Klimatske promjene i staklenički plinovi koji uzrokuju globalno zagrijavanje
Ugljični dioksid samo je jedan od mnogih stakleničkih plinova. Saznajte više o njihovom utjecaju na globalno zatopljenje, kako nastaju i koliko su zastupljeni u emisijama EU-a.
EU radi na drastičnom smanjenju emisija stakleničkih plinova koji su povezani s klimatskim promjenama. Najpoznatiji od njih je ugljični dioksid (CO2), ali oni drugi, prisutni u manjoj količini u atmosferi, mogu imati veći učinak kod zagrijavanja.
Staklenički plinovi
Staklenički plinovi djeluju slično kao staklo u staklenicima, zadržavaju sunčevu toplinu i onemogućavaju da se vrati u svemir, čime se stvara efekt staklenika koji održava temperaturu Zemlje većom nego što bi ona inače bila.
Mnogi staklenički plinovi prirodno su prisutni u atmosferi, ali ljudska aktivnost doprinosi njihovoj akumulaciji. Kao rezultat toga, efekt staklenika u atmosferi se pojačava i mijenja klimu našeg planeta, što dovodi do promjena u obrascima pojave snijega i padalina, porasta prosječnih temperatura i klimatskih ekstrema kao što su toplinski valovi i poplave.
Vrste stakleničkih plinova
Postoje različite vrste stakleničkih plinova koje imaju različiti potencijal globalnog zagrijavanja.
Plinovi koji se prirodno pojavljuju u atmosferi, ali i nastaju zbog ljudskih aktivnosti, uključuju ugljikov dioksid, metan (CH4), dušikov oksid (N2O).
Fluorirane plinove (F-plinove) stvaraju ljudi. Koriste se u industriji i imaju visok potencijal globalnog zatopljenja, često nekoliko tisuća puta jači od CO2. Među njima su fluorougljikovodici (HFC), perfluorougljici (PFC), sumporni heksafluorid (SF6) i dušikov trifluorid (NF3).
Fluorirani plinovi često se koriste kao zamjena za tvari koje oštećuju ozonski omotač, kemikalije nastale ljudskim djelovanjem koje nakon emitiranja dolaze u gornju atmosferu i uništavaju zaštitni ozonski omotač. Za razliku od njih, fluorirani plinovi ne oštećuju atmosferski ozonski omotač.
Donosimo vam sedam vrsta stakleničkih plinova koji su obuhvaćeni Kyotskim protokolom i Pariškim sporazumom, čiji je cilj koordinacija globalnog odgovora na klimatske promjene:
Ugljikov dioksid
Životinje dok dišu proizvode CO2, a on nastaje i kod truljenja biomase. Ulazi u atmosferu kod spaljivanja fosilnih goriva i kemijskih reakcija. Biljke ga iz atmosfere uklanjaju u procesu fotosinteze, koja pretvara sunčevu svjetlost u energiju i također pretvara CO2 i vodu u šećer i kisik. Apsorbirani CO2 zadržava se izvan atmosfere sve dok biljke ne uvenu i zato šume imaju tako važnu ulogu u smanjenju globalnog zatopljenja.
Metan
Metan je bezbojni plin koji je glavni sastojak prirodnog plina. Emitira se kod proizvodnje i prijevoza ugljena, prirodnog plina i nafte, u stočarstvu i drugim poljoprivrednim praksama, prilikom propadanja organskog otpada. U 2021. godini, većina emisija metana nastala je iz poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Dušikov oksid
Ovaj plin uglavnom nastaje kao rezultat mikrobnog djelovanja u tlu, upotrebe gnojiva koja sadrže dušik, spaljivanja drva i kemijske proizvodnje. Emitira se u poljoprivrednim i industrijskim djelatnostima, kod izgaranje fosilnih goriva, spaljivanja otpada i pročišćavanje otpadnih voda. Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo u EU-u su u 2021. emitirali više dušikovog oksida.
Fluorougljikovodici
Fluorougljikovodici čine oko 90 posto emisija fluoriranog plina, a EU radi na njihovu postupnom ukidanju do 2050.
Uglavnom se koriste za apsorpciju topline u hladnjacima, zamrzivačima, klimatizacijskim uređajima i toplinskim crpkama, kao pogonska sredstva u sprejevima za astmu i tehničkim aerosolnim sprejevima, te kod aparata za gašenje požara. U 2021. prevladavali su u sektorima veleprodaje i maloprodaje, te popravaka motornih vozila i motocikala.
Perfluorougljici
Perfluorougljici su umjetni spojevi koji se obično koriste u industrijskim proizvodnim procesima.
Dušikov trifluorid
Dušikov trifluorid se koristi u proizvodnim procesima za čišćenje komora od neželjenih nakupina.
Staklenički plinovi i globalno zagrijavanje
Staklenički plinovi imaju različit potencijal globalnog zagrijavanja, no njihov se utjecaj, zbog lakše usporedbe, obično pretvara u ekvivalent CO2. Emisije stakleničkih plinova iz gospodarskih aktivnosti EU-a 2021. godine iznosile su 3,6 milijardi tona ekvivalenta CO2, što je 22 posto manje nego 2008.
CO2 je 2021. činio gotovo 80 posto svih emisija stakleničkih plinova u EU-u, nakon čega slijedi metan s više od 12 posto. Iako se metan kraće zadržava u atmosferi od CO2, on apsorbira puno više sunčeve energije, opasan je zagađivač zraka i njegovo curenje može izazvati eksploziju.
Svi fluorirani plinovi zajedno odgovorni su za oko 2,5 posto emisija stakleničkih plinova u EU-u. Iako se emitiraju u manjim količinama, zadržavaju toplinu daleko učinkovitije od CO2.
Plan EU-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova
Zakonom EU-a o klimi utvrđeni su pravno obvezujući ciljevi za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Do 2030. godine treba ih smanjiti za 55 posto u odnosu na razine iz 1990. Osim toga, EU do 2050. treba postići nultu neto stopu emisija.
EU poduzima mnoge mjere za ostvarenje tih ciljeva:
- smanjuje emisije u prometu
- donosi pravila za uštedu energije i ulaganje u obnovljive izvore energije
- sprečava premještanja industrija koje emitiraju stakleničke plinove izvan EU-a u zemlje s blažim standardima
- potiče prvo veliko svjetsko tržište ugljika, Europski sustav trgovanja emisijama
- utvrđuje ciljano smanjenje za svaku državu članicu EU-a
- čuva šume i druga područja koja smanjuju klimatske promjene
EU provodi nekoliko inicijativa za rješavanje problema emisija specifičnih plinova koji nisu CO2 putem:
- strategije za smanjenje emisije metana
- revizije pravila o fluoriranim stakleničkim plinovima
- revizije pravila o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
