražnicima.

36.  poziva Komisiju da osigura da se razina zaštite audiovizualnih medijskih usluga uspostavljena posebnim regulatornim zahtjevima Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama ne dovede u pitanje neovlaštenim odobravanjem pristupa k drugim platformama;

37.  poziva Komisiju da osigura da aplikacije nikada ne počinju s radom automatski prilikom pristupa portalu, nego da ih uvijek pokreće korisnik, da se korisnik na prethodno korištenu uslugu vraća jednostavno tj. pritiskom na jednu tipku (npr. funkcija crvene tipke), što se korisnicima mora jasno objasniti, te da se nakon izlaska iz aplikacije mora ponovno prikazati prethodno korištena usluga u punoj audiovizualnoj kvaliteti;

38.  poziva Komisiju da osigura da pružatelj sadržaja može pravno djelovati protiv aplikacija na hibridnim platformama koje omogućuju ili potiču neovlašteno širenje sadržaja koji je pružatelj sadržaja stavio na raspolaganje;

39.  poziva Komisiju da, gdje je to primjereno zbog zaštite autorskih prava, radi na uspostavljanju jednostavnih sustava za jamčenje prava koji bi omogućili prikazivanje potpunih i neizmijenjenih nelinearnih usluga, koje su pružatelji usluga stavili na raspolaganje, na trećim platformama;

40.  poziva Komisiju da osigura da se anonimno korištenje televizijskih i internetskih usluga uporabom hibridnih prijamnika, koji se prodaju u Europskoj uniji ili su onmo uvezeni, u načelu jamči i da je u potpunosti sukladno s pravilima EU-a o privatnosti i zaštiti podataka;

41.  poziva Komisiju da audiovizualne medijske usluge zbog njihove dvojake prirode i društvene važnosti isključi iz mjera liberalizacije koje su usvojene u sklopu međunarodnih sporazuma o trgovini te da istovremeno osigura da se koncept „audiovizualne medijske usluge” razvija na način da se u njemu ogledaju trenutačni procesi digitalizacije i konvergencije medija;

42.  poziva Komisiju da osigura da buduće usluge hibridne televizije podliježu postojećim zakonima o zaštiti djece, o zabrani određenih vrsta oglašavanja zbog zdravstvenih razloga, o zabrani poticanja rasne mržnje, o odvajanju vijesti i oglašavanja, o transparentnosti vlasništva, o privatnosti itd. jer su ta pravila postala dio pravne stečevine te ih se ne može zaobići pod izgovorom tehnološkog napretka; u prvom redu poziva na to da se pružatelje usluga i pružatelje opreme za hibridnu televiziju obavijesti o tome da se primjenjuje zakon države u kojoj pružaju uslugu tj. opremu, a ne države u kojoj je sjedište poduzeća;

43.  poziva države članice da tijekom pregovora o višegodišnjem financijskom okviru ponovno razmotre smanjivanje sredstava Opće uprave za komunikacijske mreže, sadržaj i tehnologiju (DG Connect, CNECT) s prvotno predložene 9,2 milijarde na 1 milijardu EUR kako bi se osigurala sredstva za daljnji razvoj telekomunikacijske infrastrukture;

44.  poziva Komisiju da obrati pozornost na važna pitanja na području zaštite gledatelja i slušatelja, kao što je zaštita maloljetnika, te vjeruje da bi vodiči za interaktivnu digitalnu televiziju mogli poslužiti kao platforma za rješavanje tih pitanja;

45.  izražava žaljenje zbog činjenice da i dalje postoje područja u Europi s ograničenom internetskom infrastrukturom te podsjeća Komisiju da je važno da potrošači imaju pristup brzom interenetu kako bi se mogao iskoristiti potencijal hibridne televizije;

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te the governments and parliaments of the Member States.

(1) SL L 95 od 15. 4. 2010., str. 1. (2) SL L 108, 24. 4. 2002., str. 33. (3) SL L 337, 18. 12. 2009., str. 37. (4) SL L 108, 24. 4. 2002., str. 51. (5) SL L 337, 18. 12. 2009., str. 11. (6) SL L 108, 24.4. 2002., str. 7. (7) SL L 108, 24. 04. 2002., str. 21. (8) SL L 204, 21. 7. 1998., str.37. (9) SL L 178, 17. 7. 2000., str.1. (10) SL L 201, 31. 7. 2002., str.37. (11) SL C 257, 27. 10. 2009., str. 1. (12) SL L 270, 7. 10. 1998., str.48. (13) SL C 236 E, 12. 8. 2011., str. 24.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o Stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2013 Europske unije za financijsku godinu 2013., Dio III. – Komisija (11607/2013 – C7-0199/2013 – 2013/2054(BUD))

P7_TA(2013)0330 A7-0246/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002 Vijeća(1),

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2013., konačno donesen 12. prosinca 2012.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 17. svibnja 2006. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju(3), (u daljnjem tekstu „MIS od 17. svibnja 2006.”), a posebno njegovu točku 29.,

–  uzimajući u obzir prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006. o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju s obzirom na višegodišnji financijski okvir, kako bi se uzele u obzir potrebe za rashodima koje proizlaze iz pristupanja Hrvatske Europskoj uniji (COM(2013)0157),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 1/2013 Europske unije za financijsku godinu 2013., koji je Komisija usvojila 18. ožujka 2013. ((COM(2013)0156),

–  uzimajući u obzir Stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2013 koje je Vijeće usvojilo 26. lipnja 2013. (11607/2013 – C7‑0199/2013),

–  uzimajući u obzir članke 75.b i 75.e svojeg Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0246/2013),

A.  budući da je cilj Nacrta izmjene proračuna br. 1/2013 uključiti odobrena sredstva za preuzete obveze i odobrena sredstva za plaćanja potrebna za pokrivanje rashoda povezanih s pristupanjem Hrvatske Uniji 1. srpnja 2013. u Proračun za 2013.;

B.  budući da je usporedno Komisija u skladu s točkom 29. MIS-a od 17. svibnja 2006. predala prijedlog prilagodbe višegodišnjeg financijskog okvira radi izlaženja u susret tim promjenama;

C.  budući da predloženo povećanje od 655,1 milijuna EUR u obvezama i 374 milijuna EUR u plaćanjima odražava financijski paket dogovoren na pristupnoj konferenciji od 30. lipnja 2011. kojim se isključuje glava 5. jer su administrativni rashodi vezani uz pristupanje Hrvatske već uključeni u proračun za 2013.;

1.  uzima u obzir nacrt izmjene proračuna br. 1/2013 koji je podnijela Komisija i stajalište Vijeća o njemu;

2.  naglašava da je taj Nacrt proračuna isključivo tehničke prirode i posljedica jednoglasnog dogovora o Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji kao 28. države članice Unije; naglašava da je iz tog razloga taj Nacrt proračuna bio odvojen od tekuće međuinstitucionalne političke debate o načinu kako riješiti pitanje nenamirenih plaćanja iz 2012. i iz pregovora o Nacrtu izmjene proračuna br. 2/2013;

3.  podsjeća da u skladu s točkom 29. MIS-a od 17. svibnja 2006. sredstva za financiranje te Izmjene proračuna treba pokriti prilagodbom financijskog okvira, posebno revizijom gornjih granica za 2013. za obveze i plaćanja;

4.  ponavlja svoje stajalište da se osmotjedno razdoblje predviđeno Ugovorom o funkcioniranju Europske unije za obavještavanje nacionalnih parlamenata o svakom nacrtu zakonodavnog akta ne primjenjuje na proračunska pitanja; stoga žali zbog toga što je Vijeće, unatoč vrlo uskom vremenskom okviru za stupanje na snagu ove Izmjene proračuna, ipak dopustilo da ovo razdoblje istekne prije nego je usvojilo svoje stajalište, skraćujući time vrijeme za usvajanje u Parlamentu, kako je određeno Ugovorom;

5.  žali nadalje zbog poteškoća uz koje je Vijeće, i to nakon što je istekao rok od osam tjedana, postiglo dogovor o ovoj Izmjeni proračuna, što je dovelo do kašnjenja u dostupnosti financijskih sredstava za Hrvatsku od 1. srpnja 2013.; nada se da to neće postati zabrinjavajući presedan za daljnja proširenja;

6.  pozdravlja činjenicu da se Vijeće na kraju uspjelo dogovoriti o reviziji gornjih granica za 2013. za zatražena plaćanja u iznosu od 374 milijuna EUR; smatra da je, s obzirom na ograničen iznos o kojem je riječ i trenutni manjak u odobrenim sredstvima za plaćanja u proračunu za 2013., ovo pravi način da se ispuni obveza koju su države članice preuzele pri potpisivanju Ugovora o pristupanju te da se poštuju ​​odredbe točke 29. MIS-a od 17. svibnja 2006.;

7.  ne odobrava, međutim, činjenicu da je s obzirom na izmjenu u obvezama Vijeće odlučilo zanemariti političku važnost usvajanja prijedloga Komisije kao takvog, birajući umjesto toga prebijanje potrebnih odobrenih sredstava; smatra da je to stajalište u suprotnosti s duhom jednoglasne odluke donesene pri potpisivanju Ugovora o pristupanju, kao i s MIS-om od 17. svibnja 2006.; ističe da takva odluka šalje pogrešan politički signal ne samo Hrvatskoj, već i drugim državama kandidatkinjama; naglašava da je ta odluka prihvaćena samo zato što se odnosi na posljednjih šest mjeseci tekućeg VFO-a (2007.-2013.); ističe da to ne bi trebalo predstavljati presedan za buduća proširenja koja bi mogla nastupiti unutar idućeg VFO-a (2014.-2020.);

8.  žali što je glava 5. određena kao glavni izvor za prebijanje obveza jer bi to moglo dovesti do nedostatka potrebnih sredstava za pokrivanje osporavanih prilagodbi plaća ako Sud odluku donese još u 2013. godini;

9.  unatoč tome, uzimajući u obzir političku važnost i pravnu hitnost potrebnog financiranja za Hrvatsku, odlučuje bez izmjene odobriti stajalište Vijeća o Nacrtu izmjene proračuna br. 1/2013;

10.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 1/2013 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 298, 26.10.2012.., str. 1. (2) SL L 66, 8.3.2013. (3) SL C 139, 14.6.2006., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006. o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju u pogledu višegodišnjeg financijskog okvira, kako bi se uzele u obzir potrebe za rashodima koje proizlaze iz pristupanja Hrvatske Europskoj uniji (COM(2013)0157 – C7-0074/2013 – 2013/2055(ACI))

P7_TA(2013)0331 A7-0247/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0157),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 17. svibnja 2006. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju(1) (IIA od 17. svibnja 2006.), a posebno njegovu točku 29.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2013. donesen 12. prosinca 2012.(2),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 1/2013 Europske unije za financijsku godinu 2013. koji je Komisija usvojila 18. ožujka 2013. (COM(2013)0156),

–  uzimajući u obzir Stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2013 koje je Vijeće usvojilo 26. lipnja 2013. (11607/2013 – C7‑0199/2013),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0274/2013),

A.  budući da je Komisija u skladu s točkom 29. Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006. proračunskom tijelu osim izmjene proračuna br. 1/2013 podnijela i prijedlog za prilagođavanje višegodišnjeg financijskog okvira kako bi se u proračun za 2013. mogle uključiti obveze i odobrena sredstva za plaćanja za pokrivanje rashoda vezanih uz pristupanje Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013.,

B.  budući da predloženo povećanje od 666 milijuna eura u obvezama i 374 milijuna eura u plaćanjima odražava financijski paket dogovoren na pristupnoj konferenciji od 30. lipnja 2011. kojim se isključuje glava 5. jer su administrativni rashodi vezani uz pristupanje Hrvatske već uključeni u proračun za 2013.,

1.  uzima na znanje prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006., kako ga je podnijela Komisija, i stajalište Vijeća o tom prijedlogu;

2.  naglašava da je ta izmjena isključivo tehničke prirode i posljedica jednoglasnog dogovora o Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (Ugovor o pristupanju) kao 28. države članice Unije; naglašava da se iz tog razloga izmjena Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006. koja prati izmjene proračuna br. 1/2013 držala odvojenom od tekuće političke međuinstitucionalne rasprave o tome kako riješiti pitanje dugovanja od 2012. i od pregovora o izmjenama proračuna br. 2/2013;

3.  podsjeća na to da u skladu s točkom 29. Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006. sredstva za financiranje pristupanja nove države članice Uniji moraju biti pokrivena prilagodbom financijskog okvira koji je izmjena gornjih granica za 2013. u obvezama i plaćanjima;

4.  ponavlja svoje stajalište da se razdoblje od osam tjedana za obavještavanje nacionalnih parlamenata o nacrtima zakonodavnih akata iz članka 4. Protokola (br. 1) o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji ne primjenjuje za proračunska pitanja; stoga žali zbog toga što je Vijeće, unatoč vrlo uskom vremenskom okviru za stupanje na snagu ove prilagodbe i izmjene proračuna br. 1/2013, ipak dopustilo da ovo razdoblje istekne prije nego je usvojilo svoje stajalište, skraćujući time vrijeme za usvajanje u Parlamentu, kako je predviđeno Ugovorom;

5.  žali nadalje zbog poteškoća uz koje je Vijeće, i nakon što je istekao rok od osam tjedana, postiglo dogovor o ovoj izmjeni, što je dovelo do kašnjenja u dostupnosti financijskih sredstava za Hrvatsku koja su trebala biti dostupna od 1. srpnja 2013.; upozorava da to ne smije postati presedan za daljnja proširenja;

6.  pozdravlja činjenicu da se Vijeće na kraju uspjelo dogovoriti, bez ikakvih prebijanja, o reviziji gornjih granica za 2013. za zatražena plaćanja u iznosu od 374 milijuna EUR; smatra da je, s obzirom na ograničen iznos o kojem je riječ i trenutni manjak u odobrenim sredstvima za plaćanja u proračunu za 2013., ovo pravi način da se ispuni obveza koju su države članice preuzele pri potpisivanju Ugovora o pristupanju te da se poštuju ​​odredbe točke 29. Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006.;

7.  ne odobrava međutim činjenicu da je s obzirom na izmjenu u obvezama Vijeće odlučilo zanemariti političku važnost usvajanja prijedloga Komisije kao takvog, birajući umjesto toga prebijanje odobrenih sredstava; smatra da je to stajalište u suprotnosti s duhom jednoglasne odluke donesene pri potpisivanju Ugovora o pristupanju, kao i s Međuinstitucionalnim sporazumom od 17. svibnja 2006.; ističe da takva odluka šalje pogrešan politički signal ne samo Hrvatskoj, već i drugim državama kandidatkinjama; naglašava da se ta odluka prihvaća samo zato što se odnosi na zadnjih šest mjeseci sadašnjeg VFO-a (2007.-2013.); ističe da to ne bi trebalo predstavljati presedan za buduća proširenja koja se mogu dogoditi tijekom sljedećeg VFO-a (2014.-2020.);

8.  žali što je glava 5. određena kao glavni izvor za saldiranje u obvezama jer bi to moglo dovesti do nedostatka potrebnih sredstava za pokrivanje upitnih prilagodbi plaća u slučaju da odluka Suda bude donesena u 2013. godini;

9.  s obzirom na političku važnost i pravnu hitnost osiguravanja potrebnih sredstava za Hrvatsku ipak odlučuje odobriti Odluku priloženu ovoj rezoluciji, kako ju je izmijenilo Vijeće;

10.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše Odluku s predsjednikom Vijeća i pobrine se za njezino objavljivanje u Službenom listu Europske unije;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku, uključujući i njezin prilog, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006. o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju s obzirom na višegodišnji financijski okvir, kako bi se uzeli u obzir zahtjevi za rashode koje proizlaze zbog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci 2013/419/EU)

(1) SL C 139, 14.6.2006., str. 1. (2) SL L 66, 8.3.2013.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o prioritetima Europskog parlamenta za program rada Komisije za 2014. (2013/2679(RSP))

P7_TA(2013)0332 RC-B7-0315/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o programu rada Komisije za 2013. (COM(2012)0629),

–  uzimajući u obzir strategiju Europa 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 27. i 28. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir posljednji Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(1), posebno njegov Prilog 4.,

–  uzimajući u obzir članak 35. stavkom 3. Poslovnika,

A.  budući da dugotrajna kriza neće biti prevladana bez znatnog daljnjeg produbljivanja Europske integracije, a financijske, ekonomske i dužničke krize naglašavaju potrebu pojačanog demokratskog nadzora i odgovornosti;

B.  budući da Europska komisija treba iznijeti mjere za očuvanje i jačanje modela socijalne tržišne ekonomije s ciljem popravljanja štete od dugotrajne recesije, ponovnog ostvarivanja pune zaposlenosti i održivog razvoja;

C.   budući da krhkost bankarskog sustava, nastavak problema s dugovima i deficitom s kojima se suočavaju države članice, gubitak konkurentnosti europskog u svjetskom gospodarstvu, visoka nezaposlenost mladih i socijalne poteškoće koje proizlazi iz gospodarskog pada dovode EU pred neviđene izazove,

D.  budući da proračunski odluke na razini Unije moraju biti usklađene s političkim prioritetima EU-a, ne samo kad je riječ o iznosima, već i o fleksibilnosti i uravnoteženosti;

E.  budući da Komisija ima ulogu promicati opće interese EU-a, poduzimati odgovarajuće inicijative u tom smislu, osigurati primjenu ugovora, nadgledati primjenu prava EU-a, izvršavati koordinacijske, izvršne i upravljačke zadaće te pokretati zakonodavne postupke,

F.  budući da na kraju aktualnog izbornog mandata sav nedovršeni posao propada, osim ako Parlament, Vijeće ili Komisija ne podnesu obrazloženi zahtjev da novoizabrani zastupnici Parlamenta ponovno razmatraju određena pitanja koja su ostvarila značajan napredak u redovnom zakonodavnom postupku;

DIO 1.

1.  poziva na temeljitiji demokratski proces u području gospodarskog upravljanja, s većom uključenošću Parlamenta, koji će doprinijeti jačanju povjerenja građana u način na koji EU upravlja krizom; s tim u vezi smatra da Komisija treba obnašati svoju ulogu iz Ugovora koja nije spojiva s delegiranjem ovlasti donošenja odluka na području ekonomskog upravljanja EU-a na tijela bez odgovornosti; posebno vodi računa o poboljšavanju odgovornosti Komisije kada djeluje u svojstvu člana trojke;

2.  smatra da nakon zaključivanja političkih pregovora o Višegodišnjem financijskom okviru (VF0) 2014. - 2020. Komisija treba prvenstveno osigurati neometano funkcioniranje novog financijskog okvira, uključujući nova pravila o fleksibilnosti usuglašena u okviru ovih pregovora; očekuje da će se nova Komisija u trenutku svojeg potvrđivanja službeno obvezati na vođenje revizije VFO-a do kraja 2016., čime će se novom Europskom parlamentu također omogući da ponovno ocijeni prioritete EU-a;

3.  posebno je zabrinut zbog situacije s plaćanjima 2014. te potiče Komisije da predloži izmjene proračuna tijekom godine, kad god se pojavi potreba;

4.  naglašava važnost pitanja reforme sustava vlastitih sredstava EU-a; poziva Komisiju da osigura da se na visokoj razini sazove Skupina o vlastitim sredstvima i da počne raditi što je prije moguće kako bi osigurala da prvi skup utvrđenih činjenica bude dostupan do kraja 2014. kao što je predviđeno Zajedničkom deklaracijom o vlastitim sredstvima koja je usuglašena kao dio Sporazuma o VFO-u;

5.  podsjeća da proračun EU-a treba odražavati prioritete politike Unije; naglašava da je proračun EU-a investicijski proračun sa snažnim učinkom financijske poluge; poziva Komisiju da brani proračun EU-a kako bi potakla strateška ulaganja preko europske dodane vrijednosti i oporavila europsku ekonomiju;

6.  vjeruje da su radna mjesta najvažniji prioritet i da se sve dostupne pristojbe na europskoj razini moraju upotrijebiti u svrhu očuvanja postojećih radnih mjesta i stvaranja novih za mlade, posebno u područjima usluga, industrije i digitalne ekonomije; vjeruje, stoga, da će ulaganja usmjerena prema jačanju konkurentnosti EU-a imati ključnu ulogu u sljedećoj godini i godinama poslije nje;

7.  pozdravlja obvezivanje Europskog vijeća od 27. i 28. lipnja 2013. na dovršavanje stvaranja istinske Ekonomske i monetarne unije koja uključuje sve elemente bankarske unije, učinkovitije koordinacije ekonomske politike, razvoj mehanizama financijske solidarnosti i jačanje socijalne dimenzije, ali žali zbog toga što napredak nije brže postignut; poziva Komisiju da predstavi komunikaciju o socijalnoj dimenziji EMU-a;

8.  ustraje na ranom dovršenju svih zakonodavnih akata neophodnih za uspostavu jedinstvenog nadzornog mehanizma pod nadležnošću Europske središnje banke;

9.  podržava strategiju rasta Europa 2020., čiji je cilj uvesti pravi politički okvir za poticanje poduzetništva, otvaranje radnih mjesta, podizanje životnog standarda i razvoj održive ekonomije;

10.  naglašava potrebu poboljšanja makroekonomskog okvira za industriju, unapređivanjem pristupa kapitalu, osiguravanjem bolje infrastrukture, zaštitom vlasničkih prava i davanjem podrške posebno malim i srednjim poduzetnicima te socijalnom gospodarstvu kako bi porasla njihova konkurentnost i pristup novim tržištima;

11.  poziva na djelovanje kako bi se dovršio sadašnji program rada Komisije prije isteka njezinog mandata, a osobito u odnosu na jedinstveno tržište usluga, digitalni program, unutarnje tržište energije te produženje čvrstih sporazuma o slobodnoj i pravednoj trgovini;

12.  potiče Komisiju da pojača i učvrsti svoje napore u zaštiti financijskih interesa EU-a, da iznese prijedlog o osnivanju Ureda europskog državnog odvjetništva i da završi odgođenu reformu Europskog ureda za borbu protiv prijevara;

13.  predlaže uključivanje u intenzivne pregovore s Vijećem i Komisijom prije kraja svog mandata kako bi dovršili što više predmeta, u potpunosti poštujući zakonodavne postupke utvrđene Ugovorom iz Lisabona; ponavlja da ne može prihvatiti dodatne međuvladine elemente koji se odnose na EMU;

14.  poziva Komisiju da uzme u obzir stajališta Parlamenta o pojedinim sektorima koja su navedena u Prilogu 2. ove Rezolucije;

DIO 2.

Primjena

15.  poziva Komisiju da poboljša usklađenost svojeg zakonodavnog programa, podigne kvalitetu izrade zakonodavnih nacrta, ojača procjenu utjecaja nacrta zakona, predloži, kad je to moguće, korištenje korelacijskih tablica u cilju boljeg prenošenja prava EU-a te podupre Parlament u pregovorima s Vijećem o korištenju delegiranih i provedbenih akata koji mogu prouzročiti značajne zastoje u zakonodavnom procesu;

16.  potiče Komisiju da predloži uvođenje propisnih izjava o nacionalnom upravljanju koje bi bile potpisane na odgovarajućoj političkoj razini i obuhvaćale fondove EU-a pod zajedničkom upravom; naglašava potrebu održavanja strogog i vjerodostojnog nadzora pomnim kontroliranjem financiranja, te potrebu nadzora isplativosti financiranja i administracije EU-a, osiguravajući time troškovnu učinkovitost rada EU-a, ali i to da se prihodi prikupljaju u skladu s primjenjivim pravilima;

17.  vjeruje da treba poboljšati i osuvremeniti suradnju među institucijama EU-a kako bi postala djelotvornija i omogućila veći demokratski nadzor izvršnih sila na razini EU-a; upozorava da se Međuinstitucionalni sporazum iz 2010. mora revidirati; poziva na bolju usklađenost s Vijećem, kao što je predviđeno Ugovorom iz Lisabona; naglašava da metoda Zajednice koja omogućava javne rasprave demokratskim uključenjem Parlamenta uvijek mora imati prednost; čak upozorava da složeno zakonodavstvo, posebno u području financijskih usluga, jamči dovoljno veliku javnu i parlamentarnu raspravu;

18.  izražava žaljenje zbog neuspjeha u prijenosu nekoliko najavljenih ciljeva u praksu, i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu, unatoč uzastopnim obećanjima Komisije; poziva Komisiju da s dvama suzakonodavcima započne intenzivni dijalog o ispunjavanju obećanja i o donošenju preostalih najavljenih zakonodavnih prijedloga;

19.  potiče Komisiju da olakša brzo zaključenje trijaloga o Statutu europske političke stranke prije izbora za Europski parlament;

Jedinstveno tržište

20.  podsjeća da jedinstveno tržište ima ključnu ulogu kao pokretač integracije u EU-u, gospodarskog rasta i zapošljavanja te kao stup realnog gospodarstva EU-a; stoga poziva Komisiju da se usredotoči na upravljanje jedinstvenim tržištem kako bi usmjerila donošenje i provedbu zakonodavnih i političkih prioriteta te razvila redovito ocjenjivanje integracije jedinstvenog tržišta – na temelju izvješća o integraciji jedinstvenog tržišta koje se prilaže godišnjim pregledima rasta i preporuka za svaku državu posebno – u okviru europskog semestra;

21.  poziva Komisiju da se i dalje usredotočuje na poboljšano upravljanje jedinstvenim tržištem, ponovno pokaže odlučnost za administrativno pojednostavljenje, posveti odgovarajuću pažnju razmatranju razmjernosti predloženih mjera te prati napredak radi pune primjene pravne stečevine o jedinstvenom tržištu, posebno u uslužnom sektoru;

22.  pozdravlja prijedloge Komisije iz Akta o jedinstvenom tržištu II. s prioritetnim mjerama koje bi potakle rast, zapošljavanje i pobudile povjerenje u jedinstveno tržište;

23.  poziva na punu primjenu Direktive o uslugama; poziva Komisiju da pomogne državama članicama u promicanju pristupa jedinstvenom tržištu za usluge; poziva Komisiju da pregleda postojeće restriktivne prakse kao što je „ispitivanje gospodarskih potreba“;

24.  poziva Komisiju da pažljivo i strogo nadzire primjenu i provedbu Potrošačkog dnevnog reda, zaštitu potrošača i povjerenje u jedinstveno tržište; s obzirom na to da je povjerenje potrošača temelj uspješnog jedinstvenog tržišta, poziva Komisiju da aktivno i zajedno s državama članicama ustraje na brzoj provedbi Direktive o pravima potrošača, Direktive o alternativnom rješavanju sporova i Uredbe o internetskom rješavanju sporova te da revidira djelovanje Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi;

25.  pozdravlja novu Uredbu o sigurnosti potrošačkih proizvoda, kojom se jamči zdravlje i sigurnost potrošača, ali i olakšava trgovanje robom, posebno malim i srednjim poduzetnicima;

26.  potiče Komisiju da provede Modernizirani carinski zakonik potpunim razvijanjem usklađenih praksi e-carine;

27.  poziva Komisiju na sustavniji pristup u procjeni učinaka njezinih prijedloga na male i srednje poduzetnike na koje se Europa oslanja kao izvore mnogih novih radnih mjesta; u tom pogledu, potiče Komisiju da aktivno obeshrabruje „kovanje u zvijezde” prava EU-a na nacionalnoj razini, čime se narušava ravnopravno natjecanje na jedinstvenom tržištu;

28.  ističe važnost provođenja mjera kako bi se malim i srednjim poduzetnicima (MSP) poboljšao pristup; poziva Komisiju da pojača i provede mjere predviđene akcijskim planom za poduzetništvo te da ubrza usvajanje inicijative o poduzetništvu; poziva na brzo pokretanje instrumenta za pružanje mogućnosti financiranja malih i srednjih poduzetnika u sklopu budućih programa COSME i Obzor 2020., a koji uključuje Europski investicijski fond i Europsku investicijsku banku, kako bi se olakšala javna i privatna ulaganja sredstava u inovativna i održiva nova poslovanja, uključujući mala i srednja poduzetništva usmjerena na rast;

29.  traži da Komisija podupre sporazum između triju institucija koji ih obvezuje da se drže bolje izrade zakona, uključujući države članice koje bi sve Komisija trebala poticati da provode vlastita ispitivanja srednjih i malih poduzetnika i jedinstvenog tržišta; u tom pogledu primjećuje da bi Vijeće trebalo osnovati vlastiti odjel za procjenu učinka koji bi izradio procjenu učinka na njegove izmjene; naglašava važnost provjera primjerenosti u programu boljeg upravljanja;

30.  poziva Komisiju da promiče interese malih, srednjih i mikro poduzetnika na način da osigura lakši pristup europskom jedinstvenom tržištu; pozdravlja mjere koje je Komisija već poduzela kako bi smanjila regulatorno opterećenje malih, srednjih i mikro poduzetnika koje proizlazi iz zakonodavstva EU-a,;

31.  poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o boljem upravljanju jedinstvenim tržištem koji bi se temeljio na pripadajućem izvješću o zakonodavnoj inicijativi, s ciljem ključnog doprinosa koji jedinstveno tržište može dati rastu u Europskoj uniji;

32.  pozdravlja politički dogovor o javnoj nabavi i koncesijskom paketu; poziva Komisiju i države članice da započnu brzu i sveobuhvatnu provedbu svojih novih odredbi; posebno poziva na razvoj komunikacijske strategije i strategije obuke kako bi se promicale nove vještine i sposobnosti u inovativnoj nabavi koja se temelji na rezultatima;

33.  upozorava da je Vijeće potvrdilo sporazum o reforomama Direktive o uzajmnom priznavanju stručnih kvalifikacija; poziva na poticanje rane provedbe novih odredbi i novih profesija kako bi se uspostavili okviri europskih kvalifikacija;

34.  pozdravlja prijedlog Komisije o otkrivanju nefinancijskih podataka i poziva Komisiju da blisko surađuje s Parlamentom i Vijećem radi zaključenja sporazuma do početka 2014. godine;

35.  ponavlja svoj zahtjev za prijedlogom 14. Direktive o pravu društava koja se odnosi na prekogranični prijenos sjedišta društava;

36.  poziva na oživljavanje europske industrije u cilju stvaranja radnih mjesta, davanja potpore održivom rastu i poboljšanja radnih uvjeta svih Europljana;

37.  traži od Komisije da promiče novu inicijativu jedinstvenog tržišta donoseći prijedloge za razvoj, završetak i provedbu jedinstvenog digitalnog tržišta, poput novog strateškog okvira koji obuhvaća dostupnost i prenosivost digitalnog sadržaja unutar granica EU-a, uključujući inicijative za jačanje povjerenja potrošača i mjere za pojednostavljivanje internetskog plaćanja i poboljšanje digitalnih rezultata i infrastrukture;

38.  Poziva Komisiju da nastavi s radom na reformi autorskih prava kako bi se osigurala njezina primjenjivost u području interneta; ponavlja da je potrebno završiti reformu prava industrijskog vlasništva kako bi se potaknuli rast i stvaranje radnih mjesta u Europi;

39.  smatra da je za stabilnost gospodarstva EU-a i povratak održivom gospodarskom rastu ključno uspješno uspostaviti bankarsku uniju osnivanjem jedinstvenog nadzornog mehanizma, zajedno s jedinstvenim sanacijskim mehanizmom za banke i okvirom EU-a za nacionalne sustave depozitnih jamstava; traži od Komisije, u okviru toga, da smjesta predstavi sve potrebne prijedloge, zajedno s regulatornim tehničkim standardima potrebnima za pravilnu provedbu paketa CRD 4;

40.  naglašava da se u interesu što bržeg daljnjeg poboljšanja učinkovitosti i otpornosti financijskih tržišta EU-a, neusvojeni prijedlozi Komisije o financijskim uslugama moraju što brže usvojiti kako bi se izbjegle odgode kod stupanja na snagu odgovarajućeg zakonodavstva;

41.  poziva Komisiju da čim prije usvoji svoje prijedloge o nacrtu uredbe o osnivanju jedinstvenog sanacijskog mehanizma i o slijeđenju preporuka o strukturnoj bankovnoj reformi; naglašava da je važno da suzakonodavci brzo razmotre ove prijedloge kako bi oni mogli čim prije stupiti na snagu;

42.  naglašava da su istraživanje i inovacija presudni za konkurentnost EU-a osnivanjem programa za istraživanje i inovacije, pojednostavljivanjem postupaka, udruživanjem i koordiniranjem sredstava na svim važnim razinama (EU/država članica/regija), te sinergijom europskih programa, te poziva Komisiju da provede ova načela;

43.  primjećuje da sporazum o Obzoru 2020. omogućuje nesmetan prelazak sa 7. okvirnog programa (FP7) i osigurava kontinuitet ključnih istraživanja i inovacijskih politika u EU-u, područja koja su u okviru prošlih programa bila zakinuta time što su Vijeće i Parlament sporazume sklapali u zadnji trenutak;

44.  poziva Komisiju da predstavi odgovarajući prijedlog zajedničke definicije EU-a o tome što su porezne oaze te da uvede crnu listu trećih zemalja i sudskih nadležnosti koje ne surađuju; poziva države članice da nastave djelovati na provedbi preporuka Komisije o mjerama namijenjenima poticanju trećih zemalja na primjenu minimalnih standarda odgovornog upravljanja u pitanjima poreza i agresivnog poreznog planiranja te na poduzimanje potrebnih mjera jačanja borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza;

Klima, okoliš, energija i prijevoz

45.  ustraje na potrebi provođenja plana za Europu koja učinkovito koristi resurse kako bi se stvorio poticaj za razvoj zelene ekonomije, poticanje biološke raznolikosti i borbe protiv klimatskih promjena uključujući integraciju mjera za učinkovito korištenje resursa u europski semestar, kao što je predviđeno strategijom Europa 2020.;

46.  poziva Komisiju da bez odlaganja iznese prijedloge za rješavanje strukturnih slabosti sadašnjeg sustava trgovanja emisijama;

47.  očekuje od Komisije da bez odlaganja podnese zakonodavne prijedloge revizije zakonodavstva o kvaliteti zraka kako bi omogućila poboljšanu zaštitu od negativnih učinaka onečišćenja zraka na ljudsko zdravlje;

48.  naglašava da je ostvarenje sveobuhvatnog klimatskog cilja UN-a u 2015. koji je skladu s ciljem EU-a od 2°C od najveće važnosti te smatra da će odluke o klimatsko-energetskom političkom okviru EU-a u 2014. biti nužne za davanje zamaha međunarodnim pregovorima u svrhu ostvarenja tog cilja;

49.  poziva Komisiju da ubrza reviziju higijenskog paketa s obzirom na nedavne događaje u vezi s prijevarama povezanim s mesnim proizvodima u EU-u;

50.  traži od Komisije da podnese cjelovit izvještaj o politici i zakonodavstvu EU-a u vezi s gospodarenjem otpadom, uključujući ciljeve pravne stečevine u vezi s gospodarenjem otpadom i preusmjeravanjem otpada u sklopu Direktive o odlagalištima;

51.  poziva Komisiju da predstavi detaljan akcijski plan mjera kojima bi se ostvarilo potpuno integrirano i međusobno povezano jedinstveno tržište energije; naglašava da potrošačima treba osigurati transparentne i usporedive cijene energije;

52.  ističe još jednom da su energetska učinkovitost i štednja najjeftiniji način smanjenja energetskih troškova i uvoza fosilnih goriva i da bi stoga trebali biti u središtu svih predloženih mjera energetske politike;

53.  naglašava potrebu za dovršavanjem slobodnog, liberalnog jedinstvenog tržišta za sve vrste prometa, uključujući daljnju liberalizaciju tržišta prijevoza tereta kako bi se jednostavnom provedbom jasnih pravila o slobodnom i poštenom tržišnom natjecanju zajamčilo slobodno kretanje robe i usluga, kao i smanjen obim administrativnih opterećenja za male i srednje poduzetnike; svejedno potiče Komisiju da do kraja 2013. sastavi izvješće o stanju na tržištu cestovnog prometa EU-a te da prije podnošenja zakonodavnih prijedloga provede sve potrebne analize;

54.  smatra Jedinstveno europsko nebo (SES), osmišljeno prije više od 10 godina, vrlo važnim projektom; pribojava se da će, ako Europska unija sljedećih godina ne bude djelovala, središnji zračni prostor Europe postati toliko zagušen da će rast postati nemoguć; poziva, stoga, na reformu zračnog prostora, što je ideja koju su već usvojile države članice reformom postojećih sustava kontrole zračnog prometa i uvođenjem funkcionalnih blokova zračnog prostora (FAB); pozdravlja činjenicu da se SESAR, tehnološki element SES-a, dobro razvija; naglašava da će novi sustav koristiti svima, posebice europskim zračnim prijevoznicima; poziva Komisiju da učini sve funkcionalne blokove zračnog prostora operativnima; poziva na poticanje većeg korištenja regionalnih zračnih luka;

55.  poziva Komisiju da ostane dosljedna svom opredjeljenju da zajamči potpuno dovršenje jedinstvenog europskog željezničkog prostora te da proširi ovlasti Europske agencije za željeznice na području izdavanja potvrda i sigurnosti;;

56.  poziva na prijedloge za ostvarenje jedinstvenog europskog tržišta telekomunikacijskih usluga, uključujući mjere za ukidanje tarifa roaminga najkasnije do 2015.;

Povezana i uključiva društva ‒ Europa građana

57.  naglašava da kohezijska politika Europske unije omogućuje ulaganja u održivi rast i stvaranje radnih mjesta, kao i veća konkurentnost u Europi, u skladu s ciljevima gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u EU-u; Podsjeća da je kohezijska politika glavni investicijski alat za ostvarenje ciljeva EU-a za 2020.; Stoga poziva Komisiju na hitno poduzimanje prikladnih akcija kako bi se zajamčio pravovremeni početak te iznijeli jasni uvjeti provedbe operativnih programa u državama članicama za razdoblje 2014. - 2020.; Poziva Komisiju da hitno podnese revidirani nacrt Uredbe (EZ) br. 2012/2002 o Europskom fondu solidarnosti;

58.  naglašava da je sveobuhvatan zakonodavni paket uredbi o kohezijskoj politici u sljedećem Višegodišnjem financijskom okviru za 2014. – 2020. potreban za odgovarajuće izvršenje višegodišnjeg proračuna; primjećuje da te propise treba nadopuniti donošenjem provedbenih i delegiranih akata,

59.  poziva Komisiju da promiče mjere poput reforme tržišta rada, gdje strukturni problemi otežavaju ulazak mladih ljudi, te da podupre države članice u provedbi Jamstva za mlade kako bi pomogla mladima da nađu radna mjesta ili nastave obrazovanje;

60.  primjećuje da postoji velika nezadovoljena potražnja za kvalificiranim osobljem na području informacijske tehnologije i razvoja sustava; predlaže da taj sektor bude jedan od prioriteta za potporu obuke i razvoja u Europskoj inicijativi za zapošljavanje mladih;

61.  traži od Komisije da podnese prijedlog direktive o poremećajima mišićno-koštanog sustava koji su povezani s radom i reviziju Direktive 2004/37/EZ o zaštiti radnika od rizika povezanih s kancerogenim i mutagenim tvarima na radnom mjestu;

62.  poziva Komisiju da izmjenom smjernica za zapošljavanje osigura da 2014. politika zapošljavanja i socijalna politika imaju aktivnu ulogu u rješavanju krize; potiče Komisiju da, kad je o tome riječ, pomogne državama članicama da osmisle strategije za razvijanje novih vještina i pomaganje nezaposlenima da se što prije moguće izbore za mjesto na tržištu rada; svejedno naglašava činjenicu da bi preko inicijative za zapošljavanje mladih trebalo uložiti velik napor kako bi se najteže pogođenim regijama Unije pružila potporu ugroženim skupinama i mladim osobama koje nisu zaposlene, ne obrazuju se niti stručno usavršavaju (NEET), koje su nezaposlene ili neaktivne, i to jačanjem i ubrzavanjem provedbe aktivnosti financiranih iz Europskog socijalnog fonda;

63.  poziva Komisiju da sastavi godišnje izvješće o reformi sustava strukovnog obrazovanja u zemljama članicama te time da dugoročan strukturni doprinos povećanju zapošljavanosti mladih ljudi;

64.  podržava inicijative na razini EU-a da se nacionalni napori oko povećanja ponude mikrokredita i jačanja socijalnog poduzetništva upotpune pružanjem usluga kojih nema dovoljno u javnom ili privatnom sektoru;

65.  ponavlja svoj zahtjev za reviziju Direktive o primjeni načela jednake plaće za muške i ženske radnike, za jednaki rad jednake vrijednosti; poziva na nove napore Komisije za deblokiranjem Direktive o rodiljnom dopustu i nastavku priprema analize troškova i koristi dopusta za očeve;

66.  ustraje na tomu da Komisija predloži strategiju za iskorjenjivanje nasilja nad ženama, kao što je Parlament zatražio u nekoliko rezolucija i da EU postane stranka Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, čime bi se dao poticaj za 26 država članica koje još nisu potpisale i ratificirale Konvenciju;

67.  podsjeća da antidiskriminacijska politika igra važnu ulogu u promicanju socijalne uključenosti i poziva Komisiju da predloži plan EU-a protiv homofobije i diskriminacije; poziva Komisiju da osigura razvoj i učinkovitu provedbu nacionalnih strategija za integraciju Roma u državama članicama i osuđivanje diskriminacije te ukazivanje na nju u dijalozima s trećim zemljama, kao i na uvrštavanje borbe protiv diskriminacije u programe o suradnji;

68.  naglašava koliko je važno posvetiti pozornost sektorima obrazovanja, kulture, mladih, sporta i građanstva te audiovizualnom sektoru, i osigurati da imaju adekvatne i djelotvorne proračune;

69.  poziva Komisiju da ispita koji problemi uzrokuju nepotpuno priznavanje završenih studijskih predmeta i prikupljenih bodova Europskog sustava prikupljanja i prenošenja kredita (bodova) (ECTS) na matičnim sveučilištima za studente koji dio svog studiranja završe na drugim sveučilištima u okviru programa Erasmus;

70.  poziva na opsežan sporazum o paketu zaštite podataka kojim bi se osigurala sveobuhvatna zaštita ispitanika na visokoj razini i jednaki uvjeti poslovanja;

71.  smatra da je, u cilju zaštite sigurnosti europskih građana, nastavak borbe protiv terorizma od iznimne važnosti za Europsku uniju te poziva na reviziju europskog zakonodavstva o čuvanju podataka;

72.  poziva Komisiju da hitno nastavi svoj rad na sporazumu između EU-a i SAD-a o zaštiti osobnih podataka i ponavlja hitnost njegovog brzog sklapanja;

73.  smatra da bi prijedlozi uzajamnog priznavanja učinaka određenih dokumenata o bračnom stanju, zajedno s minimalnim standardima za građanske postupke, ukazivali na važan korak prema stvaranju područja pravednosti, s jednostavnijim, jasnijim i pristupačnijim postupcima za građane te većim povjerenjem u uzajamno priznavanje mjera građanskog pravosuđa;

74.  potiče Komisiju da u rješavanju problema trgovanja ljudima na optimalan način iskoristi Europsku strategiju za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje 2012. – 2016.;

75.  poziva Komisiju da predloži proširenje liste bodovanja rezultata na području pravosuđa da obuhvati i vladavinu prava, demokraciju i temeljna prava;

76.  ističe važnost borbe s organiziranim kriminalom, pranjem novca, prevarama i korupcijom koji štete financijskim interesima Europske unije na prekograničnoj razini;

77.  poziva Komisiju na dovršenje plana o postupovnim pravima i na nadziranje prenošenja usvojenih direktiva, osiguravajući dostatnu zaštitu temeljnih prava osumnjičenih i optuženih osoba primjenom zajedničkih minimalnih standarda postupovnih prava u kaznenim postupcima i omogućavanjem učinkovitosti načela uzajamnog priznavanja;

78.  podržava rad Komisije na području prava žrtava te traži od Komisije da pomogne državama članicama da do 16. studenog 2015. u potpunosti i pravilno provedu Direktivu o uspostavi minimalnih standarda na području prava, pomoći i zaštite za žrtve kaznenih djela;

79.  pozdravlja prijedlog Komisije o uvjetima ulaska i boravišta za istraživače, studente, učenike na razmjeni, stažiste i volontere; poziva na iznošenje daljnjih značajnih prijedloga o zakonitoj migraciji;

80.  poziva Komisiju da objavi smjernice kako bi se osiguralo da države članice pravilno provode schengenska pravila, tako da se u potpunosti poštuje sloboda kretanja osoba i izbjegne svaka nepravilnost u uporabi ili zlouporaba mogućnosti ponovnog uvođenja kontrola na unutarnjim granicama;

81.  poziva Komisiju da osigura pravilnu provedbu zajedničkog Europskog sustava azila u čitavoj EU, poštujući obvezu koja zahtijeva Ugovor;

82.  Očekuje od Komisije da iznese nove prijedloge ili da dodatno ispita reviziju postojećih zakona u području materijalnog i postupovnog prava, posebno uredbe Rim II. i Bruxelles II;

83.  poziva Komisiju na procjenu provedbe uredbe o Europskoj građanskoj inicijativi te na njezinu izmjenu, ako bude potrebno;

Poljoprivreda i ribarstvo

84.  poziva Komisiju da zajamči brzu i točnu provedbu reforme Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) kojom bi ona trebala biti snažna, održiva i pravedna te služiti europskim seljacima i potrošačima, promovirati ruralni razvoj i štititi okoliš;

85.  priznaje da će provedba biti u središtu aktivnosti 2014.; stoga poziva Komisiju da osigura učinkovitu provedbu konačnih dogovora o reformi ZPP-a, kojima će se smanjiti opterećenje poljoprivrednika i upravnih tijela država članica istodobno osiguravajući učinkovitiju, strožu i ​​transparentniju provedbu novih pravila;

86.  primjećuje namjere Komisije da iznese prijedlog zakonodavstva o tehnikama kloniranja životinja; potiče Komisiju da izradi nacrt prijedloga u kojem bi razmotrila pitanja koja su se nedavno pojavila u vezi s označavanjem i dosljednom primjenom zakona o prehrambenom lancu u EU, primjenjujući pritom najnovija znanstvena i tehnološka dostignuća na tom području;

87.  pozdravlja prijedlog Komisije za novu strategiju zdravlja životinja, kao i to što se obvezala osigurati sukladnost među horizontalnim načelima zakonodavstva u području zdravlja i dobrobiti životinja i prehrambene sigurnosti; poziva na usklađivanje strategije zdravlja životinja sa strategijom Europa 2020. kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta u vezi sa životinjama i životinjskim proizvodima, istovremeno poboljšavajući održivost i konkurentnost europske poljoprivrede;

88.  poziva Komisiju na poduzimanje potrebnih koraka kako bi se državama članicama pomoglo oko provođenja novousvojene Zajedničke ribarske politike u skladu s budućim Europskim fondom za pomorstvo i ribarstvo; očekuje od Komisije da osigura da članak 43. stavak 2. UFEU-a bude pravna osnova njezinih prijedloga te da ograniči upotrebu članka 43. stavka 3. na prijedloge strogo povezane s određivanjem i dodjelom ribolovnih prilika; u tu svrhu od Komisije očekuje pomoć pri uspostavi međuinstitucionalne radne skupine sastavljene od predstavnika iz sve tri institucije u cilju pronalaska prikladnih rješenja;

89.  naglašava da novi Europski fond za pomorstvo i ribarstvo mora unaprijediti mjere usmjerene na smanjenje kapaciteta flote; ustraje na tomu da se nova Zajednička ribarstvena politika mora temeljiti na čvršćim mjerama nadzora;

90.  poziva Komisiju da nastavi jačati borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (IUU);

Vanjska politika i razvojne politike

91.  očekuje od Komisije da nastavi pružati potporu tradicionalnoj politici proširenja EU-a; vjeruje da bi EU izgubio moralni autoritet i politički kredibilitet u svijetu kad bi susjedima zatvorio svoja vrata;

92.  podsjeća da su istočno i južno susjedstvo i dalje prioritet te naglašava da treba jasno definirati i provesti novu strategiju EU-a i načelo „više za više”;

93.  naglašava važnost odlučnijeg potvrđivanja mogućnosti proširenja na države Zapadnog Balkana i slaže se s preporukom Komisije o početku pristupnih pregovora sa Srbijom i bivšom jugoslavenskom Republikom Makedonijom; poziva Komisiju na pregovore s Turskom kao državom kandidatkinjom i posebno pozdravlja otvaranje pristupnog poglavlja 22. o regionalnoj politici;

94.  poziva Komisiju da pojača aktivnosti usmjerene na razvoj Istočnog partnerstva, pogotovo na području mobilnosti i suradnje u obrazovanju;

95.  poziva Komisiju da konstruktivno pridonese ocjeni Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) s ciljem da u suradnji s Vijećem i Parlamentom podrži dobro koordinirane inicijative na području zajedničke vanjske i sigurnosne politike; poziva na veću fleksibilnost u isplati financijske pomoći u kriznim situacijama;

96.  podsjeća Komisiju na potrebu poboljšanja njezine procjene provedbe konsenzusa o humanitarnoj pomoći, njegove usklađenosti s državama članicama i donatorima, te na potrebu revizije Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/1996;

97.  poziva ESVD da unaprijedi poticanje i provedbu koncepta „odgovornosti za zaštitu”(R2P) u skladu s preporukom od 18. travnja 2013.(2) kojom Parlament pred Vijećem zagovara načelo UN-a, s ciljem donošenja „europskog konsenzusa o R2P”;

98.  poziva Komisiju da poveća količinu i učinkovitost humanitarne pomoći EU-a u Siriji, gdje je stanovništvo uskraćeno za osnovne potrepštine i usluge, te među sirijskim izbjeglicama u susjednim zemljama;

99.  poziva Komisiju da iznese prijedlog za uspostavu mehanizma koji bi se financirao iz relevantnog financijskog instrumenta EU-a za vanjske akcije i koji bi vodila skupina nacionalnih i međunarodnih istražitelja, tužitelja, odvjetnika i ostalih stručnjaka iz država članica EU-a, kao i drugih dotičnih država (Švicarske, Kanade i SAD-a), čiji bi cilj bio pružanje pravnog i tehničkog savjeta i pomoći vlastima zemalja Arapskog proljeća pri povratu otuđene imovine ukradene od strane bivših diktatora, njihovih obitelji i režima;

100.  poziva Komisiju da preusmjeri pozornost s razvojne politike koja je pretežito usredotočena na ulaganja na razvojnu politiku usmjerenu na rezultate, s točnim godišnjim podacima o razvojnim postignućima te da osigura da razvojni napori EU-a imaju dugotrajan učinak na iskorjenjivanje siromaštva;

101.  poziva Komisiju da pragmatički pristupi rješavanju problemu prava vlasništva u zemljama u razvoju te da osmisli dosljedan pristup, u suradnji s drugim međunarodnim razvojnim partnerima, za pokretanje postupka osnaživanja lokalnih zajednica te pojedinaca u zemljama u razvoju; ukazuje na to da je riječ o postupku koji je jedan od temelja za ostvarivanje napretka i koji bi iz siromaštva mogao izdignuti cijele nacije te pojačati gospodarsku aktivnost u zemljama u razvoju;

102.  ukazuje na to da je za veću učinkovitost pomoći iznimno važno zajamčiti veću usklađenost politika, pri čemu sva područja politike EU-a, a posebno ona koja imaju znatan učinak na zemlje u razvoju, pridonose stvaranju bogatstva u zemljama u razvoju; ukazuje i na nužnost povećanja usklađenosti država članica;

103.  i dalje kao prioritete ističe borbu protiv pothranjenosti djece, prehrambenu sigurnost i borbu protiv masovnih ubojstava zbog spolne diskriminacije – veće biranje, vrlo rasprostranjeno, muškog spola od ženskoga – te poticanje zdravstvenog i mirovinskog osiguranja u zemljama u razvoju;

104.  ističe da je smanjenje rizika od nepogoda također važna strategija koju treba poboljšati;

105.  poziva na veću djelotvornosti razvojne pomoći poboljšanjem koordinacije i komplementarnosti te redovitom procjenom rezultata, ishoda i utjecaja takve pomoći;

Trgovina

106.  ostaje predan multilateralnom pristupu međunarodnoj trgovini i poziva Komisiju da podrži trenutne inicijative Svjetske trgovinske organizacije; apelira da se Kini olakša pristupanje Sporazumu o javnoj nabavi; prepoznaje potrebu da se nastavi napredak u postizanju bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini s važnim partnerima, a posebno s SAD-om. stoga traži od Komisije da usmjeri ljudske resurse i političke napore na trenutne trgovinske pregovore s trećim zemljama, posebno sa strateškim partnerima s ciljem ostvarivanja znatnog napretka prema uravnoteženom konačnom sporazumu; traži od Komisije da u potpunosti uključi Parlament u ovaj postupak, u skladu s relevantnim odredbama Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

107.  poziva Komisiju da pokrene postupak pomnog razmatranja, uz sudjelovanje Parlamenta, o budućoj strategiji međunarodne trgovine, uključujući moguću reformu funkcioniranja WTO-a; naglašava da se u ovoj procjeni mora ozbiljno uzeti u obzir utjecaj nedavne međunarodne trgovinske strategije na gospodarstvo EU-a;

o
o   o

108.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 304, 20.11.2010., str. 47. (2) Usvojeni tekstovi , P7_TA (2013)0180.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o krizi u Egiptu (2013/2697(RSP))

P7_TA(2013)0333 RC-B7-0362/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izjave generala Abdela Fataha Khalil Al-Sisija, predsjednika Vrhovnog vijeća oružanih snaga Egipta, od 4. srpnja 2013,

–  uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. svojeg Poslovnika,

A.  budući da je Vrhovno vijeće u svojoj izjavi od 4. srpnja 2013. objavilo suspendiranje ustava, prijenos ovlasti na predsjednika Visokog ustavnog suda do održavanja prijevremenih predsjedničkih izbora, nakon kojih će uslijediti parlamentarni izbori i formiranje vlade nacionalne koalicije te odbora za razmatranje izmjena ustava, budući da je Adly Mansour prisegnuo kao privremeni predsjednik;

1.  izražava duboko žaljenje zbog situacije u Egiptu nakon vojne intervencije, ističe kako bi vlast trebala biti prenesena na demokratski izabrana građanska tijela što je prije moguće, izražava fundamentalnu solidarnost sa svim onim Egipćanima koji njeguju demokratske aspiracije za njihovu zemlju i pozva na brzi povratak demokratskom procesu, uključujući održavanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora u potpuno uključivom procesu uz sudjelovanje svih demokratskih aktera;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te parlamentu i vladi Egipta.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4.srpnja 2013. o stanju u Džibutiju (2013/2690(RSP))

P7_TA(2013)0334 RC-B7-0347/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne Rezolucije od 15. siječnja 2009.(1) o stanju na Rogu Afrike i 18. prosinca 1997. o stanju ljudskih prava u Džibutiju(2),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu međunarodnih promatračkih misija (Afričke unije, Arapske lige, Organizacije islamske suradnje i Međuvladinog tijela za razvoj (IGAD)) iz Džibutija od 24. veljače 2013., koji su pratili parlamentarne izbore održane u Republici Džibuti 22. veljače 2013.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda, koju je Džibuti ratificirao,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua, koji je potpisan 23. lipnja 2000. i izmijenjen 22. lipnja 2010.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Catherine Ashton, Visoke predstavnice EU-a, od 12. ožujka 2013. o stanju nakon parlamentarnih izbora u Džibutiju,

–  uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110 stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su zbog svog položaja na vrhu Roga Afrike i na ulazu u Crveno more Džibuti i njegova strateška infrastruktura (luke i slobodna područja) važni za cijelu regiju;

B.  budući da je Džibuti imao ključnu ulogu u borbi protiv gusara i terorizma u regiji;

C.  budući da je Džibuti od stjecanja neovisnosti 1977. do 2003. imao jednostranački sustav;

D.  budući da se zemlja nakon parlamentarnih izbora 22. veljače 2013. nalazi u ozbiljnoj političkoj krizi;

E.  budući da je Ismail Omar Guelleh, koji je na vlast došao 1999., ponovno izabran 2005. sa 100 % glasova i izjavio je da se neće ponovno kandidirati na izborima 2016.; budući da je predsjednik Guelleh ponovno izabran u travnju 2011. sa skoro 80 % glasova na izborima koje je velik dio oporbe bojkotirao nakon što je parlament Džibutija izmijenio ustav kako bi se predsjednik Guelleh mogao kandidirati za novi mandat;

F.  budući da su oporbene stranke odlučile sudjelovati na parlamentarnim izborima 22. veljače 2013. prvi puta nakon što je predsjednik Guelleh došao na vlast, u nadi da će prevagnuti demokratski pluralizam nakon uvođenja novog djelomično proporcionalnog sustava glasovanja koji manjinskim strankama omogućava da osvoje mjesta u parlamentu;

G.  budući da su te izbore pratili promatrači Afričke unije, Arapske lige, Organizacije islamske suradnje i Međuvladinog tijela za razvoj, koji su nadgledali aktivnosti na 154 biračka mjesta i 12 centara za brojanje glasova i koji su izvijestili da su izbori bili transparentni te da nije zabilježen niti jedan slučaj prijevare niti ubacivanja dodatnih listića u glasačke kutije;

H.  budući da je prema rezultatima koje je objavilo Ustavotvorno vijeće Unija za predsjedničku većinu osvojila 68 % glasova;

I.  budući da je oporba, koja je prvi put od nezavisnosti zemlje osvojila mjesta u parlamentu, rekla da je počinjeno mnogo prijevara i izjavila da je ona dobila izbore; budući da je Ustavotvorno vijeće odbacilo žalbu koju je oporba uložila na rezultate izbora;

J.  budući da oporba bojkotira parlament koji je formiran nakon izbora; budući da su vlasti osudile postupak dijela opozicije, koji je nakon osporavanih izbora u veljači 2013. osnovao Legitimnu nacionalnu skupštinu usporedno s nacionalnim parlamentom; budući da Legitimnom nacionalnom skupštinom predsjeda vođa liste kandidata Unije za nacionalni spas za izbornu jedinicu grada Džibutija, Ismail Guedi Hared;

K.  budući da rezultati parlamentarnih izbora od 22. veljače 2013. još uvijek nisu objavljeni za sva biračka mjesta unatoč pozivima EU-a, što izaziva sumnju u prijevare;

L.  budući da se broj birača prijavljenih u gradu Džibutiju mijenjao svaki put kad su objavljeni službeni podaci;

M.  budući da se smatra da je pretjerana upotreba sile prilikom suzbijanja prosvjeda opozicijskih stranaka koje osporavaju regularnost parlamentarnih izbora bila uzrok najmanje 10 smrtnih slučajeva do kojih je došlo nakon što su snage javnog reda koristile vatreno oružje;

N.  budući da se dešavaju masovna uhićenja opozicijskih prosvjednika; budući da nevladine organizacije izražavaju zabrinutost zbog sumnjivih smrtnih slučajeva, mučenja i nestanaka;

O.  budući da se smatra da je nakon izbora 22. veljače 2013. više od tisuću pripadnika opozicije bilo zatvoreno na duža ili kraća vremenska razdoblja;

P.  budući da se smatra da je trenutno u pritvoru 60-ak političkih zatvorenika; budući da vlast stalno vrši pritisak na političke militariste iz opozicije;

Q.  budući da je protiv većine opozicijskih vođa i mnogih novinara pokrenut sudski progon;

R.  budući da je novinar Mydaneh Abdallah Okieh, koji je također u opozicijskoj koaliciji Uniji za nacionalni spas zadužen za komunikaciju, optužen za „klevetu policije” jer je na društvenoj mreži Facebooku postavio slike prosvjednika koji su žrtve represije; budući da je Žalbeni sud 26. lipnja 2013. povećao njegovu kaznu s 45 dana na pet mjeseci;

S.  budući da su u travnju 2013. troje vođa opozicijske koalicije Unije za nacionalni spas osuđeni na dvije godine zatvora i da su im uskraćena njihova ljudska i građanska prava; budući da je ročište u njihovom žalbenom postupku odgođeno do 25. studenog 2013.;

T.  budući, u kontekstu ovoga, da je 4. ožujka 2013. uhićen Daher Ahmed Farah, glasnogovornik opozicijske Unije za nacionalni spas; budući da je proglašen krivim jer je pozvao na pobunu nakon parlamentarnih izbora u veljači 2013.; budući da su u istom postupku bile optužene još dvije osobe, od kojih je jedna uvjetno osuđena na zatvor, a druga puštena na slobodu; budući da je Žalbeni sud 26. lipnja 2013. ponovo osudio Dahera Ahmeda Faraha na dva mjeseca bezuvjetne zatvorske kazne;

U.  budući da su uvjeti pritvora u zatvorima u Džibutiju izrazito zabrinjavajući;

V.  budući da se Ustavom iz 1992. priznaju temeljne slobode i osnovna načela dobrog upravljanja;

W.  budući da se u članku 10. Ustava navodi da se „pravo na obranu, uključujući pravo na pravnu pomoć odvjetnika po vlastitom izboru, jamče u svim fazama postupka”;

X.  budući da je Džibuti potpisnik Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima;

Y.  budući da su žene u Džibutiju suočene s raznim oblicima nasilja, uključujući silovanja, genitalno sakaćenje žena, obiteljsko nasilje, seksualno uznemiravanje i preuranjene brakove, koji imaju dalekosežne negativne posljedice za fizičku i psihičku dobrobit žena;

Z.  budući da se Džibuti nalazi na 167. mjestu (od 179 zemalja) na svjetskom indeksu slobode medija 2013., koji sastavljaju reporteri bez granica; budući da je stranim novinarima zabranjen dolazak u Džibuti te da to otežava pribavljanje pouzdanih informacija o tome što se dešava u zemlji;

AA.  budući da je Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu u ožujku 2012. procijenila da u Džibutiju 180 000 ljudi treba pomoć u obliku hrane;

AB.  budući da su u posljednjih 20 godina Europska unija i njezine države članice bili glavni pružatelji financijske pomoći Džibutiju; budući da isplate SAD-a, Japana i Francuske za korištenje njihovih vojnih baza predstavljaju izvor prihoda koji jamči stalan rast Džibutija;

AC.  budući da su poštovanje ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava sam temelj partnerstva zemalja AKP-a i EU-a i čine ključan dio Sporazuma iz Cotonoua;

1.  izražava svoju zabrinutost zbog stanja u Džibutiju nakon parlamentarnih izbora 22. veljače 2013. i napete političke situacije u zemlji; posebno je zabrinut zbog izvješća o masovnim uhićenjima članova opozicije, suzbijanju prosvjeda zbog nepravilnosti izbora i napadima na slobodu medija;

2.  poziva vlasti Džibutija da okončaju ugnjetavanje političkih protivnika te da puste na slobodu sve osobe koje su u pritvoru zbog političkih razloga;

3.  poziva vlasti Džibutija da zajamče poštovanje ljudskih prava priznatih nacionalnim i međunarodnim sporazumima koje je Džibuti potpisao te da zaštiti građanska i politička prava i slobode, uključujući pravno na mirne prosvjede i slobodu tiska;

4.  snažno osuđuje seksualno nasilje nad ženama i ističe da je vlada Džibutija odgovorna okončati nekažnjavanje i privesti pravdi osobe odgovorne za seksualno nasilje nad ženama;

5.  poziva na poštovanje prava na obranu, posebno pravo optuženika da u svim fazama postupka koji se protiv njega vodi ima odvjetnika kojeg sam odabere; poziva vlasti da dozvole obiteljima osoba u pritvoru da im donesu konkretnu pomoć, posebno lijekove;

6.  poziva vladu Džibutija da uz pomoć institucija koje su potvrdile rezultate izbora, posebno Afričke unije, započnu postupak političkog dijaloga s opozicijom u skladu s najavom čelnika države od 27. lipnja 2013. prigodom godišnjice nezavisnosti Džibutija; poziva Europsku uniju da podrži rad regionalnih organizacija i doprinese naporima da se pronađe političko rješenje za trenutnu krizu;

7.  poziva da se odmah pokrene sudska istraga kako bi se razjasnili postupci policije i vojske tijekom prosvjeda te kaznili oni koji su kršili ljudska prava;

8.  pozdravlja činjenicu da su izbori 22. veljače 2013. prošli mirno, što su naglasili razni predstavnici međunarodne zajednice, uključujući potpredsjednicu/Visoku predstavnicu i voditelji četiri izborne promatračke misije poslane u Džibuti; pozdravlja predanost budućnosti svoje zemlje koju je pokazao narod Džibutija i sve političke stranke sudjelovanjem na izborima;

9.  pozdravlja činjenicu da su na izbore 22. veljače 2013. prvi put od nakon stjecanja nezavisnosti Džibutija 1977. izašle opozicijske snage, tj. Unija za nacionalni spas;

10.  ponavlja poziv Europske unije da se objave rezultati za sva biračka mjesta s izbora 22. veljače 2013.;

11.  poziva sve političke snage u Džibutiju da poštuju vladavinu prava, uključujući pravo na mirne prosvjede, te da se ne upotrebljava nasilje ni represivne mjere;

12.  izražava svoju spremnost da pomno prati stanje u Džibutiju i da predloži restriktivne mjere u slučaju kršenja Sporazuma iz Cotonoua (2000.), a posebno njegovih članaka 8. i 9.; poziva Komisiju da također pomno prati stanje;

13.  potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje, Komisiju i njihove partnere da rade s Džibutijem na dugoročnoj političkoj reformi, koju bi trebala znatno olakšati snažna veza koja već postoji uzevši u obzir da je Džibuti bio ključan u borbi protiv terorizma u regiji te da je domaćin vojnih baza;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi Džibutija, institucijama Afričke unije, Međuvladinom tijelu za razvoj, Arapskoj ligi, Organizaciji islamske suradnje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku te supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

(1) SL C 46 E, 24.2.2010, str. 102. (2) SL C 14, 19.1.1998, str. 207.

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. o situaciji u Nigeriji (2013/2691(RSP))

P7_TA(2013)0335 RC-B7-0344/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu(1), od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(2), od 5. srpnja 2012. o nasilju nad lezbijkama i pravima LGBT osoba u Africi(3) i od 15. ožujka 2012. o situaciji u Nigeriji(4),

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton od 22. siječnja 2012. o bombaškim napadima u gradu Kano, od 11. ožujka 2013. o ubojstvima talaca, od 2. lipnja 2013. o prijedlogu nigerijskog zakona o kriminalizaciji istospolnih brakova i odnosa, i od 25. lipnja 2013. o pogubljenjima u Nigeriji,

–  uzimajući u obzir dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Nigerije održan u Abuji u ožujku 2013. i ministarski sastanak između Nigerije i EU-a održan 16. svibnja 2013. u Bruxellesu, u okviru kojih je utvrđena potreba da mjere za borbu protiv terorizma budu razmjerne civilnim žrtvama i uništavanju javne infrastrukture,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a o situaciji u Nigeriji, sa sastanka u svibnju 2013. u Horsensu, Danskoj,

–  uzimajući u obzir smjernice Vijeća Europske unije za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih osoba, transvestita i dvospolnih osoba (pripadnika skupine LGBTI),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua iz 2000. i njegove revidirane verzije iz 2005. i 2010. (potonju je Nigerija ratificirala 27. rujna 2010.) te posebno njegove članke 8. i 9. o političkom dijalogu i ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava,

–  uzimajući u obzir izjave glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona od 16. svibnja 2013. o nastavku nasilja i pogoršanju stanja sigurnosti na sjeveroistoku Nigerije i od 22. travnja 2013. o velikom broju civilnih žrtava i uništenih kuća u Nigeriji kao posljedica sukoba između vojnih snaga i pobunjeničke skupine Boko Haram,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Navi Pillay od 3. svibnja 2013. o nasilnim sukobima u travnju 2013., u kojoj podsjeća sigurnosne snage u Nigeriji da poštuju ljudska prava i da se u svojim aktivnostima suzdrže od prekomjerne uporabe sile, i izjavu od 17. svibnja 2013. o mogućnosti da se članovima skupine Boko Harem sudi za ratne zločine,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 27. prosinca 2011. o napadima terorističke sekte Boko Haram u Nigeriji,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti i uvjerenja iz 1981.,

–  uzimajući u obzir izjavu ministara vanjskih poslova zemalja članica skupine G8 od 12. travnja 2012. o nastavku nasilja u Nigeriji,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Afričke unije o suzbijanju terorizma i borbi protiv njega, koju je Nigerija ratificirala 16. svibnja 2003. i dopunski Protokol uz nju, koji je Nigerija ratificirala 22. prosinca 2008.,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika Afričke unije za mir i sigurnost Lamamre Ramtane od 14. srpnja 2012. u kojoj osuđuje aktivnosti i kršenja ljudskih prava od strane pripadnika Boko Harama te poziva međunarodnu zajednicu da pomogne Nigeriji da se odupre toj terorističkoj sekti, ističući prijetnju koju ona predstavlja za regionalnu i međunarodnu sigurnost,

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu čelnika vlada i država Gvinejskog zaljeva posvećen pomorskoj sigurnosti koji se održao u gradu Yaoundé u Kamerunu 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir ustav Federalne Republike Nigerije donesen 29. svibnja 1999. i posebno odredbe iz Poglavlja IV. o zaštiti temeljnih prava, uključujući pravo na život, pravo na pošteno suđenje i pravo na ljudsko dostojanstvo, te o zaštiti slobode izražavanja, slobode tiska, slobode mišljenja, slobode savjesti i slobode vjeroispovijesti,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ženevskih konvencija, koje je Nigerija ratificirala 20. lipnja 1961. i Dopunski protokol II uz Ženevske konvencije, koji je Nigerija ratificirala 10. listopada 1988., u kojima se utvrđuje međunarodno pravo u vezi s nemeđunarodnim oružanim sukobima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981., koju je Nigerija ratificirala 22. lipnja 1983.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., koji je Nigerija ratificirala 29. listopada 1993.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. svojeg Poslovnika,

A.  budući da je nigerijski predsjednik Goodluck Jonathan 14. i 15. svibnja 2013. objavio izvanredno stanje u pokrajinama Borno, Yobe i Adamawa kao odgovor na aktivnosti skupine Boko Haram koja mobilizira dodatne vojne snage;

B.  budući da je u travnju 2013. u sukobima između nigerijske vojske i militanata Boko Harama razoren grad Baga, pri čemu je, kako navode predstavnici zajednice, uništeno tisuće kuća, a stotine civila izgubilo je život; budući da će neovisna istraga koju provodi nigerijska Komisija za ljudska prava o ubojstvima u Bagi biti zaključena do kraja srpnja;

C.  budući da je savezna vlada uvrstila Boko Haram u Zakon o sprečavanju terorizma iz 2011. kako bi odobrila kazneni progon svih pojedinaca koji su s tom skupinom povezani ili je podupiru;

D.  budući da je Boko Haram prouzročio smrt 4000 osoba od 2009.; budući da je ove godine dosad ubijeno više od 700 Nigerijaca u više od 80 napada povezanih s Boko Haramom, koja je u nedavnom izvješću Sjedinjenih Američkih Država opisana kao druga najubojitija teroristička skupina u svijetu; budući da povezanost skupine Boko Haram i AQIM-a (Al-Qaide u islamskom Magrebu) općenito predstavlja ozbiljnu prijetnju miru i sigurnosti na široj regiji Sahela i Zapadne Afrike; budući da su meta skupine Boko Haram i dalje državni i sigurnosni dužnosnici, kao u napadu od 7. svibnja 2013. na zatvorski kompleks u Bami, u kojemu je ubijeno otprilike 55 ljudi i oslobođeno otprilike 105 zatvorenika;

E.  budući da su Nadzor nad zaštitom ljudskih prava, Amnesty International, Freedom House i ostale organizacije za zaštitu ljudskih prava zabilježile uključenost skupine Boko Haram u napade na policijske postaje, vojne objekte, crkve, škole, farme i banke; budući da je Boko Haram proširio svoje napade na civile, uključujući napade na dvije srednje škole u državama Borno i Yobe 16. i 17. lipnja 2013. u kojima je ubijeno 16 učenika i dva učitelja; budući da su ti napadi prisilili nekoliko tisuća učenika na napuštanje formalnog obrazovanja; budući da su prijetnje civilima nagnale 19 000 poljoprivrednika da pobjegnu sa svojih farmi i napuste svoje usjeve, što je rezultiralo padom poljoprivredne produktivnosti i pridonijelo nestašicama hrane;

F.  naglašavajući sve veću zabrinutost zbog odluke Boko Harama o otmicama žena i djece u sklopu svoje nasilne gerilske kampanje; budući da su pobunjenici također otimali, napadali i ubijali strane radnike u Nigeriji;

G.  budući da je Ured Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice upozorio na izbjegličku krizu; budući da je u prethodnim tjednima oko 6 000 Nigerijaca pristiglo u Niger, a između 11. i 13. lipnja 2013. otprilike 3 000 Nigerijaca prešlo u Kamerun; budući da izbjeglice također prelaze granicu s Čadom; budući da su takva raseljavanja opteretila oskudne lokalne resurse hrane i vode , osobito u Nigeru, koji se i sam bori s problemom nesigurne opskrbe hranom zbog dugogodišnjih suša; budući da nijedna susjedna zemlja Nigerije nema kapacitet da primi brojne ljude koji bi mogli biti raseljeni u slučaju posvemašnje humanitarne katastrofe koja bi uslijedila nakon masovnog nasilja;

H.  budući da su meta skupine Boko Haram i dalje kršćani, umjereni muslimani i ostale vjerske skupine koje protjeruje s većinski muslimanskog sjevera zemlje;

I.  budući da su kao odgovor na nasilje skupine Boko Haram nigerijska policija i vojska uhitile brojne osumnjičene članove te skupine i izvanzakonskim ih putem pogubile, a posebice uhićenjima mladića iz sjevernih sela; budući da su mnogi od pritvorenika bili držani u izolaciji bez optužnice i suđenja, u nekim slučajevima u nečovječnim uvjetima, i budući da su neki fizički zlostavljani, a drugi nestali ili umrli u pritvoru; budući da su nigerijska vlada i vojni časnici dali nepouzdane procjene broja civilnih žrtava i šteta nastalih na domovima ljudi; budući da su odgovor nigerijskih snaga iz prethodnih mjeseci Nadzor nad zaštitom ljudskih prava, Freedom House i ostale organizacije za zaštitu ljudskih prava opisale kao sve brutalniji i nekontroliran, zbog čega su civili morali trpjeti prekomjerno nasilje između tih dviju skupina;

J.  budući da su sloboda izražavanja i sloboda tiska u opasnosti od prijetnji uhićenja, zastrašivanja, nasilja i čak smrti usmjerenih protiv onih koji izvještavaju o problemima kritizirajući nigerijske vlasti; budući da je Boko Haram opetovano prijetio napadima na medijske kuće koje su o njemu izvještavale u negativnom svjetlu;

K.  budući da su tijelima za pružanje pomoći, novinarima i izvjestiteljima zbog proglašenja stanja pripravnosti veliki dijelovi sjeveroistočnih država postali nepristupačni; budući da je vlada ukinula usluge mobilne telefonije u nekoliko područja kako bi onemogućila komunikaciju militanata;

L.  budući da je nigerijska vlada nedavno ukinula svoj sedmogodišnji moratorij na smrtnu kaznu smaknuvši četvero zatvorenika u državi Edo, koji su bili osuđeni dok je Nigerija još bila pod vojnom diktaturom; budući da je 26. lipnja 2013. posebni izvjestitelj UN-a za izvanzakonska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja, Christof Heyns, pozvao nigerijske vlasti da zaustave postupak predstojećeg smaknuća petog zatvorenika; budući da je prema izvješćima organizacija za zaštitu ljudskih prava 2012. u Nigeriji na smrt osuđeno 56 ljudi, a otprilike 1000 ljudi navodno čeka izvršenje smrtne kazne u toj zemlji;

M.  budući da je nigerijski zastupnički dom 30. svibnja 2013. donio Prohibicijski zakon o istospolnim bračnim zajednicama, kojim je uveo 14-godišnju zatvorsku kaznu za sve koji stupe u brak ili su u njega stupili s osobom istoga spola, što se odnosi ne samo na Nigerijce nego i na turiste, strane radnike i diplomate, kao i 10-godišnju kaznu za registriranje ili rad tijela za pružanje socijalne pomoći ili nevladinih organizacija koje podupiru ljudska prava pripadnika skupine LGBTI;

N.  budući da problemi Nigerije proizlaze iz nedostatnog gospodarskog razvoja i da korijeni napetosti leže u desetljećima dugoj netrpeljivosti među autohtonim skupinama, uglavnom kršćana ili animista, koje se bore za kontrolu nad plodnim poljoprivrednim zemljištima s migrantima i naseljenicima s muslimanskog sjevera koji govore jezikom hausa; budući da te sukobe dodatno pojačavaju klimatske promjene i širenje pustinja; budući da bi, po svemu sudeći, eskalacija oružanih sukoba i trajni socijalni i gospodarski izazovi mogli potaknuti radikalizaciju, među ostalim manipulaciju i regrutiranje fundamentalističkih islamskih skupina kao što je Boko Haram;

O.  budući da je EU najveći financijski donator Nigerije; budući da su 12. studenog 2009. Komisija i Savezna vlada Nigerije potpisale Strategiju Europske komisije za zemlju korisnicu Nigeriju i Nacionalni okvirni program za 2008. – 2013., u okviru kojih EU financira projekte kojima je među ostalim cilj postizanje mira, sigurnosti i ostvarenje ljudskih prava; budući da je ukupna financijska pomoć EU-a Nigeriji tijekom toga razdoblja iznosila 700 milijuna eura, od čega je jedan dio usmjeren na rješavanje sve problematičnije situacije po pitanju sigurnosti u sjevernoj Nigeriji;

P.  budući da u skladu s člancima 8. i 9. revidiranog Sporazuma iz Cotonoua EU redovito vodi politički dijalog s Nigerijom o ljudskim pravima i demokratskim načelima, uključujući etničku, vjersku i rasnu diskriminaciju;

Q.  budući da je Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava, Navi Pillay, upozorio da napadi skupine Boko Haram mogu predstavljati zločine protiv čovječnosti; budući da je glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda Fatou Bensouda posjetila Abuju u srpnju 2012. i budući da je njezin ured objavio izvješće u studenom 2012. u kojem je izneseno kako postoje utemeljeni razlozi za vjerovanje da je Boko Haram počinio djela koja predstavljaju zločine protiv čovječnosti;

R.  budući da, premda je Nigerija jedan od najvećih svjetskih proizvođača nafte, gotovo 60 % njezinog stanovništva živi od manje od jednog dolara na dan; budući da miroljubivo rješavanje sukoba također podrazumijeva pravedan pristup resursima i poštenu preraspodjelu prihoda iz državnog proračuna;

1.  oštro osuđuje širenje nasilja od strane Boko Harama i tragični gubitak nevinih života na pogođenim područjima Nigerije te izražava sućut ožalošćenima i povrijeđenima; izražava zabrinutost zbog napetosti koje su u tijeku u kojima su zajednice sudionici i žrtve;

2.  poziva vladu Nigerije da svojem stanovništvu zajamči sigurnost i zaštitu protiv nasilja Boko Harama i da se suzdrži od daljnjih napada ili ubojstava iz odmazde, te da poštuje svoje obveze prema međunarodno priznatim standardima ljudskih prava te djeluje u skladu s vladavinom prava;

3.  osuđuje nigerijsku vojsku zbog korištenja neproporcionalne sile u sukobima s Boko Haramom, osobito u napadima na Bagu 16. i 17. travnja 2013.,

4.  poziva vladu i pod-državne sudionike da pokažu suzdržanost i potraže miroljubive načine rješavanja razlika između vjerskih i etničkih skupina u Nigeriji; u tom pogledu naglašava važnost neovisnog, nepristranog i pristupačnog pravnog sustava koji funkcionira, osobito tijekom oružanih sukoba, kako bi se prekinulo nekažnjavanje, pojačalo poštovanje vladavine prava, i zaštitila temeljna prava stanovništva;

5.  poziva vladu Nigerije da spriječi daljnje širenje sukoba, s posebnim obzirom za sigurnost i dobrobit civila, te primjećuje da razaranje i štete napravljene tijekom sukoba na kućama, javnoj infrastrukturi i poljoprivrednom zemljištu imaju štetan učinak na stanovništvo;

6.  poziva nigerijsku vladu i Boko Haram da priznaju i poštuju slobodu tiska i medija te dozvole novinarima i izvjestiteljima pristup na crtu bojišnice, jer tisak i mediji mogu imati važnu ulogu u jačanju kontrole i dokumentiranju kršenja ljudskih prava;

7.  osuđuje pogubljenje Daniela Nsofora od strane nigerijskih vlasti za zločine počinjene kada je imao manje od 18 godina; preporučuje vlastima poduzimanje potrebnih koraka za primjenu Konvencije UN-a o pravima djeteta i zaključnih primjedbi o Nigeriji iz 2010., a osobito da se pobrinu o tome da definicija djeteta u domaćem zakonodavstvu i na državnoj razini bude u potpunosti sukladna definiciji iz Konvencije o pravima djeteta, da pregledaju dosjee svih zatvorenika koji čekaju izvršenje smrtne kazne zbog zločina koje su počinili prije navršenih 18 godina života, te da u domaćem zakonodavstvu stave izvan zakona smrtnu kaznu za sve osobe ispod 18 godina života;

8.  Oštro osuđuje pogubljenje četiriju zatvorenika u Nigeriji u lipnju 2013.; poziva nigerijske vlasti da prihvate svoje nove obveze navedene u okviru dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Nigerije te zadrže de facto moratorij na pogubljenja, a poziva državu da izmjenom svojega zakonodavstva ukine smrtnu kaznu;

9.  poziva nigerijske vlasti da, uz podršku Europske komisije i Unicef-a, ubrzaju reforme u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta, osobito u pogledu pravde za djecu i sustava prijave rođenja; preporuča Nigeriji nastavak i jačanje napora za osiguranje slobodne i obvezne prijave rođenja sve djece, podizanje javne svijesti o važnosti prijave rođenja i postojećeg zakonodavstva;

10.  potvrđuje da je komunikacija putem mobilnih telefona važan oblik komunikacije za militante, ali poziva nigerijsku vladu da ne blokira cijelu mrežu jer time također onemogućuje komunikaciju građanima;

11.  podcrtava važnost regionalne suradnje u rješavanju prijetnje koju predstavlja veza između Boko Harama i AQIM-a; potiče države regije na jačanje međusobne suradnje, uključujući države Sahela, s ciljem sprečavanja daljnjih sinergija između Boko Harama, AQIM-a i Pokreta za jedinstvo i džihad u Zapadnoj Africi (Mojwa); poziva institucije EU-a i države članice kao i UN, Afričku uniju i Gospodarsku zajednicu zapadnoafričkih zemalja (ECOWAS) na pružanje podrške takvim regionalnim nastojanjima te da pristupe rješavanju prijetnji terorizma, širenja lakog naoružanja i prekograničnog kriminala;

12.  sa zabrinutošću bilježi rastuću prijetnju piratstva u Gvinejskom zaljevu i potrebu usklađenijeg djelovanja; u tom pogledu pozdravlja nastojanja na razini regije o rješavanju izazova piratstva dogovorena 24. lipnja 2013. u Yaoundéu (Kamerun) na sastanku na vrhu šefova država i vlada Gvinejskog zaljeva o sigurnosti na moru,

13.  poziva na podrobniju istragu temeljnih uzroka sukoba, uključujući društvene, gospodarske i etničke napetosti, te na izbjegavanje preširokih i pojednostavljenih objašnjenja zasnovanih samo na vjeri, koja ne mogu osigurati temelj za dugoročno i trajno rješavanje problema regije; poziva nigerijsku vladu na djelovanje radi pronalaženja mirnog rješenja sagledavanjem temeljnih uzroka sukoba te osiguranjem pravednog pristupa resursima, osiguranjem održivog razvoja regija i redistribucijom prihoda putem državnog proračuna;

14.  zahtijeva neovisnu istragu o kršenjima ljudskih prava te da se oni koji su odgovorni privedu pravdi u skladu s međunarodnim standardima o pravednom suđenju;

15.  izražava zabrinutost da će se zbog širenja sukoba u Nigeriji pogoršati izbjeglička kriza u susjednom Nigeru i Kamerunu; poziva dužnosnike nigerijske vlade na suradnju s vođama susjednih zemalja radi koordiniranog odaziva na priljev izbjeglica;

16.  poziva Potpredsjednicu/Visoku predstavnicu Catherine Ashton da potakne nigerijsku vladu na poštovanje ljudskih prava u svojim protu-terorističkim operacijama; izražava spremnost na pomno praćenje razvoja situacije u Nigeriji te predlaže restriktivne mjere u slučaju nepridržavanja Sporazuma iz Cotonua, osobito njegovih Članaka 8. i 9; traži da Komisija također prati situaciju;

17.  duboko žali donošenje Zakona o istospolnim bračnim zajednicama (Prohibicija) prema kojem je zločin biti u istospolnoj zajednici, podržati prava LGBT osoba, upravljati prostorom otvorenim za homoseksualce ili pokazivati privrženost između osoba istoga spola; stoga poziva predsjednika Nigerije da ne potpiše zakon koji je donio Zastupnički dom, koji bi LGBT osobe – kako Nigerijce tako i strance - doveo u situaciju ozbiljnog rizika od nasilja i uhićenja;

18.  potiče nigerijske vlasti na legalizaciju homoseksualnosti i zaštitu LGBTI osoba i branitelja njihovih ljudskih prava;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnost, vladama i parlamentima država članica, federalnoj vladi Nigerije, institucijama Afričke unije i ECOWAS-u, glavnom tajniku UN-a, glavnoj skupštini UN-a, supredsjedateljima zajedničke parlamentarne skupštine ACP-EU-a i Panafričkom parlamentu (PAP).

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0274. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0299. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0090.