U ovom se informativnom članku objašnjavaju proračun EU-a i ciljevi proračunskog postupka, pravna osnova proračunskog postupka, glavne faze proračunskog postupka, razvoj proračunskog postupka EU-a od 1970-ih, uloga Parlamenta u oblikovanju proračuna te strukturirani okviri i koordinacija uključeni u upravljanje proračunom EU-a.

Pravna osnova

Proračunski postupak temelji se na ključnim ugovorima, uredbama i sporazumima EU-a kojima se definira način pripreme i donošenja proračuna te upravljanja njime kako bi se osigurala transparentnost, suradnja i dobro financijsko upravljanje.

  • Člankom 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđuje se postupak donošenja godišnjeg proračuna EU-a te se definiraju uloge i suradnja između Komisije, Parlamenta i Vijeća.
  • U članku 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju navodi se da se proračunska pravila EU-a primjenjuju i na Euratom.
  • Člancima od 39. do 55. Financijske uredbe utvrđuje se postupak izrade nacrta proračuna i način na koji je on strukturiran.
  • Međuinstitucijski sporazum o proračunskoj disciplini, suradnji i dobrom financijskom upravljanju pruža okvir za učinkovitu suradnju Komisije, Parlamenta i Vijeća, osiguravajući transparentno i odgovorno upravljanje proračunom.
  • Što je proračunski postupak EU-a?

    Proračun EU-a godišnji je financijski plan Europske unije. Njime se financiraju politike i programi koji koriste ljudima, regijama i sektorima diljem EU-a, od istraživanja i djelovanja u području klime do poljoprivrede, obrazovanja i vanjske pomoći. Iako je relativno malen u odnosu na nacionalne proračune, proračun EU-a ima širok doseg i njime se mora upravljati pažljivo, transparentno i odgovorno. Godišnji proračuni dio su dugoročnih financijskih planova koji se nazivaju višegodišnjim financijskim okvirima i u kojima se navode proračunski prioriteti EU-a i ograničenja potrošnje tijekom nekoliko godina.

    Proračunski postupak EU-a strukturirani je postupak u okviru kojeg se predlaže, dogovara i donosi godišnji proračun EU-a. Komisija sastavlja početni prijedlog proračuna; Vijeće i Europski parlament razmatraju ga i mijenjaju te zajedno donose konačnu verziju.

    Postupak pomaže osigurati da se sredstva EU-a troše učinkovito i odgovorno te da odražavaju prioritete i potrebe građana EU-a. Primjenom transparentnog postupka obilježenog suradnjom proračunski postupak ključan je za održavanje povjerenja u način upravljanja sredstvima EU-a i njihova trošenja.

    Ciljevi

    Proračunski postupak EU-a ima dva glavna cilja:

    • odlučiti koliko novca EU može potrošiti svake godine;
    • raspodijeliti taj novac među različitim politikama i programima.
    • Postupak uključuje pripremu, pregovaranje i donošenje godišnjeg proračuna EU-a.

      Nakon dovršetka proračunskog postupka i donošenja godišnjeg proračuna proračun se izvršava u relevantnoj proračunskoj godini: novac se dodjeljuje za posebne namjene (obveze) i izvršavaju se stvarna plaćanja.

      Nakon završetka proračunske godine potrošnja EU-a pažljivo se ispituje u okviru godišnjeg postupka davanja razrješnice, u kojem Parlament odlučuje jesu li sredstva za prethodnu godinu pravilno iskorištena i odobrava završnu računovodstvenu dokumentaciju.

      Za više pojedinosti vidi informativne članke na ove teme:

      • Izvršenje proračuna (1.4.4.);
      • Rashodi EU-a (1.4.2.);
      • Proračunski nadzor (godišnji postupak davanja razrješnice) (1.4.5.).
      • Kako funkcionira proračunski postupak?

        Godišnji proračun EU-a predlaže Komisija, a zajednički ga donose Parlament i Vijeće prema dogovorenom rasporedu. Parlament i Vijeće zajedno čine „proračunsko tijelo”.

        Člankom 314. UFEU-a utvrđuju se faze i najduži mogući vremenski rokovi koji se primjenjuju tijekom proračunskog postupka. Međutim, prije nego što postupak započne svake godine, institucije se dogovaraju o rasporedu koji treba slijediti u praksi. Postupak se sastoji od niza koraka.

        A. Komisija predlaže nacrt proračuna.

        Parlament i Komisija najprije utvrđuju svoje prioritete potrošnje za sljedeću godinu. Komisija potom sastavlja nacrt proračuna i šalje ga Parlamentu i Vijeću. Iako mu je službeni rok 1. rujna, nacrt je u praksi obično spreman ranije, do kraja svibnja ili početkom lipnja.

        Komisija kasnije može ažurirati nacrt proračuna ako dođe do novih zbivanja, ali te se promjene moraju unijeti prije četvrtog koraka dalje u tekstu. U praksi Komisija to čini svake godine, obično početkom listopada, u takozvanom „pismu izmjene”.

        B. Vijeće donosi svoje stajalište

        Vijeće preispituje nacrt proračuna i šalje svoje stajalište Parlamentu. U praksi Vijeće uvijek predlaže izmjene nacrta proračuna. Od Vijeća se zahtijeva da Parlamentu jasno objasni razloge za njegove odluke.

        Iako mu je službeni rok 1. listopada, Vijeće svoje stajalište obično šalje Parlamentu ranije, do kraja srpnja.

        C. Odgovor Parlamenta

        Parlament ima 42 dana za odgovor. On može:

        • odobriti stajalište Vijeća;
        • odbiti donijeti odluku, u kojem se slučaju smatra da je proračun donesen;
        • predložiti izmjene u obliku amandmana.
        • Ako Parlament predloži promjene, što uvijek čini u praksi, izmijenjeni nacrt vraća se Vijeću i Komisiji. Predsjednik Parlamenta, u dogovoru s predsjednikom Vijeća, tada mora odmah sazvati Odbor za mirenje.

          Ako Vijeće prihvati izmjene Parlamenta u roku od 10 dana, proračun se usvaja.

          D. Ako se Vijeće i Parlament ne slažu: Odbor za mirenje

          Odbor za mirenje sastoji se od po 27 predstavnika iz Vijeća i Parlamenta. Nakon sazivanja odbor ima 21 dan za iznalaženje kompromisa.

          Kompromis mora podržati kvalificirana većina predstavnika Vijeća i većina predstavnika Parlamenta.

          Sudjeluje i Komisija, koja pomaže u premošćivanju razlika između Parlamenta i Vijeća.

          1. Uobičajeni ishodi

          Nakon sazivanja odbora za mirenje u praksi postoje dva uobičajena ishoda:

          Dogovor: Predstavnici Parlamenta i Vijeća postižu kompromis u Odboru za mirenje. Te dvije institucije zatim imaju 14 dana da formalno odobre zajednički tekst kompromisnog proračuna.

          Izostanak dogovora: Ako se u roku od 21 dana ne postigne kompromis, Komisija mora predložiti novi nacrt proračuna i postupak ponovno počinje od prvog koraka.

          Od Ugovora iz Lisabona Odbor za mirenje u četiri navrata nije uspio postići dogovor (o proračunima za 2011., 2013., 2015. i 2019.). Svaki je put konačno donesen novi nacrt proračuna Komisije, koji je uključivao sva područja o kojima je prvi put postignut dogovor.

          2. Drugi mogući ishodi

          Drugi su ishodi teoretski mogući na temelju UFEU-a, ali se ne ostvaruju u praksi. Konkretno:

          • Ako Parlament odbije kompromis, Komisija mora predložiti novi nacrt proračuna, bez obzira na stajalište Vijeća. U praksi nikad nije došlo do situacije u kojoj su predstavnici Parlamenta postigli dogovor o kompromisnom tekstu da bi zatim Parlament u cjelini odbio sporazum.
          • Ako Parlament prihvati kompromis, ali ga Vijeće odbije:
            • kompromisni tekst donesen je u obliku u kojem jest; ili
            • Parlament može glasovati kako bi ponovno potvrdio dio ili cijelo svoje početno stajalište o nacrtu proračuna Komisije.
            • Ako Parlament glasuje kako bi ponovno potvrdio dio ili cijelo svoje početno stajalište i postigne potrebnu većinu, ti se amandmani uvršćuju u zajednički tekst, koji se tada smatra donesenim. Iako je u teoriji moguća, u praksi nikad nije došlo do situacije u kojoj su predstavnici Vijeća postigli dogovor o kompromisnom tekstu da bi zatim Vijeće u cjelini odbilo sporazum. U svakom slučaju, ne bi bilo u interesu Vijeća da aktivno odbije kompromis ako ga Parlament odobrava jer bi se time Parlamentu pružila prilika da ojača svoje stajalište.
            • Ako se dogovor ne postigne do početka financijske godine, u UFEU-u se navodi da na snagu može stupiti privremeni sustav koji se naziva „prijelazne dvanaestine” dok se dogovor ne postigne. Sustav prijelaznih dvanaestina upotrijebljen je četiri puta: 1980., 1985., 1986. i 1988.
            • Pod određenim uvjetima Vijeće može dopustiti potrošnju iznad ograničenja od jedne dvanaestine, kako je navedeno u članku 315. UFEU-a i detaljno opisano u članku 16. Financijske uredbe. U takvim slučajevima:
              • Komisija mora predložiti to povećanje;
              • Parlament ima 30 dana da odluči želi li smanjiti dodatnu potrošnju koju je odobrilo Vijeće.
              • E. Proračun je donesen

                Nakon što Parlament i Vijeće odobre nacrt proračuna ili kompromisni proračun, predsjednik Parlamenta proglašava proračun konačno donesenim.

                F. Nacrti izmjene proračuna

                U slučajevima neizbježnih, izvanrednih ili nepredviđenih okolnosti (kako je navedeno u članku 44. Financijske uredbe) Komisija može predložiti nacrte izmjene proračuna. Cilj je tih prijedloga izmijeniti doneseni proračun kako bi se odgovorilo na nove potrebe i zbivanja.

                Izmjene proračuna slijede ista pravila kao i opći proračun za odobrenje i izvršenje, iako se izmjene proračuna donose bez promjena u gotovo svim slučajevima. Tijekom 2024. doneseno je pet izmjena proračuna.

                Postupak odobrenja zajedničkog teksta Odbora za mirenje

                Stajališta o zajedničkom tekstu Parlament Vijeće Ishod
                + = usvojeno
                − = odbijeno
                Nema = bez odluke
                + + Zajednički je tekst usvojen
                − Parlament može potvrditi svoje stajalište
                Nema Zajednički je tekst usvojen
                Nema + Zajednički je tekst usvojen
                − Novi nacrt proračuna Komisije
                Nema Zajednički je tekst usvojen
                − + Novi nacrt proračuna Komisije
                − Novi nacrt proračuna Komisije
                Nema Novi nacrt proračuna Komisije

                Proračunski postupak EU-a znatno se promijenio tijekom godina. Europski parlament danas s Vijećem dijeli punu odgovornost za donošenje godišnjeg proračuna EU-a. No to nije uvijek bilo tako.

                A. Početni stadiji

                Prije 1970. samo je Vijeće imalo ovlast odlučivati o proračunu EU-a. Parlament je mogao samo dati svoje mišljenje (postupak savjetovanja). To se počelo mijenjati dvama važnim ugovorima:

                • Ugovorom iz Luxembourga iz 1970. Parlament je dobio posljednju riječ o „neobveznim rashodima”. Oni su definirani kao rashodi koji nisu proizašli iz Ugovorâ i povezanog zakonodavstva. Godine 1970. neobvezni rashodi činili su oko 8 % proračuna, ali su se s vremenom znatno povećali i 2010. premašili 60 % proračuna.
                • Ugovorom iz Bruxellesa iz 1975. Parlament je stekao pravo odbacivanja cjelokupnog proračuna EU-a.
                • B. Glavne promjene koje je donio Ugovor iz Lisabona

                  Ugovor iz Lisabona 2009. označio je prekretnicu na ovaj način:

                  • dokinuta je razlika između obveznih i neobveznih rashoda;
                  • uvedeno je jedinstveno čitanje nacrta proračuna u svakoj instituciji, tj. Vijeće i Parlament sada razmatraju prijedlog proračuna i glasuju o njemu samo jednom, umjesto da prolaze kroz dva kruga preispitivanja i izmjena;
                  • uspostavljen je postupak suodlučivanja o proračunu, čime se Parlamentu i Vijeću daje jednaka ovlast za donošenje proračuna.
                  • Tom je reformom postupak pojednostavnjen te je postao učinkovitiji i transparentniji.

                    Uloga Europskog parlamenta

                    A. Ovlasti iz članka 314. UFEU-a

                    Parlament sada ima zajedničke ovlasti s Vijećem za utvrđivanje ukupnih proračunskih rashoda.

                    Uloga Parlamenta čak se može smatrati i većom od uloge Vijeća jer Vijeće ne može nametnuti proračun bez odobrenja Parlamenta, dok Parlament u nekim slučajevima može primijeniti proračun čak i kad se Vijeće s njime ne slaže.

                    No to nije vjerojatno i novi proračunski postupak najbolje se opisuje kao uravnotežen postupak suodlučivanja u kojem i Parlament i Vijeće imaju jednaku ulogu u odlučivanju o svim rashodima EU-a.

                    B. Strateški utjecaj Parlamenta na proračun EU-a

                    Sposobnost Parlamenta da odbije proračun ističe njegov utjecaj i odgovornost u osiguravanju usklađenosti financijskih planova s njegovim prioritetima i interesima građana EU-a. Parlament je tijekom godina tu ovlast izvršavao selektivno i strateški.

                    Otkad je 1975. za to stekao ovlasti, Parlament je dva puta odbio proračun u cjelini (u prosincu 1979. i prosincu 1984.).

                    C. Proračun za 2026.

                    Parlament i Vijeće postigli su privremeni dogovor o proračunu za 2026. godinu 15. studenoga 2025., prije isteka roka za mirenje. Vijeće je konačni proračun donijelo 24. studenoga 2025., a Parlament ga je odobrio na plenarnoj sjednici 26. studenoga 2025. Proračunom za 2026. utvrđeni su iznosi od 192,8 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i 190,1 milijarde EUR u odobrenim sredstvima za plaćanje.

                    Tijekom pregovora Parlament je osigurao dodatnih 372,7 milijuna EUR za proračun EU-a za 2026. u odnosu na izvorni prijedlog Komisije. Ta dodatna sredstva za proračun za 2026. bit će namijenjena za ključne prioritete kao što su:

                    • jačanje konkurentnosti i poboljšanje prekogranične infrastrukture;
                    • poboljšanje koordinacije i odgovora na katastrofe;
                    • pripravnost u području obrane i vojna mobilnost;
                    • južno i istočno susjedstvo EU-a i humanitarna pomoć;
                    • stvaranje prilika za mlade poljoprivrednike;
                    • upravljanje granicama;
                    • okoliš i djelovanje u području klime;
                    • zdravlje;
                    • mobilnost mladih (Erasmus+).
                    • Ta sredstva pomažu i u otplati troškova zaduživanja povezanih s pandemijom bolesti COVID-19, koji su dvostruko veći od iznosa koji je Komisija prvotno predvidjela. Međutim, tijekom pregovora Europski parlament pobrinuo se da ti neočekivani troškovi ne utječu na ključne prioritete.

                      Koordiniranje proračunskog postupka EU-a

                      Učinkovito upravljanje proračunom EU-a oslanja se na koordinirane okvire i politike. Međuinstitucijski sporazumi, višegodišnji financijski okviri i europski semestar ključni su kako bi se osiguralo da se potrošnja EU-a dobro planira i održava u odobrenim granicama te da su gospodarske politike usklađene u cijelom EU-u.

                      A. Višegodišnji financijski okviri

                      Višegodišnji financijski okviri (1.4.3.) dugoročni su financijski planovi u kojima se navode proračunski prioriteti EU-a i ograničenja potrošnje tijekom nekoliko godina. Višegodišnji financijski okviri ne zamjenjuju godišnji proračunski postupak, već pružaju strukturirani pristup financijskom planiranju i stabilnosti. Aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom obuhvaćeno je razdoblje od 2021. do 2027.

                      U skladu s Ugovorom iz Lisabona i Financijskom uredbom godišnji proračun mora ostati u granicama utvrđenima višegodišnjim financijskim okvirom, koji se pak mora pridržavati gornjih granica potrošnje utvrđenih u odluci o vlastitim sredstvima.

                      B. Međuinstitucijski sporazumi o proračunskoj disciplini

                      Kao odgovor na učestale sporove oko pravne osnove za izvršenje proračuna, institucije su 1982. donijele zajedničku deklaraciju radi pojašnjenja i pojednostavnjenja proračunskog postupka.

                      To je dovelo do niza međuinstitucijskih sporazuma kojima su obuhvaćena različita razdoblja od 1988. do 2013. i najnovijeg međuinstitucijskog sporazuma za razdoblje od 2021. do 2027., koji je stupio na snagu u prosincu 2020. Ti su sporazumi znatno poboljšali funkcioniranje proračunskog postupka.

                      Ciljevi su aktualnog međuinstitucijskog sporazuma:

                      • provoditi proračunsku disciplinu;
                      • poboljšati funkcioniranje godišnjeg proračunskog postupka;
                      • unaprijediti suradnju među institucijama u proračunskim pitanjima;
                      • osigurati dobro financijsko upravljanje.
                      • U njemu se utvrđuje i plan za uvođenje novih vlastitih sredstava kako bi se pokrila otplata Instrumenta EU-a za oporavak u razdoblju od 2021. do 2027.

                        C. Europski semestar

                        Europski semestar, koji je 2010. uvelo Vijeće za ekonomske i financijske poslove, godišnji je ciklus usklađivanja gospodarske politike na razini EU-a.

                        Izvorno usmjeren na postizanje ciljeva strategije Europa 2020., i dalje ima ključnu ulogu u usmjeravanju gospodarskih politika diljem EU-a.

                        Europski semestar svake godine traje šest mjeseci. Tijekom tog razdoblja Komisija preispituje proračunske i strukturne politike država članica kako bi otkrila eventualne nedosljednosti i nove neravnoteže.

                        Na temelju tih ekonomskih procjena Komisija državama članicama daje političke smjernice i/ili preporuke o fiskalnim, makroekonomskim i strukturnim reformama.

                        Cilj je europskog semestra povećati usklađenost među državama članicama dok su velike proračunske odluke još u fazi pripreme na nacionalnoj razini. Osim što pomaže u usklađivanju nacionalnih proračuna, Parlament također nastoji što više iskoristiti područja u kojima se nacionalni proračuni i proračun EU-a međusobno dopunjuju te ojačati koordinaciju među njima.

                        Ovaj informativni članak pripremio je Odjel Europskog parlamenta za proračunsku potporu. Više informacija dostupno je na internetskim stranicama Odbora za proračune.

                         

                        Eleanor Remo James