U ovom se informativnom članku objašnjava kako se izvršava proračun EU-a, uključujući pravila i načela kojima se uređuje izvršenje, različite metode izvršenja te sustave praćenja i kontrole kako bi se osiguralo dobro financijsko upravljanje. U njemu se opisuje i uloga Europskog parlamenta u suodlučivanju o godišnjem proračunu, nadzoru izvršenja i pozivanju Komisije na odgovornost u okviru godišnjih postupaka davanja razrješnice.

Pravna osnova

  • Članci 290., 291., 317., 318., 319., 321., 322. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te članak 179. Ugovora o Euratomu.
  • Financijska uredba, tj. Uredba (EU, Euratom) 2024/2509 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2024. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije.
  • Međuinstitucijski sporazum (MIS) od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava.
  • Ciljevi

    Opći je cilj osigurati da se javna sredstva troše na odgovarajući način, u skladu s načelima usklađenosti i na temelju uspješnosti, uz poštovanje vrijednosti Europske unije. Konkretno, to podrazumijeva: (1) usklađenost s Financijskom uredbom i Ugovorima; (2) dobro financijsko upravljanje (ekonomičnost, učinkovitost, djelotvornost); (3) zaštita financijskih interesa EU-a; (4) odgovornost prema Parlamentu i građanima.

    Postupci

    A. Pravila za izvršenje proračuna

    Komisija je odgovorna za izvršenje prihoda i rashoda proračuna u suradnji s državama članicama, a za politički nadzor nad tim procesom zadužen je Europski parlament.

    Izvršenje proračuna obuhvaća dva osnovna postupka: preuzimanje obveza nakon kojeg slijedi izvršavanje plaćanja. Odobrena sredstva za preuzimanje obveza sredstva su koja se izdvajaju za projekte koje EU pristane financirati. Odobrena sredstva za plaćanje stvarna su sredstva koja se isplaćuju za tekuće i prošle obveze.

    Izvršenje proračuna provodi se u granicama sredstava odobrenih na temelju višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) (vidi 1.4.3.) te u skladu s Ugovorima i odredbama utvrđenima u Financijskoj uredbi. Financijska uredba horizontalnog je karaktera te se primjenjuje na sva područja rashoda i prihoda. Dodatna pravila za izvršenje proračuna utvrđena su sektorskim uredbama za pojedinačna područja politika EU-a.

    Dobro financijsko upravljanje ključno je vodeće načelo[1] koje se definira sljedećim trima načelima:

    • ekonomičnosti, što znači najbolju cijenu;
    • učinkovitosti, što znači najbolji odnos između upotrebe resursa i postizanja ciljeva;
    • djelotvornosti, što znači postizanje ciljeva.
    • U skladu s tim načelima provedba se temelji na uspješnosti.

      Nadalje, mora se osigurati poštovanje vrijednosti EU-a i Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i zaštita financijskih interesa EU-a (za više informacija o prihodima EU-a vidi 1.4.1.).

      B. Načini izvršenja

      Komisija može izvršavati proračun na sljedeće načine[2]:

      • izravno preko svojih službi ili izvršnih agencija („izravno upravljanje”);
      • zajedno s državama članicama („podijeljeno upravljanje”);
      • neizravno, odnosno povjeravanjem zadaća izvršavanja proračuna drugim subjektima i osobama, primjerice trećim zemljama, međunarodnim organizacijama i drugima („neizravno upravljanje”).
      • U praksi se oko 70 % proračuna potroši u okviru „podijeljenog upravljanja”, pri čemu države članice raspodjeljuju financijska sredstva i upravljaju rashodima, oko 20 % u okviru „izravnog upravljanja” Komisije ili njezinih izvršnih agencija, a preostalih 10 % u okviru „neizravnog upravljanja”[3].

        Ostale institucije EU-a odgovorne su za izvršenje svojih dijelova proračuna (za više informacija o rashodima EU-a vidi 1.4.2.).

        C. Kako se prati izvršenje?

        Unutarnje kontrole primjenjuju se na sve metode izvršenja. Unutarnjom kontrolom izvršenja proračuna procjenjuje se poštuju li se načela ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti. Još jedan važan aspekt odnosi se na sprečavanje, otkrivanje i ispravljanje nepravilnosti, koje obuhvaćaju prijevaru, korupciju, sukobe interesa i dvostruko financiranje[4]. Proračun se izvršava u skladu sa zakonodavstvom EU-a koje se odnosi na ugovore o javnoj nabavi (roba, radovi i usluge) (vidi 2.1.10.).

        Računovodstvena pravila Komisije temelje se na međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor koje je utvrdila Međunarodna federacija računovođa. U tijeku je i rad na razvoju računovodstvenih standarda EU-a za javni sektor radi usklađivanja računovodstva javnog sektora u EU-u.

        U okviru sustava financijske transparentnosti dostupne su informacije o korisnicima sredstava kojima izravno upravlja Komisija. Svaka država članica odgovorna je za objavljivanje podataka o korisnicima sredstava EU-a kojima raspolaže u okviru podijeljenog upravljanja. Osim toga, sustavom ranog otkrivanja i isključenja (EDES) štite se financijski interesi EU-a tako što se njime omogućuje rano otkrivanje nepouzdanih osoba i subjekata koji podnose zahtjev za sredstva EU-a ili su preuzeli pravne obveze s Komisijom ili drugim institucijama. EDES-om se predviđa isključenje nepouzdanih osoba i subjekata iz postupaka i izricanje novčanih kazni tim osobama i subjektima.

        Europski revizorski sud (vidi 1.3.12.) ispituje izvršenje proračuna jer je njegova uloga revizija svih transakcija povezanih s proračunom EU-a. Države članice kažnjavaju se u slučajevima nepravilnog izvršenja proračuna: takvi gubici proračunskih prihoda EU-a nadoknađuju se zahtjevom za povrat sredstava koja su nacionalne vlade neopravdano dodijelile.

        Uloga Europskog parlamenta

        Europski parlament ima ključnu ulogu u osiguravanju institucionalne ravnoteže u EU-u. Kad je riječ o proračunskim ovlastima:

        • Parlament je jedna od dviju grana proračunskog tijela koja odluke o godišnjem proračunu donosi ravnopravno s Vijećem;
        • Parlament je jedino tijelo nadležno za davanje razrješnice, pri čemu nadzire izvršenje proračuna.
        • Parlament također može utjecati na izvršenje proračuna svojim zakonodavnim i nezakonodavnim aktivnostima, odnosno svojim izvješćima i rezolucijama ili upućivanjem usmenih ili pisanih pitanja Komisiji.

          A. Proračunski postupak

          Parlament zajedno s Vijećem utvrđuje godišnji proračun EU-a (za više informacija o proračunskom postupku vidi 1.2.5.), odnosno dodjelu sredstava u okviru parametara utvrđenih VFO-om. Tijekom pregovora o proračunu Parlament može predložiti stavljanje sredstava „u pričuvu” ako ima neke sumnje, posebno u pogledu opravdanosti rashoda ili sposobnosti Komisije da ih provede. Mobilizacija takvih sredstava stavlja se na čekanje dok se ne ispuni niz unaprijed utvrđenih uvjeta.

          Nakon donošenja proračun se i dalje može izmijeniti tijekom izvršenja, i to nacrtom izmjene proračuna i prijenosima na temelju odluke, ako to odobre Parlament i Vijeće. Međutim, tijekom izvršenja Komisija ima vodeću ulogu jer donosi programe rada i odluke o financiranju te izvršava autonomne prijenose (tj. prijenose koji ne podliježu odobrenju Parlamenta i Vijeća) ako je to dopušteno zakonodavstvom, među ostalim Financijskom uredbom[5].

          Međuinstitucijskim sporazumom koji se odnosi na proračun predviđena je proračunska suradnja između Komisije, Vijeća i Parlamenta. Održavaju se redoviti međuinstitucijski sastanci radi procjene izvršenja proračuna, pri čemu se posebno uzimaju u obzir odobrena sredstva za plaćanje kako bi se osigurala neometana provedba programa EU-a i ispunjavanje svih financijskih obveza[6].

          B. Postupak davanja razrješnice

          Postupak davanja razrješnice (za više informacija o proračunskom nadzoru vidi 1.4.5.) omogućuje Parlamentu da ex post ocijeni potrošnju EU-a na temelju godišnjeg izvješća Europskog revizorskog suda u kojem se ocjenjuju pouzdanost, zakonitost i pravilnost rashoda i prihoda EU-a.

          Razrješnica je odluka Parlamenta u kojoj se odražavaju njegovi zaključci o načinu na koji su Komisija i ostale institucije i tijela EU-a obavili zadaću izvršenja proračuna EU-a. Parlament također može donijeti rezoluciju o razrješnici kako bi utvrdio zahtjeve i preporuke u pogledu izvršenja te primjerice zatražio postupovne izmjene.

          Taj postupak parlamentarnog nadzora nad izvršenjem proračuna pomaže u osiguravanju usklađenosti s relevantnim zahtjevima pravnog i regulatornog okvira te poštovanja načela dobrog financijskog upravljanja.

          S obzirom na nedavne instrumente financiranja kao što je Mehanizam za oporavak i otpornost za potporu oporavku nakon pandemije i strukturnim reformama, Komisija se sve više odmiče od tradicionalnog pristupa nadoknade troškova prema povezivanju plaćanja s ostvarivanjem ključnih etapa i ciljnih vrijednosti. U Rezoluciji od 18. lipnja 2025. o provedbi Mehanizma za oporavak i otpornost Parlament je naglasio potrebu za uklanjanjem nedostataka u financijskim kontrolama i upozorio da je nedostatak podataka otežao sposobnost provjere usklađenosti s načelom dobrog financijskog upravljanja, što ugrožava nadzor, transparentnost i demokratsku odgovornost.

          Prijedlogom Komisije za VFO za razdoblje nakon 2027. uvode se znatne promjene mehanizama izvršenja, uz pomak prema ostvarenju ciljeva na temelju uspješnosti, veću fleksibilnost i veći udio rashoda koji nisu unaprijed programirani kako bi se omogućio brz odgovor na krizu. Ključna je promjena uvođenje pristupa „jedan nacionalni plan po državi članici” u prijedlog Komisije o Europskom fondu za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, poljoprivredu i ruralna područja, ribarstvo i pomorstvo, prosperitet i sigurnost za razdoblje 2028.–2034., nadahnutog modelom Mehanizma za oporavak i otpornost, zajedno s predloženom uredbom o okviru uspješnosti, kojom se uspostavlja pojednostavnjen i jedinstven okvir za praćenje uspješnosti proračuna EU-a. Nacionalni i regionalni partnerski planovi objedinili bi nekoliko programa podijeljenog upravljanja, uključujući koheziju, poljoprivredu i migracije.

          U Rezoluciji od 7. svibnja 2025. o unaprijeđenom dugoročnom proračunu Unije u svijetu koji se mijenja Parlament je naglasio da nacionalni planovi „ne mogu biti osnova za rashode u okviru podijeljenog upravljanja nakon 2027.” i naglasio da se rashodima u okviru podijeljenog upravljanja u sljedećem VFO-u mora upravljati tako da se u potpunosti zaštiti uloga Parlamenta kao zakonodavca i proračunskog tijela te osigura sudjelovanje regionalnih i lokalnih vlasti.

          Ovaj informativni članak pripremio je Odjel Europskog parlamenta za proračunsku potporu u okviru Glavne uprave za proračunska pitanja. Više informacija o toj temi dostupno je na internetskim stranicama Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor.

           

          [1]Članak 33. Financijske uredbe.
          [2]Članak 62. Financijske uredbe.
          [4]Članak 36. Financijske uredbe.
          [5]Članci 30. i 31. Financijske uredbe.
          [6]Dio G Priloga I. Međuinstitucijskom sporazumu.

          Anda-Diana GHIRAN-MERVEILLE