IZVJEŠĆE o budućoj ulozi Revizorskog suda. Postupak imenovanja članova Revizorskog suda: savjetovanje s Europskim parlamentom

8.1.2014 - (2012/2064(INI))

Odbor za proračunski nadzor
Izvjestiteljica: Inés Ayala Sender

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o budućoj ulozi Revizorskog suda. Postupak imenovanja članova Revizorskog suda: savjetovanje s Europskim parlamentom

(2012/2064(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 286.,

–   uzimajući u obzir članak 108. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir mišljenje br. 2/2004 Europskog revizorskog suda o modelu „jedinstvene revizije” (i prijedlog okvira unutarnje kontrole Zajednice)[1],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 1992. o postupku savjetovanja s Europskim parlamentom o imenovanju članova Revizorskog suda[2],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 1995. o postupcima nakon savjetovanja s Parlamentom u vezi s imenovanjem članova Revizorskog suda[3],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o integriranom okviru unutarnje kontrole[4],

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7-0014/2014),

I. Buduća uloga Revizorskog suda

A. budući da su Limskom deklaracijom i Meksičkom deklaracijom Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija određeni glavni stupovi neovisnih revizorskih institucija te se u njima potvrđuje da nacionalne vrhovne revizijske institucije imaju znatnu slobodu tumačenja načelâ iznesenih u deklaracijama;

B.  budući da Europski revizorski sud kao profesionalna revizijska institucija, među ostalim, mora primjenjivati međunarodne revizijske standarde koji se odnose na javni sektor;

C. budući da je Europski revizorski sud osnovan Ugovorom o proračunu iz 1975. kako bi provodio revizije financija EU-a te budući da kao vanjski revizor EU-a doprinosi poboljšanju financijskog upravljanja Unije, istovremeno djelujući kao neovisni zaštitnik financijskih interesa građana EU-a;

D. budući da naglo promjenjiva trenutačna financijska i gospodarska situacija iziskuje djelotvoran mikrobonitetni i makrobonitetni nadzor u modernoj i izazovnoj Europskoj uniji, u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti;

E.  budući da javni revizori, kao što su Revizorski sud i vrhovne revizijske institucije država članica, imaju ključnu ulogu u ponovnom uspostavljanju povjerenja u javnu odgovornost EU-a i njezinom unapređenju; budući da je stoga važno smjestiti bilo kakvu raspravu o mogućim reformama Revizorskog suda u širi kontekst izazova unapređenja javne odgovornosti EU-a;

F.  budući da je Ugovorom iz Lisabona ponovno potvrđen pravni okvir Revizorskog suda u promicanju javne odgovornosti te pomaganju Parlamentu i Vijeću u nadzoru izvršenja proračuna EU-a, čime se doprinosi unapređenju financijskog upravljanja EU-a i zaštiti financijskih interesa građana;

II. Postupak imenovanja članova Revizorskog suda: savjetovanje s Europskim parlamentom

G. budući da se prema članku 286. Ugovora o funkcioniranju Europske unije članovi Revizorskog suda moraju birati iz redova osoba koje u svojim državama članicama pripadaju ili su pripadale tijelima za vanjsku reviziju ili koje su posebno kvalificirane za izvršavanje takve dužnosti i čija je neovisnost neupitna;

H. budući da je od ključne važnosti da se Revizorski sud sastoji od članova koji pružaju najviši stupanj jamstva profesionalne sposobnosti i neovisnosti, u skladu s Ugovorom, pritom izbjegavajući ugrožavanje ugleda Suda;

I.   budući da su neka imenovanja izazvala povećanje razlika u mišljenjima Parlamenta i Vijeća, što bi, ako se nastavi, moglo ugroziti dobre radne odnose Suda s navedenim institucijama i možda imati ozbiljne negativne posljedice za vjerodostojnost, a time i učinkovitost Suda;

J.   budući da je odluka Vijeća o imenovanju članova Revizorskog suda u slučajevima kada je Parlament održao saslušanje i izrazio nepovoljno mišljenje nerazumljiva te pokazuje nedostatak poštovanja prema Parlamentu;

K.  budući da je mišljenje Parlamenta izloženo velikom zanimanju medija; budući da bi, ako su osobe čije je kandidature Parlament prethodno javno i službeno odbacio imenovane u Revizorski sud, povjerenje u dotične institucije bilo smanjeno;

L.  budući da će članovi sa stručnim revizijskim znanjem te zajedno s većim i raznolikijim radnim iskustvom, koje jamči različite perspektive i sposobnosti, unaprijediti djelotvornost Suda u odlučivanju i djelovanju; budući da je neuspjeh u nalaženju primjerene ravnoteže spolova u današnje vrijeme neprihvatljiv;

M. budući da na suradnju između Revizorskog suda i Parlamenta, ključnu za sustav proračunske kontrole EU-a, negativno utječe kada određeni članovi Suda ne uspiju dobiti odobrenje Parlamenta;

N. budući da se Stručnom revizijom 2013. poziva na kraće unutarnje postupke u Sudu i pojašnjenje njegove uloge i mandata u odnosu na vanjske dionike te naglašava da revidirani subjekti imaju prekomjeran utjecaj na nalaze i revizijska mišljenja Suda;

O. budući da se Parlament uglavnom usredotočuje na prijedloge kojima se izbjegava potreba za promjenama u Ugovoru;

P.  budući da je Vijeće uvijek poštovalo preporuke kojima je odbor osnovan u skladu s člankom 255. UFEU-a davao mišljenje o prihvatljivosti kandidata za radna mjesta nezavisnih odvjetnika Suda Europske unije i Općeg suda, unatoč tome što se Ugovorom na to ne obvezuje;

Vizija Parlamenta za Europski revizorski sud: buduća uloga Suda

1.  vjeruje da Europski revizorski sud kao vanjski revizor institucija Unije može osigurati zakonodavcima ne samo izjavu o jamstvu u pogledu pouzdanosti računa te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija u svakoj pojedinoj proračunskoj godini nego i zbog svojeg istaknutog položaja može davati zakonodavcima i proračunskom tijelu, naročito Odboru za proračunski nadzor Parlamenta, dragocjena mišljenja o rezultatima koji su postignuti politikama Unije, kako bi se poboljšala uspješnost i učinkovitost aktivnosti koje financira Unija, utvrdila ekonomija razmjera i opsega kao i učinci prelijevanja među nacionalnim politikama država članica te Parlamentu predstavile vanjske ocjene procjena javnih financija u državama članicama koje je provela Komisija;

2.  smatra da bi Sud trebao ustrajati na neovisnosti, poštenju, nepristranosti i profesionalnosti, pritom gradeći snažnu suradnju sa svojim partnerima, posebno s Europskim parlamentom, a naročito s njegovim Odborom za proračunski nadzor i specijaliziranim odborima, u postupku odgovornosti institucija EU-a;

Tradicionalni model DAS (izjava o jamstvu)

3.  primjećuje da je Revizorski sud Ugovorom obvezan (članak 287. stavak 1. točka 2. UFEU-a) podnijeti Parlamentu i Vijeću izjavu o jamstvu (DAS[5]) u odnosu na zakonitost i pravilnost plaćanja nakon ispitivanja zakonitosti, pravilnosti i rezultata proračuna Unije te osim toga da Revizorski sud jednako tako obvezan Ugovorom podnosi posebna izvješća i mišljenja; primjećuje da se velik dio osoblja Suda svake godine posvećuje pripremi izjava o jamstvu;

4.  smatra da su neovisnost, poštenje, nepristranost i profesionalnost Suda ključni za njegovu vjerodostojnost dok pomaže Parlamentu i Vijeću u nadgledanju financijskog upravljanja EU-a i davanju doprinosa njegovom unapređenju te zaštiti financijskih interesa Unije od programskih faza do zatvaranja računa;

5.  žali zbog toga što osamnaestu godinu zaredom zbog rezultata revizije Sud nije mogao dati pozitivnu izjavu o jamstvu (DAS) u pogledu zakonitosti i pravilnosti plaćanja; naglašava činjenicu da stopa pogreške kao takva samo djelomično pruža sveobuhvatan pregled djelotvornosti politikâ Unije;

6.  podsjeća da u skladu s člankom 287. UFEU-a Sud podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izjavu o jamstvu u pogledu pouzdanosti računa te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija; ističe da je Revizorski sud umjesto dostavljanja jedne izjave o jamstvu u pogledu pouzdanosti računa te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija u 2012. podnio četiri mišljenja: jedno mišljenje o pouzdanosti računa i tri mišljenja o zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija (jedno o prihodu, jedno o obvezama i jedno o plaćanjima); smatra da taj izbor pisanog oblika otežava ocjenjivanje izvršenja proračuna Komisije;

7.  ističe da je izjava o jamstvu godišnji pokazatelj višegodišnjeg sustava potrošnje, što otežava razumijevanje cikličke prirode i utjecaja višegodišnjih sporazuma, pa se stoga ukupni utjecaj i djelotvornost sustava upravljanja i nadzora može samo djelomično procijeniti na kraju razdoblja potrošnje; stoga smatra da bi Sud tijelu nadležnom za davanje razrješnice trebao moći dostaviti pregled na sredini provedbenog razdoblja i sažeto izvješće, uz godišnju izjavu o jamstvu u pogledu konačnih rezultata programskog razdoblja;

8.  pozdravlja činjenicu da od 2009. Sud ulaže znatan trud u razvoj svojih proizvoda i usluga kao i svojeg godišnjeg izvješća; vjeruje, ipak, da je potrebno uložiti više truda i sredstava radi dodatnog poboljšanja kvalitete, prvenstveno u pogledu rada Suda na revizijama uspješnosti, koje pružaju informacije o proračunskim rezultatima EU-a; smatra da bi Sud trebao nadograditi model izjave o jamstvu kako bi mogao odrediti jesu li rezultati postignuti i na koji način, tako da bi se iz tog primjera moglo učiti i to znanje primijeniti u drugom kontekstu;

Nove dimenzije i izazovi Suda

9.  priznaje povijesnu i konstruktivnu ulogu izjave o jamstvu za usredotočivanje na zakonitost i pravilnost kao korisnih naznaka dobrih financijskih praksi i uspješnosti upravljanja na svim razinama potrošnje Unije i za pokazivanje načina na koji su korištena sredstva EU-a u skladu s odlukama Parlamenta koji djeluje kao zakonodavac i proračunsko tijelo; ističe, ipak, da bi sada i u budućnosti Sud trebao posvetiti više resursa ocjenjivanju toga jesu li u korištenju javnim sredstvima povjerenih Komisiji postignuti ekonomičnost, učinkovitost i djelotvornost; rezultati nalaza posebnih izvješća trebali bi podrazumijevati odgovarajuće prilagodbe u programima EU-a;

10. naglašava činjenicu da mandat Suda, određen Ugovorom, Sudu pruža referentni okvir kako bi ispunio svoju ulogu neovisnog vanjskog revizijskog tijela Unije; primjećuje da mandat omogućuje znatnu fleksibilnost kako bi Sud mogao izvršavati svoju zadaću, ne samo kad je riječ o izjavi o jamstvu; podsjeća da mandat omogućuje Sudu da predstavi rezultate svojih revizija uspješnosti u posebnim izvješćima, što pruža bitnu priliku za dodavanje vrijednosti usredotočujući se na visokorizična područja i ispitujući ih; uz to, primjećuje da se tim izvješćima europskim građanima pružaju informacije o funkcioniranju Unije i upotrebi europskih financijskih sredstava u mnogim sektorima, time pomažući približavanje Europe svojim građanima te da im ona postane transparentnija i razumljivija;

11. podsjeća na to da je jedan od najboljih načina revizije financijskih izvještaja Europske unije te poboljšanja uspješnosti i učinkovitosti potrošnje sredstava EU-a izglasati davanje razrješnice prije 31. prosinca u godini koja slijedi nakon financijske godine za koju se vršila revizija; podvlači činjenicu da bi se time prisilio Sud da svoje godišnje izvješće podnese do 30. lipnja;

12. preporučuje da Europski revizorski sud, ne dovodeći u pitanje svoju neovisnost, donese svoje mišljenje na temelju praga značajnosti, a ne samo na temelju prihvatljive stope pogreške, jer se čini da je to više u skladu s međunarodnim revizijskim standardima;

13. predlaže da Europski parlament posebno poglavlje u svojem izvješću o davanju razrješnice posveti praćenju preporuka Suda u njegovim raznim revizijama uspješnosti, kako bi se Komisija i države članice potakle na provedbu tih preporuka; Parlament bi također trebao istaknuti kojim glavnim mjerama praćenja Sud može posvetiti posebnu pozornost u svojem godišnjem izvješću, ne dovodeći u pitanje njegovu neovisnost;

14. primjećuje da Sud planira svoj program rada na višegodišnjoj i godišnjoj osnovi; primjećuje da višegodišnji plan omogućuje definiranje i ažuriranje strategije Suda, a da se godišnjim planom određuju konkretne zadaće koje treba provesti u dotičnoj godini; pozdravlja činjenicu da Sud svake godine Odboru za proračunski nadzor dostavlja godišnji program rada s popisom prioritetnih revizijskih zadaća i dodijeljenih sredstava za njihovu provedbu;

15. vjeruje da sadašnji oblik sastanaka Suda s Parlamentom i Vijećem omogućava dragocjeno savjetovanje kad je riječ o izradi godišnjeg programa rada Suda; ističe da strukturirani pripremni dijalog ove vrste vrlo pomaže pri osiguravanju učinkovite i demokratske odgovornosti građanima u vezi s upotrebom javnih sredstava osiguranih radi ostvarivanja ciljeva EU-a; naglašava da bi, unatoč povećanoj savjetodavnoj suradnji s Parlamentom i Vijećem, Sud neovisno o političkim i nacionalnim utjecajima trebao sam odlučivati o svom godišnjem programu rada;

16. primjećuje da se pitanja od presudne važnosti vanjskim dionicima, kao što je Europski parlament, te naredni zahtjevi za reviziju ne prikupljaju na strukturiran način niti u potpunosti vode kao povlašteni; smatra to štetnim za važnost i utjecaj rezultata revizije Suda; primjećuje, nadalje, da je dodana vrijednost Suda izravno povezana s time koliko se u postupku odgovornosti Parlament i ostali dionici koriste njegovim radom; stoga, poziva Sud da u svojemu godišnjem programu rada uzme u obzir političke prioritete zakonodavaca i pitanja od velike važnosti građanima EU-a koje priopćava Odbor za proračunski nadzor Parlamenta izražavajući zabrinutost građana EU-a;

Suradnja s nacionalnim vrhovnim revizijskim institucijama

17. očekuje uspostavljanje bliže suradnje između Europskog revizorskog suda i vrhovnih revizijskih institucija država članica s konkretnim rezultatima o raspodjeli godišnjeg rada Europskog revizorskog suda; nadalje očekuje konkretne metodološke korake i dogovore o kalendarima revizije; očekuje da Komisija, na temelju pravne studije, predloži uključivanje revizorskog rada vrhovnih revizijskih institucija država članica u revizije sredstava pod podijeljenim upravljanjem u dotičnim državama članicama koje provodi Sud;

18. naglašava da bi Sud trebao predvoditi osmišljavanje metode rada prema kojoj nacionalne vrhovne revizijske institucije i Sud unapređuju usklađivanje svojih sredstava s ciljem procjene rashoda i uspješnosti proračuna EU-a, izbjegavanja dvostrukog obavljanja poslova nadzora, dijeljenja informacija o nadzoru, utvrđivanja rizičnih područja, provođenja zajedničkih revizija ili boljeg uključivanja vrhovnih revizijskih institucija u revizije Europskog revizorskog suda, što za posljedicu ima razvoj zajedničkih metoda rada i veću djelotvornost na svakoj razini nadzora; primjećuje da je dijeljenje podataka o reviziji i nadzoru te najboljih praksi između Suda i vrhovnih revizijskih institucija ključno za bolje usmjeravanje aktivnosti revizije i nadzora; primjećuje da postoji previše razina nadzora te da bi se trebalo izbjeći udvostručivanje radi smanjenja tereta na upravljačkim tijelima i korisnicima;

19. poziva, stoga, na bližu suradnju nacionalnih revizijskih institucija i Europskog revizorskog suda u vezi s revizijom sporazumâ o podijeljenom upravljanju, u skladu s člankom 287. stavkom 3. UFEU-a;

20. predlaže pregledavanje mogućnosti nacionalnih tijela za reviziju u njihovu svojstvu neovisnih vanjskih revizora te, uzimajući u obzir međunarodne revizijske standarde, izdavanje potvrda o obavljenoj nacionalnoj reviziji za upravljanje sredstvima Unije, koje bi se dostavile vladama država članica s ciljem izrade tijekom postupka davanja razrješnice u skladu s uvođenjem odgovarajućeg međuinstitucionalnog postupka;

21. naglašava važnost obuhvaćanja europskih programa tijekom planiranja nadzora koji provode vrhovne revizijske institucije, posebno vodeći računa o podijeljenom upravljanju, pri čemu nacionalni parlamenti igraju ključnu ulogu u tom kontekstu time što su u mogućnosti od svojih vrhovnih revizijskih institucija zatražiti da provode revizije europskih fondova i programa; primjećuje da bi se institucionaliziranjem i pravnim uređivanjem tog nadzora njegovi rezultati mogli nacionalnom parlamentu predstaviti jedan put godišnje;

Novo okružje za djelovanje Suda

22. primjećuje da su uredbe koje obuhvaćaju glavna područja potrošnje za razdoblje 2014. – 2020. znatno izmijenile financijske i pravne okvire izvršenja proračuna EU-a; ističe da te reforme za posljedicu imaju znatne promjene koje će izmijeniti načine upravljanja financijskim rizicima, i to pojednostavljenjem pravila financiranja, povećanjem uvjeta i jačanjem proračuna EU-a; ustraje, stoga, u tome da se Sud više usredotoči na to da rezultati pružaju odgovarajuće informacije o rizicima i učinkovitosti novih instrumenata te vrste;

23. predlaže Sudu da uskladi svoj višegodišnji program rada s VFO-om te uvrsti pregled na sredini provedbenog razdoblja kao i sveobuhvatni pregled zatvaranja računa Komisije u odnosu na odgovarajući VFO;

24. primjećuje da revizijama uspješnosti često nedostaje jasna analiza uzrokâ nalaza revizije; primjećuje, nadalje, da ne postoji sustav kojim bi se osiguralo da revizori kojima je dodijeljena provedba određene revizije posjeduju tehničko znanje i metodološke vještine potrebne za provedbu revizije, a da ne moraju počinjati od nule na bilo kojem revizijskom pitanju; smatra da te okolnosti povećavaju neučinkovitost i nedjelotvornost nalaza Suda u revizijama uspješnosti;

25. očekuje od Suda potpunu transparentnost o vremenskim potrebama Suda za svoje proizvode te poziva Sud da u okviru svake dotične revizije uspješnosti objavi vremenski raspored te različite faze koje je određeni proizvod prošao u svome razvoju, tj. vrijeme potrebno za prolazak različitih postojećih faza, od kojih su sadašnje:

– preliminarna studija

– analiza teme

– memorandum o planiranju revizije

– izjava(e) o uvodnim nalazima

– donošenje zaključaka

– nacrt izvješća

– kontradiktorni postupak;

26. primjećuje da revizije uspješnosti Suda, uključujući uvodne nalaze, traju dvije godine, zbog čega su u nekoliko slučajeva nalazi revizije bili zastarjeli i spriječili provedbu odgovarajućih mjera; očekuje da Sud racionalizira sastavljanje revizija uspješnosti te ukine nepotrebne postupovne korake;

27. izražava svoju želju da Sud u budućnosti ne samo objavljuje komentare Komisije o njegovim nalazima, zaključcima i preporukama, nego, kad je to primjereno, jasno izražava konačni protuodgovor;

28. smatra da bi Sud trebao Odboru za proračunski nadzor Parlamenta redovito dostavljati statističke podatke o prisutnosti članova u njegovu sjedištu u Luxembourgu; očekuje potpunu transparentnost Suda u odnosu na Parlament kad je o tome riječ; želi od Komisije primiti analizu izvedivosti zamjene dijela plaće članova Suda dnevnom naknadom;

29. naglašava da usprkos potrebi za postojanjem pravednosti i upućivanjem na argumente subjekta revizije u dotičnom izvješću, nije potrebno postići konsenzus sa subjektom revizije;

30. primjećuje da su u nekim slučajevima parlamentarne rasprave o pitanjima iz posebnih izvješća već bile zaključene, onemogućivši učinkovitu upotrebu rezultata revizije Suda; primjećuje, nadalje, da je u nekim slučajevima Komisija u trenutku predstavljanja izvješća Suda već provela ključne preporuke Suda; očekuje da Sud prilikom provedbe svojih revizija uzima u obzir sva vanjska vremenska ograničenja i događaje;

31. očekuje da će Sud u svojim izvješćima jasno iskazati slabosti i slučajeve najbolje prakse tijela vlasti država članica sustavno ih objavljujući;

32. uvjeren je da bi se ekonomije razmjera i opsega mogle postići temeljitom analizom potrebnih sredstava za članove Suda; očekuje od Suda da istraži takve ekonomije, između ostaloga uz poštovanje zajedničke usluge prijevoza za članove kao i zajedničke kabinete i osoblje;

33. žali zbog činjenice da međuvladino djelovanje izvan okvira Ugovora EU-a, poput onoga za osnivanje Europskog mehanizma za financijsku stabilnost i Europskog stabilizacijskog mehanizma, također stvara ozbiljne izazove javnoj odgovornosti i reviziji te oslabljuje ključnu ulogu Suda;

34. ne odobrava činjenicu da u slučaju Europskog mehanizma za financijsku stabilnost zasad nisu postignuti nikakvi dogovori kad je riječ o neovisnoj javnoj vanjskoj kontroli te žali zbog toga što čak i nakon što je Europski revizorski sud imenovan članom odbora za reviziju Europskog stabilizacijskog mehanizma, godišnje izvješće o reviziji odbora neće biti dostupno ni Parlamentu ni javnosti; poziva Sud da redovito dostavlja Parlamentu godišnje izvješće o reviziji odbora i sve ostale potrebne informacije o aktivnostima Suda na tom području kako bi Parlament mogao preispitivati rad Revizorskog suda tijekom postupka davanja razrješnice;

Preoblikovanje strukture Suda

35. primjećuje da su sastav i postupak imenovanja članova Suda utvrđeni člancima 285. i 286. UFEU-a; naglašava, međutim, potrebu za promjenom Ugovora kako bi se Vijeće i Parlament stavilo u ravnopravan položaj prilikom imenovanja članova Revizorskog suda radi osiguranja demokratske legitimnosti, transparentnosti i potpune neovisnosti članova Revizorskog suda;

36. žali zbog činjenice da su neki postupci imenovanja završili sukobom između Parlamenta i Vijeća kad je riječ o kandidatima, usprkos činjenici da Ugovorom nije predviđen takav sukob; ističe da je, kako je određeno Ugovorom, dužnost Parlamenta provjeravati kandidate; smatra da bi Vijeće u duhu dobre suradnje među europskim institucijama trebalo poštovati odluke Parlamenta nakon saslušanja;

37. poziva na to da se prema sljedećem preispitivanju Ugovora o EU-u Europski parlament proglasi odgovornim za odabir članova Europskog revizorskog suda na prijedlog Vijeća; zauzima stajalište da bi takav postupak unaprijedio neovisnost članova Europskog revizorskog suda u odnosu na države članice;

38. pozdravlja činjenicu da je Sud 2010. usvojio novi poslovnik koji mu prema sadašnjem pravnom okvirom omogućava da usmjeri postupak donošenja odluka tako da izvješća o reviziji i revizijska mišljenja sada usvajaju sudska vijeća od pet ili šest članova, a ne svih 28 članova;

39. smatra da je sadašnje pravilo o geografskoj zastupljenosti kad je riječ o sastavu više uprave, prema kojemu svaka država članica može imati jednog člana, odavno nadživjelo svoju prvotnu korist i vjerodostojnost te da bi ga se moglo zamijeniti jednostavnijom upravnom strukturom prilagođenom širem mandatu praćenja odgovornosti, s odgovarajućim odredbama za osiguranje neovisnosti aktivnosti Suda;

40. stoga, predlaže da Sud ima jednak broj članova kao i Komisija; članovi bi trebali u najmanju ruku imati profesionalnog iskustva u reviziji i upravljanju; članovi Suda trebali bi biti posebno kvalificirani za svoju funkciju, a njihova neovisnost mora biti osigurana izvan svake sumnje;

41. predlaže preispitivanje primanja članova Suda te sredstava izravno i osobno dodijeljenih svakom članu kako bi se uskladili s nacionalnim i međunarodnim praksama za slične dužnosti, omogućujući članovima Suda da neovisno ispunjavaju svoje odgovornosti;

II. Postupak imenovanja članova Revizorskog suda: savjetovanje s Europskim parlamentom

42. usvaja sljedeća načela, kriterije izbora i postupke dostavljanja svojeg mišljenja o kandidatima za članstvo u Revizorskom sudu:

(a) Parlamentu se mora omogućiti razumna količina vremena za razmatranje kako bi Odbor za proračunski nadzor mogao saslušati kandidate, a nakon saslušanja održati sastanak i glasovati;

(b) kada treba donijeti odluku, pri čemu se politički kriteriji ne uzimaju u obzir, Odbor za proračunski nadzor i plenarna sjednica održat će tajno glasovanje;

(c) saslušanja Odbora za proračunski nadzor bit će javna, a rasprave će se moći pratiti preko videoprijenosa;

(d) Parlament će donositi odluke na temelju većine glasova na plenarnoj sjednici, a Vijeće mora poštovati njegovo mišljenje; kandidati će tijekom glasovanja biti prisutni, a u slučaju glasovanja protiv predsjednik EP-a pitat će ih namjeravaju li povući svoju kandidaturu;

43. smatra da bi trebalo dodatno utanačiti kriterije za imenovanje članova Europskog revizorskog suda na temelju članka 286. UFEU-a i ističe da će Parlament izvršiti procjenu uglavnom na temelju sljedećih kriterija:

(a) profesionalnog iskustva na visokoj razini stečeno u javnim financijama, reviziji i upravljanju kao i temeljitog znanja o upravljanju europskim institucijama;

(b) dobrih postignuća na području revizije i dokaza o odličnom znanju barem jednog od radnih jezika Europske unije;

(c) po potrebi, dokaza o razrješenju kandidata od prethodno obavljanih menadžerskih dužnosti;

(d) kandidati ne smiju imati nikakvu izbornu funkciju ili imati odgovornosti u političkoj stranci počevši od dana njihova imenovanja;

(e) visokog stupnja poštenja i moralnosti kandidata;

(f)  s obzirom na prirodu posla dob kandidata također se uzima u obzir, s čime je u skladu, na primjer, razumno odrediti da članovi ne bi trebali biti stariji od 67 godina u vrijeme njihova imenovanja;

(g) članovi ne smiju služiti više od dva mandata;

(h) naposljetku, Parlament će se ozbiljno baviti pitanjem ravnoteže spolova među članovima Suda;

44. poziva Vijeće da:

(a) predstavi Parlamentu barem dvoje kandidata iz svake države članice, ženu i muškarca;

(b) uobliči svoje prijedloge tako da budu u potpunosti u skladu s kriterijima iznesenima u rezolucijama Parlamenta, podrazumijevajući da će se Parlament, sa svoje strane, pobrinuti da strogo poštuje te kriterije;

(c) uvrsti relevantne detalje o karijeri prilikom navođenja imena kandidata te sve informacije i mišljenja kojima raspolaže tijekom trajanja unutarnjih postupaka donošenja odluka država članica;

(d) proslijedi sve informacije o kandidaturama koje je primilo od država članica pristajući na to da će, u slučaju prikrivanja informacija, Parlament biti obvezan provesti vlastitu istragu, čime će se neizbježno odgoditi postupak imenovanja;

(e) pristupi nadležnim tijelima država članica koje će biti pozvane da predlože kandidate za članstvo u Revizorskom sudu te da privuče pozornost tih tijela na kriterije i postupke koje je odredio Parlament;

(f)  izbjegne povlačenje kandidatura i predlaganje novih za koje se uzimaju u obzir novi prijedlozi država članica motivirani isključivo političkim kriterijima;

(g) poštuje, ako se dogodi takav slučaj, nepovoljno mišljenje Parlamenta o situaciji i predloži novog kandidata/e;

45. kad je riječ o postupcima pred Odborom za proračunski nadzor i plenarnom sjednicom, određuje sljedeće:

(a) svaka preporuka za svaku kandidaturu podnosi se u obliku izvješća koje se usvaja na temelju većine glasova, a izvješće sadrži samo kandidaturu;

(b) izvješće se sastoji od:

i.   pozivanja u kojima se ukratko opisuju okolnosti upućivanja Parlamentu;

ii.   uvodnih izjava s opisom postupka nadležnog odbora;

iii. radnog teksta koji se može sastojati samo od:

– povoljnog mišljenja ili

– nepovoljnog mišljenja;

(c) pozivanja i uvodne izjave ne stavljaju se na glasovanje;

(d) životopis i odgovori na upitnik nalaze se u prilogu izvješću;

(e) Odbor za proračunski nadzor i plenarna sjednica glasuju o imenovanju predloženog kandidata;

46. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Revizorskom sudu te na znanje ostalim institucijama Europske unije, parlamentima i revizijskim institucijama država članica.

• [1]               SL C 107, 30.4.2004., str. 1.
• [2]               SL C 337, 21.12.1992., str. 51.
• [3]               SL C 43, 20.2.1995., str. 75.
• [4]           Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0319.
• [5]           Kratica francuskog naziva „Déclaration d'assurance”.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	16.12.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	21 0 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Marta Andreasen, Jean-Pierre Audy, Inés Ayala Sender, Tamás Deutsch, Martin Ehrenhauser, Jens Geier, Gerben-Jan Gerbrandy, Ingeborg Gräßle, Jan Mulder, Eva Ortiz Vilella, Monika Panayotova, Paul Rübig, Petri Sarvamaa, Bart Staes, Georgios Stavrakakis, Søren Bo Søndergaard, Derek Vaughan
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Thijs Berman, Karin Kadenbach, Jan Olbrycht, Markus Pieper
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	Doris Pack, Andrej Plenković