Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2012/2321(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0222/2013

Podneseni tekstovi :

A7-0222/2013

Rasprave :

PV 01/07/2013 - 22
CRE 01/07/2013 - 22

Glasovanja :

PV 02/07/2013 - 9.14

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2013)0301

Usvojeni tekstovi
PDF 303kWORD 32k
utorak, 2. srpnja 2013. - Strasbourg Završno izdanje
Doprinos zadruga za rješavanje krize
P7_TA(2013)0301A7-0222/2013

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. srpnja 2013. o doprinosu zadruga prevladavanju krize (2012/2321(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 54.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 3. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. veljače 2009. o socijalnoj ekonomiji(1) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2012. o Statutu europskih zadruga u pogledu sudjelovanju radnika(2) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o informiranju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime(3) ,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1435/2003 od 22. srpnja 2003. o Statutu europskih zadruga (SCE)(4) ,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije 94/1069/EZ od 7. prosinca 1994. o prijenosu malih i srednjih poduzeća(5) ,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o prijenosu malih i srednjih poduzeća(6) ,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o promicanju zadruga u Europi (COM(2004)0018),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o inicijativi za socijalno poduzetništvo (COM(2011)0682),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o zadrugama i restrukturiranju(7) ,

–  uzimajući u obzir preporuku 193. Međunarodne organizacije rada o promicanju zadruga, koju su prihvatile vlade svih 27 sadašnjih država članica, u vezi s rezolucijom Opće skupštine UN-a iz 2001. pod naslovom „Zadruge i ljudski razvoj” i činjenicu da su Ujedinjeni narodi godinu 2012. proglasili Međunarodnom godinom zadruga,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7–0222/2013),

Uvod

1.  ističe da zadruge, zajedno s ostalim poduzećima socijalne ekonomije, igraju važnu ulogu u europskoj ekonomiji, naročito u vremenima krize jer povezuju profitabilnost sa solidarnošću, otvaraju visokokvalitetna radna mjesta, jačaju socijalnu, ekonomsku i regionalnu koheziju i stvaraju socijalni kapital; nadalje, svjestan je činjenice da za poduzeća socijalne ekonomije treba postojati jasniji i usklađeniji zakonodavni okvir koji uvažava veliku raznolikost među subjektima socijalne ekonomije i njihove specifična svojstva;

2.  napominje da zadruge postaju sve važnije unutar EU-a te da postoji oko 160 000 zadruga u vlasništvu 123 milijuna članova koje zapošljavaju 5,4 milijuna ljudi – uključujući oko 50 000 zadružnih poduzeća u industrijskom i uslužnom sektoru koja zapošljavaju 1,4 milijuna osoba – te da zadruge u prosjeku doprinose približno 5 % BDP-u svake države članice; napominje da je u proteklih nekoliko godina, kao rezultat restrukturiranja poduzeća u teškoćama ili onih bez pravnih slijednika, osnovano nekoliko stotina industrijskih i uslužnih zadružnih poduzeća, te su tako sačuvane ili obnovljene lokalne ekonomske aktivnosti i radna mjesta; napominje da su zadruge u industrijskom i uslužnom sektoru imale snažan utjecaj na regionalni razvoje u nekima od industrijski najrazvijenijih regija EU-a; napominje da „socijalne” zadruge specijalizirane za radnu integraciju zapošljavaju više od 30 000 osoba s invaliditetom i osoba u nepovoljnom položaju u industrijskom i uslužnom sektoru; ističe da su zadruge postale model za samostalno zaposlene i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima te da je prisutnost tog modela snažno porasla u novim sektorima, kao što su socijalne i zdravstvene usluge, digitalne i usluge podrške poslovanju, kao i usluge od općeg interesa koje je nekad obavljao javni sektor (npr. usluge zaštite okoliša i upravljanja prirodnim područjima, obrazovanje i kultura te proizvodnja energije iz obnovljivih izvora); napominje da zbog toga zadruge imaju vrlo važnu ulogu u EU-u u gospodarskom i socijalnom smislu, kao i u pogledu održivog razvoja i zapošljavanja, a osim toga predstavljaju odskočnu dasku za socijalne inovacije koje su vrlo važna tema u okviru strategija EU 2020 i Horizon 2020 te doprinose ostvarenju cilja održivog ekonomskog i socijalnog razvoja regionalnih i lokalnih zajednica;

3.  ponovo naglašava da zadružni poslovni model doprinosi istinskom ekonomskom pluralizmu, čini najvažniji dio „socijalne tržišne ekonomije” i potpuno je u skladu s vrijednostima iz Ugovora o EU-u i ciljevima iz strategije Europa 2020.;

4.  ističe da su se mnoge zadruge pokazale čak i otpornijima od mnogih konvencionalnih poduzeća u kriznim vremenima, kako s obzirom na stopu zaposlenosti, tako i u pogledu zatvaranja poduzeća; napominje da su se, unatoč krizi, zadruge osnivale u novim i inovativnim sektorima te da postoji mnogo dokaza spomenute otpornosti, naročito kad je riječ o zadružnim bankama i zadrugama u industrijskom i uslužnom sektoru (radničke zadruge, socijalne zadruge i zadruge koje su osnovala od mala i srednja poduzeća); ističe da se, zahvaljujući tome što zadruge imaju veliku sposobnost prilagodbe promjenama, zadružni model pokazao sposobnijim od drugih modela reagirati na nove potrebe i potaknuti otvaranje novih radnih mjesta, te očuvati ugroženo poslovanje i pritom ostvarivati svoju misiju; nadalje naglašava stratešku ulogu zadruga koje su osnovala mala i srednja poduzeća jer one mogu ponuditi kolektivna rješenja za zajedničke probleme i tako omogućuju ostvarivanje ekonomije razmjera; napominje sve veću važnost „zadruga u zajednici” koje omogućuju, prije svega u udaljenim i nedovoljno razvijenim područjima, izravni angažman građana kako bi zadovoljili različite potrebe kao što su zdravstvene i socijalne usluge, obrazovanje, komercijalne usluge, komunikacije itd.;

5.  smatra da zadruge u recesijskim vremenima mogu uspješno promicati poduzetništvo na razini mikropoduzeća jer omogućuju vlasnicima malih poduzeća, a to su često skupine građana, preuzimanje poslovnih odgovornosti; u tom smislu, podržava osnivanje zadruga u sektoru socijalne skrbi kako bi se osigurala veća socijalna uključenost ranjivih društvenih skupina;

6.  tvrdi da, zahvaljujući svojoj decentraliziranosti, zadružni model snažno doprinosi ostvarenju prioriteta utvrđenih za razdoblje do 2020. u Direktivi o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (2009/28/EZ) i prijelazu s fosilnih izvora energije na obnovljive; u vezi s tim, ističe činjenicu da su više od 1 000 zadruga na području uporabe energije iz obnovljivih izvora osnovali građani; vjeruje da zadruge koje djeluju na području obnovljivih izvora energije omogućuju građanima da postanu suradnici na lokalnim projektima te potiču ulaganja u projekte na području obnovljivih izvora energije, čime se pak povećava društvena prihvaćenost novih postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; smatra da se uključivanjem građana u proizvodnju energije može povećati njihova svijest o potrebi održive i učinkovite potrošnje energije kao i njihova kontrola nad cijenama energenata; poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost ulozi koju zadruge na području energetike mogu imati u povećanju uporabe obnovljivih izvora energije i unapređenju energetske učinkovitosti;

7.  izražava stajalište da je opisana veća otpornost uglavnom rezultat zadružnog modela upravljanja koji se temelji na zajedničkom vlasništvu, demokratskoj ekonomskoj participaciji te kontroli, organizaciji i upravljanju koje obnašaju svi članovi, tj. zainteresirane strane, kao i predanosti zajednici; naglašava da je za otpornost zadruga također zaslužan i karakterističan model prikupljanja kapitala koji ne ovisi toliko o kretanjima na financijskim tržištima, a vezan je za raspoređivanje viškova u pričuvna sredstva, od kojih jedan dio po mogućnosti ne podliježe raspodjeli (naročito u obliku imovine kojom se podržava zadrugarstvo općenito, nakon što se plate sva nepodmirena sva dugovanja u slučaju likvidacije), i ostvarenje poduzetničkih ciljeva koji obuhvaćaju uravnotežene socijalne i ekonomske ciljeve te unapređenje poslovanja i aktivnosti zadruga; smatra da se tim modelom pomaže osigurati da zadruge dugoročno pristupaju svom poslovanju tijekom nekoliko generacija i učvršćuje se njihovo mjesto u lokalnoj ekonomiji, što doprinosi održivom lokalnom razvoju i jamči da one neće napustiti lokalnu zajednicu čak i ako se prošire na međunarodnom planu;

8.  napominje da zadružna poduzeća mogu uspješno i učinkovito zadovoljiti postojeće i nove potrebe na područjima kao što je upravljanje kulturnim resursima i kreativne aktivnost te ekološka održivost u vezi s novim životnim stilovima i oblicima potrošnje; naglašava da zadruge također njeguju vrijednosti kao što je zaštita zakonitosti – jedan takav primjer je Italija gdje je zadrugama povjereno upravljanje imovinom koja je oduzeta pripadnicima mafije;

9.  smatra da bi zadruge trebale biti potpuno obuhvaćene ciljevima u okviru industrijske politike EU-a i mjerama koje poduzima EU s obzirom i na njihov važan doprinos restrukturiranju industrije, jednom od glavnih poglavlja nove industrijske politike EU-a;

10.  napominje također da međusobnom suradnjom zadruge mogu iskoristiti prednosti ekonomije razmjera, razmjenjivati iskustva i najbolju praksu te, prema potrebi, objediniti ili prenositi ljudske i financijske resurse; tvrdi da su se, zahvaljujući sebi svojstvenoj fleksibilnosti, zadruge sposobne održati i u najtežim vremenima;

11.  napominje da u različitim državama članicama postoje brojni primjeri dobre prakse koji pokazuju da zadružna poduzeća ostvaruju odlične rezultate u smislu rasta, zapošljavanja, stope održanja poslovanja i pokretanja novih poslova, a ti primjeri obuhvaćaju sustav jednokratne isplate („pago único”) u Španjolskoj i Marcorin zakon u Italiji, prema kojima se osnivanje novih zadruga djelomično financira naknadama za nezaposlenost, te „zadruge za zapošljavanje i poduzetništvo” osnovane u Francuskoj, Švedskoj i Belgiji; nadalje ističe da se skupine pojedinačnih zadruga mogu dobrovoljno udružiti u velike poslovne skupine u sektorima kao što su industrija, poljoprivreda, distribucija, financije, istraživanje i razvoj te visokoškolsko obrazovanje; smatra da zadružno društvo ustrojeno, na primjer, po uzoru na britansko fiducijarno društvo može biti uspješan model dobrog upravljanja profesionalnim ili poluprofesionalnim sportskim organizacijama, što istovremeno olakšava neposredno uključivanje glavnih dionika, navijača, u upravljanje klubom (bez obzira radi li se o profesionalnom klubu ili ne); poziva Komisiju da temeljito prouči te primjere dobre prakse i razmotri njihovo uključivanje u definiranje politike EU-a koja pogoduje poduzetništvu;

12.  Smatra da zadruge znatno pridonose ekonomiji EU-a i stabilnoj zaposlenosti, naročito u kriznim vremenima;

13.  naglašava potrebu razvijanja, između ostalog, modela zadruge za zapošljavanje i poduzetništvo (BEC), čime se poduzećima omogućuje da postupno rastu ovisno o potrebama poduzetnika i razvijaju se u skladu s razvojem svojih poslovnih aktivnosti;

14.  napominje, međutim, da zadruge nisu imune na neuspjeh;

15.  napominje da u različitim državama članicama postoje različite situacije koje ukazuju na pravne i koncepcijske razlike; stoga poziva Komisiju da provede pregled postojećeg zakonodavstva kako bi se utvrdili zajednički temelji i uskladili njihovi osnovni elementi, u skladu s načelom supsidijarnosti, s ciljem uklanjanja prepreka za razvoj zadruga;

16.  naglašava da zaposlenici preuzimaju velik financijski rizik kod osnivanja zadruge ili kod prijenosa vlasništva nad poduzećem na njegove zaposlenike; napominje da dobro upravljanje, posebno u radničkoj zadruzi, u velikoj mjeri ovisi o potpori zaposlenicima i nadzoru zaposlenika pri upravljanju poslovanjem;

Regulatorni okvir

17.  smatra da tu otpornost svojstvenu zadrugama treba ojačati na način da im se posveti odgovarajuća pozornost u svim relevantnim područjima politike EU-a čiji je cilj doprinijeti svrsishodnom, održivom i uključivom rastu, između ostaloga i primjenom drugačijeg modela ekonomskog razvoja kojim se uvažava europski socijalni model i pojednostavljenjem postojećeg zakonodavstva EU-a o zadrugama; smatra, naročito, da u Akcijskom planu za poduzetništvo do 2020. treba ukazati na važnu ulogu zadruga; vjeruje da treba poduzeti potrebne korake kako bi se osigurali jednaki uvjeti poslovanja za zadruge i druge oblike poduzeća, a pritom sačuvati ciljeve i načine rada zadruga kao i njihov socijalni karakter;

18.  podsjeća na potrebu da Europska unija u svom zakonodavstvu prizna različite oblike poduzetništva i osigura jednako postupanje prema njima kako bi se zajamčilo poštovanje načela poduzetničke slobode, bez obzira na pravni oblik poduzeća; žali zbog činjenice da Komisija u svom Akcijskom planu za poduzetništvo do 2020. ne naglašava ulogu socijalno-ekonomskih poduzeća, već samo podsjeća na njihov doprinos otvaranju radnih mjesta i socijalnim inovacijama te da su ona suočena s većim poteškoćama u financiranju nego mala i srednja poduzeća;

19.  stoga poziva Komisiju da ojača svoje službe osnivanjem jedinice odgovorne za zadruge i druge socijalno-ekonomske organizacije (kao što su uzajamni fondovi, zaklade i udruženja koja se bave ekonomskim i financijskim djelatnostima), da posveti veću pažnju mjerama čiji je cilj osigurati odgovarajuće resurse te da sudjeluje u kreiranju politike u vezi sa socijalno-ekonomskim organizacijama i nadzire njenu provedbu; apelira na Komisiju da posveti odgovarajuću pozornost pretvaranju industrijskih i uslužnih poduzeća koja su u teškoćama ili bez pravnog slijednika u zadruge uspostavljajući službe koje se bave tom zadaćom;

20.  poziva Komisiju da osigura veću fleksibilnost pravila o javnoj nabavi koja se odnose na poduzeća kojima upravljaju zaposlenici, dopuštajući, na primjer, vremenski ograničenu rezervaciju;

21.  poziva Komisiju da zajamči usklađivanje s mjerama u okviru Inicijative za socijalno poslovanje kao i smanjenje administrativnih prepreka između dviju inicijativa;

22.  U skladu s preporukom Međunarodne organizacije rada 193/2002, apelira na države članice da pregledaju svoje zakonodavstvo koje se odnosi na zadruge općenito te, naročito, posebne tipove zadruga, kao što su radničke zadruge, socijalne zadruge, obrtničke zadruge i zadružne banke, s ciljem usvajanja sveobuhvatne politike koja će podupirati zadružni model poslovanja i stvaranje regulatornog okruženja koji će pogodovati priznavanju uloge zadruga i njihove organizacije upravljanja kao i razvoju zadruga, posebno na područjima i u sektorima gdje se pokazalo da taj model stvara dodanu vrijednost u socijalnom, ekonomskom i ekološkom smislu; poziva države članice da u suradnji sa socijalnim partnerima i drugim regionalnim i lokalnim dionicima utvrde strateške sektore pogodne za zadružne projekte; naglašava da to treba obuhvatiti uvođenje odgovarajućih financijskih instrumenata i priznavanje uloge zadruga u nacionalnom socijalnom dijalogu, kao i ulogu kreditnih zadruga koje su uvijek pridavale posebnu važnost održivom i socijalno odgovornom financiranju i imaju snažnu lokalnu prisutnost; podsjeća da tu preporuku valja imati na umu prilikom pregleda Uredbe o Statutu europskih zadruga (SCE);

23.  naglašava važnost izrade regulatornih akata unutar čvrstog pravnog okvira i u skladu s međunarodnim standardima kako bi se izbjegla neujednačena nacionalna tumačenja i opasnost pojavljivanja konkurentskih prednosti ili konkurentski nepovoljnog položaja na regionalnoj, nacionalnoj ili makroregionalnoj razini;

24.  ističe važnost uključivanja zadruga u buduće inicijative i pothvate Unije u vezi sa zadrugama u svim fazama toga procesa;

Prijenos i restrukturiranje poduzeća

25.  smatra da bi prijenos vlasništva nad poduzećem na njegove zaposlenike osnivanjem zadruge i drugih oblika radničkog vlasništva mogao biti najbolji način osiguranja nastavka rada poduzeća; naglašava da bi taj način prijenosa poduzeća na zaposlenike, a naročito ako to podrazumijeva radničke zadruge i otkup vlasničkih udjela od strane radnika, trebalo podržati posebnom linijom u proračunu EU-a koja također uključuje i financijske instrumente; hitno poziva da se, uz sudjelovanje Europske investicijske banke (EIB) i socijalnih partnera te dionika u okviru zadružnog pokreta, uspostavi europski mehanizam za promicanje razvoja zadruga i, naročito, prijenos poduzeća primjenom zadružnog modela što uključuje, na primjer, instrument uzajamnih fondova;

26.  ističe da primjena otkupa vlasničkih udjela od strane radnika postaje sve uobičajenija praksa u državama članicama kao odgovor na ekonomsku krizu; stoga poziva Komisiju da utvrdi financijske instrumente kojima će potaknuti tu praksu ili da proširi postojeće;

27.  naglašava aktivnu ulogu socijalnih zadruga u restrukturiranju malih i srednjih poduzeća, naročito ako se pritom radi o „izdvajanju poslova u socijalna poduzeća” kojim se promiče integracija radnika za koje se može smatrati da su u nepovoljnom položaju i koji su u kritičnoj situaciji u pogledu zapošljavanja, pri čemu se primjenom načela solidarnosti jača sposobnost za zadovoljenje društvenih potreba;

28.  napominje da vrlo često kod prijenosa poduzeća na radnike problem nije samo trajanje postupaka, već – a to je čak i važnije – nedostatak znanja o tom poslovnom scenariju kod relevantnih stručnjaka (npr. pravnika ili računovođa) te u pravnom i obrazovnom sustavu; naglašava da bi izobrazba i podizanje svijesti kod svih subjekata uključenih u osnivanje ili prijenos vlasništva nad poduzećima u velikoj mjeri doprinijeli promicanju te prakse; stoga preporučuje da se zadružnom obliku poduzetništva dodijeli trajno mjesto u relevantnim nastavnim programima na sveučilištima i školama za poslovno upravljanje; nadalje, vjeruje da među sindikatima i tijelima čija je zadaća pružanje informacija o osnivanju poduzeća ili prijenosu vlasništva nad njima treba promicati bolje poznavanje zadruga, a prijenos vlasništva nad poduzećima na radnike u obliku zadruga treba podržati financijski, između ostaloga i ciljanom, pametnom primjenom strukturnih fondova; naglašava važnost stručnih znanja koja su savezi zadruga u nekim državama članicama stekli osnivanjem i prijenosom vlasništva nad poduzećima u obliku zadruga te poziva Komisiju da uspostavi mehanizme koji će olakšati suradnju među poduzećima i njihovu razmjenu najbolje prakse i postupaka na ovom području te da o rezultatima izvijesti Vijeće i Parlament.

29.  apelira na države članice da uspostave okvir kojim će se olakšati prijenos poduzeća na radnike, uključujući i financijske mehanizme koji trebaju pomoći radnicima pri ulaganju u poduzeća koja su u teškoćama ili bez pravnog slijednika kao i povlaštena prava za radnike kako bi se stvorili najbolji uvjeti za podnošenje ponuda za preuzimanje poduzeća kojem prijeti zatvaranje;

30.  vjeruje također da države članice trebaju usvojiti politike kojima će olakšati aktivnosti radnika za stjecanje udjela u kapitalu i sudjelovanje u rezultatima njihovih poduzeća, a kojima će predvidjeti primjenu konkretnih fiskalnih mehanizama različitih od onih za industrijska i uslužna poduzeća te osigurati potrebnu pravnu zaštitu i razmjerno sudjelovanje u upravljanju, nadzoru, odlučivanju i odgovornosti za poslovanje poduzeća; podsjeća na činjenicu da te aktivnosti mogu povećati konkurentnost dotičnog sektora u cjelini;

31.  naglašava pozitivne aspekte mehanizama tipičnih za zadružni model, kao što je nedjeljivost pričuva, tj. nije moguća raspodjela pričuva među članovima čak niti u slučaju likvidacije, već se one moraju iskoristiti za razvoj zadrugarstva, te pravne odredbe kojima se trećim osobama omogućuje da zadrugama osiguraju poduzetnički kapital, uz stjecanje glasačkih prava ili bez njih, kao što su uzajamni fondovi i Cooperazione Finanza Impresa (CFI) u Italiji, Institut de Développement de l’Economie Sociale (ESFIN-IDES) u Francuskoj ili ulagačka struktura kod Mondragon Corporation u Španjolskoj;

32.  poziva Komisiju da promiče politiku i mjere koje doprinose očuvanju postojećih radnih mjesta, a ne samo otvaranju novih radnih mjesta osnivanjem novih poduzeća; poziva Komisiju da uspostavi nove službe za osnivanje novih poduzeća koje će podržavati zadružni tip poduzeća podižući svijest i pokrećući edukacijske inicijative;

33.  naglašava da je kod pretvorbe poduzeća u teškoćama u ekonomski održive zadruge potrebna precizna i rana dijagnoza; poziva nadležna tijela na svim razinama da surađuju sa socijalnim partnerima i zadružnim pokretom pri provedbi tih ranih dijagnoza te ocjeni izvedivosti i korisnosti pretvorbe poduzeća u zadruge; vjeruje da sindikati i savezi zadruga također trebaju biti uključeni u taj proces;

34.  poziva Komisiju da izradi sveobuhvatnu studiju u kojoj će se usporediti primjeri najbolje prakse koja se primjenjuje u državama članicama i nacionalni zakoni kojima se promiče pretvorba poduzeća u zadruge, a naročito odredbe koje se odnose na preuzimanja, stečajeve, financijske aranžmane, tijela za podršku poslovanju i osnivanje zadružnih klastera; naglašava važnost uključivanja zadruga u tu studiju kako bi se odredili prioriteti; u tu svrhu poziva Komisiju da razmotri izradu baze podataka u kojoj se sustavno prikupljaju slučajevi i informacije o pretvorbi u zadruge kako bi se omogućila razmjena dobre prakse i prikupljanje dosljednih podataka;

35.  poziva Komisiju i države članice da olakšaju i potiču osnivanje klastera zadruga i socijalnih poduzeća kako bi im se pomoglo u pronalaženju resursa koje trebaju da bi imali važniju ulogu u lancu proizvodnje i distribucije te kako bi se postigla ekonomija razmjera neophodna za financiranje istraživanja, razvoja i inovacija;

Pristup financiranju i podrška poslovanju

36.  naglašava da zadružna poduzeća u industrijskom i uslužnom sektoru, a naročito mala i srednja poduzeća, iz različitih razloga, od kojih je jedan priroda njihova poduzetništva, nemaju pristup poduzetničkom kapitalu i kreditima na tržištima kapitala; napominje također da radničke zadruge u kapitalno intenzivnim sektorima obično imaju poteškoća pri prikupljanju velikih iznosa kapitala od svojih članova te da stoga treba razviti odgovarajuće financijske instrumente koji će biti prilagođeni njihovom obliku poduzetništva;

37.  ističe da je pitanje pristupa kreditima za zadruge od naročite važnosti ako se uzme u obzir njihova posebna struktura; stoga poziva Komisiju, Bazelski odbor i EIB da utvrde i primjenjuju kvalitativne parametre koji se odnose također i na kreditiranje i financiranje, a omogućuju razlikovanje uloge zadruga, uključujući i socijalne zadruge, od ostalih vrsta poduzeća;

38.  smatra potrebnim omogućiti jaču kapitalizaciju zadruga boljim korištenjem resursa koje ne može osigurati njihova socijalna struktura; poziva Komisiju da, nakon donošenja odluke o preuzimanju poduzeća ili njene provedbe, promiče mjere kojima se podržava kapitalizacija, uključujući i porezne olakšice – čak i ako su vremenski ograničene, ali da se te mjere ne smatraju državnim potporama;

39.  ističe da u nekim državama članicama vanjski subjekti zadrugama mogu osigurati poduzetnički kapital uz stjecanje samo ograničenih glasačkih prava ili bez njihova stjecanja kako bi se očuvalo vlasništvo članova i kontrolne strukture te da je to zadrugama omogućilo uspostavu boljeg dijaloga s ostalim financijskim institucijama; izražava svoje slaganje s takvom politikom i potiče države članice da zadrugama omoguće lakši pristup kreditima;

40.  smatra da Komisija, EIB i Europski investicijski fond (EIF) trebaju zadrugama osigurati pristup financijskim mehanizmima na razini EU-a, uključujući prema potrebi i akcijski plan za financiranje malih i srednjih poduzeća kako je predloženo u Aktu o jedinstvenom tržištu, te da u suradnji sa sektorom zadružnih banaka trebaju uložiti posebne napore kako bi osigurali da se to ostvari; naglašava da bi se tim aktivnosti moglo unaprijediti funkcioniranje jedinstvenog tržišta;

41.  smatra da pri uređivanju financijskih tržišta i kasnijem provedbenom zakonodavstvu treba uzeti u obzir specifična svojstva zadružnih banaka;

42.  naglašava da programi i fondovi koji se uspostavljaju unutar višegodišnjeg financijskog okvira (2014.-2020.) trebaju biti važni instrumenti za potporu zadruga; smatra da pri izradi operativnih programa težište treba biti na lakšem osnivanju novih zadruga, podršci razvoju održivog poslovanja i odgovornom restrukturiranju, uključujući mjere kao što su prijenos poduzeća na radnike i socijalne zadruge, lokalni razvoj te socijalne, tehnološke i procesne inovacije koristeći globalna bespovratna sredstva i druge financijske instrumente, uključujući Fond za prilagodbu globalizaciji;

43.  smatra da pri izradi financijskih programa na razini EU-a i na nacionalnoj razini posebnu pozornost treba posvetiti (ili određeni postotak namijeniti) zadrugama čiji je cilj omogućiti lakši pristup zapošljavanju za osobe u nepovoljnom položaju, kao što je također utvrđeno Uredbom (EZ) br. 2204/2002 kako bi se učvrstila, povećala i poboljšala razina socijalne zaštite;

44.  poziva Komisiju da sljedeće financijske godine podrži pilot projekt čiji je cilj pomoći pri prijenosu poduzeća u poteškoćama na radnike kako bi mogla nastaviti raditi stvarajući na taj način nove zadruge kojima je moguće oživjeti poduzeća u poteškoćama ili stečaju;

45.  poziva Komisiju da osmisli mjere kojima će poduprijeti zapošljavanje mladih u zadružnom sektoru; također poziva Komisiju da u državama članicama potakne širenje zadružnog modela kao glavnog instrumenta za otvaranje novih radnih mjesta;

46.  vjeruje da bi države članice također trebale poduzeti korake kako bi zadrugama olakšale pristup cijelom nizu usluga za podršku poslovanja jer će im to pomoći da i dalje doprinose održivom razvoju svojih djelatnosti; u tom smislu apelira na države članice da uvedu mjere kojima će zadrugama olakšati pristup kreditiranju, a posebno radničkim, socijalnim i obrtničkim zadrugama nastalima iz mikro-poduzeća;

47.  smatra da države članice trebaju donijeti odgovarajuće mjere za uklanjanje svih zakonskih, administrativnih ili birokratskih prepreka koje sprečavaju ili ograničavaju rast zadruga;

48.  vjeruje da bi malim kreditnim zadrugama trebalo olakšati pristup tržištu na području cijele Europe;

49.  nadalje smatra da treba poticati mreže suradnje među malim i srednjim poduzećima, poput onih koje već postoje unutar EU-a u obliku zadruga (obrtničke zadruge, zadruge malih i srednjih poduzeća, zadruge za poticanje poslovne aktivnosti i zapošljavanja itd.) budući da takve mreže u velikoj mjeri doprinose osnivanju i održivosti mikro i malih poduzeća osiguranjem zajedničkih službi za marketing, nabavu ili druge poslove te im pomažu da postanu izvori inovacije;

50.  vjeruje da treba uspostaviti službe za pomoć pri osnivanju zadruga kako bi se podržalo stvaranje novih zadruga; nadalje vjeruje da na nacionalnoj i europskoj razini treba ohrabriti inicijative kojima se promiče zadružni model među novim potencijalnim poduzetnicima (npr. u sklopu sveučilišnih nastavnih programa);

o
o   o

51.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 76 E, 25.3.2010., str. 16.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0071.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0005.
(4) SL L 207, 18.8.2003., str. 1.
(5) SL L 385, 31.12.1994., str. 14.
(6) SL C 93, 28.03.1998., str. 2.
(7) SL C 191, 29.6.2012., str. 24.

Posljednje ažuriranje: 1. prosinca 2015.Pravna napomena