U ovom se informativnom članku objašnjava okvir EU-a za pravo intelektualnog vlasništva, koje uključuje industrijsko i trgovačko vlasništvo (patenti, žigovi, dizajn, poslovne tajne i oznake zemljopisnog podrijetla), te autorsko pravo. Također se objašnjava uloga Europskog parlamenta u usklađivanju prava intelektualnog vlasništva.

Pravna osnova

Članci 114. i 118. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) odnose se na usklađivanje prava intelektualnog vlasništva i stvaranje prava intelektualnog vlasništva na razini EU-a.

Ciljevi

Iako su prava intelektualnog vlasništva uređena različitim međunarodnim i nacionalnim propisima, ujedno su usklađena u okviru zakonodavstva Unije. Člankom 118. UFEU-a predviđeno je da u kontekstu uspostave i funkcioniranja jedinstvenog tržišta Parlament i Vijeće, postupajući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, donose mjere za uspostavu okvira prava EU-a za intelektualno vlasništvo kako bi prava intelektualnog vlasništva bila na jednoobrazan način zaštićena u cijeloj Uniji te za centralizirani način izdavanja odobrenja, koordinacije i nadzora u cijeloj Uniji. Zakonodavna aktivnost EU-a sastoji se prvenstveno od usklađivanja aspekata prava intelektualnog vlasništva stvaranjem vlastitog sustava, kao što je to slučaj sa žigom i registriranim dizajnom EU-a te od 2023. i s patentima. Brojni instrumenti EU-a odražavaju i međunarodne obveze država članica u skladu s Bernskom i Rimskom konvencijom te u skladu sa Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (Sporazum TRIPS) Svjetske trgovinske organizacije i međunarodnim ugovorima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) iz 1996.

Postignuća

A. Usklađivanje zakonodavstva

1. Žigovi, dizajn i modeli

Pravni okvir kojim se uređuju žigovi u Europskoj uniji temelji se na četverodijelnom sustavu za registriranje, koji obuhvaća nacionalne sustave žigova usklađeneDirektivom o žigovima (Direktiva (EU) 2015/2436), kojom se usklađuju zakonodavstava država članica o žigovima. Osim nacionalne zaštite žiga (registracija za zaštitu žiga pri nacionalnom uredu), žig se u Europskoj uniji može zaštititi i pri Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo, žigom EU-a, koji je uveden 1994., te na međunarodnoj razini. Uredbom o žigu EU-a (Uredba (EU) 2017/1001) kodificiraju se i zamjenjuju sve prethodne uredbe o žigu EU-a. Kodifikacija je provedena s ciljem da se postigne jasnoća s obzirom na to da je sustav žigova EU-a već nekoliko puta znatno izmijenjen. Žig EU-a ima jedinstven karakter i jednak učinak u cijelom EU-u. Za upravljanje žigom i dizajnom Europske unije odgovoran je Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO). Uredbom EU-a o žigu utvrđuju se i iznosi pristojbi koji se plaćaju EUIPO-u. Ti iznosi utvrđeni su na razini koja omogućuje da prihodi koje ostvaruju pokrivaju troškove EUIPO-a i da dopunjuju postojeće nacionalne sustave žigova.

Uredbom o dizajnu Europske unije (Uredba (EZ) br. 6/2002) uspostavljen je sustav Zajednice za zaštitu dizajna i modela. Posljednjih je godina, točnije 2024., EU modernizirao svoj okvir za dizajn u okviru paketa zakonodavnih reformi u području dizajna, a cilj je bio revidiranim zakonodavstvom ojačati i uskladiti zaštitu dizajna u korist neovisnih dizajnera te malih i srednjih poduzeća (MSP-ova) i industrija u kojima dizajn ima važnu ulogu. Uredba o dizajnu EU-a (Uredba (EU) 2024/2822) stupila je na snagu 1. svibnja 2025., a cilj joj je osigurati prilagodbu sustava zaštite dizajna digitalnom dobu proširenjem koncepata i definicija kako bi bili primjenjivi na sadašnje i buduće okolnosti. Nadalje, njome se nastoji poboljšati dostupnost, učinkovitost i cjenovna pristupačnost sustava zaštite dizajna pojednostavnjenjem postupaka za MSP-ove i industrije koje se intenzivno oslanjaju na dizajn te optimizacijom iznosa i strukture pristojbi koje se plaćaju.

Osim toga, Direktivom o dizajnu (Direktiva (EU) 2024/2823) također se sustav nastoji prilagoditi digitalnom dobu, a posebice pojavi 3D printera, te ga učiniti dostupnijim i učinkovitijim smanjenjem troškova, pojednostavnjenjem postupaka, poboljšanjem učinkovitosti i predvidljivosti postupaka te povećanjem pravne sigurnosti. Države članice navedenu Direktivu o dizajnu moraju prenijeti u svoje nacionalno zakonodavstvo do 9. prosinca 2027.

Odlukom Vijeća 2006/954/EZ i Uredbom Vijeća (EZ) br. 1891/2006 sustav EU-a za registraciju dizajna i modela povezao se s međunarodnim sustavom registracije industrijskog dizajna i modela WIPO-a.

2. Autorsko pravo i srodna prava

Autorskim se pravom autorima, skladateljima, umjetnicima, filmskim stvarateljima i drugima jamči da će biti plaćeni za svoj rad i da će njihov rad biti zaštićen. Digitalne tehnologije stubokom su izmijenile način na koji se kreativni sadržaj proizvodi i distribuira te način na koji mu pristupamo. Zakonodavstvo EU-a o autorskom pravu obuhvaća trinaest direktiva i dvije uredbe kojima se usklađuju temeljna prava autora, izvođača, producenata i radiotelevizijskih kuća. Utvrđivanjem standarda EU-a smanjuju se nacionalne razlike, osigurava se razina zaštite potrebna za poticanje kreativnosti i ulaganja u nju, promiče se kulturna raznolikost te se potrošačima i poslovnim subjektima olakšava pristup digitalnom sadržaju i uslugama na cijelom jedinstvenom tržištu.

a. Autorsko pravo

Direktivom o autorskim pravima (Direktiva (EU) 2019/790) usklađuje se zakonodavstvo o autorskim pravima u cijeloj Uniji za potrošače, stvaratelje i poduzeća. Njome se omogućuju zaštita dodatnih autorskih prava za izdavače tiskovina i osigurava poštena naknada za sadržaj zaštićen autorskim pravima. Uvedena je i pravna odgovornost internetskih platformi za upotrebu i učitavanje sadržaja zaštićenog autorskim pravima na njihovim stranicama. No nova pravila ne odnose se na nekomercijalno učitavanje radova zaštićenih autorskim pravom u internetske enciklopedije poput Wikipedije. Direktivom o internetskom prijenosu organizacija za radiodifuziju i reemitiranju televizijskih i radijskih programa (Direktiva (EU) 2019/789 (Direktiva „CabSat II”)) nastoji se povećati broj internetskih televizijskih i radijskih programa dostupnih potrošačima u EU-u. Uvodi se i načelo zemlje podrijetla kako bi se olakšalo licenciranje prava za određene programe koje radiotelevizijske kuće nude na svojim internetskim platformama, kao što su istovremeno emitiranje i usluge propuštenih sadržaja. Radiotelevizijske kuće moraju pribaviti dozvole za autorska prava u državi članici EU-a u kojoj imaju poslovni nastan da bi radijske emisije, televizijske vijesti i informativne programe te vlastitu produkciju koju u potpunosti financiraju mogle učiniti dostupnima preko interneta u svim zemljama EU-a.

Direktivom o pristupu knjigama i tiskanom materijalu (Direktiva (EU) 2017/1564) dopušta se određeno korištenje određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima, u pristupačnim formatima.

Uredbom o prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja (Uredba (EU) 2017/1128) želi se osigurati da potrošači, i kada putuju u druge države članice EU-a, imaju pristup internetskom sadržaju koji su kupili ili se na njega pretplatili, kao što su filmovi, sportski programi, glazba, e-knjige i igre.

b. Trajanje zaštite autorskog prava i srodnih prava

Autorska i srodna prava zaštićena su tijekom životnog vijeka te 70 godina nakon smrti autora ili stvaratelja. Direktivom o trajanju zaštite autorskog pravaiz 2011. (Direktiva 2011/77/EU) produžuje se zaštita za izvođače zvučnih zapisa s 50 na 70 godina nakon snimanja, a za autore glazbe, odnosno skladatelje i tekstopisce, na 70 godina nakon smrti autora. Razdoblje zaštite od 70 godina postalo je međunarodni standard za zvučne zapise. Trenutačno su zvučni zapisi u 64 zemlje svijeta zaštićeni 70 godina ili dulje.

c. Računalni programi i baze podataka

Direktivom o pravnoj zaštiti računalnih programa (Direktiva 2009/24/EZ) od država članica zahtijeva se zaštita računalnih programa autorskim pravima, po uzoru na književna djela u sklopu Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela. Direktivom o bazama podataka (Direktiva 96/9/EZ) utvrđuje se pravna zaštita baza podataka, koje se definiraju kao „zbirke samostalnih djela, podataka ili druge građe, uređenih po određenom sustavu ili određenoj metodi i pojedinačno dostupnih elektroničkim ili drugim sredstvima”. Direktivom o bazama podataka predviđena je zaštita baza podataka autorskim pravom, kojim se obuhvaća sâmo intelektualno stvaralaštvo, te pravom sui generis, kojim se štite financijski i ljudski resursi, trud i energija uloženi u pribavljanje, provjeru ili izlaganje sadržaja baze podataka.

Aktom o podacima (Uredba (EU) 2023/2854) utvrđuju se pravila o razmjeni podataka koje generiraju povezani proizvodi ili povezane usluge, kao što su internet stvari i industrijski strojevi. Uredbom se zahtijeva otkrivanje i objavljivanje podataka koji bi mogli biti zaštićeni poslovnim tajnama vlasnika podataka ili treće strane, autorskim pravima ili drugim pravima intelektualnog vlasništva te se korisnicima omogućuje pristup podacima koje generiraju. Predviđaju se nova pravila kojima se utvrđuje tko može pristupiti podacima generiranima u Uniji u svim gospodarskim sektorima i upotrebljavati ih.

Aktom o upravljanju podacima iz 2022. (Uredba (EU) 2022/868) uvedeni su mehanizmi kako bi se olakšala ponovna uporaba određenih kategorija zaštićenih podataka javnog sektora, povećalo povjerenje u usluge podatkovnog posredovanja i poticao podatkovni altruizam u cijeloj Uniji.

Predloženi sedmi skupni paket „Omnibus VII” zakonodavni je paket osmišljen kako bi se pojednostavnili i konsolidirali različiti digitalni propisi EU-a, kao što su Akt o podacima i Akt o upravljanju podacima. Jedna od ključnih točaka te skupne digitalne uredbe, koju je Komisija predložila 19. studenoga 2025., usklađivanje je sučelja s Aktom o podacima i Aktom o upravljanju podacima Cilj te revizije stvoriti je dosljedan temelj za europsko podatkovno gospodarstvo koje obuhvaća i zaštitu podataka i inovacije. Namjera je smanjiti složenost konsolidacijom pravila i standardizacijom terminologije. Pregovori u okviru trijaloga između Vijeća i Parlamenta zaključeni su privremenim dogovorom o paketu. Dogovor sada trebaju službeno usvojiti obje institucije (poznate i kao suzakonodavci).

d. Pravo iznajmljivanja i pravo posudbe

Direktiva o iznajmljivanju i posudbi (Direktiva 2006/115/EZ) bila je rani zakonodavni instrument EU-a o pravima autora u kojem je primijenjen horizontalni pristup. Direktivom je uvedeno pravo na naknadu, kojeg se ne može odreći, jer je za kreativni i umjetnički rad autora i izvođača potreban odgovarajući prihod, a ulaganja potrebna za proizvodnju fonograma i filmova posebno su visoka.

e. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava

Prije širenja sadržaja zaštićenog autorskim pravom i srodnim pravima potrebno je ishoditi dozvolu od različitih nositelja tih prava. Nositelji prava mogu povjeriti svoja prava organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava, koja tim pravima upravlja u njihovo ime. Osim ako nema utemeljene razloge za odbijanje upravljanja pravima, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava obvezna je njima upravljati. Direktivom o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava (Direktiva 2014/26/EU) utvrđuju se zahtjevi za organizacije za kolektivno ostvarivanje prava u svrhu osiguravanja visokog standarda upravljanja, financijskog upravljanja, transparentnosti i izvještavanja. Svrha joj je osigurati da nositelji prava sudjeluju u upravljanju svojim pravima te omogućiti bolje funkcioniranje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava primjenom standarda na razini EU-a. Države članice moraju osigurati da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava djeluju u najboljem interesu nositelja čija prava zastupaju.

3. Patenti

Patent je pravo koje se može dodijeliti svakom izumu tehničkoga karaktera, pod uvjetom da je nov, da predstavlja inovativni iskorak i da se može primijeniti u industriji. Patentom se vlasniku daje pravo da druge osobe spriječi u namjeri da izrađuju, upotrebljavaju ili prodaju njegov izum bez dopuštenja. Patenti su poslovnim subjektima motivacija da ulažu potrebna sredstva u inovacije te ih, kao i pojedince, potiču na ulaganje u istraživanje i razvoj. Tehnički izumi u Europi mogu se zaštititi nacionalnim patentima, koje izdaju nadležna nacionalna tijela, ili europskim patentima, koje na centralnoj razini izdaje Europski ured za patente. Europski ured za patente izvršni je ogranak Europske patentne organizacije, koja obuhvaća 39 ugovornih zemalja. Sama Europska unija nije članica te organizacije.

Nakon višegodišnjih rasprava među državama članicama, Parlament i Vijeće odobrili su 2012. pravnu osnovu za europski patent s jedinstvenim učinkom (jedinstveni patent). Tako je međunarodnim dogovorom između država članica uspostavljena jedinstvena i specijalizirana jurisdikcija za patente.

Sud Europske unije u svojoj je presudi od 5. svibnja 2015. u predmetima C-146/13 i C-147/13 potvrdio paket jedinstvenog patenta, čime je otvoren put za istinski europski patent.

Od svojeg stupanja na snagu 1. lipnja 2023., jedinstveni patent EU-a, kojeg dodjeljuje Europski ured za patente, pruža jednaku zaštitu s istim učinkom u svim državama članicama koje u njemu sudjeluju. Poslovni subjekti imaju mogućnost zaštititi svoje izume u svim državama članicama istinskim patentom EU-a. Također u okviru novoosnovanog Jedinstvenog suda za patente (UPC) mogu osporavati i braniti jedinstvene patente samo jednim sudskim postupkom. Tako se pojednostavljuje sustav i štedi na troškovima prevođenja. U tekstu Sporazuma o Jedinstvenom sudu za patente navodi se da se mora poštovati nadređenost prava EU-a (članak 20. Sporazuma o Jedinstvenom sudu za patente) i da su odluke Suda EU-a obvezujuće za Jedinstveni sud za patente. Jedinstveni sud za patente trenutačno je nadležan u 18 država članica EU-a. Sastoji se od Prvostupanjskog suda, Žalbenog suda i Registra. Prvostupanjski sud ima decentraliziranu strukturu i sastoji se od središnjeg odjela koji je smješten u Parizu i odjela u Münchenu i Milanu te regionalnog i raznih lokalnih odjela diljem Europe. Žalbeni sud ima sjedište u Luxembourgu i odlučuje o žalbama na odluke Prvostupanjskog suda i zahtjevima za ponavljanje postupka u kojima su donesene pravomoćne odluke Suda. Sva vijeća Žalbenog suda zasjedaju u multinacionalnom sastavu od tri pravno kvalificirana suca i dva tehnički kvalificirana suca s kvalifikacijama i iskustvom u području predmetne tehnologije, u skladu s člankom 9. stavkom 1. Sporazuma o Jedinstvenom sudu za patente.

4. Poslovne tajne

Praksa čuvanja povjerljivosti poslovnih informacija (znanja i iskustva) poznata je stoljećima. U mnogim zemljama postoje pravni instrumenti za zaštitu poslovnih tajni, bez obzira na to potpadaju li po definiciji pod prava intelektualnog vlasništva ili ne. Razina zaštite povjerljivih informacija ne može se, međutim, usporediti s ostalim područjima prava intelektualnog vlasništva kao što su patenti, autorska prava i žigovi, ali se u načelu može primjenjivati na neograničeno vrijeme. Zaštita poslovnih tajni više se razlikuje od države do države nego što je to slučaj s ostalim područjima prava intelektualnog vlasništva te čak može imati više prednosti i biti jeftinija od formalnog zahtjeva za patentnu zaštitu. Direktiva o zaštiti poslovnih tajni iz 2016. (Direktiva (EU) 2016/943) donesena je radi zaštite neotkrivenih znanja i vještina te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja.

5. Prava intelektualnog vlasništva za biljne sorte

Zaštita biljnih sorti, koja se naziva i „oplemenjivačko pravo na biljnu sortu”, oblik je prava intelektualnog vlasništva koje se dodjeljuje oplemenjivaču nove biljne sorte. Opći sustav EU-a za zaštitu biljnih sorti, koji se temelji na načelima Međunarodne konvencije za zaštitu novih biljnih sorti iz 1991., doprinosi razvitku poljoprivrede i hortikulture. Zakonodavstvom EU-a uspostavljen je poseban sustav za zaštitu oplemenjivačkog prava na biljnu sortu, koji omogućuje dodjelu prava intelektualnog vlasništva za biljne sorte. Ured Zajednice za biljne sorte provodi i primjenjuje taj sustav.

6. Oznake zemljopisnog podrijetla

U sklopu sustava EU-a za prava intelektualnog vlasništva, nazivi proizvoda registrirani kao oznake zemljopisnog podrijetla zakonski su zaštićeni od imitacije i zlouporabe unutar EU-a i u zemljama izvan EU-a s kojima je potpisan poseban sporazum o zaštiti. Nazivima proizvoda može se dodijeliti oznaka zemljopisnog podrijetla ako imaju posebnu vezu s mjestom proizvodnje proizvoda. Takvo priznanje potrošačima omogućuje da se pouzdaju u kvalitetne proizvode i da ih razlikuju od drugih te istodobno pomaže proizvođačima da bolje plasiraju svoje proizvode. Oznake zemljopisnog podrijetla, priznate kao intelektualno vlasništvo, imaju sve važniju ulogu u trgovinskim pregovorima između EU-a i drugih zemalja. Na primjer, Sjedinjene Američke Države i dalje su zabrinute zbog EU-ove zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla, koja utječe na zaštitu žigova SAD-a i pristup tržištu za proizvode iz SAD-a koji upotrebljavaju nazive koji su uobičajeni na tržištima zemalja unutar i izvan Unije[1]. Uredbom o oznakama zemljopisnog podrijetla za alkoholne i poljoprivredne proizvode (Uredba (EU) 2024/1143) utvrđuju se proizvodi koji imaju kvalitete, svojstva ili ugled zbog prirodnih i ljudskih čimbenika povezanih s njihovim mjestom podrijetla. Proizvodi koji se razmatraju ili kojima je dodijeljena oznaka zemljopisnog podrijetla navedeni su u registrima oznaka zemljopisnog podrijetla. Slična uredba o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode donesena je 2023. (Uredba (EU) 2023/2411). Njome su zaštićeni industrijski proizvodi koji imaju poveznicu sa zemljopisnim područjem proizvodnje, kao što su noževi iz Albacete, bohemijsko staklo i porculan iz Limogesa, slično regionalno proizvedenim prehrambenim proizvodima ili pićima.

Na međunarodnoj je razini u Odluci Vijeća o pristupanju EU-a Ženevskom aktu (Odluka (EU) 2019/1754) EUIPO imenovan nadležnim tijelom za oznake zemljopisnog podrijetla. Sjedinjene Američke Države i dalje su vrlo zabrinute zbog ishoda pregovora WIPO-a iz 2015. o proširenju Lisabonskog sporazuma za zaštitu oznaka izvornosti.

7. Borba protiv krivotvorenja

Prema procjenama, vrijednost krivotvorene i piratske robe uvezene u EU iznosi oko 85 milijardi EUR (do 5 % ukupnog uvoza). Računa se da u cijelom svijetu trgovina piratskom robom predstavlja čak 2,5 % ukupne trgovine, odnosno 338 milijardi EUR, što nositeljima prava, vladama i gospodarstvima nanosi priličnu štetu.

Budući da su razlike u kaznenim sankcijama među državama članicama otežavale učinkovitu borbu protiv krivotvorenja i piratstva, Parlament i Vijeće kao prvi korak donijeli su Direktivu o provedbi prava intelektualnog vlasništva (Direktiva 2004/48/EZ). Cilj je te direktive intenzivirati borbu protiv piratstva i krivotvorenja usklađivanjem nacionalnih zakonodavstava i time osigurati visok, jednakovrijedan i ujednačen stupanj zaštite intelektualnog vlasništva na jedinstvenom tržištu te u okviru građanskog i upravnog prava predvidjeti relevantne mjere, postupke i odštete. Uredbom o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva (Uredba (EU) br. 608/2013) utvrđena su pravila s pomoću kojih carinska tijela primjenjuju pravo intelektualnog vlasništva na robu koja podliježe carinskom nadzoru ili provjerama.

B. Koncept „iscrpljenja” prava

1. Definicija

Iscrpljenje prava pravna je doktrina koja se primjenjuje na sva područja industrijskog vlasništva prema kojoj se smatra da je pravo intelektualnog vlasništva iscrpljeno nakon što nositelj prava intelektualnog vlasništva ili netko drugi uz pristanak vlasnika proda proizvod obuhvaćen pravom intelektualnog vlasništva, npr. patent. U Europskoj uniji Sud EU-a dosljedno tumači Ugovore EU-a na način da su prava intelektualnog vlasništva iscrpljena na jedinstvenom tržištu nakon što nositelj prava ili netko drugi uz njegov pristanak predmetnu robu stavi na tržište. Vlasnik prava industrijskog ili trgovačkog intelektualnog vlasništva koje je zaštićeno zakonom jedne države članice ne može se osloniti na to pravo kako bi spriječio uvoz proizvoda koji su već stavljeni u promet u drugoj državi članici.

2. Ograničenja

„Iscrpljenje” prava EU-a ne primjenjuje se na stavljanje na tržište krivotvorenih proizvoda ni na stavljanje proizvoda na tržište izvan Europskoga gospodarskog prostora (članak 6. Sporazuma TRIPS). Sud EU-a 1999. utvrdio je u presudi u predmetu C-173/98 (Sebago Inc. i Ancienne Maison Dubois & Fils SA/GB-Unic SA) da države članice u svojem nacionalnom pravu ne mogu predvidjeti iscrpljenje prava žiga za proizvode stavljene na tržište u nekoj zemlji izvan EU-a.

3. Pravni akti u tom području

Propisi EU-a o iscrpljenju uglavnom su rezultat sudske prakse Suda EU-a kojom se tumači članak 34. UFEU-a o mjerama s istovrsnim učinkom kao količinska ograničenja između država članica[2]. Sudska se praksa odražava u svakom relevantnom aktu prava EU-a koji se odnosi na prava intelektualnog vlasništva.

C. Najnovija sudska praksa Suda Europske unije

Sud EU-a potvrdio je 2012. u točki 32. presude u predmetu C-406/10 (SAS Institute Inc./World Programming Ltd) da je u skladu s Direktivom o pravnoj zaštiti računalnih programa (Direktiva 91/250/EEZ, stavljena izvan snage Direktivom 2009/24/EZ) autorskim pravom zaštićen samo izražaj računalnog programa, dok ideje i načela koji su temelj logike, algoritama i programskih jezika nisu zaštićeni tom direktivom. Sud je istaknuo da ni funkcionalnost računalnog programa niti programski jezik i oblik podatkovnih datoteka korištenih za eksploataciju određenih funkcija programa ne predstavljaju oblike izražaja tog programa u smislu članka 1. stavka 2. te direktive (točka 39. presude).

U presudi u predmetu C-160/15 (GS Media BV/Sanoma Media Netherlands BV i dr.) Sud je naveo da postavljanje na internetskoj stranici hiperpoveznice koja vodi do djela zaštićenih autorskim pravom objavljenih na drugoj internetskoj stranici bez odobrenja autora ne predstavlja „priopćavanje javnosti” ako osoba koja postavlja poveznicu ne teži stjecanju dobiti i nije upoznata s činjenicom da su ta djela objavljena nezakonito.

U presudi u predmetu C-484/14 (Tobias Mc Fadden/Sony Music Entertainment Germany GmbH) Sud je naveo da omogućavanje općoj javnosti besplatnog pristupa bežičnoj mreži radi privlačenja pozornosti potencijalnih kupaca na robu i usluge trgovine predstavlja „uslugu informacijskog društva” u smislu Direktive o e-trgovini (Direktiva 2000/31/EZ) i potvrđuje da se pod određenim uvjetima davatelj usluga koji omogućuje pristup komunikacijskoj mreži ne može smatrati odgovornim. Stoga nositelji prava nemaju pravo tražiti naknadu na temelju činjenice da su treće strane koristile mrežu kako bi povrijedile njihova prava. Zaštita internetske veze lozinkom omogućuje ravnotežu između prava intelektualnog vlasništva nositelja prava, s jedne strane, te slobode poduzetništva pružatelja pristupa i slobode informiranja korisnika mreže, s druge strane.

U presudi u predmetu C-265/19 (Recorded Artists Actors Performers Ltd/Phonographic Performance (Ireland) Ltd i dr.) Sud je naveo da država članica ne smije uskratiti pravo na naknadu umjetnicima izvođačima iz zemalja izvan Europskoga gospodarskog prostora pozivanjem na klauzulu o uzajamnosti iz Ugovora WIPO-a. Svi producenti zvučnih snimaka i izvođači iz ugovornih stranaka Ugovora o izvedbama i fonogramima WIPO-a imaju pravo na primjerenu naknadu. Kao odgovor na presudu Suda EU-a Komisija je 11. rujna 2023. pokrenula savjetovanje o uvjetima za naknadu glazbenim izvođačima i producentima iz zemalja izvan EU-a za snimljenu glazbu koja se izvodi u Uniji nakon zabrinutosti dionika iz SAD-a u pogledu prakse država članica EU-a da producentima i izvođačima iz SAD-a odbijaju naknada za licenciju.

Uloga Europskog parlamenta

Intelektualno vlasništvo stvara dodanu vrijednost za poslovne subjekte i gospodarstva EU-a. Njegovom se ujednačenom zaštitom i primjenom doprinosi promicanju inovacija i gospodarskom rastu. Parlament stoga predano radi na usklađivanju prava intelektualnog vlasništva stvaranjem jedinstvenog sustava EU-a, koji bi se primjenjivao paralelno s nacionalnim sustavima, kao što je to slučaj sa žigom i registriranim dizajnom EU-a te europskim jedinstvenim patentom.

U svojim raznim rezolucijama o pravima intelektualnog vlasništva, osobito o pravnoj zaštiti baza podataka, biotehnoloških izuma i autorskih prava, Parlament je podržao postupno usklađivanje prava intelektualnog vlasništva. Usprotivio se, međutim, ideji da dijelovi ljudskoga tijela postanu predmetom patentiranja. Parlament je 27. veljače 2014. usvojio rezoluciju o vlastitoj inicijativi o pristojbama na privatno umnožavanje (pravo na privatno umnožavanje zakonito pribavljenog sadržaja) s obzirom na to da je privatno digitalno umnožavanje uvjetovano tehničkim napretkom dobilo veliku gospodarsku važnost. Parlament je imao istaknutu ulogu i u izradi Sporazuma WIPO-a o iznimkama u vezi s autorskim pravima za slijepe i slabovidne osobe (Ugovor iz Marakeša).

Tijekom sveobuhvatne revizije pravila EU-a o autorskom pravu (vidi dio o autorskom pravu) vodila se žustra javna rasprava o člancima 11. i 13. nacrta Direktive o autorskim pravima. Na koncu su zastupnici glasovanjem u Parlamentu podržali napore za uvođenje novog prava za medijske izdavače da mogu monetizirati sadržaj na određenim velikim novinskim platformama i novog prava kojim se olakšava praćenje povreda autorskih prava na internetu. Dok je kreativni sektor slavio, predstavnici tehnoloških poduzeća iznesene su prijedloge oštro kritizirali.

Parlament je 10. ožujka 2026. na temelju izvješća Odbora za pravna pitanja (JURI) donio Rezoluciju o autorskim pravima i generativnoj umjetnoj inteligenciji — prilike i izazovi. U rezoluciji se poziva na transparentnost, pravednu naknadu i mogućnost da nositelji prava spriječe da se njihov zaštićeni sadržaj koristi za treniranje umjetne inteligencije. U studiji odbora JURI pod nazivom „Metavezum” navodi se da umjetna inteligencija predstavlja nove izazove za zaštitu autorskih prava, osobito u pogledu tajnosti treniranja modela umjetne inteligencije s pomoću materijala zaštićenog autorskim pravima ili zaštićenih podataka te sadržaja koji će zatim generirati ti modeli umjetne inteligencije. Kako bi podržao rad odbora JURI u tom području[3], Resorni odjel za pravosuđe, građanske slobode i institucijske poslove organizirao je specijaliziranu radionicu o generativnoj umjetnoj inteligenciji i autorskim pravima.

Osim toga, istraživanje pripremljeno za Parlament pokazuje da određeni broj ugovornih aranžmana pospješuje gubitak prava intelektualnog vlasništva koja se odnose na podatke ili omogućuju stjecanje tih prava. To se može dogoditi na temelju činjenice da su djela objavljena na određenoj platformi ili da su djelo ili izum nastali u okviru ugovora o uslugama. Takvi aranžmani obuhvaćaju:

  • pravne aranžmane koji stvaratelje lišavaju prava intelektualnog vlasništva ili ih prisiljavaju na davanje licencija bez naknade za sadržaj koji se postavlja na usluge i poslužitelje digitalnih platformi i/ili na prijenos takvih prava na te platforme;
  • ugovore o otkupu u kojima platforme stječu prava intelektualnog vlasništva stvaratelja;
  • pravne aranžmane kojima se zaposlenici, izumitelji ili stvaratelji lišavaju prava intelektualnog vlasništva u pogledu sadržaja koji su stvorili tijekom tog zaposlenja ili usluge i/ili prebacuju takva prava na poslodavca (ugovor o autorskim djelima nastalima u radnom odnosu)[4].
  • Ovaj informativni članak pripremio je Resorni odjel za pravosuđe, građanske slobode i institucijske poslove Europskog parlamenta. Za više informacija posjetite internetsku stranicu Odbora za pravna pitanja.

     

    [2]Vidi Centrafarm i Adriaan de Peijper/Sterling Drug Inc. (predmet C-15/74) i Merck & Co. Inc./Stephar BV i Petrus Stephanus Exler (predmet C-187/80).
    [3]Lucchi, N. i Hunter, S., „Geneative AI and Copyright — Training, Creation, Regulation” (Generativna umjetna inteligencija i autorska prava — treniranje, stvaranje, regulacija), Resorni odjel za pravosuđe, građanske slobode i institucijske poslove, Europski parlament, 2025.; Brando, A., „Technological Aspects of Generative AI in the Context of Copyright” (Tehnološki aspekti generativne umjetne inteligencije u kontekstu autorskih prava), Resorni odjel za pravosuđe, građanske slobode i institucijske poslove, Europski parlament, 2025.; Peukert, C., „The economics of copyright and AI — Empirical evidence and optimal policy” (Ekonomija autorskih prava i umjetne inteligencije — empirijski dokazi i optimalna politika), Resorni odjel za pravosuđe, građanske slobode i institucijske poslove, Europski parlament, 2025.
    [4]Macrez, F. i dr., „Buyout contracts imposed by platforms in the cultural and creative sector” (Ugovori o otkupu u kulturnom i kreativnom sektoru koje su nametnule platforme), Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, Europski parlament, listopad 2023. Maciejewski, M., „Metaverse” (Metaverzum), Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, Europski parlament, lipanj 2023.

    Jagoda Karolina MACIEJEWSKA / JEREMY JULIAN OKORN / Mariusz MACIEJEWSKI