U ovom informativnom članku riječ je o odnosima između EU-a i Rusije, koji su izrazito napeti od 2014. nakon ruskog nezakonitog pripojenja Krima, invazije i okupacije dijelova ukrajinske regije Donbasa, politike destabilizacije koju Rusija provodi u široj regiji, operacija dezinformiranja i upletanja te kršenja ljudskih prava. Sveobuhvatna i nezakonita ruska invazija na Ukrajinu 2022. dovela je do obustave svih preostalih oblika političke, kulturne i znanstvene suradnje te do dosad nezabilježenih sankcija EU-a i međunarodnih sankcija.

Pravna osnova

  • Ugovor o Europskoj uniji: glava V. „Vanjsko djelovanje”.
  • Ugovor o funkcioniranju Europske unije: članci 206. i 207. (trgovina) i članci od 216. do 219. (međunarodni sporazumi).
  • Sporazum o partnerstvu i suradnji (bilateralni odnosi).
  • Odnosi između EU-a i Rusije

    Do prosvjeda u okviru Majdanskog pokreta u Ukrajini u studenome 2013., EU i Rusija gradili su strateško partnerstvo na temelju političkog dijaloga, gospodarske integracije i suradnje u globalnim pitanjima. Godine 2008. pokrenuti su pregovori u cilju sklapanja novog sporazuma koji bi obuhvaćao trgovinu, energetiku, klimatsku politiku, istraživanje, kulturu i sigurnost, a 2010. pokrenuto je Partnerstvo za modernizaciju u cilju promicanja reformi, inovacija i bliskijih gospodarskih veza. EU je podupirao i pristupanje Rusije Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), koje je dovršeno 2012.

    Taj je smjer naglo prekinut 2014., kada je Rusija pokrenula prvotnu invaziju na Ukrajinu, nezakonito pripojila Krim i zauzela dijelove istočne ukrajinske regije Donbasa. Ti činovi agresije iz temelja su narušili osnovu za partnerstvo i potaknuli EU na sveobuhvatnu ponovnu procjenu politike prema Rusiji.

    EU je reagirao uvođenjem prvih mjera ograničavanja protiv Rusije, uključujući zamrzavanje imovine i zabranu putovanja ruskim dužnosnicima i posrednicima koji su sudjelovali u potkopavanju ukrajinskog suvereniteta. Sastanci na vrhu EU-a i Rusije obustavljeni su, pregovori o novom sporazumu o suradnji zamrznuti, a sudjelovanje Rusije u skupini G-8 opozvano. Uslijedile su šire sektorske sankcije usmjerene na trgovinu, financije, energetiku i obranu.

    U okviru globalne strategije EU-a za sigurnost iz 2016. Rusija je definirana kao „ključni strateški izazov”, što je potaknulo Vijeće da donese pet vodećih načela: (1) provedba sporazuma iz Minska o prekidu vatre u sukobu u istočnoj Ukrajini kao glavni uvjet za bilo kakvu bitnu promjenu u stajalištu EU-a prema Rusiji; (2) jačanje odnosa s istočnim partnerima EU-a i drugim susjedima, uključujući one u srednjoj Aziji; (3) jačanje otpornosti EU-a (primjerice u pogledu energetske sigurnosti, hibridnih prijetnji ili strateške komunikacije); (4) selektivan angažman s Rusijom oko pitanja od interesa za EU; (5) uspostavljanje individualnih kontakata i pružanje podrške ruskom civilnom društvu.

    Sveobuhvatna ruska invazija na Ukrajinu pokrenuta 24. veljače 2022. označila je još jednu prekretnicu u odnosima EU-a i Rusije te je potaknula temeljito redefiniranje europske sigurnosne politike. EU je najoštrije osudio nezakonit, ničim izazvan i neopravdan agresivni rat Rusije protiv Ukrajine, namjerne napade Rusije na civile i civilnu infrastrukturu i pokušaje pripajanja ukrajinskog državnog područja lažnim referendumima na okupiranim područjima. I dalje zahtijeva trenutačno i bezuvjetno povlačenje svih ruskih snaga s cjelokupnog teritorija Ukrajine unutar njezinih međunarodno priznatih granica, naglašavajući da Rusija snosi punu odgovornost za svoje očito kršenje Povelje UN-a i temeljnih načela međunarodnog prava. EU je osudio činjenicu da Rusija koristi hranu kao oružje u ratu protiv Ukrajine i globalnu krizu sigurnosti opskrbe hranom koju je time izazvala.

    EU je u ožujku 2022. donio Strateški kompas za sigurnost i obranu, potvrdivši da Rusija predstavlja „dugoročnu i izravnu prijetnju europskoj sigurnosti”. To je bio odlučujući korak u prekidu odnosa EU-a i Rusije od 2016. U Strateškom konceptu NATO-a, donesenom u lipnju 2022., na sličan se način ističe da je Ruska Federacija „najznačajnija i najizravnija prijetnja sigurnosti saveznika te miru i stabilnosti u euroatlantskom području”. Stoga se pristup EU-a prema Rusiji od 2022. vodi sljedećim načelima: (1) Rusija mora biti izolirana na međunarodnoj razini i moraju joj se nametnuti sankcije kako bi je se spriječilo da ratuje; (2) međunarodna zajednica mora osigurati da odgovornost snose odgovorni odnosno da ruska država, pojedinačni počinitelji i njihovi pomagači odgovaraju za kršenja međunarodnog prava i ratne zločine počinjene u Ukrajini; (3) zemljama u susjedstvu EU-a mora se pružiti potpora, među ostalim u okviru politika proširenja EU-a, a partnerima diljem svijeta mora se pomoći u rješavanju posljedica agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine; (4) potrebno je poduprijeti blisku suradnju s NATO-om i partnerima diljem svijeta kako bi se očuvao međunarodni poredak utemeljen na pravilima; (5) mora se ojačati otpornost EU-a, posebno u pogledu energetske sigurnosti i kritične infrastrukture i moraju se suzbiti kibernetičke i hibridne prijetnje, manipulacija informacijama i upletanje iz Rusije; (6) civilno društvo, borci za ljudska prava i neovisni mediji moraju dobiti potporu i u Rusiji i izvan nje, a istodobno treba odgovoriti na prijetnje sigurnosti i javnom poretku u EU-u.

    Kao odgovor na rusku invaziju, države članice EU-a brzo su uvele dotad najstrože sankcije u bliskoj suradnji s partnerima, uključujući Sjedinjene Američke Države, Ujedinjenu Kraljevinu, Kanadu, Australiju i Japan. Unija je od 24. veljače 2022. znatno proširila sektorske mjere ograničavanja uvođenjem 20 uzastopnih paketa sankcija protiv Rusije (do svibnja 2026.) te je na popis sankcija uvrstila velik broj pojedinaca i subjekata kako bi dodatno pojačala pritisak na Rusiju da okonča rat. Cilj je tih mjera ograničavanja oslabiti gospodarske temelje Rusije, lišiti je osnovnih tehnologija i tržišta te znatno smanjiti njezin kapacitet za ratovanje.

    Brzo donošenje 20 uzastopnih paketa sankcija EU-a protiv Rusije, poznatih kao „revolucija sankcija”, dovelo je do nezapamćenog skupa mjera usmjerenih na ključne sektore ruskoga gospodarstva i na političke elite te zemlje. Sa svakim paketom sankcija područje primjene režima sankcija donesenih od 2014. postupno se mijenjalo i proširivalo te je dodan novi režim kojim se zabranjuje uvoz robe podrijetlom iz nezakonito pripojenih područja Donecka, Luhanska, Hersona i Zaporižje u EU. Nakana je bila da paketi sankcija budu strogi i imaju dalekosežne posljedice u financijskom, energetskom i prometnom sektoru, sektoru upravljanja zračnim prostorom i tehnološkom sektoru, u sektorima savjetovanja i radiodifuzije, metalurškom sektoru te sektorima luksuzne i druge robe. Zabrane izvoza utječu na oko 54 % predratnog izvoza u Rusiju, dok zabrane uvoza obuhvaćaju 58 % predratnog uvoza. Nadalje, EU je u ožujku 2025. uveo carine na poljoprivredne proizvode i gnojiva iz Rusije i Bjelarusa. Rusija je s petog mjesta na ljestvici glavnih trgovinskih partnera EU-a, koje je zauzimala 2021., pala na 15. mjesto 2024. Osim gospodarskih sankcija i sankcija protiv pojedinaca, naknadno su uvedene diplomatske sankcije, uključujući ukidanje pojednostavljenog izdavanja viza između EU-a i Rusije. Zajedno s ostalim državama članicama Svjetske trgovinske organizacije (WTO), EU je odlučio da se Rusiji ukine status najpovlaštenije nacije u pogledu proizvoda i usluga na tržištima EU-a. U tijeku su pripreme za 21. paket sankcija. Očekuje se da će taj predstojeći paket biti dodatno usmjeren na rusku „flotu u sjeni”, financijske institucije, vojno-industrijska poduzeća i društva uključena u trgovinu ukradenim ukrajinskim žitaricama.

    U svibnju 2026. na popisu sankcija nalazilo se više od 2700 pojedinaca i subjekata. Među sankcioniranim pojedincima su predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, 351 član Državne dume koji je podržao priznavanje privremeno okupiranih područja regija Donecka i Luhanska, visokopozicionirani dužnosnici i vojno osoblje, širitelji dezinformacija, osobe odgovorne za raketne napade na civile, kritičnu civilnu infrastrukturu te nezakonitu deportaciju, prisilno premještanje i nezakonito posvajanje ukrajinske djece, kao i za njihovu militarizaciju i ideološku indoktrinaciju. Na popis sankcija uvršteno je i više visokopozicioniranih članova plaćeničke organizacije Wagner.

    Nakon smrti ruskog čelnika oporbe i dobitnika Nagrade „Saharov” Alekseja Navaljnog u sibirskom zatvoru u veljači 2024. i kao odgovor na sve veću političku represiju u Rusiji, Vijeće je 27. svibnja 2024. uvelo novi režim sankcija protiv pojedinaca i subjekata odgovornih za kršenja i povrede ljudskih prava, represiju nad civilnim društvom i demokratskom oporbom te podrivanje demokracije i vladavine prava u Rusiji. Novi režim dopuna je globalnom režimu sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava i omogućuje EU-u da odluči o daljnjim mjerama specifičnima za Rusiju kao odgovor na kršenja ljudskih prava i unutarnju represiju u zemlji. Do svibnja 2026. sankcionirano je 135 pojedinaca i 37 subjekata, uključujući suce, tužitelje i pravosudno osoblje koji su imali ključnu ulogu u zatvaranju i ubojstvu Alekseja Navaljnog.

    Vijeće je 8. listopada 2024. donijelo novi režim sankcija kao odgovor na destabilizirajuća nastojanja Rusije u EU-u i u svijetu s ciljem podrivanja demokratskih procesa, poticanja ili podupiranja nasilnih prosvjeda, zastrašivanja kritičara, manipuliranja informacijama i provođenja kibernetičkih napada ili sabotaže kritične infrastrukture.

    Vijeće je u svibnju 2025. proširilo područje primjene svojih samostalnih mjera ograničavanja kako bi se obuhvatila materijalna imovina kao što su plovila, zrakoplovi, nekretnine i komponente komunikacijskih mreža kao i transakcije koje uključuju pružatelje financijskih usluga i usluga povezanih s kriptoimovinom. Na taj popis sankcija uvršteno je 69 osoba i 19 subjekata.

    EU je pojačao i provedbu kako bi se spriječilo zaobilaženje sankcija preko država koje nisu članice EU-a. Mjere su usmjerene na ponovni izvoz robe s dvojnom namjenom, ključnih komponenti i naprednih tehnologija. Osim zatvaranja zračnog prostora EU-a za sve ruske zrakoplove i luka EU-a za sva ruska plovila, posebne odredbe odnose se na sve veću rusku „flotu u sjeni”, koju čine plovila koja se koriste za izbjegavanje sankcija, uključujući zabrane ulaska u luke, ograničenja pružanja usluga i strože praćenje prodaje plovila trećim zemljama. Ukupno je sankcionirano više od 600 plovila.

    U cilju jačanja provedbe Vijeće je 9. lipnja 2023. kršenje sankcija EU-a dodalo na popis područja kriminaliteta u EU-u. To je državama članicama omogućilo da usklade kaznene sankcije i poboljšaju suradnju u istragama i kaznenom progonu kršitelja sankcija.

    U rujnu 2022. države članice EU-a u potpunosti su suspendirale Sporazum o pojednostavljenju izdavanja viza između EU-a i Rusije iz 2007. Izdane su smjernice za provedbu suspenzije viza kako bi se osiguralo da suspenzija ne utječe na osobe kojima je potrebna zaštita i osobe koje putuju iz nužnih razloga, kao što su novinari, disidenti i predstavnici civilnog društva, ali je u studenome 2025. Komisija donijela stroža pravila o vizama zbog povećanih sigurnosnih rizika koji proizlaze iz agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine, uključujući korištenje migracije kao oružja, činove sabotaže i moguću zlouporabu viza.

    Ruska je vlada za odmazdu sve države članice EU-a, Ujedinjenu Kraljevinu, Sjedinjene Američke Države i druge zemlje sa sustavom sankcija protiv Rusije proglasila „neprijateljskim državama”. Protumjerama se sada ograničava cijeli niz poslovnih i financijskih transakcija s pojedincima i subjektima iz tih zemalja.

    Ruske su vlasti 31. ožujka 2022. znatno proširile svoj „popis nepoželjnih”, na kojem se sada nalaze „najviše vodstvo EU-a, niz europskih povjerenika i čelnika vojnih tijela EU-a, kao i velika većina zastupnika u Europskom parlamentu”, i uskratile im pravo ulaska na ruski teritorij. Taj popis nije službeno objavljen pa, za razliku od zabrane putovanja koju je izdao EU, ne pruža mogućnost ulaganja pravne žalbe. Ruski popis nepoželjnih uključuje i visoke dužnosnike vlada nekih država članica EU-a, zastupnike u nacionalnim parlamentima te javne i medijske ličnosti.

    Uviđajući kršenje međunarodnog prava i Povelje UN-a koje Rusija trenutačno provodi, EU i dalje podupire međunarodne napore da se osigura preuzimanje odgovornosti za ratne zločine, druge počinjene teške zločine, uključujući zločin agresije, kao i za golemu štetu koja je prouzročena. Komisija, Vijeće Europe i Ukrajina u veljači 2025. postavili su pravne temelje za posebni sud za zločin agresije protiv Ukrajine. Sud je formalno uspostavljen 25. lipnja 2025. s ciljem istraživanja i kaznenog progona ruskih zločina agresije protiv Ukrajine, koje je počinilo političko i vojno vodstvo Ruske Federacije i njezinih saveznika, posebice Bjelarusa. U svibnju 2026. Europska komisija ratificirala je u ime EU-a i Konvenciju o uspostavi Međunarodnog povjerenstva za ocjenu zahtjeva za naknadu štete za Ukrajinu, koje će biti odgovorno za preispitivanje, procjenu i utvrđivanje zahtjeva za naknadu štete, gubitaka i ozljeda koje je Rusija prouzročila Ukrajini i ukrajinskom narodu. Također će biti odgovorno za određivanje iznosa naknade koju treba platiti u svakom pojedinom slučaju. Registar štete prouzročene agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu službeno je otvoren 2. travnja 2024. kako bi se mogli podnositi zahtjevi, što je prvi korak prema provedbi mehanizma odštete. Od početka sveobuhvatne invazije u Ukrajini pokrenuto je više od 140 000 istraga ratnih zločina. Eurojust je dobio nove ovlasti za čuvanje, analizu i pohranu dokaza kako bi se olakšala daljnja istraga ratnih zločina, genocida i zločina protiv čovječnosti počinjenih na teritoriju Ukrajine. U Eurojustu je 2023., u okviru zajedničkog istražnog tima EU-a, osnovan Međunarodni centar za kazneni progon zločina agresije protiv Ukrajine (ICPA).

    Međunarodni kazneni sud izdao je 17. ožujka 2023. uhidbeni nalog protiv predsjednika Vladimira Putina i Marije Lvova-Belove, povjerenice za prava djece pri Uredu predsjednika Ruske Federacije, potvrdivši da postoje opravdani razlozi za sumnju da njih dvoje snose kaznenu odgovornost za nezakonitu deportaciju i premještanje ukrajinske djece iz okupiranih područja Ukrajine u Rusku Federaciju. Međunarodni kazneni sud je 5. ožujka 2024. izdao uhidbene naloge protiv dvaju visokorangiranih ruskih vojnih zapovjednika.

    EU blisko surađuje i s partnerima iz skupine G-7 kako bi se osiguralo da prihodi od zamrznute ruske državne imovine doprinose obnovi Ukrajine i vojnim troškovima, u skladu s pravom EU-a i međunarodnim pravom. Od 260 milijardi eura imovine ruske središnje banke u svijetu, 210 milijardi eura imobilizirano je unutar EU-a. Vijeće je u svibnju 2024. donijelo pravni okvir kojim se omogućuje da se prihodi ostvareni od te imovine iskoriste za potporu Ukrajini. U listopadu 2024. zemlje skupine G-7 postigle su dogovor o korištenju izvanrednih prihoda ostvarenih tom imovinom za servisiranje i otplatu zajma Ukrajini iz ubrzanja izvanrednih prihoda u iznosu od 50 milijardi USD, za koji će doprinos EU-a iznositi 18,1 milijardu EUR. Istodobno se među državama članicama nastavlja složena rasprava o zakonitosti i rizicima korištenja glavnice. Umjesto toga, EU je u travnju 2026. usvojio zajam za potporu Ukrajini u iznosu od 90 milijardi EUR za 2026. i 2027., koji će se financirati zajedničkim zaduživanjem na tržištima kapitala uz potporu iz proračuna EU-a. Ukrajina je pravno obvezna otplatiti glavnicu zajma samo ako joj Rusija plati ratnu odštetu.

    Pod vlašću Vladimira Putina, posebno od 2012. godine, prostor za pojedinačno i kolektivno djelovanje postupno se, ali sustavno sužavao zakonodavnim ograničenjima i ciljanim zastrašivanjem kritičara. Ruske su vlasti tijekom godina uvele opsežna pravna ograničenja za „strane agente” te „nepoželjne” i „ekstremističke” organizacije, protiv stotina nevladinih organizacija, dok se cenzura medija, interneta i društvenih medija znatno povećala. Akteri civilnog društva, borci za ljudska prava, akademici i neovisni novinari proglašavaju se „stranim agentima”, pri čemu su izloženi uznemiravanju i zatvaranju. Istodobno se prisilno zatvaraju organizacije za ljudska prava, a slobode izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja ograničavaju. Na meti su i istraživačko i podatkovno novinarstvo, dok mediji pod kontrolom države neumorno rade na stvaranju dojma „tvrđave pod opsadom kolektivnog Zapada”. Akademska sloboda također je drastično ograničena.

    Osim toga, parlamentarni izbori 2016. i 2021. te regionalni i lokalni izbori u rujnu 2022. održani su u restriktivnom političkom i medijskom okruženju, što je dovelo do velike pobjede Putinove stranke Jedinstvena Rusija. Promatrači na izborima (do 2016.) i neovisni mediji tvrdili su da izbori nisu u skladu s međunarodnim standardima i da su utvrđene prijevare, mobilizacija glasača na radnome mjestu, sustavno isključivanje oporbe i druge nepravilnosti. U rujnu 2023. održani su regionalni izbori u Ruskoj Federaciji, među ostalim na okupiranim područjima Ukrajine, koje je EU osudio kao nezakonite i nelegitimne. Promatrači na izborima u organizacijama za prava birača Russian Election Monitor i Golos naveli su da su ti izbori bili još manje pošteni i slobodni od prethodnih izbora. Biračka prava ruskih građana pogoršala su se do te mjere da se može smatrati da ti izbori uopće nisu bili u skladu ni s kakvim istinskim demokratskim načelom.

    Nakon što je 2018. osvojio četvrti predsjednički mandat, Vladimir Putin je 2020. organizirao ustavne izmjene koje mu omogućuju da ostane na vlasti i nakon 2024. (u teoriji sve do 2036.). U ožujku 2024. Vladimir Putin osvojio je peti predsjednički mandat, osiguravši 87,28 % glasova uz izlaznost od 77,44 % registriranih birača, na izborima koji su smatrani nedemokratskima. Ti predsjednički „izbori” održani su u okruženju obilježenom velikim ograničenjima i pod utjecajem snažne propagande. EU je objavio izjavu o ruskim predsjedničkim izborima, ponovivši da ne priznaje i da nikada neće priznati ni održavanje tih takozvanih „izbora” na teritoriju Ukrajine ni njihove rezultate. Tadašnji potpredsjednik Komisije/visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell izjavio je da se ti izbori temelje na represivnim zakonima i da su obilježeni izostankom bilo kakvog vjerodostojnog natjecanja i neovisnih medija, proizvoljnim pritvaranjima vođa političke oporbe, predstavnika civilnog društva i novinara kao i iznenadnom smrću Alekseja Navaljnog u pritvoru u jednoj od najsurovijih ruskih kažnjeničkih kolonija. Nadalje, to je bio drugi put zaredom (nakon parlamentarnih izbora 2021.) da Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) nije mogla promatrati izbore u Ruskoj Federaciji.

    Nakon desetljeća zamiranja javne sfere pod vlašću Vladimira Putina, nova era političke represije u toj zemlji započela je u siječnju 2021. nakon povratka Alekseja Navaljnog u Rusiju te se drastično pojačala nakon početka ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Svako se neslaganje ili odstupanje od službene verzije događaja kažnjava, a kritičari u društvu dodatno su kriminalizirani. U skladu s indeksom demokratičnosti za 2024. koji izračunava obavještajni odjel tjednika The Economist (EIU), Rusija se nalazi među „autoritarnim” državama na 150. mjestu od 167 zemalja. Prema Svjetskom indeksu slobode medija za 2026., Rusija se nalazi na 172. mjestu od 180 zemalja, a gotovo svi neovisni mediji su ili zabranjeni ili podvrgnuti vojnoj cenzuri. Posebna izvjestiteljica UN-a za stanje ljudskih prava u Ruskoj Federaciji Marijana Kacarova u više je navrata istaknula da se stanje ljudskih prava u Rusiji znatno pogoršalo od početka invazije na Ukrajinu i da postoji obrazac gušenja građanskih i političkih prava.

    Od 24. veljače 2022. u Rusiji je pritvoreno 20 000 proturatnih prosvjednika, a prema podacima organizacije OVD-Info trenutačno je više od 6500 političkih zatvorenika. EU je osudio sustavnu represiju nad nevladinim organizacijama, organizacijama civilnog društva, borcima za ljudska prava i neovisnim novinarima u Rusiji i izvan nje te i dalje podupire Ruse koji se izjašnjavaju ili prosvjeduju protiv rata u Ukrajini. EU je u više navrata izrazio svoju solidarnost sa svim Rusima koji su kazneno gonjeni, zatvoreni ili zastrašivani jer se i dalje bore za ljudska prava i otvoreno govore o nezakonitim radnjama režima.

    Tijekom 2024. i 2025. zatiranje građanskih sloboda nastavilo se i proširilo novim zakonima kojima se omogućuje kazneni progon maloljetnika od tek 14 godina zbog kaznenih djela „sabotaže”, oduzimanje imovine zbog proturatnih izjava, strože kazne za izdaju, izmišljeni kazneni predmeti primjenom mučenja, prijetnji i provokacija, progon zbog privatnih izjava, prvenstveno na internetu, zabrana svim „stranim agentima” da se bave bilo kakvim obrazovnim aktivnostima, uključujući objavljivanje knjiga i poučavanje. Od 2026. cenzura na internetu dosegnula je nezabilježene razine, pri čemu je povećana državna kontrola nad internetskom infrastrukturom onemogućila pristup globalnim aplikacijama za dopisivanje i platformama društvenih medija, postupno kriminalizirala upotrebu VPN-a, prisilila korisnike na upotrebu aplikacija pod kontrolom države te dovela do raširenih ometanja i prekida u radu mobilnog interneta.

    Sporazumi na snazi

    Sporazum o partnerstvu i suradnji potpisan u lipnju 1994. i dalje je pravna osnova za odnose između EU-a i Rusije. Izvorno je bio sklopljen na razdoblje od 10 godina, a od isteka tog roka svake se godine automatski obnavlja. Sporazumom o partnerstvu i suradnji uspostavljen je okvir za politički dijalog i suradnju, uključujući redovita savjetovanja o ljudskim pravima i predsjedničke sastanke na vrhu koji se održavaju dvaput godišnje. Međutim od 2014. obustavljeni su svi institucijski dijalozi u okviru Sporazuma o partnerstvu i suradnji.

    Na sastanku na vrhu u Sankt Peterburgu 2003. EU i Rusija odlučili su pojačati suradnju uspostavom četiri „zajednička prostora”, koja obuhvaćaju: (1) gospodarstvo; (2) slobodu, sigurnost i pravosuđe; (3) vanjsku sigurnost; i (4) istraživanje, obrazovanje i kulturu. Istodobno je 2007. obnovljena politika Sjeverne dimenzije između EU-a, Rusije, Norveške i Islanda kojom se promicala prekogranična suradnja u regijama Baltičkog i Barentsova mora. Godine 2008. započeli su pregovori o novom sporazumu između EU-a i Rusije kako bi se obuhvatile „pravno obvezujuće obveze” u područjima kao što su politički dijalog, pravosuđe, sloboda, sigurnost, gospodarska suradnja, istraživanje, obrazovanje, kultura, trgovina, ulaganja i energetika. „Partnerstvo za modernizaciju” pokrenuto je 2010., a pregovori o sporazumu o pojednostavljenju izdavanja viza zaključeni su 2011. Međutim, zbog ruske invazije na Krim svi su ti pregovori i procesi obustavljeni. Godine 2014. Europsko vijeće obustavilo je suradnju s Rusijom (uz iznimku prekogranične suradnje i međuljudskih kontakata) kao i nova financijska sredstva EU-a nakon sveobuhvatne invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Obustavljene su sve ostale vrste suradnje.

    Uloga Europskog parlamenta

    Europski parlament odobrio je 1997. Sporazum o partnerstvu i suradnji u okviru postupka „davanja pristanka”.

    Donio je niz rezolucija o Ukrajini u kojima je osudio nezakonito rusko pripojenje Krima 2014. i ulogu Rusije u destabilizaciji istočne Ukrajine. U Rezoluciji od 11. lipnja 2015. o strateškoj vojnoj situaciji u crnomorskom bazenu nakon nezakonitog ruskog pripojenja Krima i Rezoluciji od 12. ožujka 2019. o stanju političkih odnosa EU-a i Rusije, Parlament je podržao sankcije EU-a i istaknuo da Unija unatoč problemima u odnosima treba pružiti ambiciozniju financijsku pomoć ruskom civilnom društvu i promicati međuljudske kontakte. U Rezoluciji iz 2019. o stanju političkih odnosa EU-a i Rusije izražena je duboka zabrinutost zbog međunarodnog ponašanja Rusije, posebno u zemljama Istočnog partnerstva. Kritizirano je i pogoršanje stanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u Rusiji te je predloženo da se Rusiju prestane smatrati „strateškim partnerom” EU-a. Parlament je u rujnu 2021. donio Preporuku o smjeru političkih odnosa između EU-a i Rusije, prema kojoj „EU mora osigurati da svaki daljnji angažman s Kremljom ovisi o njegovu obećanju da će okončati unutarnju agresiju protiv vlastitog naroda, prestati sa sustavnom represijom oporbe i (...) političkih zatvorenika, organizacija civilnog društva, staviti izvan snage ili izmijeniti sve zakone koji nisu u skladu s međunarodnim standardima, kao što su zakoni o ‚stranim agentima’ (...) te okončati vanjsku agresiju protiv susjednih zemalja”. U njoj se EU poziva da jasno definira stroge granice i da se suzdrži od suradnje s Rusijom samo u svrhu održavanja mogućnosti dijaloga. Istodobno se poziva i na razradu vizije i strategije za buduće odnose EU-a sa slobodnom, prosperitetnom, mirnom i demokratskom Rusijom.

    Do 2014. Parlament se zalagao za novi sveobuhvatni sporazum s Rusijom temeljen na zajedničkim vrijednostima i interesima. Međutim često je izražavao ozbiljnu zabrinutost zbog stanja ljudskih prava, vladavine prava i demokracije u Rusiji, primjerice u odnosu na zakone protiv „propagande” zajednice LGBTIQ+, dekriminalizaciju fizičkog nasilja u obitelji uslijed kojeg nije nastupila tjelesna ozljeda, obračune s nezavisnim nevladinim organizacijama ili onima koje primaju financijska sredstva iz izvora izvan Rusije itd. Parlament je naročito osudio dotad nezabilježene razine kršenja ljudskih prava protiv stanovnika Krima, posebice krimskih Tatara. Godine 2018. zatražio je puštanje na slobodu ukrajinskog redatelja Olega Sencova, koji se usprotivio nezakonitom pripojenju Krima, i dodijelio mu Nagradu „Saharov”. Sencov je 2019. pušten na slobodu u okviru razmjene zatvorenika između Rusije i Ukrajine. Parlament je oštro osudio pokušaj ubojstva Alekseja Navaljnog 2020.

    Od početka agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine, Parlament je donio brojne rezolucije u kojima je osudio rusku agresiju i zločine počinjene na njezinu početku te je izrazio snažnu potporu neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine unutar njezinih međunarodno priznatih granica.

    U razdoblju nakon sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu, Parlament je odlučno podupirao snažne i učinkovite sankcije EU-a kao ključan instrument protiv Ruske Federacije, Bjelarusa i saveznika Ruske Federacije. Pozvao je da se ruska imovina koju je EU zamrznuo zaplijeni i iskoristi za pomoć u obnovi Ukrajine i za isplatu odštete žrtvama ruske agresije. Kad je riječ o suradnji u pogledu sankcija diljem svijeta, Parlament je pozvao partnere da se usklade s tim sankcijama. Zabrinut je zbog toga što nekoliko trećih zemalja surađuje s Rusijom i pomaže joj da izbjegne sankcije.

    U Rezoluciji od 23. studenoga 2022. Parlament je Rusiju proglasio državom pokroviteljicom terorizma i državom koja se koristi terorizmom te je pozvao međunarodnu zajednicu da bude ujedinjena u utvrđivanju odgovornosti za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zločine agresije. Parlament je u više rezolucija istaknuo da predsjednik Putin, drugi ruski čelnici i njihovi bjeloruski saveznici moraju odgovarati za zločin agresije koji su počinili. U Rezoluciji od 19. siječnja 2023. Parlament je podržao uspostavu posebnog međunarodnog suda za kazneni progon zločina agresije protiv Ukrajine koje je počinilo političko i vojno vodstvo Ruske Federacije i njezinih saveznika, posebice Bjelarusa. Također u potpunosti podržava aktualnu istragu tužitelja Međunarodnog kaznenog suda o stanju u Ukrajini i navodnim ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidu. Parlament je također pozdravio uhidbene naloge Međunarodnog kaznenog suda protiv Vladimira Putina i Marije Lvova-Belove, povjerenice za prava djece pri Uredu predsjednika Rusije, u vezi s nezakonitom deportacijom ukrajinske djece na ruski teritorij. U svibnju 2025. Parlament je oštro osudio „genocidnu strategiju” koju Rusija, uz potporu Bjelarusa, provodi prisilnim transferom i deportacijom ukrajinske djece, njihovim nezakonitim posvajanjem, ubojstvima te prisilnom rusifikacijom i militarizacijom s ciljem brisanja ukrajinskog identiteta. U ožujku 2026. Europski parlament osudio je rusko prisilno regrutiranje stranih državljana, posebno iz Afrike, kao ozbiljno kršenje ljudskih prava i međunarodnog prava.

    Parlament je osudio i sustavno krivotvorenje povijesti koje ruski režim provodi kako bi opravdao svoj nezakonit rat protiv Ukrajine, činjenicu da nije pozvao na odgovornost one koji su počinili zločine u Sovjetskom Savezu, veličanje staljinističkog totalitarizma i namjerno ometanje povijesnog istraživanja te odbacuje napore u cilju potkopavanja ukrajinske povijesti i identiteta.

    U Preporuci od 8. lipnja 2022. o vanjskoj, sigurnosnoj i obrambenoj politici EU-a nakon ruske ratne agresije na Ukrajinu, Parlament je pozvao tadašnjeg potpredsjednika Komisije i visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella da se usvoji cjelovit pristup prema Ruskoj Federaciji i da se odustane od bilo kakvog oblika selektivne suradnje s Moskvom s obzirom na zlodjela i ratne zločine koje je organizirala ruska politička elita i koje su počinile ruske postrojbe, njihovi pomagači i plaćenici u Ukrajini i drugdje.

    U Rezoluciji od 16. veljače 2023. Parlament je potvrdio da je ruska ratna agresija iz temelja promijenila geopolitičku situaciju u Europi te je stoga pozvao EU da donese odvažne, hrabre i sveobuhvatne političke, sigurnosne i financijske odluke te da nastavi s međunarodnom izolacijom Ruske Federacije.

    Istovremeno je Parlament u Rezoluciji od 6. listopada 2022. o ruskoj eskalaciji agresivnog rata protiv Ukrajine istaknuo da također smatra da bi Komisija, Europska služba za vanjsko djelovanje i države članice trebale početi razmišljati o tome kako u budućnosti surađivati s Rusijom i kako joj pomoći u uspješnom prijelazu iz autoritarnog režima u demokratsku zemlju koja se odriče revizionističkih i imperijalističkih politika.

    Parlament je mnogo godina prije početka ratne agresije osuđivao ruski represivni režim i kontinuirano pogoršanje ljudskih prava u toj zemlji. Nakon što je Rusija pokrenula ratnu agresiju protiv Ukrajine, Parlament je ponovno najoštrije osudio njezine postupke, posebice stroga ograničenja slobode mišljenja i izražavanja, prava na mirno okupljanje i udruživanje te sustavnu represiju nad organizacijama civilnog društva, borcima za ljudska prava, neovisnim medijima, odvjetnicima i političkom oporbom. Također je osudio izrazito represivno rusko zakonodavstvo, među ostalim zakonodavstvo o „stranim agentima” i „nepoželjnim organizacijama” te izmjene Kaznenog zakona i Zakona o masovnim medijima, koji se koriste za sudsko uznemiravanje neistomišljenika u zemlji i inozemstvu i za potkopavanje neovisnih medija. Također je osudio kontinuiranu i sve veću cenzuru u Rusiji.

    Parlament je posebice u više navrata osudio Rusiju zbog osuđivanja Alekseja Navaljnog, kojemu je 2021. dodijeljena Nagrada „Saharov” Europskog parlamenta. U svjetlu sve češćih uhićenja i zatvaranja aktivista, Parlament je 7. travnja 2022. donio Rezoluciju o jačanju represije u Rusiji, a 20. travnja 2023. još jednu Rezoluciju o represiji u Rusiji, posebno slučajevima Vladimira Kara-Murze i Alekseja Navaljnog. U okviru kampanje za oslobađanje Navaljnog, Parlament je u lipnju 2023. ispred zgrade Parlamenta u Bruxellesu postavio repliku kažnjeničke samice (SHIZO), u prirodnoj veličini, u kojoj je Aleksej Navaljni služio 19-godišnju kaznu zatvora. Parlament je 29. veljače 2024. nakon iznenadne smrti Alekseja Navaljnog donio Rezoluciju nazvavši njegovu smrt „ubojstvom” za koje su kazneno i politički odgovorni ruska vlada i Vladimir Putin osobno i osudivši eskalaciju kršenja ljudskih prava od strane ruskog režima. 

    Parlament je izrazio solidarnost i potporu ljudima u Rusiji i Bjelarusu koji prosvjeduju protiv agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine te je od država članica zatražio da pruže zaštitu i azil Rusima i Bjelorusima koje se kazneno progoni jer kritiziraju rat, kao i ruskim i bjeloruskim dezerterima i osobama s prizivom savjesti. Također je pozvao institucije EU-a da surađuju s ruskim demokratskim čelnicima i civilnim društvom te podupire stvaranje demokratskog centra za Rusiju, čiji bi domaćin bio Europski parlament. Predsjednica Europskog parlamenta sastala se 2022. s predstavnicima ruske oporbe, a Pododbor za ljudska prava redovito razmjenjuje mišljenja s ruskim neovisnim novinarima i predstavnicima civilnog društva i oporbe. Nekoliko zastupnika u Europskom parlamentu organiziralo je u lipnju 2023. okrugli stol o budućnosti demokratske Rusije na kojem su se okupili predstavnici institucija EU-a, zastupnici u Europskom parlamentu i istaknuti predstavnici svih struja ruskih slobodnih medija i političke oporbe.

    Skupina za podršku demokraciji i koordinaciju izbora i Izaslanstvo Europskog parlamenta za odnose s Rusijom organizirali su 14. veljače 2024. zajedničku konferenciju na koju su pozvali predstavnike ruske oporbe i odvjetnike za ljudska prava da rasprave o značenju nedavnih predsjedničkih izbora.

    U Parlamentu je 25. travnja 2024., prije parlamentarne stanke, održano važno glasovanje te je zaključeno da su takozvani predsjednički izbori u Rusiji od 15. do 17. ožujka bili nelegitimni i nedemokratski, a nezakoniti kvaziizbori održani na privremeno okupiranim područjima Ukrajine nedvosmisleno su osuđeni. Parlament je također pozvao države članice Europske unije i međunarodnu zajednicu da ne priznaju legitimitet rezultata ruskih predsjedničkih izbora jer nisu bili ni slobodni ni pošteni niti su ispunjavali osnovne međunarodne izborne standarde te stoga nemaju demokratski legitimitet.

    Od početka 10. parlamentarnog saziva u srpnju 2024. Europski parlament u nizu je rezolucija ponovio svoju kontinuiranu potporu Ukrajini i osudio rusku agresiju.

    Odnosi s ruskim zakonodavcima uglavnom su se odvijali u okviru Odbora za parlamentarnu suradnju, međuparlamentarnog foruma uspostavljenog Sporazumom o partnerstvu i suradnji između EU-a i Rusije. Od 1997. do 2014. taj je odbor služio kao stabilna platforma za razvoj suradnje i dijaloga između izaslanstava Parlamenta i ruske Savezne skupštine. No u ožujku 2014. Parlament je prekinuo međuparlamentarne odnose s ruskom Saveznom skupštinom u skladu s mjerama ograničavanja koje je EU poduzeo kao odgovor na ukrajinsku krizu. Izaslanstvo Parlamenta u Odboru za parlamentarnu suradnju EU-a i Rusije svejedno se i dalje redovito sastaje kako bi analiziralo i raspravljalo o utjecaju agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine u svijetu i u zemlji, a posebno se raspravlja o eskalaciji pritiska ruskih vlasti na rusko civilno društvo. U tom kontekstu održava redovite razmjene gledišta s predstavnicima ruske oporbe, borcima za ljudska prava, civilnim društvom, nevladinim organizacijama i neovisnim novinarima kao i s međunarodnim stručnjacima. Izaslanstvo je u lipnju 2025. održalo zajednički sastanak s Odborom za vanjske poslove na kojem su sudjelovali Julija Navaljna i dvojica bivših političkih zatvorenika, Vladimir Kara-Murza i Ilja Jašin.

    Rusija nije pozvala Parlament na promatranje izbora od 1999.

     

    DG EXPO