Što je ugljična neutralnost i kako je postići do 2050.?

Europskim zakonom o klimi Europa se obvezuje postati ugljično neutralna do 2050. No što to znači u praksi?

Klimatske promjene već utječu na cijeli svijet, a sve češći ekstremni vremenski uvjeti poput suša, toplotnih udara, obilnih kiša, poplava i klizišta pogađaju i Europu. Promjena klime utječe i na porast razine mora, zakiseljavanje oceana i gubitak bioraznolikosti.


Za održavanje povećanja temperature ispod 1,5 stupnja, na razini koju je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) proglasio sigurnom, ključna je ugljična neutralnost. Njezina važnost prepoznata je i u Pariškom sporazumu, koji je potpisalo 195 država, uključujući EU.


U prosincu 2019. Europska komisija predstavila je Europski zeleni plan, stvoren radi postizanja klimatske neutralnosti Europe do 2050. Ona će se postići uz pomoć europskog zakona o klimi koji stavlja klimatsku neutralnost u obvezujuće zakonodavstvo EU-a.

Kako bi se postigao dugoročni temperaturni cilj [...] stranke nastoje [...] s pomoću najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja ostvariti brza smanjenja emisija
Članak 4. Pariškog sporazuma
Izvor "Kako bi se postigao dugoročni temperaturni cilj [...] stranke nastoje [...] s pomoću najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja ostvariti brza smanjenja emisija" Idi na izvornu stranicu
Drvo fotografirano iz žablje perspektive
Fotografija: Sebastian Pichler, Unsplash

Što je ugljična neutralnost


Ugljična neutralnost je ravnoteža između emisije ugljika i njegove apsorpcije iz atmosfere u ponore ugljika. Za postizanje nulte stope, sve emisije stakleničkih plinova (GHG) trebale bi biti anulirane kroz sekvestraciju ugljika.

Sustav koji apsorbira više ugljika nego što ga emitira naziva se ponor ugljika. Glavni prirodni ponori su tlo, šume i oceani. Prema procjenama, prirodni ponori uklanjaju između 9,5 i 11 Gt CO2 godišnje.


Globalna godišnja emisija CO2 dosegla je 37,8 Gt u 2021. godini.

Još uvijek ne postoji umjetni ponor ugljika kojim se može ukloniti dovoljno ugljika iz atmosfere za učinkovitu borbu protiv globalnog zatopljenja. Ugljik pohranjen u prirodnim ponorima poput šuma dolazi u atmosferu zbog šumskih požara, promjena u namjeni zemljišta ili siječe šuma. Za postizanje klimatske neutralnosti nužno je smanjiti emisiju ugljika.

Kompenzacija ugljika


Emisije nastale u jednom sektoru mogu se kompenzirati smanjenjem emisija u drugom sektoru. To se može postići kroz obnovljive izvore energijeenergetsku efikasnost i tehnologije s niskim udjelom ugljika. Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova (ETS) Europske unije primjer je sustava kompenzacije ugljika.

Još jedan primjer inicijative za smanjenje emisija jest mehanizam EU-a za graničnu prilagodbu emisija ugljika, čiji je cilj uvođenje pristojbe za ugljik na robu uvezenu iz zemalja koje imaju blaža pravila. Time se želi odvratiti poduzeća od premještanja proizvodnje iz EU-a na neka mjesta s manje strogim pravilima o emisijama stakleničkih plinova.

Ciljevi EU-a


Europska unija postavila je visoke ciljeve vezane uz klimatsko područje. Uz pomoć Zelenog plana Europa treba do 2050. postati prvi kontinent koji uklanja onoliko emisija CO2 koliko ih proizvodi. Taj cilj postao je pravno obvezujući 2021. godine kada su Europski parlament i Vijeće usvojili zakon o klimi.

Izmijenjen je i cilj smanjenja emisija do 2030., s 40 na barem 55 posto. EU trenutno revidira staro zakonodavstvo i postavlja nove zakone koji će pomoći u postizanju tog cilja. Paket zakona poznat je pod nazivom "Spremni za 55%" (EN: “Fit for 55”) i uključuje pravila o trgovanju emisijama, nacionalnim ciljevima smanjenja emisija, uklanjanju ugljika u sektoru korištenja zemljišta i emisijama iz prometa.

Članci o istoj temi