Višegodišnji financijski okvir

Dosad je uspostavljeno šest višegodišnjih financijskih okvira (VFO), uključujući onaj za razdoblje 2021. – 2027. VFO, koji je prije imao oblik međuinstitucijskog sporazuma, Ugovorom iz Lisabona postao je uredba. Taj se okvir utvrđuje za razdoblje od najmanje pet godina, a svrha mu je osigurati uredno kretanje rashoda EU-a u granicama njegovih vlastitih sredstava. Sadrži odredbe koje se moraju poštovati prilikom donošenja godišnjeg proračuna EU-a, čime se osigurava financijska disciplina. Konkretno, Uredbom o VFO-u određuju se gornje granice rashoda za opće kategorije potrošnje, tzv. naslove. Zakonodavne prijedloge za novi VFO za razdoblje 2021. – 2027. Komisija je podnijela 2. svibnja 2018. Nakon izbijanja pandemije bolesti COVID-19 Komisija je 27. svibnja 2020. predstavila plan oporavka (instrument Next Generation EU) koji obuhvaća revidirane prijedloge za VFO i vlastita sredstva te uspostavu instrumenta oporavka u vrijednosti od 750 milijardi EUR. Paket je donesen 16. prosinca 2020.

Pravna osnova

  • članak 312. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
  • Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.[1];
  • Uredba (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije[2];
  • Uredba Vijeća (EU) 2020/2094 od 14. prosinca 2020. o uspostavi Instrumenta Europske unije za oporavak radi potpore oporavku nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19[3];
  • Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava[4].

Kontekst

Osamdesetih godina 20. stoljeća sve veći nerazmjer između dostupnih i stvarno potrebnih proračunskih sredstava doveo je u krizu odnose među institucijama. u pokušaju da se smiri sukob, pojača proračunska disciplina te poboljša izvršenje proračuna boljim planiranjem, razvijen je koncept višegodišnje financijske perspektive. Prvi međuinstitucijski sporazum u tu svrhu sklopljen je 1988. godine. u njemu je iznesena financijska perspektiva za razdoblje od 1988. do 1992. (poznata i kao paket Delors I) koja je trebala osigurati sredstva za proračunsku provedbu Jedinstvenog europskog akta. Sljedeći je međuinstitucijski sporazum dogovoren 29. listopada 1993., zajedno s financijskom perspektivom za razdoblje od 1993. do 1999. godine (paket Delors II), a njime su udvostručeni strukturni fondovi i povećan je maksimalni iznos vlastitih sredstava (vidjeti 1.4.1). Treći međuinstitucijski sporazum o financijskoj perspektivi za razdoblje 2000. – 2006., poznat i kao Agenda 2000, potpisan je 6. svibnja 1999., a jedan od njegovih glavnih ciljeva bio je osigurati sredstva za financiranje proširenja EU-a. Četvrti međuinstitucijski sporazum za razdoblje 2007. – 2013. sklopljen je 17. svibnja 2006.

Ugovorom iz Lisabona VFO, koji je prije imao oblik međuinstitucijskog sporazuma, postaje uredba Vijeća podložna suglasnosti Europskog parlamenta. Osim što se njime utvrđuju „godišnje gornje granice odobrenih proračunskih sredstava za preuzimanje obveza po kategorijama izdataka i godišnje gornje granice odobrenih proračunskih sredstava za plaćanja”, u članku 312. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) navodi se da se VFO-om „utvrđuju i sve druge odredbe koje su potrebne da bi se godišnji proračunski postupak neometano odvijao”. Uredbu o VFO-u , dakle, prati međuinstitucijski sporazum kojim su obuhvaćena područja proračunske discipline, suradnje u proračunskim pitanjima i dobrog financijskog upravljanja.

Peti VFO, kojim je obuhvaćeno razdoblje 2014. – 2020., donesen je 2. prosinca 2013. Taj VFO prvi je donesen u okviru novih odredaba Ugovora iz Lisabona prema kojima Vijeće, koristeći poseban zakonodavni postupak, jednoglasno donosi uredbu o VFO-u nakon što dobije suglasnost Parlamenta. To je ujedno i prvi VFO u kojem su ukupni realni iznosi smanjeni. Stoga je jedan od preduvjeta Parlamenta za prihvaćanje VFO-a bila obvezna revizija u sredini razdoblja koja mu je omogućila da ponovno procijeni proračunske potrebe tijekom razdoblja VFO-a i po potrebi ih prilagodi. Sporazumom je osigurana i veća fleksibilnost kako bi se omogućilo potpuno iskorištavanje planiranih iznosa, razumijevanje o putu prema istinskom sustavu vlastitih sredstava za EU, proračunsko jedinstvo i transparentnost te odgovarajuća parlamentarna kontrola i nadzor. Revidirani VFO za razdoblje 2014. – 2020. donesen je 20. lipnja 2017. uz dogovor o dodatnoj potpori za mjere povezane s migracijama, zapošljavanje i rast. Njime je ojačan i instrument fleksibilnosti i pričuve za pomoć u nuždi da bi se omogućilo prenošenje dodatnih sredstava među proračunskim naslovima i godinama a kako bi Unija mogla reagirati na nepredviđene događaje i nove prioritete.

Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.

Zakonodavni prijedlog VFO-a za razdoblje od 2021. do 2027. Komisija je predstavila 2. svibnja 2018. Prijedlog Komisije iznosio je 1134,6 milijardi EUR (cijene iz 2018.) u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza, što predstavlja 1,11 % BND-a skupine EU-27. Sadrži povećanja za, među ostalim, upravljanje granicama, migracije, sigurnost, obranu, razvojnu suradnju i istraživanje. Predloženi su rezovi, posebno za kohezijsku i poljoprivrednu politiku. Ukupnu strukturu trebalo je pojednostavniti (s 58 na 37 programa potrošnje), a Komisija je predložila niz posebnih instrumenata izvan gornjih granica VFO-a kako bi se poboljšala fleksibilnost u izradi proračuna EU-a. Predviđeno je i uvrštavanje Europskog razvojnog fonda (ERF) u VFO. Komisija je predložila i modernizaciju prihodovne strane uvođenjem nekoliko novih kategorija vlastitih sredstava.

Parlament je usvojio rezolucije o VFO-u za razdoblje od 2021. do 2027., jednu 14. ožujka[5], a drugu 30. svibnja 2018[6]. Parlament je na temelju tih rezolucija 14. studenoga 2018. dodatno razradio svoj pregovarački mandat, uključujući izmjene prijedloga uredbe o VFO-u i međuinstitucijskog sporazuma, kao i kompletne iznose prema naslovima i programima. Određeno je da bi se gornja granica VFO-a za obveze trebala povećati s 1,0 % (skupina EU-28) na 1,3 % BND-a EU-a (skupina EU-27), tj. 1324 milijarde EUR (cijene iz 2018.), što predstavlja povećanje od 16,7 % u odnosu na prijedlog Komisije. Dodijeljeni iznosi za zajedničku poljoprivrednu politiku i kohezijsku politiku trebali bi ostati nepromijenjeni u realnim vrijednostima, dok je nekoliko prioriteta potrebno dodatno ojačati, uključujući programe Obzor Europa, Erasmus+ i LIFE; trebalo bi uspostaviti novu Garanciju za djecu (5,9 milijardi EUR) i novi Fond za energetsku tranziciju (4,8 milijardi EUR); financiranje decentraliziranih agencija uključenih u migracije i upravljanje granicama trebalo bi se povećati više od četiri puta (na više od 12 milijardi EUR). Doprinos proračuna EU-a ostvarenju klimatskih ciljeva trebao bi iznositi minimalno 25 % rashoda VFO-a za razdoblje 2021. – 2027., a treba ga uvrstiti u sve relevantne politike i, najkasnije 2027. godine, povećati na 30 %. Revizija VFO-a u sredini razdoblja trebala bi biti obvezna.

Vijeće je 30. studenoga 2018.5. prosinca 2019. objavilo nacrt „pregovaračkog okvira” koji obuhvaća horizontalna i sektorska pitanja u nadležnosti programa potrošnje koji podliježu redovnom zakonodavnom postupku. Vijeće se zalagalo za ukupni iznos VFO-a od 1087 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza, u cijenama iz 2018. (1,07 % BND-a skupine EU-27), što je bilo znatno ispod očekivanja Parlamenta.

Parlament je 10. listopada 2019.13. svibnja 2020. ažurirao svoj mandat nakon europskih izbora i zatražio od Komisije da podnese prijedlog rezervnog plana za VFO kako bi se osigurala sigurnosna mreža za zaštitu korisnika programa EU-a u slučaju potrebe za produljenjem aktualnoga VFO-a, uzimajući u obzir neslaganje unutar Europskog vijeća.

U međuvremenu je Komisija 14. siječnja 2020. predstavila prijedlog Fonda za pravednu tranziciju kao dodatni element u paketu prijedloga VFO-a, kao dio europskog zelenog plana.

Nakon izbijanja krize prouzročene bolešću COVID-19 i ozbiljnih gospodarskih učinaka potrebnih mjera ograničavanja kretanja Komisija je 27. i 28. svibnja 2020.[7]objavila izmijenjene prijedloge za VFO u iznosu od 1100 milijardi EUR i dodatni instrument za oporavak, „Next Generation EU (NGEU)[8]” u vrijednosti od 750 milijardi EUR (u cijenama iz 2018.), od čega 500 milijardi EUR u obliku bespovratnih sredstava i 250 milijardi EUR zajmova. Paket je sadržavao zakonodavne prijedloge za nove financijske instrumente te izmjene programa u okviru VFO-a o kojima se već pregovaralo. Financiranje dodatnog paketa trebalo se osigurati zajmovima na financijskim tržištima. Komisija je u tu svrhu izmijenila i prijedlog odluke o vlastitim sredstvima kako bi omogućila zaduživanje u iznosu do 750 milijardi EUR. Predloženo je povećanje gornje granice vlastitih sredstava za plaćanja na 1,4 % BND-a zajedno s dodatnih, ali privremenih 0,6 % BND-a, kako bi se pokrila veća aktivnost pozajmljivanja i kreditiranja. Naposljetku, paket Komisije obuhvaćao je povećanje od 11,5 milijardi EUR u gornjoj granici za obveze za 2020. u okviru VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. kako bi se započelo s mobiliziranjem potpore prije novog VFO-a.

Dana 21. srpnja 2020. Europsko vijeće je usvojilo zaključke[9] o naporima za oporavak (Next Generation EU), VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima. Mjere za oporavak odobrene su u iznosu od 750 milijardi EUR za razdoblje 2021. – 2023. Međutim, dio koji se odnosi na bespovratna sredstva smanjen je s 500 na 390 milijardi EUR, a dio koji se odnosi na zajmove povećan je s 250 na 360 milijardi EUR. Europsko vijeće odbilo je povećanje gornje granice VFO-a za godinu 2020. Ukupna gornja granica za obveze u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. utvrđena je na 1074,3 milijarde EUR. Nadalje, u zaključcima se navodi da će biti uveden sustav uvjetovanosti za zaštitu proračuna i instrumenta NGEU. Novo vlastito sredstvo dogovoreno je 1. siječnja 2021. na temelju nerecikliranog plastičnog ambalažnog otpada te se planira rad na uvođenju drugih vlastitih sredstava tijekom VFO-a za razdoblje 2021. – 2027., koji će se koristiti za prijevremenu otplatu pozajmica u okviru instrumenta NGEU. Predložena pravna osnova instrumenta NGEU je članak 122. UFEU-a, kojim se EU-u omogućuje da kvalificiranom većinom u Vijeću utvrdi mjere prikladne za gospodarsku situaciju, bez uključivanja Parlamenta u zakonodavni postupak.

Parlament je 23. srpnja 2020. nazvao stvaranje instrumenta oporavka povijesnim korakom, ali je izrazio žaljenje zbog rezova u programima usmjerenima na budućnost. Ustrajao je u tome da se ciljana povećanja povrh iznosa koje je predložilo Europsko vijeće moraju izdvojiti za programe povezane s klimom, digitalnom tranzicijom, zdravljem, mladima, kulturom, infrastrukturom, istraživanjem, upravljanjem granicama i solidarnošću. Usto je ponovio da neće dati suglasnost za VFO bez sporazuma o reformi sustava vlastitih sredstava EU-a s ciljem pokrivanja barem troškova povezanih s instrumentom NGEU (glavnica i kamate) kako bi se osigurala njegova vjerodostojnost i održivost. Parlament je također zatražio da, kao dio proračunskog tijela, bude u potpunosti uključen u instrument oporavka, u skladu s metodom Zajednice.

Trilateralni razgovori u kojima sudjeluju Parlament, Vijeće i Komisija započeli su u kolovozu 2020., a zaključeni su 10. studenoga 2020. Europsko vijeće odobrilo je sporazum o VFO-a i NGEU-u 11. prosinca 2020., nakon čega je Parlament dao svoju suglasnost 17. prosinca 2020.

Parlament je 16. rujna 2020. otvorio put prema donošenju i ratifikaciji Odluke o vlastitim sredstvima (a time i pokretanje instrumenta EU-a za oporavak) tako što je 16. rujna 2020. dao svoje obvezno zakonodavno mišljenje. Svih 27 država članica ratificiralo je Odluku o vlastitim sredstvima do 31. svibnja 2021., čime je EU-u omogućeno da počne izdavati dužničke instrumente na tržištima kapitala u okviru NGEU-a. Iznos od 71 milijarde eura prikupljen je već 2021.

Novi mehanizam za zaštitu proračuna EU-a od kršenja načela vladavine prava, još jedan uvjet Parlamenta za davanje suglasnosti, stupio je na snagu 1. siječnja 2021.

Višegodišnji financijski okvir (EU-27) (u milijunima EUR, cijene iz 2018.)

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza 2021. 2022. 2023. 2024. 2025. 2026. 2027. Ukupno 2021. – 2027.
1. Jedinstveno tržište, inovacije i digitalizacija 19 712 19 666 19 133 18 633 18 518 18 646 18 473 132 781
2. Kohezija, otpornost i vrijednosti 49 741 51 101 52 194 53 954 55 182 56 787 58 809 377 768
2.a Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija 45 411 45 951 46 493 47 130 47 770 48 414 49 066 330 235
2.b Otpornost i vrijednosti 4 330 5 150 5 701 6 824 7 412 8 373 9 743 47 533
3. Prirodni resursi i okoliš 55 242 52 214 51 489 50 617 49 719 48 932 48 161 356 374
od čega: Rashodi povezani s tržištem i izravna plaćanja 38 564 38 115 37 604 36 983 36 373 35 772 35 183 258 594
4. Migracije i upravljanje granicama 2 324 2 811 3 164 3 282 3 672 3 682 3 736 22 671
5. Sigurnost i obrana 1 700 1 725 1 737 1 754 1 928 2 078 2 263 13 185
6. Susjedstvo i svijet 15 309 15 522 14 789 14 056 13 323 12 592 12 828 98 419
7. Europska javna uprava 10 021 10 215 10 342 10 454 10 554 10 673 10 843 73 102
od čega: Administrativni rashodi institucija 7 742 7 878 7 945 7 997 8 025 8 077 8 188 55 852
ODOBRENA SREDSTVA ZA PREUZIMANJE OBVEZA UKUPNO 154 049 153 254 152 848 152 750 152 896 153 390 155 113 1 074 300
ODOBRENA SREDSTVA ZA PLAĆANJE UKUPNO 156 557 154 822 149 936 149 936 149 936 149 936 149 936 1 061 058

Parlament je posebno uspio osigurati:

  • dodatnih 15 milijardi EUR u odnosu na prijedlog iz srpnja 2020. za vodeće programe: Obzor Europa, Erasmus+, EU4Health, InvestEU, Fond za upravljanje granicama, Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju, Humanitarna pomoć, prava i vrijednosti, Kreativna Europa;
  • postupno povećanje ukupne gornje granice za VFO za razdoblje 2021. – 2027. s 1074,3 EUR na 1085,3 milijarde EUR u cijenama iz 2018.;
  • dodatnu 1 milijardu EUR za instrument fleksibilnosti;
  • novi proceduralni korak („postupak proračunskog nadzora”) za uspostavu budućih kriznih mehanizama na temelju članka 122. UFEU-a, s mogućim znatnim utjecajem na proračun;
  • sudjelovanje Parlamenta u korištenju vanjskih namjenskih prihoda instrumenta NGEU-a, općoj ponovnoj procjeni vanjskih namjenskih prihoda te zaduživanju i pozajmljivanju u sljedećoj reviziji Financijske uredbe te načinima suradnje u budućim pregovorima o VFO-u;
  • poboljšanu metodologiju praćenja klime kako bi se postigao cilj od najmanje 30 % rashoda VFO-a/NGEU-a za potporu klimatskim ciljevima;
  • novi godišnji cilj biološke raznolikosti i osmišljanje metodologije za mjerenje rodno uvjetovanih rashoda;
  • reformu prikupljanja, kvalitete i usporedivosti podataka o korisnicima kako bi se bolje zaštitio proračun EU-a, uključujući rashode NGEU-a;
  • integraciju ERF-a u proračun EU-a;
  • ukupne razine financiranja za poljoprivredu i koheziju usporedive s onima za razdoblje 2014. – 2020.;
  • stvaranje Fonda za pravednu tranziciju;
  • pravno obvezujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava EU-a.

Glavni izvor povećanja (11 milijardi EUR) proizići će iz novog mehanizma povezanog s novčanim kaznama koje naplaćuje Unija i rezultirat će automatskim dodatnim sredstvima za predmetne programe u razdoblju 2022. – 2027. Stoga će sedmogodišnja ukupna gornja granica VFO-a postupno dosegnuti 1085,3 milijarde EUR u cijenama iz 2018., tj. 2 milijarde EUR u realnim vrijednostima više od ekvivalentne gornje granice VFO-a u razdoblju 2014. – 2020. (1083,3 milijarde EUR u cijenama iz 2018. bez Ujedinjene Kraljevine, s ERF-om).

Daljnja dopunska sredstva (2,5 milijardi EUR) proizlaze iz razlika koje nisu dodijeljene u okviru gornjih granica koje je odredilo Europsko vijeće. Jedna milijarda EUR dolazi iz vraćenih sredstava u okviru Instrumenta ulaganja za afričke, karipske i pacifičke zemlje (ERF) u korist Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju. Iznos od 0,5 milijardi EUR dolazi iz opozvanih odobrenih sredstava u području istraživanja u korist programa Obzor Europa (članak 15. stavak 3. Financijske uredbe).

U sklopu Međuinstitucijskog sporazuma otplate i kamate duga za oporavak financirat će se iz proračuna EU-a u okviru gornjih granica VFO-a za razdoblje 2021. – 2027., „među ostalim dostatnim prihodima od novih vlastitih sredstava uvedenih nakon 2021.” Time se ne dovodi u pitanje način na koji će se to pitanje rješavati u budućim VFO-ima od 2028. nadalje, a izričit je cilj očuvati programe i fondove EU-a.

Komisija je 22. prosinca 2021. predložila nova vlastita sredstva i ciljanu izmjenu Uredbe o VFO-u. Te su mjere uglavnom usmjerene na povećanje gornjih granica za pokrivanje rashoda za budući Socijalni fond za klimatsku politiku i uvođenje novog mehanizma kojim se omogućuje automatsko povećanje gornjih granica od 2025. kako bi se uzeli u obzir svi dodatni prihodi ostvareni novim vlastitim sredstvima za prijevremenu otplatu duga NGEU-a.

Komisija je izjavila da će do 1. siječnja 2024. predstaviti rezultate preispitivanja funkcioniranja VFO-a i, ako bude potrebno, prijedloge za reviziju.

Više informacija o toj temi dostupno je na internetskim stranicama Odbora za proračun.

 

[1]SL L 433 I, 22.12.2020., str. 11.
[2]SL L 433 I, 22.12.2020., str. 1.
[3]SL L 433 I, 22.12.2020., str. 23.
[4]SL L 433 I, 22.12.2020., str. 28.
[5]SL C 162, 10.5.2019., str. 51.
[6]SL C 76, 9.3.2020., str. 103.

Alix Delasnerie