Rashodi EU-a
U ovom se informativnom članku objašnjava kako se strukturiraju i financiraju rashodi EU-a te kako se njima upravlja. Proračunske rashode zajednički donose Parlament i Vijeće. Godišnji proračun EU-a mora biti u skladu s gornjim granicama rashoda utvrđenima u višegodišnjem financijskom okviru (VFO) — dugoročnom planu potrošnje EU-a, za niz prioriteta. Posebni instrumenti omogućuju EU-u da odgovori na neočekivane potrebe. Proračunska jamstva i financijski instrumenti ujedno i povećavaju učinak sredstava EU-a. Instrument NextGenerationEU privremeno dopunjuje VFO za razdoblje 2021.–2027.
Pravna osnova
- Članci 310.–325. i 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članci 106.a, 171.–182. i 203. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.
- Uredba o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (Financijska uredba) (Uredba (EU, Euratom) 2024/2509 od 23. rujna 2024.).
- Uredba kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027. (Uredba o VFO-u) (Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020.).
- Uredba o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) 2020/2093 kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027. (Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2024/765 od 29. veljače 2024.).
- Uredba o uspostavi Instrumenta Europske unije za oporavak radi potpore oporavku nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (Uredba Vijeća (EU) 2020/2094 od 14. prosinca 2020.).
- Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava.
- odobrenih sredstava za preuzimanje obveza, koja pokrivaju ukupan trošak pravnih obveza preuzetih za višegodišnje aktivnosti tijekom tekuće financijske godine;
- odobrenih sredstava za plaćanje, koja pokrivaju rashode u vezi s izvršavanjem obveza preuzetih tijekom tekuće financijske godine ili prethodnih godina.
Cilj
Opći je cilj proračuna EU-a financiranje javnih politika Europske unije u okvirima proračunske discipline te u skladu s važećim pravilima i postupcima. Proračun EU-a uglavnom je posvećen ulaganjima. Zato Unija donosi dugoročne planove potrošnje, poznate kao višegodišnji financijski okviri, koji traju pet do sedam godina (vidi u nastavku).
Osnovna načela
Proračun EU-a slijedi devet osnovnih pravila: pravilo jedinstva, pravilo točnosti proračuna, pravilo jedne godine[1], pravilo uravnoteženosti, pravilo obračunske jedinice (euro), pravilo univerzalnosti, pravilo specifikacije (sva su odobrena sredstva namijenjena točno određenoj vrsti rashoda), pravilo dobrog financijskog upravljanja i pravilo transparentnosti, u skladu s člancima 6.–38. Uredbe o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun EU-a.
Pravilo jedne godine mora se uskladiti s nužnošću upravljanja višegodišnjim aktivnostima, koje su u okviru proračuna dobile na važnosti. Proračun stoga obuhvaća različita odobrena sredstva koja se sastoje od:
U Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020. uvrštena je odredba prema kojoj Komisija mora pripremiti godišnje izvješće u kojemu se daje uvid u načine na koje će se razne aktivnosti EU-a, financirane iz proračuna EU-a ili drugim sredstvima, odraziti na financije i proračun Unije. To izvješće mora sadržavati informacije o imovini i obvezama EU-a, o raznim operacijama zaduživanja i pozajmljivanja, pa i o Europskom stabilizacijskom mehanizmu i Europskom fondu za financijsku stabilnost (2.5.8.), te o drugim mogućim budućim mehanizmima. Izvješće usto mora sadržavati informacije o klimatskim rashodima, rashodima kojima se doprinosi zaustavljanju i preokretanju trenda smanjenja biološke raznolikosti, promicanju ravnopravnosti žena i muškaraca te provedbi ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda u svim relevantnim programima EU-a.
Struktura i kategorije rashoda EU-a
A. Dijelovi rashoda EU-a
Opći proračun podijeljen je u deset dijelova, a svaki se odnosi na pojedinu instituciju ili tijelo EU-a. Dok se dijelovi proračuna drugih institucija uglavnom sastoje od administrativnih rashoda, proračun Komisije (dio III.) sastoji se od operativnih rashoda te administrativnih troškova njihove provedbe (tehnička podrška, agencije i ljudski resursi).
Komisija se koristi proračunskom nomenklaturom kojom se sredstva razvrstavaju prema područjima javnih politika i programima, povezujući programska područja s naslovima ili „programskim klasterima” (vidi u nastavku), što olakšava procjenu troškova i uspješnosti svake javne politike EU-a zasebno.
B. Višegodišnji financijski okvir (VFO) (1.4.3.)
Od 1988. rashodi EU-a dio su višegodišnjeg okvira u kojemu se proračun raščlanjuje na naslove koji odgovaraju širokim područjima javnih politika s gornjim granicama rashoda koji odražavaju glavne proračunske prioritete za obuhvaćeno razdoblje. Prvo programsko razdoblje trajalo je pet godina, dok su sljedeća trajala sedam godina, koliko traje i aktualno razdoblje. Godišnji proračuni moraju se pridržavati ograničenja utvrđenih u višegodišnjem okviru.
Proračun EU-a podliježe načelu stroge ravnoteže, utvrđenom u članku 310. UFEU-a i Financijskoj uredbi. To u praksi znači da se proračun EU-a temelji na rashodima. Drugim riječima, ukupni prihodi mogu se povećati samo onoliko koliko je unaprijed dopušteno gornjim granicama VFO-a i veličinom posebnih instrumenata iznad tih gornjih granica. U skladu s odredbama članka 4. Uredbe o VFO-u, na takve gornje granice primjenjuje se nominalna automatska prilagodba naviše od 2 % godišnje[2]. VFO-om za razdoblje od 2021. do 2027. predviđena su ukupna odobrena sredstva za preuzimanje obveza u iznosu od 1 824,3 milijarde EUR u cijenama iz 2018., od čega su 1 074,3 milijarde EUR za VFO i 750 milijardi EUR za instrument za oporavak NextGenerationEU (NGEU), uvećano za dodatnih 11 milijardi EUR zbog prilagodbi specifičnih za programe utvrđenih u članku 5. Uredbe o VFO-u.
Nakon zakonodavnog prijedloga koji je Komisija iznijela 20. lipnja 2023. Parlament i Vijeće postigli su dogovor 6. veljače 2024., čime je otvoren put za prvu reviziju VFO-a u sredini programskog razdoblja. Taj će dogovor utjecati na preostale godine aktualnog VFO-a jer će se njime omogućiti revizija gornjih granica VFO-a te područja primjene i veličine posebnih instrumenata iznad tih gornjih granica. Točnije, dogovorom se predviđa 21 milijarda EUR (u cijenama iz 2024.) dodatnih rashoda u neto nominalnim vrijednostima, uključujući 17 milijardi EUR bespovratnih sredstava namijenjenih Ukrajini u okviru novog posebnog instrumenta iznad gornjih granica VFO-a[3]. To povećanje odgovara povećanju najvećih dopuštenih rashoda za ostatak tekućeg razdoblja VFO-a od 2,8 %.
Sve u svemu, unatoč nominalnom povećanju financiranja rashoda, zbog porasta inflacije u razdoblju od 2021. do 2023. potrošnja EU-a u realnim vrijednostima općenito će se znatno smanjiti. U prvih dvije i pol godine trenutačnog VFO-a za razdoblje 2021.–2027. akumulirana inflacija u Uniji već iznosi 23,7 %. Kao što je istaknuto u nedavnoj studiji o učinku inflacije na financije EU-a koju je naručio Parlament, očekuje se da će ta promjena, ako sve drugo ostane nepromijenjeno, do kraja razdoblja 2027. za 0,96 % smanjiti obujam VFO-a kao postotka bruto nacionalnog dohotka EU-a. To je znatno ispod 1,05 % bruto nacionalnog dohotka koji je VFO za razdoblje 2021.–2027. trebao predstavljati u trenutku njegova donošenja.
Donja tablica prikazuje raspodjelu proračuna za 2026. prema područjima politike u skladu s aktualnim VFO-om za razdoblje 2021.–2027.
| Naslovi | Preuzete obveze | Plaćanja |
|---|---|---|
| Proračun EU-a za 2026. (u milijunima eura) | ||
| Jedinstveno tržište, inovacije i digitalizacija | 22 163,0 | 23 336,6 |
| Kohezija, otpornost i vrijednosti | 71 649,8 | 73 166,7 |
| Prirodni resursi i okoliš | 56 529,4 | 52 577,3 |
| Migracije i upravljanje granicama | 5 018,9 | 3 887,9 |
| Sigurnost i obrana | 2 813,5 | 2 253,3 |
| Susjedstvo i svijet | 15 600,0 | 16 569,7 |
| Europska javna uprava | 13 277,5 | 13 277,5 |
| Posebni instrumenti | 5 715,9 | 5 022,5 |
| Ukupno | 192 768,1 | 190 091,6 |
| Odobrena sredstva kao % BND-a (bruto nacionalni dohodak) | 1,00% | 0,99% |
C. Fleksibilnost i tematski posebni instrumenti
Uz planirane rashode za financiranje politika EU-a u okviru višegodišnjih programa određena su sredstva u proračunu EU-a rezervirana za suočavanje s neočekivanim krizama i situacijama. Ti se posebni instrumenti fleksibilnosti i tematski instrumenti mogu koristiti u slučaju gospodarskih kriza (npr. EGF, Europski fond za prilagodbu globalizaciji), prirodnih katastrofa, kriza javnog zdravlja i humanitarnih kriza (npr. SEAR pričuva za solidarnost i pomoć u nuždi) ili drugih neočekivanih potreba (npr. instrument fleksibilnosti) u državama članicama EU-a, zemljama kandidatkinjama ili zemljama izvan EU-a. Tim se sredstvima omogućuje da se pokriju ograničene hitne financijske potrebe.
Instrument Europske unije za oporavak NextGenerationEU
Očekuje se da će Komisija u okviru tog instrumenta mobilizirati 750 milijardi EUR u cijenama iz 2018., od čega se do 390 milijardi EUR može upotrijebiti za bespovratna sredstva, a do 360 milijardi EUR za davanje zajmova, povrh dugoročnog proračuna za razdoblje 2021.–2027., kako bi se pomoglo u ponovnoj izgradnji EU-a nakon krize prouzročene bolešću COVID-19. Komisija je u skladu s člankom 5. stavkom 1. Odluke o vlastitim sredstvima ovlaštena za pozajmljivanje sredstava na tržištima kapitala u ime EU-a. Vraćanje glavnice takvih sredstava upotrijebljenih za rashode (390 milijardi EUR u cijenama iz 2018.) i pripadajućih dospjelih kamata morat će se financirati iz općeg proračuna EU-a, među ostalim dostatnim prihodima od novih vlastitih sredstava uvedenih postupno od 2021. nadalje (1.4.1.).
NGEU se usredotočuje na (a) ponovno zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta; (b) reforme i ulaganja za obnovu potencijala za održivi rast i zapošljavanje kako bi se ojačala kohezija među državama članicama i povećala njihova otpornost; (c) mjere za poduzeća, posebno MSP-ove pogođene gospodarskim posljedicama krize prouzročene bolešću COVID-19, i jačanje održivog rasta u EU-u, uključujući izravna financijska ulaganja u poduzeća; (d) mjere za istraživanje i inovacije kao odgovor na krizu prouzročenu bolešću COVID-19; (e) povećanje razine pripravnosti za krize i omogućivanje brzog i učinkovitog odgovora EU-a na velike krize, uključujući stvaranje zaliha osnovnog materijala i medicinske opreme te osiguravanje potrebne infrastrukture za brz odgovor na krizu; (f) mjere kojima se osigurava da kriza prouzročena bolešću COVID-19 neće ugroziti pravednu tranziciju prema klimatski neutralnom gospodarstvu; te (g) mjere za otklanjanje posljedica krize prouzročene bolešću COVID-19 za poljoprivredu i ruralni razvoj.
Kako bi se državama članicama pružila potpora ulaganjima i reformama, 12. veljače 2001. dogovoren je Mehanizam za oporavak i otpornost. Inicijalno se očekivalo da će se tim mehanizmom državama članicama staviti na raspolaganje 672,5 milijardi EUR (u cijenama iz 2018.) u zajmovima i bespovratnim sredstvima za provedbu u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost[4]. Tim se planovima moraju obuhvatiti reforme i ulaganja koji sadrže ključna područja politike (šest stupova[5]), njima se mora unaprijediti zelena i digitalna tranzicija i uzeti u obzir preporuke po državama članicama u okviru europskog semestra.
U kontekstu ruske invazije na Ukrajinu Komisija je 18. svibnja 2022. objavila komunikaciju o planu REPowerEU, u kojoj se utvrđuje strategija za smanjenje ovisnosti EU-a o uvozu energije iz Rusije. Prema procjeni Komisije za uspjeh te strategije potrebno je dodatnih 210 milijardi EUR ulaganja. Imajući to na umu Komisija je, uz ostale mjere[6], predložila izmjenu Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost kako bi se preraspodijelilo do 225 milijardi EUR preostalih zajmova iz tog mehanizma te kako bi se za potrebe plana REPowerEU izdvojilo do 7,5 % sredstava dostupnih u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda plus i kohezijskih fondova. Nadalje, do 20 milijardi EUR u cijenama iz 2022. bit će na raspolaganju od dražbe emisijskih jedinica iz sustava trgovanja emisijama u skladu s Direktivom 2003/87/EZ ili iz prijenosa iz pričuve za prilagodbu Brexitu, uspostavljene Uredbom (EU) 2021/1755, što je oslobađanje sredstava koje je omogućila Uredba o planu REPowerEU. Očekuje se da će se tim sredstvima financirati novo poglavlje nacionalnih planova za oporavak i otpornost u kojem će biti utvrđene posebne mjere za diversifikaciju opskrbe energijom i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima, u obliku zajmova (do 225 milijardi EUR) i bespovratnih sredstava (do 75 milijardi EUR). U kontekstu revidiranih planova za oporavak i otpornost države članice zatražile su, do roka utvrđenog u Uredbi o planu REPowerEU, zajmove u iznosu od 127,24 milijarde EUR.
Navedenim dogovorom o preispitivanju VFO-a u sredini programskog razdoblja posebno se uveo novi „kaskadni mehanizam” za financiranje prekoračenja povezanih s plaćanjem kamata u okviru NGEU-a. Tim se mehanizmom kao krajnja mjera može mobilizirati novi tematski posebni instrument EU-a za oporavak iznad gornjih granica VFO-a samo ako nisu dovoljni iznosi koji su već osigurani u okviru naslova 2.b, uz opozvana sredstva, promjene prioriteta i sredstva dostupna u okviru netematskih posebnih instrumenata.
Uloga Europskog parlamenta
Parlament dijeli nadležnost za proračun s Vijećem, a ovlasti u tom području bile su među prvima koje su tijekom 70-ih godina 20. stoljeća stekli zastupnici u Parlamentu (1.2.5.). Proračunske ovlasti odnose se na utvrđivanje ukupnog iznosa i raspodjelu godišnjih rashoda EU-a, kao i na provođenje nadzora nad izvršenjem proračuna.
Odbor za proračune pri Parlamentu odgovoran je za pregovore o VFO-u i donošenje godišnjeg proračuna u ime Parlamenta te zastupa stajališta Parlamenta u pregovorima s Vijećem. Obično je uspješno prenosio važnost prioritetnih povećanja koja proizlaze iz njegovih izmjena (iako ne uvijek u prvotnom razmjeru).
U pregovorima o VFO-u za razdoblje 2021.–2027. Parlament je posebno zagovarao i u velikoj mjeri osigurao (a) povećanje gornje granice VFO-a i broja vodećih programa; (b) obvezu uvođenja novih vlastitih sredstava EU-a kako bi se pokrili barem troškovi povezani s NGEU-om (glavnica i kamate); (c) svoju ulogu u provedbi Instrumenta za oporavak u skladu s metodom Zajednice; (d) važnost doprinosa proračuna EU-a postizanju ciljeva u području klime i biološke raznolikosti te rodne ravnopravnosti i (e) uvođenje novog mehanizma za zaštitu proračuna EU-a od kršenja načela vladavine prava (1.4.3.).
Parlament ujedno sustavno ustraje u proračunskoj transparentnosti i pravilnom nadzoru nad svim operacijama i instrumentima koji se financiraju iz proračuna EU-a.
Parlament je tijelo nadležno za davanje razrješnice (članak 319. UFEU-a) za koje Odbor za proračunski nadzor priprema sav rad na političkom nadzoru nad izvršenjem proračuna (1.4.5.). Postupak davanja razrješnice svake godine odražava njegove zaključke na kraju postupka o načinu na koji su Komisija i druge institucije i tijela izvršavali proračun EU-a. Cilj mu je provjeriti je li izvršenje provedeno u skladu s relevantnim pravilima (usklađenost), uključujući načela dobrog financijskog upravljanja (posebno zahtjeve u pogledu uspješnosti).
Parlamentarni Odbor za proračunski nadzor jednom godišnje održava sastanak s Europskom investicijskom bankom (EIB) (1.3.15.) radi provjere njezinih financijskih aktivnosti te podnosi godišnje izvješće u kojem ocjenjuje njezinu uspješnost i rezultate iz prethodnog razdoblja. Odbor za proračune i Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta složili su se o podnošenju godišnjeg izvješća u kojem će se ocjenjivati tekuće i buduće aktivnosti Europske investicijske banke. Pritom se izmjenjuju na položaju vodećeg odbora. Imajući u vidu da financijski instrumenti mogu biti vrijedno sredstvo za povećanje učinka sredstava Unije, Parlament je naglasio da bi se ti instrumenti trebali primjenjivati pod strogim uvjetima, ograničavajući rizike za proračun EU-a. U tu su svrhu u Financijsku uredbu uvrštena detaljna pravila za korištenje financijskim instrumentima koji se financiraju ili jamče proračunom EU-a.
Odbor za proračune i Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta zajednički su odgovorni za nadzor Mehanizma za oporavak i otpornost u okviru radne skupine i dvomjesečnih dijaloga s Komisijom o oporavku i otpornosti.
Ovaj informativni članak pripremio je Odjel Europskog parlamenta proračunsku potporu. Za više informacija posjetite internetske stranice Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor.
Francisco Padilla Olivares