Što je radikalizacija i kako se može spriječiti?
Radikalizacija je sve veća prekogranična prijetnja. Što ona znači, zašto se javlja i kako je EU želi spriječiti?
Radikalizacija nije nova pojava, ali je sve veći izazov, a nove tehnologije i sve veća polarizacija društva čine je ozbiljnom prijetnjom diljem EU-a.
Što je radikalizacija?
Nedavni teroristički napadi u Europi, od kojih su mnoge počinili europski građani, ukazuju na stalnu prijetnju „domaće” radikalizacije koju je Komisija definirala kao pojavu ljudi koji prihvaćaju mišljenja, stajališta i ideje koje mogu dovesti do terorističkih činova.
Ideologija je sastavni dio procesa radikalizacije, u čijem je središtu vjerski fundamentalizam. Međutim, radikalizaciju rijetko potiče samo ideologija ili vjera. Podložni su joj pojedinci nezadovoljni svojim životima, društvom ili domaćim i vanjskim politikama svojih vlada. Ne postoji jedinstveni profil osobe koja je sklona otići u ekstremizam, ali osobe iz marginaliziranih zajednica koje trpe diskriminaciju ili gubitak identiteta plodno su tlo za regrutiranje radikalista.
Sudjelovanje zapadne Europe u područjima sukoba kao što su Afganistan i Sirija također može uzrokovati radikalizaciju, posebno u zajednicama migranata.
Kako i gdje se ljudi radikaliziraju?
Radikalizacija se događa u društvenim krugovima. Fizičke skupine i društvene mreže na internetu mjesta su u kojima se ljudi mogu radikalizirati, a što su ti prostori zatvoreniji, to je veća mogućnost uzajamnog potvrđivanja ekstremnih uvjerenja bez da ih se propitkuje.
Internet je jedan od glavnih kanala za širenje ekstremističkih stajališta i novačenje članova. Društvene mreže povećale su utjecaj džihadističke i krajnje desne ekstremističke propagande jer su terorističkim organizacijama omogućile jednostavniji pristup širokoj ciljnoj publici, slanje ciljanih poruka za regrutiranje i podržavanja propagande zahvaljujući trolovima. Prema izvješću EU-a o stanju i trendovima u području terorizma za 2020. posljednjih su se godina aplikacije koje koriste šifrirane poruke, kao što su WhatsApp ili Telegram, u velikoj mjeri upotrebljavale za koordinaciju, planiranje napada i pripremu kampanja.
Neke ekstremističke organizacije usmjerene su na pronalazak novih članova u školama, sveučilištima i vjerskim objektima, kao što su džamije.
Zatvori su također plodno tlo za radikalizaciju. Zatvorenici, koji su odjednom izvan svojih društvenih krugova, skloniji su prihvatiti nova uvjerenja i priključiti se radikaliziranim skupinama, a zatvori se često zbog manjka osoblja ne mogu baviti takvim problemima.
Borba EU-a za sprečavanje radikalizacije
Iako je glavna odgovornost za borbu protiv radikalizacije na državama članicama, na razini EU-a postoje alati koji im u tome pomažu:
- Mreža za osvješćivanje o radikalizaciji okuplja stručnjake iz cijele Europe (poput učitelja, policajaca ili zaposlenih u zatvorima) koji rade s osobama koje su bile ili su izložene radikalizaciji
- Jedinica EU-a za prijavljivanje neprihvatljivog internetskog sadržaja (EU IRU) prati teroristički sadržaj na internetu i prijavljuje ga platformama. Od svojeg osnivanja 2015. internetskim je kompanijama prijavila više od 130 tisuća sadržaja (više od 25 tisuća u 2019.)
- U prosincu 2020. Europski parlament podržao je strategiju EU-a za sigurnosnu uniju za razdoblje 2020.-2025. i novu Agendu za borbu protiv terorizma, čiji je cilj spriječiti radikalizaciju pružanjem, na primjer, prilika za ugrožene mlade ljude i podupiranjem rehabilitacije radikaliziranih zatvorenika
- Krajem 2020. Europski parlament i Vijeće postigli su politički dogovor o pravilima kojima se internetske platforme traži da uklone teroristički sadržaj u roku od jednog sata. Dogovor je dobio potporu Odbora za građanske slobode, a Parlament ga je odobrio 28. travnja 2021.
