Imigracijska politika
U ovom se informativnom članku objašnjava imigracijska politika EU-a i njezin cilj uspostave sveobuhvatnog i uravnoteženog pristupa upravljanju zakonite i nezakonite imigracije koji je usmjeren na budućnost i koji se temelji na solidarnosti. U njemu se utvrđuju prioriteti politike i predstavljaju najvažnije strateške i zakonodavne promjene povezane s migracijama i azilom, imigracijom i integracijom. Na kraju je opisana uloga Europskog parlamenta u oblikovanju zakonodavstva u tom području.
Pravna osnova
- Člankom 79. te člankom 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) uspostavlja se zajednička imigracijska politika EU-a. U članku 80. UFEU-a navodi se da imigracijske politike trebaju biti uređene načelom solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama (države članice EU-a), uključujući financijske implikacije.
- osiguravanje pravednog postupanja prema državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama;
- jačanje mjera za borbu protiv nezakonite imigracije, uključujući trgovanje ljudima i krijumčarenje;
- promicanje tješnje suradnje sa zemljama koje nisu članice EU-a u svim područjima.
- Uredba o upravljanju azilom i migracijama;
- Uredba o postupku azila i Uredba o postupku vraćanja na granici;
- Uredba o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila;
- Uredba o uspostavi sustava „Eurodac”, baze biometrijskih podataka EU-a za upravljanje azilom i migracijama;
- nova Uredba o dubinskoj provjeri;
- Uredba o kvalifikaciji kojom se zamjenjuje Direktiva o kvalifikaciji iz 2011.;
- revidirana Direktiva o uvjetima prihvata;
- Uredba o okviru Unije za preseljenje i humanitarni prihvat.
- sprečavanje nezakonite migracije i zaustavljanje aktivnosti kriminalnih krijumčarskih mreža;
- zaštitu osoba koje bježe od rata i progona te istodobno sprečavanje zlouporabe sustava azila;
- privlačenje talenata u EU kako bi se povećala konkurentnost gospodarstva EU-a.
- Paket mjera povezanih s posrednicima obuhvaća Direktivu Vijeća iz 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka te Okvirnu odluku Vijeća iz 2022. kojom se definiraju kaznene sankcije za takva djela. Paket je dopunjen direktivom Vijeća iz 2004. o izdavanju dozvole za boravak osobama koje su žrtve trgovanja ljudima ili krijumčarenja a koje surađuju s nadležnim tijelima (u vezi s trgovanjem ljudima vidi 4.2.6.).
- Izazovi i brojna pitanja u pogledu primjene okvira EU-a za borbu protiv krijumčarenja migranata rezultirali su nastojanjima da se taj okvir revidira. U rujnu 2021. Komisija je donijela akcijski plan EU-a za borbu protiv krijumčarenja migranata za razdoblje 2021.–2025. Komisija je u studenome 2023. predstavila Prijedlog o utvrđivanju pravila za sprečavanje i suzbijanje olakšavanja neovlaštenog ulaska Uniju, tranzita njome i boravka u njoj. Prijedlog uključuje jasniju definiciju kaznenog djela krijumčarenja te usklađene kazne. O njemu se trenutačno razmatra u Odboru Parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove. Slijedom još jednog prijedloga Komisije iz studenoga 2023. Parlament i Vijeće su 2025. donijeli Uredbu o jačanju policijske suradnje u cilju sprečavanja i suzbijanja krijumčarenja migranata i trgovanja ljudima. Njome se nastoji ojačati mandat Europola za sprečavanje i suzbijanje takvih kaznenih djela.
- U Direktivi o vraćanju iz 2008. navode se zajednički standardi i postupci EU-a za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom. Parlament i Vijeće su 2016. donijeli Uredbu o uspostavi europske putne isprave za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom. Osim toga, preustrojena i ojačana Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) sve više pomaže državama članicama u njihovim aktivnostima povezanima s vraćanjem.
- Komisija je u rujnu 2018. predložila preinaku Direktive o vraćanju kako bi se ubrzali postupci. Procjena učinka predložene revizije Direktive o vraćanju koju je proveo Parlament pokazala je da bi prijedlog podrazumijevao znatne troškove za države članice s obzirom na duže zadržavanje. Nije bilo jasnih dokaza da bi prijedlog doveo do učinkovitijeg vraćanja, već bi vjerojatno došlo do kršenja temeljnih prava nezakonitih migranata. Parlament je u Rezoluciji o provedbi Direktive o vraćanju (17. prosinca 2020.) istaknuo da se politikom EU-a o vraćanju mora u obzir uzeti poštovanje temeljnih prava i proceduralnih jamstava kako bi ta politika bila djelotvorna.
- Nakon izvješća Parlamenta o predloženoj reviziji Direktive o vraćanju Komisija je povukla prijedlog i u ožujku 2025. zamijenila ga Prijedlogom uredbe o vraćanju. Predstavljanje te uredbe označava početak novog europskog pristupa vraćanju, kako je navedeno u Političkim smjernicama za sljedeću Europsku komisiju 2024.–2029. Novom uredbom predlaže se europski nalog za vraćanje, kojim se usklađuju odluke o vraćanju u svim državama članicama tako što se osigurava da se nalog za napuštanje jedne zemlje primjenjuje na cijelom području EU-a. U tijeku su pregovori o Prijedlogu uredbe o vraćanju. Paktom o migracijama i azilu te imenovanjem koordinatora za vraćanje, kojeg podupire nova mreža na visokoj razini za vraćanje, želi se osigurati veća operativna potpora državama članicama i Frontexu kao operativnom ogranku politike EU-a o vraćanju.
- Komisija je u svibnju 2025. iznijela i Prijedlog uredbe u pogledu primjene koncepta „sigurne treće zemlje”. Cilj je prijedloga olakšati primjenu tog koncepta kako bi se ubrzali postupci azila i smanjio pritisak na sustave azila, uz istodobno očuvanje pravnih zaštitnih mjera za podnositelje zahtjeva i osiguravanje poštovanja temeljnih prava. U skladu s time Komisija je u travnju 2025. iznijela Prijedlog uredbe u pogledu utvrđivanja popisa sigurnih zemalja podrijetla na razini EU-a. Parlament i Vijeće su donijeli te dvije uredbe u veljači 2026.
- Direktivom o sankcijama za poslodavceodređene su sankcije i mjere koje se moraju primjenjivati u državama članicama protiv poslodavaca koji zapošljavaju državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom. Prvo izvješće o njezinoj provedbi podneseno je 22. svibnja 2014. Kao što je najavila u Paktu o migracijama i azilu, Komisija je u rujnu 2021. donijela komunikaciju o primjeni Direktive o sankcijama za poslodavce radi jačanja njezine provedbe uz istodobnu zaštitu prava nezakonitih migranata.
- Države članice od 2001. uzajamno priznaju odluke o izgonu (Direktiva 2001/40/EZ), pri čemu se poštuje odluka jedne države članice o izgonu državljanina treće zemlje koji se nalazi u drugoj državi članici te se postupa u skladu s njom.
- Rezolucija o novim mogućnostima zakonite migracije radnika (20. svibnja 2021.);
- Rezolucija s preporukama Komisiji o politici i pravu zakonitih migracija (25. studenoga 2021.);
- Preporuka o novoj agendi za Sredozemlje (14. rujna 2022.).
- osvrt na odgovor EU-a na migracije u Europi;
- informativni članak Europskog parlamenta o politici azila (4.2.2.).
Nadležnosti EU-a u području imigracijske politike
Nadležnost se odnosi na ovlast koja je EU-u dodijeljena Ugovorima za poduzimanje mjera u određenim područjima politika.
Zakonita imigracija: EU je ovlašten utvrditi uvjete pod kojima je državljaninu zemlje koja nije članica EU-a dopušten ulazak i zakonit boravak u državi članici, među ostalim u svrhu spajanja obitelji. Države članice zadržavaju pravo na utvrđivanje kvota za ulazak pojedinaca iz zemalja koje nisu države članice EU-a, a koji traže posao.
Integracija: EU može poticati i podržavati mjere koje poduzimaju države članice kako bi se promicala integracija državljana trećih zemalja sa zakonitim boravkom. Međutim, zakonodavstvom EU-a nije predviđeno međusobno usklađivanje nacionalnih zakona i drugih propisa.
Borba protiv nezakonite imigracije: EU je dužan sprečavati i smanjivati nezakonitu imigraciju, u prvom redu djelotvornom politikom vraćanja, uz poštovanje temeljnih prava.
Sporazumi o ponovnom prihvatu: Europska unija ima ovlast da sa zemljama koje nisu članice EU-a sklapa sporazume o ponovnom prihvatu u zemlji podrijetla ili zemlji posljednje emigracije onih državljana trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u neku od država članica odnosno za prisutnost ili boravak u njoj.
Od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 2009. Sud Europske unije ima potpunu nadležnost u području imigracije i azila.
Ciljevi imigracijske politike EU-a
EU nastoji na uravnotežen način upravljati zakonitom imigracijom i suzbijati nezakonitu imigraciju. Pravilno upravljanje migracijskim tokovima podrazumijeva:
Cilj je EU-a uspostaviti ujednačenu razinu prava i obveza za zakonite imigrante koja će biti usporediva s onom koja vrijedi za građane EU-a.
Razvoj politike
A. Strategije i prioriteti imigracijske politike EU-a
Europsko vijeće potvrdilo je 19. prosinca 2024. strateške smjernice za zakonodavno i operativno planiranje u području slobode, sigurnosti i pravde za razdoblje 2024.–2029., kojima su zamijenjene strateške smjernice za razdoblje 2014.–2020. U novim smjernicama naglašava se važnost strateške upotrebe vizne politike EU-a, sprečavanja zlouporabe viznog režima EU-a, izgradnje novih partnerstava sa zemljama podrijetla i tranzita, borbe protiv organiziranog kriminala i promišljanja o svim aspektima kaznenog i građanskog prava EU-a.
Komisija je u siječnju 2026. donijela prvu viznu strategiju EU-a kako bi se viznoj politici pristupilo na više strateški način. Cilj joj je ojačati sigurnosne provjere, olakšati pristup pojedincima koji doprinose gospodarstvu i društvu EU-a te putem inovacija učiniti viznu politiku pametnijom.
1. Novi pakt o migracijama i azilu
Komisija je u rujnu 2020. objavila prijedlog o Paktu o migracijama i azilu. Nakon nekoliko godina pregovora novi pakt donesen je u svibnju 2024. Riječ je o jednoj od najvažnijih reformi migracijske politike EU-a. Cilj mu je postupak azila integrirati u opće upravljanje migracijama i povezati s prethodnim provjerama i vraćanjem. Istodobno se nastoji obuhvatiti i upravljanje vanjskim granicama, bolje predviđanje kriza te pripravnost i odgovor na njih, zajedno s mehanizmom solidarnosti, kao i vanjske odnose s ključnim zemljama podrijetla i tranzita izvan EU-a (vidi 4.2.2.).
Pravni akti koje su Parlament i Vijeće donijeli 2024. su:
Kako bi se osigurala učinkovitost, novim paktom uvode se usklađeni standardi azila, jasna pravila za obradu zahtjeva i zaštitne mjere protiv zloupotrebe. Novim okvirom solidarnosti državama članicama omogućuje se da se međusobno podupiru. Države članice svake se godine obvezuju na ciklus solidarnosti u okviru kojeg objedinjuju svoje doprinose (premještanja, financijski doprinosi ili operativna pomoć) za potporu državama članicama koje su suočene s posebnim migracijskim pritiskom. Ta se pričuva za solidarnost uspostavlja svake godine provedbenim aktom Vijeća. Vijeće je krajem 2025. odobrilo odluku o prvoj pričuvi za solidarnost za sredinu 2026., čime je zaključen prvi ciklus solidarnosti.
Nova pravila pakta počet će se primjenjivati do sredine 2026., osim Uredbe o okviru Unije za preseljenje i humanitarni prihvat, koja se već primjenjuje.
Komisija je u studenom 2025. objavila prvo europsko godišnje izvješće o azilu i migracijama kao ključni rezultat pakta o migracijama i azilu. U siječnju 2026. predstavila je prvu Europsku strategiju upravljanja azilom i migracijama. Ova strategija ne obuhvaća samo provedbu Pakta o migracijama i azilu do sredine 2026., već se u njoj predlažu daljnji koraci za:
B. Druge zakonodavne promjene
Od 2008. doneseno je važno zakonodavstvo o imigraciji.
1. Zakonita imigracija
Zbog ranijih poteškoća pri usvajanju opće odredbe kojom bi se obuhvatila imigracija radnika svih profila u Europsku uniju, trenutačni pristup sastoji se od donošenja sektorskog zakonodavstva po kategorijama migranata kako bi se politika zakonite imigracije uspostavila na razini EU-a.
Prvotnom Direktivom iz 2009. o uvjetima za ulazak i boravak državljana iz zemalja koje nisu države članice EU-a radi visokokvalificiranog zapošljavanja uvedena je „plava karta EU-a”, odnosno brzi postupak za izdavanje posebne dozvole za boravak i rad pod povoljnijim uvjetima kako bi se visokokvalificirani radnici iz zemalja koje nisu države članice EU-a mogli zaposliti u državama članicama. Pravila su revidirana dvaput nakon 2009., posljednji put 2021. Novom Direktivom o plavoj karti EU-a iz 2021. predviđaju se fleksibilniji kriteriji za prihvat (dovoljan je valjan ugovor o radu ili obvezujuća ponuda za posao na razdoblje od šest mjeseci), dok se istodobno snižava prag za minimalnu plaću koju podnositelji zahtjeva moraju zarađivati kako bi ostvarili pravo na plavu kartu, što im olakšava putovanje među državama članicama EU-a i spajanje s obitelji.
Direktivom o jedinstvenoj dozvoli iz 2011. uveden je pojednostavnjeni zajednički postupak za državljane trećih zemalja koji podnose zahtjev za dozvolu za boravak i rad u nekoj od država članica, kao i zajednički skup prava za imigrante sa zakonitim boravkom. U Komisijinu izvješću o provedbi o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva, donesenom u ožujku 2019., utvrđeno je da činjenica da državljani trećih zemalja nisu dobro informirani o svojim pravima ugrožava cilj te direktive odnosno promicanje njihove integracije i nediskriminacije. Komisija je u travnju 2022. predložila preinaku Direktive kako bi se pojednostavnilo i razjasnilo njezino područje primjene. Parlament i Vijeće postigli su politički dogovor u prosincu 2023. Novom Direktivom o jedinstvenoj dozvoli donesenoj 2024. za podnositelje zahtjeva i poslodavce pojednostavnjuje se postupak dobivanja jedinstvene dozvole za boravak i rad te se uvode nove mjere usmjerene na jačanje zaštite radnika iz zemalja koje nisu države članice EU-a od iskorištavanja.
Direktiva kojom se utvrđuju uvjeti za zapošljavanje državljana trećih zemalja u statusu sezonskih radnika donesena je u veljači 2014. Migrantima koji obavljaju sezonske poslove dopušteno je zakonito i privremeno boraviti u EU-u u razdoblju od najviše pet do devet mjeseci (ovisno o državi članici) kako bi obavljali posao u sezoni ili određenom dijelu godine, a da pritom zadržavaju stalno boravište u zemljama izvan EU-a. U Direktivi je također preciziran niz prava koja imaju ti radnici migranti. Komisija je u srpnju 2020. objavila smjernice o sezonskim radnicima u kontekstu pandemije bolesti COVID-19.
Direktiva o premještajima unutar društva, kojom se utvrđuju uvjeti za ulazak i boravak državljana trećih zemalja, donesena je 15. svibnja 2014. Tom se direktivom poduzećima i multinacionalnim korporacijama olakšava privremeni premještaj rukovoditelja, stručnjaka i pripravnika u podružnice ili društva kćeri smještene u EU-u.
Direktiva o utvrđivanju uvjeta za ulazak i boravak u svrhu istraživanja, studija i osposobljavanja donesena je u svibnju 2016. Zamijenila je prethodne instrumente koji su se odnosili na studente i istraživače te se njome proširilo područje primjene kako bi se obuhvatilo i volontiranje, programe razmjene učenika, obrazovne projekte i obavljanje poslova au pair te pojednostavnila njihova primjena.
Status državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom u EU-u i dalje je uređen Direktivom Vijeća o državljanima trećih zemalja s dugotrajnim boravkom, a njezinom izmjenom provedenom 2011. godine područje primjene proširilo se na izbjeglice i druge korisnike međunarodne zaštite. U izvješću o provedbi te direktive iz ožujka 2019. utvrđeno je da, umjesto aktivnog promicanja europskog statusa osobe s dugotrajnim boravkom, države članice uglavnom izdaju nacionalne dozvole za dugotrajni boravak te da se samo mali broj državljana trećih zemalja koristi svojim pravom na preseljenje u druge države članice. Komisija je u travnju 2022. predložila reviziju Direktive o državljanima trećih zemalja s dugotrajnim boravkom radi stvaranja istinskog statusa osobe s dugotrajnim boravištem u EU-u, posebice jačanjem prava osoba s dugotrajnim boravištem na preseljenje u druge države članice i rad u njima. Parlament i Vijeće započeli su 30. studenoga 2023. međuinstitucijske pregovore koji su još u tijeku.
Komisija je 15. studenoga 2023. predložila paket mjera za mobilnost vještina i talenata, koji uključuje prijedlog za bazu talenata EU-a. Tom se bazom talenata EU-a potiču zakonite migracije te se državljanima trećih zemalja koji traže posao nudi internetska platforma za prijavu na radna mjesta u EU-u. Parlament i Vijeće su u ožujku 2026. donijeli Uredbu o uspostavi baze talenata EU-a.
2. Integracija
Direktivom Vijeća o pravu na spajanje obitelji od 22. rujna 2003. utvrđene su odredbe o pravu na spajanje obitelji koje nadilaze pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. U izvješću o provedbi iz 2008. zaključeno je da ta direktiva nije u potpunosti i ispravno primijenjena u državama članicama. Stoga je Komisija u travnju 2014. objavila komunikaciju sa smjernicama za države članice o primjeni prava na spajanje obitelji. U drugom izvješću o provedbi iz ožujka 2019. zaključeno je da se od 2008. provedba poboljšala. To je djelomično zbog postupaka zbog povrede koje je pokrenula Komisija, smjernica iz 2014. i brojnih presuda Suda Europske unije.
Nadležnost EU-a u području integracije je ograničena. Komisija je u srpnju 2011. donijela Europski program za integraciju državljana trećih zemalja. U studenome 2020. Komisija je predstavila Akcijski plan za integraciju i uključivanje za razdoblje 2021.–2027. koji sadrži okvir politike i konkretne mjere za pružanje pomoći državama članicama pri integraciji 34 milijuna državljana trećih zemalja koji zakonito borave u EU-u te pri njihovu uključivanju u sustave obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene skrbi i stanovanja. Plan obuhvaća mjere praćenja i upotrebu novih digitalnih alata te se njime nastoji poticati sudjelovanje migranata u društvu, jačanje mogućnosti za financiranje sredstvima EU-a i izgradnju partnerstava s više dionika na različitim razinama upravljanja. U postojeće instrumente ubrajaju se Europski migracijski forum, internetska stranica Europske komisije o integraciji migranata, europska integracijska mreža i Komisijina stručna skupina za stajališta migranata u području migracija, azila i integracije, koja se prvi put sastala u studenome 2020. te se otad redovito sastaje.
Specijalizirani instrumenti financiranja za potporu nacionalnim integracijskim politikama temelje se na Fondu za azil, migracije i integraciju i Europskom socijalnom fondu plus (ESF+) u okviru novog višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027.
3. Nezakonita imigracija
EU je donio nekoliko važnih zakonodavnih akata za borbu protiv nezakonite imigracije.
U isto je vrijeme EU sa zemljama podrijetla i tranzita zaključio 18 sporazuma o ponovnom prihvatu radi vraćanja nezakonitih migranata i suradnje u borbi protiv trgovanja ljudima. U tim se sporazumima navodi da njihovu provedbu nadziru zajednički odbori za ponovni prihvat. Oni su povezani sa sporazumima o pojednostavnjenju viznog režima čiji je cilj stvoriti poticaj koji je nužan za pregovore o ponovnom prihvatu u predmetnoj zemlji koja nije država članica EU-a bez povećanja nezakonite migracije.
Uviđajući da djelotvorna vraćanja zahtijevaju snažniju suradnju sa zemljama koje nisu članice EU-a, Komisija je 2016. uvela Okvir za partnerstvo u području migracija, što je dovelo do prvih migracijskih partnerstava s Etiopijom, Malijem, Nigerom, Nigerijom i Senegalom te iste godine. Ta partnerstva odražavaju cilj sklapanja fleksibilnih sporazuma i prilagođenih poticaja za poboljšanje suradnje u području vraćanja, uz istodobno rješavanje širih migracijskih izazova. Komisija je sklopila i neformalne aranžmane o vraćanju i ponovnom prihvatu koje je Parlament 2021. kritizirao u Rezoluciji o zaštiti ljudskih prava i vanjskoj migracijskoj politici EU-a jer su izvan područja njegova nadzora, zbog čega se postavljaju pitanja o odgovornosti i transparentnosti. U međuvremenu se države članice i dalje oslanjaju na bilateralne sporazume kako bi ostvarile svoje ciljeve vraćanja.
Komisija je predložila akcijske planove EU-a za središnje Sredozemlje (studeni 2022.), zapadnobalkansku rutu (prosinac 2022.), zapadnosredozemnu i atlantsku rutu (lipanj 2023.) i istočnosredozemnu rutu (listopad 2023.). Komisija je 16. listopada 2025. predložila novi Pakt za Mediteran s trećim stupom o sigurnosti, pripravnosti i upravljanju migracijama.
Uloga Europskog parlamenta
Od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 2009. Parlament je aktivno uključen u donošenje novog zakonodavstva o imigraciji. Redovni zakonodavni postupak primjenjuje se i na politiku zakonite i na politiku nezakonite imigracije, čime Europski parlament kao suzakonodavac postaje ravnopravan Vijeću. Treba ipak napomenuti da u slučaju iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja Vijeće samostalno donosi privremene mjere, ali nakon savjetovanja s Parlamentom (članak 78. stavak 3. UFEU-a).
Parlament je usto donio i brojne rezolucije o vlastitoj inicijativi koje se bave pitanjima migracija. Među njima su:
Za više informacija o migracijama u EU-u vidi:
Ovaj informativni članak pripremio je Resorni odjel za pravosuđe, građanske slobode i institucijske poslove Europskog parlamenta. Više informacija dostupno je na internetskim stranicama Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove.
Olga Johanna PASSAMERA