U ovom se informativnom članku objašnjava kako EU osigurava usklađenost s pravilima u okviru svoje zajedničke ribarstvene politike (ZRP) putem svojeg sustava kontrole ribarstva. Taj sustav mora dobro funkcionirati kako bi pravila ZRP-a bila učinkovita. Države članice odgovorne su za kontrolu svojih ribolovnih i povezanih aktivnosti, a Komisija provjerava kako ispunjavaju svoje obveze.

Pravna osnova

  • Ugovor o funkcioniranju Europske unije, članci 3., 4., 38.–44. i 218.;
  • Uredba o zajedničkoj ribarstvenoj politici (Uredba (EU) br. 1380/2013 od 11. prosinca 2013., „Osnovna uredba”);
  • Uredba kojom se uvodi sustav kontrole Zajednice kako bi se osiguralo poštovanje pravila zajedničke ribarstvene politike (Uredba (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. — „Uredba o kontroli”);
  • Uredba o izmjeni sustava kontrole ribarstva (Uredba (EU) 2023/2842 od 22. studenoga 2023.);
  • Uredba o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama (Uredba o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama (Uredba (EU) 2017/2403 od 12. prosinca 2017. — „Uredba o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama”);
  • Uredba o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (Uredba (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. — „Uredba o ribolovu NNN”);
  • Uredba o Europskoj agenciji za kontrolu ribarstva (Uredba (EU) 2019/473 od 19. ožujka 2019.).
  • Ciljevi

    Opći je cilj sustava kontrole ribarstva EU-a osigurati usklađenost s pravilima zajedničke ribarstvene politike (ZRP). Iako je osmišljen kao potpora ZRP-u, čiji je glavni fokus jedna od rijetkih isključivih nadležnosti EU-a, sustav kontrole zamišljen je kao nacionalna nadležnost. Stoga su države članice odgovorne za kontrolu svojih ribolovnih i povezanih aktivnosti kako bi se pobrinule za to da subjekti poštuju nacionalno pravo u svim fazama proizvodnje. One moraju donijeti mjere primjerene za osiguranje kontrole, inspekcija i izvršavanja aktivnosti koje se provode unutar područja primjene ZRP-a, uključujući uspostavu učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija. Uloga je Komisije pratiti i ocjenjivati kako države članice primjenjuju pravila kontrole.

    Kontekst

    Sustav kontrole ribarstva EU-a uveden je u okviru postupka uspostave ZRP-a, a prva uredba donesena je 1982. Ta je uredba izmijenjena nekoliko puta te je u potpunosti revidirana donošenjem Uredbe o kontroli, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2010. i postala okosnica sustava kontrole. Nakon revizije pravila o kontroli u sektoru ribarstva, započete u svibnju 2018. i dovršene krajem 2023., na snazi je danas Uredba (EU) 2023/2842 o izmjeni Uredbe o kontroli.

    Sustav kontrole uključuje i Uredbu o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama, kojom se osigurava okvir za izdavanje odobrenja plovilima EU-a koja obavljaju ribolov u vodama izvan nacionalne jurisdikcije država članica i plovilima koja nisu iz EU-a, a plove vodama Unije. Osim toga, EU je razvio instrument za djelovanje protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog (NNN) ribolova u svijetu: Uredbom (EZ) br. 1005/2008 (Uredba o ribolovu NNN) nastoji se spriječiti uvoz proizvoda ulovljenih tom vrstom ribolova u EU-u. Uredba o kontroli, Uredba o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu te Uredba o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama zajedno čine sveobuhvatan kontrolni paket kojim su obuhvaćene odgovornosti država članica u svakoj od njihovih uloga kao država zastava, obalnih država, država luka i država trgovine.

    EU je 2005. osnovao Europsku agenciju za kontrolu ribarstva (EFCA), sa sjedištem u Vigu (Španjolska), kako bi se poboljšala koordinacija kontrolnih aktivnosti država članica. Uredbom (EU) 2019/473 kodificirane su odredbe za funkcioniranje EFCA-e.

    Postignuća

    A. Uredba o kontroli

    Uredba o kontroli primjenjuje se na sve aktivnosti povezane sa ZRP-om koje se obavljaju u vodama EU-a ili na državnom području država članica ili koje obavljaju ribarska plovila EU-a kao i državljani EU-a bez obzira na to gdje djeluju. Njome se utvrđuju uvjeti za pristup vodama i resursima te pravila kontrole za sve mjere upravljanja ribarstvom, uključujući korištenje ribolovnih mogućnosti, kapacitet ribarske flote i stavljanje na tržište proizvoda ribarstva. Uredba usto obuhvaća i nadzor ribolovnih aktivnosti i inspekciju te sankcije koje se primjenjuju u slučaju kršenja. Neka od glavnih pravila kontrole, kako su nedavno revidirana, detaljno su opisana u nastavku.

    1. Pristup resursima i praćenje

    Sva ribarska plovila EU-a moraju imati važeću povlasticu za ribolov. Za aktivnosti koje podliježu posebnim uvjetima plovila moraju imati i posebno odobrenje za ribolov. Sva ribarska plovila moraju biti opremljena uređajem koji omogućuje njihovo automatsko lociranje i identifikaciju uz pomoć satelitskog sustava za praćenje plovila (VMS) ili kopnene mreže. Ipak, određena plovila za mali priobalni ribolov kraća od 9 m privremeno su izuzeta do 31. prosinca 2029. Ribarska plovila EU-a dulja od 15 m moraju upotrebljavati i sustav automatske identifikacije, alat razvijen u prvom redu za pomorsku sigurnost. Države članice moraju osigurati kontrolu obveze iskrcavanja uz pomoć sustava daljinskog elektroničkog praćenja, uključujući kamere na brodu, za plovila dulja od 18 m koja predstavljaju visok rizik od neusklađenosti.

    2. Korištenje ribolovnih mogućnosti

    Korištenje ribolovnih mogućnosti kontrolira se na temelju niza zahtjeva za registraciju i prijavljivanje aktivnosti i ulova. Zapovjednici svih ribarskih plovila moraju voditi očevidnik o ribolovu u elektroničkom obliku, u kojem se bilježe podaci kao što su ulovi svake vrste (s pojednostavljenim očevidnikom za plovila kraća od 12 m). Usto moraju ispuniti iskrcajnu deklaraciju i, ako se ulov premješta s jednog plovila na drugo, prekrcajnu deklaraciju, obje u elektroničkom obliku.

    3. Kapacitet ribarske flote

    Države članice moraju osigurati da njihove flote ne prelaze maksimalnu razinu utvrđenu za svaku državu članicu. Odgovorne su i za praćenje kapaciteta svojih plovila te provjeru odgovara li njihova službeno deklarirana tonaža i snaga motora stvarnom stanju stvari. Određena velika plovila s visokim rizikom od neusklađenosti moraju biti opremljena uređajima koji kontinuirano prate snagu motora.

    4. Rekreacijski ribolov

    Obalne države članice moraju imati uspostavljen elektronički sustav za evidentiranje i izvješćivanje o morskom ulovu ostvarenom rekreacijskim ribolovom. Stavljanje na tržište ili prodaja takvih ulova su zabranjeni.

    5. Stavljanje na tržište

    Države članice odgovorne su za kontrolu stavljanja na tržište proizvoda ribarstva i akvakulture na svojem državnom području u svim fazama, od prve prodaje do prijevoza i maloprodaje. One moraju osigurati potpunu digitalnu sljedivost svježih i zamrznutih proizvoda na temelju odgovarajućeg označivanja u cijelom proizvodnom lancu. Digitalna sljedivost nakon 2029. godine primjenjivat će se i na prerađene proizvode.

    6. Nadzor

    Države članice moraju osigurati nadzor ribolovnih aktivnosti u svojim vodama neposrednim opažanjem s inspekcijskih plovila ili iz zrakoplova te daljinskim otkrivanjem na temelju analize podataka iz sustava za praćenje plovila. Za provedbu inspekcijskih pregleda na moru, u lukama, tijekom prijevoza, u objektima za preradu i tijekom stavljanja proizvoda ribarstva na tržište na raspolaganju moraju imati inspektore. Inspektori su u prvom redu dužni provjeravati zakonitost ulova, ribolovnog alata i motora plovila te točnost podataka u svim potrebnim dokumentima i deklaracijama.

    7. Sankcije

    Nakon utvrđivanja prekršaja države članice moraju osigurati primjenu odgovarajućih sankcija. Sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te se sastojati od upravnog i/ili kaznenog postupka. Određene aktivnosti definirane su kao teški prekršaji u svim državama članicama. One primjenjuju sustav kaznenih bodova kojima se vlasniku/zapovjedniku ribarskog plovila koje je počinilo težak prekršaj dodjeljuju kazneni bodovi, što može dovesti do suspenzije povlastice za ribolov i, u konačnici, do njezina oduzimanja.

    B. Uredba o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama

    Plovila EU-a koja obavljaju ribolov u vodama izvan nadležnosti država članica te plovila država koje nisu članice EU-a, a koja love ribu u vodama Unije podliježu posebnom postupku izdavanja odobrenja. Prethodno definiran Uredbom (EZ) br. 1006/2008 (Uredba o odobravanju ribolovnih aktivnosti), sustav izdavanja odobrenja za ribolov i upravljanja tim odobrenjima revidiran je Uredbom o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama.

    Uredbom o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama poboljšani su nadzor i transparentnost vanjske ribarske flote EU-a na temelju načela da svako plovilo koje obavlja ribolov izvan voda EU-a mora odobriti i nadzirati država članica zastave, bez obzira na područje i okvir u kojem lovi ribu. Njome je prošireno područje primjene sustava odobrenja kako bi se obuhvatile prakse kao što su privatni sporazumi između poduzeća iz EU-a i trećih zemalja te zakup ribarskih plovila EU-a i plovila koja se vraćaju u registar flote EU-a nakon što su plovila pod zastavom izvan EU-a (zamjena zastave). Države članice dužne su odobriti ribarska plovila na temelju zajedničkih kriterija prihvatljivosti, dopunjenih posebnim uvjetima ovisno o prirodi odobrenja. Uredbom o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama javno je postao dostupan dio elektroničkog registra odobrenja za ribolov u kojem se navodi tko lovi što i gdje.

    C. Uredba o ribolovu NNN

    Ribolov NNN (nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov) općenito je prepoznat kao velik ekološki, gospodarski i društveni problem. Kao odgovor na to globalno pitanje EU je donio Uredbu o ribolovu NNN, koja je i dalje ključan dio zakonodavstva o ribarstvu diljem svijeta. Uredba o ribolovu NNN stupila je na snagu u siječnju 2010., a dopunjena je Uredbom Komisije (EZ) br. 1010/2009, u kojoj je detaljno opisana njezina provedba. Primjenjuje se na sva plovila koja upotrebljavaju ribolovne resurse namijenjene tržištu EU-a i na sve državljane EU-a uključene u ribolovne aktivnosti. Međutim, njome se ne namjerava zamijeniti primarna odgovornost država zastave da discipliniraju svoja plovila ni odgovornost obalnih država u pogledu nadziranja svojih voda. Ta se uredba primjenjuje samo u slučaju da navedena dva mehanizma ne funkcioniraju i da države zastave ili obalne države ne kazne teške prekršaje.

    Glavna je svrha Uredbe o ribolovu NNN spriječiti uvoz proizvoda ulovljenih tom vrstom ribolova u EU, odvratiti od njega te ga ukinuti. U skladu s time njezine su ključne sastavnice mjere povezane s tržištem: program certificiranja ulova, kojemu je cilj na tržištu EU-a dopustiti samo ribu koja je zakonito ulovljena, i postupak „izdavanja kartona” za zemlje koje nisu države članice EU-a koje se smatraju nekooperativnima, što može dovesti do mjera ograničavanja trgovine. Te ključne sastavnice popraćene su nizom mjera države luke i odredbama za redovito objavljivanje popisa plovila NNN kao i postupkom za kažnjavanje subjekata iz EU-a koji obavljaju ili podupiru aktivnosti NNN bilo gdje u svijetu i pod bilo kojom zastavom.

    D. Europska agencija za kontrolu ribarstva

    Agencija, koja je uspostavljena 2005. i aktivna od 2007., unaprijedila je provedbu i koordinaciju objedinjenjem nacionalnih sredstava i sredstava EU-a za kontrolu, inspekciju i nadzor ribolovnih aktivnosti uz pomoć planova zajedničkog djelovanja kao njezinih glavnih instrumenta. Uredbom o kontroli Agenciji su dodijeljene nove ovlasti kako bi se povećala njezina učinkovitost. Njezine se aktivnosti financiraju iz triju izvora: iz proračuna EU-a, plaćanja za usluge koje se pružaju državama članicama i prihoda od publikacija, osposobljavanja i drugih usluga koje pruža.

    Misija Agencije definirana je u Uredbi (EU) 2019/473. To obuhvaća i suradnju s Europskom agencijom za graničnu i obalnu stražu i Europskom agencijom za pomorsku sigurnost u okviru njihovih mandata s ciljem veće efikasnosti funkcija obalne straže kao što su pomorska sigurnost, zaštita, traganje i spašavanje na moru, nadzor državnih granica, kontrola ribarstva, izvršavanje zakonodavstva i zaštita okoliša. Europska agencija za pomorsku sigurnost pruža integrirane pomorske usluge utemeljene na sustavima izvješćivanja s brodova i drugim alatima za nadzor Agenciji za europsku graničnu i obalnu stražu i Europskoj agenciji za kontrolu ribarstva. Te informacijske usluge uključuju otkrivanje, identifikaciju i praćenje plovila te nadzor polazišnih točaka i otkrivanje anomalija, što olakšava i utvrđivanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

    Uloga Europskog parlamenta

    Od donošenja Ugovora iz Lisabona Parlament je suzakonodavac u okviru redovnog zakonodavnog postupka te ima središnju ulogu u reviziji sustava za kontrolu ribarstva. Parlament također razmatra godišnje izvješće Europske agencije za kontrolu ribarstva i odobrava njezin proračun.

    Osim toga, s obzirom na to je da učinkovita i nediskriminirajuća provedba pravila jedan od temeljnih stupova zajedničke ribarstvene politike, Parlament nadzire i mjere za kontrolu. Redovito zauzima stajališta o različitim aspektima sustava kontrole. Vidi, na primjer, Rezoluciju od 18. siječnja 2024. o utjecaju nezakonitog ribolova na sigurnost opskrbe hranom.

    Nedavna istraživanja Odbora za ribarstvo u vezi s razvojem događaja u području kontrole uključuju: