Humanitarna pomoć
U ovom se informativnom članku objašnjava kako i zašto EU pruža humanitarnu pomoć na globalnoj razini kao odgovor na potrebe u slučaju katastrofa uslijed ljudskog djelovanja ili prirodnih katastrofa. Operacije pružanja pomoći financira Glavna uprava Komisije za europsku civilnu zaštitu i operacije humanitarne pomoći, koja je zadužena i za koordinaciju relevantnih politika i aktivnosti država članica. Politiku humanitarne pomoći EU-a oblikuju Europski parlament i Vijeće, kao suzakonodavci koji sudjeluju i u globalnoj raspravi o mogućnostima učinkovitijeg humanitarnog djelovanja.
Pravna osnova
- Načela za opće vanjsko djelovanje EU-a utvrđena su u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) (humanitarna pomoć obuhvaćena je člankom 21. stavkom 2. točkom (g)).
- Članak 214. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) pravna je osnova za pružanje humanitarne pomoći.
- Članak 214. stavak 5. UFEU-a pravna je osnova za uspostavu Europskoga volonterskog tijela za humanitarnu pomoć.
- Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu osnovan je 2001. i danas obuhvaća države članice EU-a i šest drugih država: Sjevernu Makedoniju, Island, Crnu Goru, Norvešku, Srbiju i Tursku. Temelji se na nekoliko instrumenata: (1) Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu, odnosno sredstvima koje države sudionice unaprijed dobrovoljno stave na raspolaganje te strukturiranom postupku utvrđivanja potencijalnih nedostataka; (2) Koordinacijskom centru za odgovor na hitne situacije, koji djeluje kao operativno središte za koordiniranje intervencija u području zaštite 24 sata dnevno; (3) Zajedničkom komunikacijskom i informacijskom sustavu za hitne situacije, kojim se nastoji poboljšati komunikacija u hitnim situacijama pomoću internetske aplikacije za upozoravanje i obavješćivanje; i (4) mrežom osposobljenih stručnjaka dostupnih u kratkom roku. UCPM je 2019. unaprijeđen osnivanjem rescEU-a, nove rezerve kapaciteta koja je već bila operativna tijekom sezone šumskih požara 2019. Riječ je o strateškoj rezervi europskih kapaciteta i zaliha za odgovor na katastrofe, koju u potpunosti financira EU. Obuhvaća flotu vatrogasnih zrakoplova i helikoptera, zrakoplov za medicinsku evakuaciju i osnovne zalihe. To uključuje poljske bolnice, prijevozna sredstva, opskrbu energijom i skloništa, ključne medicinske potrepštine te opremu za odgovor na kemijske, biološke, radiološke i nuklearne krize. Kapaciteti sustava rescEU i Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije trebaju se proširiti u okviru nove Strategije EU-a za Uniju pripravnosti.
- Europski kapacitet za humanitarni odgovor (EHRC) najnoviji je alat EU-a za humanitarnu pomoć. EHRC zapravo jača kapacitete Mehanizma za civilnu zaštitu. Uspostava EHRC-a prvi put je predložena 2021., a alat je uspostavljen 2022. Sastoji se od skupa operativnih alata za pružanje brze pomoći u kriznim situacijama, osobito onda kada se tradicionalni mehanizmi pružanja humanitarne pomoći putem partnera EU-a ili njihovih kapaciteta pokažu neučinkovitima ili nedostatnima. EHRC obuhvaća tri alata: zajedničke logističke usluge, unaprijed raspoređene zalihe humanitarne pomoći te stručnjake za zdravstvo i logistiku. Oni se mobiliziraju kroz Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije na temelju prethodne evaluacije i procjene kriza. Od svojeg osnutka EHRC je odgovorio na više od deset kriza.
- Europske snage solidarnosti (2021.–2027.) program su kojim se stvaraju prilike za volontiranje u području humanitarne pomoći. On uključuje prethodnu inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, pokrenutu u ožujku 2014. Komisija u obliku bespovratnih sredstava financira organizacije koje zatim putem portala Europskih snaga solidarnosti odabiru mlade (u dobi od 18 do 30 godina) za volontiranje. Za razdoblje od 2021. do 2027. raspoloživa proračunska sredstva iznosila su jednu milijardu EUR.
- Kao odgovor na tešku humanitarnu situaciju prouzročenu izbjegličkom krizom koja je u to vrijeme pogađala EU, Vijeće je 15. ožujka 2016. donijelo i Uredbu o pružanju hitne potpore unutar Unije. Na osnovi Uredbe EU može pomoći državama članicama koje su izložene izbjegličkim krizama u pronalaženju rješenja za humanitarne potrebe izbjeglica. Uredba će se i u budućnosti moći koristiti za reagiranje na druge izvanredne krize ili katastrofe s teškim humanitarnim posljedicama, poput nuklearnih nesreća i terorističkih napada. Za njezinu provedbu nadležan je ECHO.
Regulatorni i politički okvir
Uredbom o humanitarnoj pomoći (Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/96) utvrđena su pravila za pružanje humanitarne pomoći, uključujući njezine instrumente financiranja. Ta se uredba nije mijenjala u okviru priprema za donošenje višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2007. do 2013. (dugoročni proračun EU-a), kada su revidirani drugi instrumenti.
Opći okvir politike humanitarne pomoći iznesen je u „Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći” (2007.), koji su potpisale tri glavne institucije EU-a (Komisija, Vijeće i Parlament). Tim se dokumentom definiraju zajednička vizija, ciljevi politike i načela EU-a o nizu tema, uključujući međunarodnu humanitarnu suradnju, dobru donatorsku praksu, smanjenje rizika i pripravnost, civilnu zaštitu te civilno-vojne odnose. U njemu se također ponovno potvrđuju četiri načela humanitarne pomoći: čovječnost, neutralnost, nepristranost i neovisnost te se predviđa viša razina koordinacije i dosljednosti u pristupu pružanju pomoći povezivanjem humanitarne pomoći s razvojnom kako bi EU mogao uspješnije odgovoriti na rastuće potrebe.
Za djelovanje u tom području EU se rukovodi Odlukom o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (UCPM) iz 2019. Tom je odlukom izmijenjena odluka iz 2013. koja se odnosila na sprečavanje, pripravnost i djelovanje te na financijske odredbe. Uredbom o pružanju hitne potpore unutar Unije (Uredba Vijeća (EU) 2016/369) utvrđene su okolnosti u kojima se države članice mogu prijaviti za potporu EU-a, ali i mjere za koje se može tražiti pomoć te oblici financijskih intervencija. Komisija je 17. srpnja 2025. predložila ažuriranje Uredbe o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu kako bi se ojačao njegov proračun, uveo okvir za civilnu zaštitu i dodijelila sredstva za suzbijanje prijetnji zdravlju.
Komunikacijom Komisije iz 2021. naslovljenom „Humanitarno djelovanje EU-a: novi izazovi, ista načela” nastoji se ojačati globalni humanitarni utjecaj EU-a i tako odgovoriti na sve veću potražnju za humanitarnom pomoći, koju je dodatno povećala pandemija bolesti COVID-19.
Glavna uprava Europske komisije za europsku civilnu zaštitu i operacije humanitarne pomoći
A. Pregled i učinak
U sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027. za instrument humanitarne pomoći EU-a izdvojeno je 11,6 milijardi EUR. Time je EU postao jedan od vodećih svjetskih donatora humanitarne pomoći. On tako osigurava velik udio globalnog financiranja pomoći u hitnim slučajevima za žrtve katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem i elementarnih nepogoda. Dio tih sredstava dolazi od država članica, no znatan udio potječe iz proračuna EU-a.
U okviru Komisije, za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu nadležna je Glavna uprava za europsku civilnu zaštitu i operacije humanitarne pomoći (ECHO). Aktualna povjerenica za pripravnost i upravljanje krizama je Hadja Lahbib. Predvođen njome ECHO usmjerava humanitarnu pomoć EU-a na hranu i prehranu, pružanje skloništa, zdravstvenu skrb, vodu i sanitarne usluge te obrazovanje u kriznim situacijama. Od osnutka 1992. opseg ECHO-a znatno se povećao te danas on svoj mandat ispunjava u okviru mreže koju čini preko 400 stručnjaka i više od 40 terenskih ureda diljem svijeta.
Većina proračuna EU-a za humanitarnu pomoć upotrebljava se neizravno. Programe humanitarne pomoći ECHO ne provodi samostalno, već financira operacije koje provode njegovi partneri, tj. nevladine organizacije, agencije Ujedinjenih naroda i međunarodne organizacije, kao što su Međunarodni crveni križ/Crveni polumjesec. Glavne zadaće ECHO-a su osigurati sredstva, provjeriti upravlja li se njima ispravno i omogućiti da roba i usluge njegovih partnera uspješno i brzo dospiju do pogođenog stanovništva kako bi se odgovorilo na stvarne potrebe.
U slučaju elementarne nepogode ili neke druge pojave koja iziskuje pružanje humanitarne pomoći, stručnjaci ECHO-a za humanitarnu pomoć provode prvu ocjenu stanja na terenu. Zatim se na temelju te ocjene brzo isplaćuju sredstva: riječ je o pristupu zasnovanom na potrebama, koji je okosnica rada ECHO-a. Pomoć se distribuira kroz više od 200 partnera s kojima je ECHO potpisao ex ante ugovorne sporazume. Struktura ECHO-a jamči transparentnu upotrebu sredstava i stalnu odgovornost partnera. Iako će humanitarnu pomoć EU-a općenito i dalje pružati njegovi humanitarni partneri, UCPM i Europski kapacitet za humanitarni odgovor omogućuju ECHO-u da ponudi ograničenu izravnu pomoć zemljama kojima je potrebna pomoć nakon katastrofa ako se tradicionalni mehanizmi pružanja humanitarne pomoći putem partnera EU-a ili njihovi kapaciteti pokažu nedostatnima ili neučinkovitima.
ECHO za 2026. može izdvojiti 1,9 milijardi EUR u svrhu ispunjavanja visokih globalnih potreba. Posljednjih se godina početni proračun za humanitarnu pomoć EU-a redovito povećava dodatnim prijenosima sredstava, ponajprije iz pričuve EU-a za solidarnost i pomoć u nuždi te iz preraspodjele iz drugih proračunskih linija.
Komisija je u svojoj Komunikaciji o humanitarnom djelovanju EU-a, iz 2021., upozorila na sve veći jaz između rastućih humanitarnih potreba i financijskih sredstava dostupnih na globalnoj razini. ECHO procjenjuje da 2026. godine 239 milijuna ljudi treba humanitarnu pomoć. U prosincu 2025. UN je pozvao na izdvajanja u iznosu od 33 milijarde USD kako bi se 2026. moglo odgovoriti na navedene potrebe. Problem koji otežava pružanje humanitarne pomoći vrlo je ograničena globalna baza donatora. Tri najveća donatora, tj. Sjedinjene Američke Države, Njemačka i EU, 2023. godine osigurala su 54 % globalno dostupnih financijskih sredstava.
B. Prioriteti politike
ECHO radi na tome da unaprijedi svoju sposobnost reagiranja u hitnim slučajevima, ali isto tako pomaže zemljama koje nisu članice EU-a da ojačaju svoje kapacitete reagiranja na krize te tako pridonose dugoročnom razvoju. Koordiniranje humanitarne i razvojne pomoći te prekidanje začaranoga kruga klimatskih promjena, gladi i siromaštva ključni su ciljevi Europske unije.
Pripravnost na katastrofe također je dio napora koje ECHO ulaže u pogledu otpornosti. Unija ima velik utjecaj na strukturiranje napora koje međunarodna zajednica ulaže u upravljanje rizicima od katastrofa. EU podupire Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa iz 2015. te je 2016. u tu istu svrhu objavio Akcijski plan iz Sendaija, kojim se pojednostavnjuje pristup temeljen na obaviještenosti o riziku pri razvoju politika te se predlažu konkretne aktivnosti u pogledu poznavanja rizika, ulaganja povezanih s rizikom, pripravnosti u slučaju katastrofa i otpornosti. Komisija je 2012. objavila komunikaciju na temu otpornosti, koja je revidirana 2017. Njezin je cilj definirati strateški pristup otpornosti kojim se može povećati učinak vanjskog djelovanja EU-a. Taj je pristup dodatno ojačan u okviru nove Strategije EU-a za Uniju pripravnosti, objavljene 2025. U strategiji se navodi da bi pripravnost i otpornost trebalo sustavno integrirati u vanjska partnerstva EU-a.
S obzirom na velik broj izbjeglica i raseljenih osoba, koje se u takvoj situaciji često nalaze dugotrajno, EU je 2016. odlučio u svojem pristupu problemu prisilnog raseljavanja težište staviti na razvoj. Unija će stoga, u skladu sa sveobuhvatnim okvirom za pomoć izbjeglicama i pristupom Svjetske banke u pogledu raseljavanja, još više poticati socio-ekonomsku uključenost prisilno raseljenih osoba i raditi na uklanjanju temeljnih uzroka dugoročnog raseljavanja.
EU i države članice imali su važnu ulogu na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu, održanom u svibnju 2016. u Istanbulu. Europska unija preuzela je 100 konkretnih obveza kako bi doprinijela „Programu za čovječanstvo”, koji je glavni tajnik UN-a predstavio na tom sastanku, te provela tzv. „Veliki dogovor” — inovativni sporazum koji su različiti humanitarni akteri postigli u cilju povećanja financijske učinkovitosti i djelotvornosti. Sporazum je kasnije, 2021. godine, izmijenjen u „Veliki dogovor 2.0” odnosno u „Veliki dogovor 3.0” 2023. godine. U njemu se naglašava važnost pravednih i principijelnih partnerstava s lokalnim organizacijama kao i odgovornost u pogledu pomaganja pogođenim osobama.
Integracija rodne perspektive i suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja ostaju prioriteti ECHO-a, koji je stoga za operacije pružanja humanitarne pomoći uveo oznake potreba prema spolovima. S obzirom na prioritet koji imaju najugroženije skupine, jedno od ključnih područja humanitarnog djelovanja je i podrška obrazovanju djece u kriznim situacijama.
C. Ostali instrumenti
EU pruža pomoć i u okviru tri dodatne strukture, a to su redom: Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu (UCPM), Europske snage solidarnosti te novi pravni okvir za pružanje hitne potpore unutar Unije.
Humanitarna pomoć EU-a bila je usmjerena i na pružanje pomoći Ukrajini u rješavanju nekih teških situacija uzrokovanih ruskom invazijom 2022. Počevši od veljače 2022. EU je dodijelio više od 1,4 milijarde EUR za programe humanitarne pomoći u Ukrajini kako bi pomogao civilima pogođenima ratom. Ta su sredstva iskorištena za zadovoljavanje osnovnih potreba stanovništva, uključujući hranu, smještaj i zdravstvene usluge. Hitna pomoć Ukrajini najveća je operacija koju je dosad koordinirao UCPM, pri čemu je do siječnja 2025. isporučeno više od 155 000 tona pomoći.
Uloga Europskog parlamenta
U području politike humanitarne pomoći Parlament ima ulogu suzakonodavca zajedno s Vijećem. U skladu s redovnim zakonodavnim postupkom EU-a pravnu osnovu za provođenje politike humanitarne pomoći predlaže Komisija (u obliku uredbe), a Vijeće i Parlament o njoj pregovaraju te je u konačnici usvajaju ili odbijaju. Provedbene mjere Komisije također se podnose Parlamentu, koji ima nadzorne ovlasti. U Parlamentu je humanitarna pomoć u djelokrugu Odbora za razvoj (DEVE), a civilna zaštita u djelokrugu Odbora za okoliš, klimu i sigurnost hrane (ENVI).
Osim toga, Parlament prati isporuku humanitarne pomoći i nastoji osigurati da proračunske odredbe budu što bliže zadovoljenju humanitarnih potreba. Parlament je redovito naglašavao potrebu za povećanjem financiranja humanitarne pomoći i ustrajao na premošćivanju sve većeg jaza između globalnih humanitarnih potreba i dostupnih sredstava, posljednji put u siječnju 2026. u Rezoluciji o humanitarnoj pomoći u razdoblju višestrukih kriza — ponovno potvrđivanje naših načela za učinkovitiji i ambiciozniji odgovor na humanitarne krize.
Odbor DEVE, i Parlament općenito, svojim mišljenjima i rezolucijama, uključujući izvješća o vlastitoj inicijativi, također nastoje utjecati na strateške odluke i političko usmjerenje Komisije, primjerice na doprinos EU-a Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu, obrazovanje u kriznim situacijama i odgovor na izbijanje ebole. Parlament preispituje godišnji program rada Komisije i operativnu strategiju ECHO-a. Povjerenica za pripravnost i upravljanje krizama redovito se poziva na razmjenu gledišta s odborom DEVE. Na Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći, donesen 2007. godine, u velikoj su mjeri utjecala čvrsta stajališta Parlamenta. Parlament se bavi i drugim povezanim političkim pitanjima i aktivno zagovara, među ostalim, važnost razvijanja otpornosti na krize, sigurnu opskrbu hranom te povezivanje humanitarne s razvojnom pomoći.
Kako bi se intenzivirala kontrola Parlamenta nad humanitarnom pomoći, odbor DEVE od 2006. svake dvije i pol godine imenuje stalnoga izvjestitelja za humanitarnu pomoć. Aktualna izvjestiteljica je Leire Pajín (S&D, Španjolska). Zadaće su joj, među ostalim, štititi proračunske interese humanitarne pomoći, pratiti realizaciju relevantnih programa i održavati bliske kontakte s akterima u području humanitarne pomoći.
Ovaj informativni članak pripremio je Odjel Europskog parlamenta za analizu vanjske politike i usluge potpore. Više informacija dostupno je na internetskim stranicama Odbora za razvoj.
Malte Frederik Hergaden