Reforma ETS-a, sustava trgovine emisijama stakleničkih plinova

Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova (ETS) temeljni je alat EU-a za smanjenje industrijskih emisija. Saznajte kako funkcionira i zašto je izmijenjen.

Kako funkcionira ETS?


ETS, sustav koji se vodi načelom „zagađivač plaća“, obvezuje više od 10 tisuća elektrana i tvornica na posjedovanje dozvole za svaku tonu emisija CO2. Tvrtke ih moraju kupiti na aukcijama, a cijena ovisi o ponudi i potražnji. Radi se o financijskom poticaju za smanjenje zagađenja, jer se smanjenjem emisija smanjuje i trošak.

Između ostaloga, neke dozvole dodijeljene su besplatno, osobito u sektorima u kojima postoji opasnost da će tvrtke preseliti proizvodnju u druge dijelove svijeta s blažim emisijama.

Reguliranje cijene ugljika

 

Nakon financijske krize 2008. godine, dozvole za emisijske jedinice postale su iznimno jeftine, zbog pada potražnje uslijed gospodarske krize i stabilne ponude. Veliki suficit i niske cijene obeshrabruju tvrtke od ulaganja u zelenu tehnologiju, što utječe na učinkovitost ETS-a u borbi protiv klimatskih promjena.

Kao rješenje, 2015. godine stvorena je rezerva za stabilnost tržišta (MSR) kako bi se bolje uskladile ponuda i potražnja emisijskih jedinica, stavljajući 24 posto svih ETS emisijskih jedinica u rezervu iz koje se mogu osloboditi u slučaju nestašice. U ožujku 2023. rezerva za stabilnost tržišta produžena je do 2030., kako bi se EU zaštitio od pada cijena ugljičnog dioksida uslijed vanjskih šokova kao što je COVID-19. U slučaju niskih cijena kompanije nisu dovoljno motivirane smanjiti emisije stakleničkih plinova.

Reforma ETS-a u okviru Zelenog plana

 

Kako bi se sustav trgovanja emisijama uskladio s višim ciljevima smanjenja emisija iz Europskog zelenog plana, EU je u prosincu 2022. odlučio ažurirati ETS i smanjiti industrijske emisije za 62 posto do 2030.

Koje su reforme?


Zastupnici su željeli postaviti ambicioznije ciljeve od onih koje je Komisija izvorno predložila. Promjene nakon postignutog dogovora između Parlamenta i vlada EU-a uključuju:

  • Daljnje smanjenje broja dostupnih godišnjih emisijskih jedinica do 2030. kako bi se emisije do tada smanjile za 62 posto, jedan postotni bod više od prijedloga Komisije (61 posto)
  • Veće ulaganje u inovativne tehnologije i modernizacija energetskog sustava putem Fonda za inovacije i Fonda za modernizaciju. Dio prihoda od novog sustava trgovanja bit će dodijeljen Socijalnom fondu za klimatsku politiku, čiji je cilj podržati kućanstva i poduzeća pogođena energetskim siromaštvom
  • Postupno ukidanje besplatnih emisijskih jedinica za industriju do 2034., dok će EU-ov mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama istovremeno biti postupno uveden i potpuno operativan do 2034. Mehanizmom se uvodi cijena ugljika na uvezenu robu iz zemalja s manje ambicioznim propisima i sprječava seljenje proizvodnje u zemlje s manje strogim pravilima o emisiji stakleničkih plinova
  • Proširenje programa na pomorski promet
  • Uključivanje emisija iz postrojenja za spaljivanje komunalnog otpada od 2024.
  • Stvaranje zasebnog sustava trgovanja emisijama (ETS II) za zgrade i cestovni promet od 2027. U slučaju iznimno visokih cijena energije, ETS II se može odgoditi do 2028., te će se uspostaviti novi mehanizam za stabilnost cijena kojim će se osigurati oslobađanja dodatnih 20 milijuna emisijskih jedinica ako cijena emisijske jedinice u ETS-u II bude iznad 45 eura
  • Postupno ukidanje besplatnih emisijskih jedinica za sektor zrakoplovstva do 2026. i promicanje upotrebe održivih vrsta goriva u ovom sektoru

Svi prihodi od ETS-a trebaju se koristiti isključivo za aktivnosti povezane s klimom.

Napori EU-a za smanjenje emisije stakleničkih plinova

 

Kako bi se izvršile obveze prema Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama, provodi se niz drugih mjera:

Članak je originalno objavljen 13. veljače 2017. i zadnji put ažuriran 4. srpnja 2023.