Zaštita osobnih podataka i poštovanje privatnog života pravno su ostvariva temeljna prava koja se ne mogu odvagivati u odnosu na komercijalne ili političke interese. Europski parlament oduvijek se zalaže za uspostavu ravnoteže između jačanja sigurnosti i zaštite ljudskih prava, uključujući zaštitu podataka i privatnosti. U svibnju 2018. na snagu su stupili novi propisi EU-a o zaštiti podataka, kojima se jačaju prava građana i pojednostavljuju pravila za poduzeća u digitalnom dobu.

Pravna osnova

Članak 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

Članci 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Ciljevi

Unija mora jamčiti dosljednu primjenu temeljnoga prava na zaštitu podataka koje je ugrađeno u Povelju EU-a o temeljnim pravima. S obzirom na to da količina prijenosa podataka eksponencijalno raste te da EU, SAD i Kanada imaju najveći udio u tom rastu, stajalište EU-a o zaštiti osobnih podataka treba osnažiti u kontekstu svih njegovih politika.

Postignuća

A. Institucionalni okvir

1. Ugovor iz Lisabona

Prije nego što je Ugovor iz Lisabona stupio na snagu, zakonodavstvo o zaštiti podataka u području slobode, sigurnosti i pravde bilo je podijeljeno između prvoga stupa (zaštita podataka za privatne i komercijalne potrebe uz primjenu postupka Zajednice) i trećega stupa (zaštita podataka za potrebe provedbe zakona na međuvladinoj razini), zbog čega su se postupci odlučivanja u ta dva područja odvijali prema različitim pravilima. Ugovorom iz Lisabona ukinut je ustroj po stupovima i stvorena čvršća osnova za razvoj jasnijeg i učinkovitijeg sustava zaštite podataka. Istovremeno je Parlament, kao novi suzakonodavac, stekao nove ovlasti. Člankom 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije omogućuje se da Parlament i Vijeće donose propise o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te u državama članicama kada obavljaju aktivnosti iz područja primjene prava Unije.

2. Strateške smjernice u području slobode, sigurnosti i pravde

Nakon programa iz Tamperea (iz listopada 1999.) i Haškog programa (iz studenoga 2004.), Europsko vijeće je u prosincu 2009. odobrilo višegodišnji program u području slobode, sigurnosti i pravde za razdoblje 2010.–2014., poznat kao Stockholmski program. U svojim je zaključcima iz lipnja 2014. Europsko vijeće definiralo strateške smjernice za predstojeće godine, koje se odnose na zakonodavno i operativno planiranje u području slobode, sigurnosti i pravde, u skladu s člankom 68. UFEU-a. Jedan od glavnih ciljeva je bolja zaštita osobnih podataka u Europskoj uniji.

B. Glavni zakonodavni instrumenti za zaštitu podataka

1. Povelja EU-a o temeljnim pravima

Poštovanje privatnoga života i zaštita osobnih podataka priznati su u člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kao usko povezana, no zasebna temeljna prava.

2. Vijeće Europe

a. Konvencija 108 iz 1981. godine

Konvencija 108 Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka bila je prvi pravno obvezujući međunarodni instrument donesen u području zaštite podataka. Njezina je svrha svakoj fizičkoj osobi osigurati poštovanje njezinih prava i temeljnih sloboda, a osobito njezino pravo na privatnost prilikom automatizirane obrade osobnih podataka koji se na nju odnose. Protokolom o izmjeni te konvencije nastojalo se proširiti njezino područje primjene, povećati razina zaštite podataka i poboljšati njezina učinkovitost.

b. Europska konvencija o ljudskim pravima (ECHR)

Člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950. uspostavlja se pravo svake osobe na poštovanje njezina privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

3. Aktualni zakonodavni instrumenti EU-a za zaštitu podataka

a. Opća uredba o zaštiti podataka

U svibnju 2018. počela se primjenjivati Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka). U svijetu u kojem važnost podataka neprestano raste tim se pravilima želi zaštititi sve građane Unije od povrede privatnosti i podataka te uspostaviti jasniji i dosljedniji okvir za poduzeća. Prava koja građani imaju obuhvaćaju i zahtjev za njihovom jasnom i nedvosmislenom privolom za obradu njihovih podataka i njihovo pravo na jasne i razumljive informacije o tome, pravo na zaborav (građani mogu zatražiti da se njihovi podaci izbrišu), pravo na prijenos podataka drugom pružatelju usluga (npr. pri prelasku s jedne na drugu društvenu mrežu) i pravo da znaju kada su njihovi podaci hakirani. Nova pravila primjenjuju se na sva trgovačka društva koja posluju u EU-u, čak i ako je njihovo sjedište izvan njega. Nadalje, mogu se uvesti korektivne mjere, kao što su upozorenja i nalozi, ili novčane kazne za poduzeća koja krše pravila.

Europska komisija je 25. srpnja 2024. objavila „Drugo izvješće o primjeni Opće uredbe o zaštiti podataka”. Komisija je 16. srpnja 2025. u Bruxellesu organizirala Dijalog o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Taj je dijalog uslijedio nakon inicijativa kao što je Komisijin prijedlog skupne uredbe da se subjekti s manje od 750 zaposlenika izuzmu od obveze vođenja evidencije u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka.

Komisija je 2023. predložila novu Uredbu o postupovnim pravilima za provedbu Opće uredbe o zaštiti podataka, čiji je cilj pojednostavniti suradnju među tijelima za zaštitu podataka pri provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka u prekograničnim slučajevima. Njome se utvrđuju postupovna pravila kojih se tijela za zaštitu podataka trebaju pridržavati pri primjeni Opće uredbe o zaštiti podataka u slučajevima koji utječu na pojedince u više država članica. Parlament je 21. listopada 2025. odobrio nova pravila za ubrzanje prekogranične provedbe Opće uredbe o zaštiti podataka, čime su pojašnjeni relevantni postupci i prava.

b. Direktiva o zaštiti podataka u području izvršavanja zakonodavstva

U svibnju 2018. stupila je na snagu Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP. Tom se Direktivom štiti temeljno pravo građana na zaštitu podataka svaki put kada tijela kaznenog progona koriste osobne podatke. Njome se osigurava primjerena zaštita osobnih podataka žrtava, svjedoka i osumnjičenih za kaznena djela te olakšava prekogranična suradnja u borbi protiv kriminala i terorizma. Europska komisija objavila je 25. srpnja 2022., sa zakašnjenjem, Izvješće o primjeni i funkcioniranju Direktive o zaštiti podataka pri izvršavanju zakonodavstva. Nakon toga uslijedila je evaluacijska studija koju je naručio Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) o kritičkoj ocjeni provedbe Direktive o zaštiti podataka pri izvršavanju zakonodavstva.

c. Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama

Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) izmijenjena je Direktivom 2009/136/EZ od 25. studenoga 2009. Njome se postavlja osjetljivo pitanje zadržavanja podataka, o čemu je Sud Europske unije (SEU) u više navrata raspravljao i donio niz presuda, primjerice presudu iz 2020., u kojoj je utvrdio da se opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji protivi pravu EU-a.

Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća iz 2017. o poštovanju privatnog života i zaštiti osobnih podataka u elektroničkim komunikacijama te stavljanju izvan snage Direktive 2002/58/EZ (Uredba o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) predmet je dugotrajnih rasprava. Stručnjaci Europskog parlamenta ukazali su Parlamentu da se treba oduprijeti pokušajima Vijeća da isključi primjenjivost europskih načela zaštite podataka.

Komisija je u veljači 2025. u svojem „Programu rada za 2025.” navela da će povući prijedlog nove uredbe o e-privatnosti (kojom se zamjenjuje postojeća Direktiva o e-privatnosti). Komisija je u srpnju odobrila povlačenje, koje je zatim 6. listopada objavljeno u Službenom listu. Postojeća Direktiva o e-privatnosti i njezini prijenosi u nacionalne zakone ostaju na snazi.

d. Uredba o obradi osobnih podataka u institucijama i tijelima Unije

Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ stupila je na snagu 11. prosinca 2018.

e. Članci o zaštiti podataka u sektorskim zakonodavnim aktima

Prethodno su navedeni glavni zakonodavni akti o zaštiti podataka, no i u sektorskim zakonodavnim aktima nalaze se specifične odredbe o zaštiti podataka, kao što su:

  • članak 13. (o zaštiti osobnih podataka) Direktive (EU) 2016/681 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela;
  • članak 4. (o prikupljanju podataka) Uredbe (EU) 2025/12 Europskog parlamenta i Vijeća o prikupljanju i prijenosu unaprijed dostavljenih informacija o putnicima radi poboljšanja i olakšavanja granične kontrole na vanjskim granicama i Uredbe (EU) 2025/13 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 2024. o prikupljanju i prijenosu unaprijed dostavljenih informacija o putnicima u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela;
  • poglavlje VI. (o jamstvima zaštite podataka) Uredbe (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol);
  • poglavlje VIII. (o zaštiti podataka) Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”);
  • poglavlje II. Uredbe (EU) 2024/1689 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji (Akt o umjetnoj inteligenciji) zabranjuje niz praksi u području umjetne inteligencije koje se odnose na upotrebu podataka u specifične svrhe, dok poglavlje III. nameće obvezu provedbe procjene učinka visokorizičnih UI sustava.
  • 4. Glavni sporazumi EU-a o transatlantskom prijenosu podataka

    a. Prijenos komercijalnih podataka: odluke o primjerenosti i okvir EU-a i SAD-a za privatnost podataka

    Komisija je u skladu s člankom 45. Opće uredbe o zaštiti podataka ovlaštena utvrditi nudi li zemlja izvan EU-a primjerenu razinu zaštite podataka na temelju svojeg nacionalnog zakonodavstva ili međunarodnih obveza koje je preuzela.

    Budući da su se prijenosi podataka između EU-a i Sjedinjenih Američkih Država eksponencijalno povećali te da Sjedinjene Američke Države dominiraju privatnim internetskim oglašavanjem i nadzorom, Parlament je donio brojne rezolucije u kojima izražava zabrinutost transatlantskim protokom podataka. Poglavito, smatra da europsko-američki sustav zaštite privatnosti ne pruža odgovarajuću razinu zaštite koja se zahtijeva pravom EU-a, dok je Sud EU-a u više navrata poništio odluke Komisije o primjerenosti u pogledu SAD-a (vidi njegove presude iz 2015. o sigurnoj luci u predmetu Schrems i iz 2020. o europsko-američkom sustavu zaštite privatnosti u predmetu Schrems II).

    Unatoč manjku reforme režima zaštite podataka u SAD-u, Komisija je postigla novi dogovor sa SAD-om i predstavila prijedlog za još jedan Okvir EU-a i SAD-a za zaštitu podataka. Nakon što je 11. svibnja 2023. odbor LIBE podnio prijedlog, Parlament je donio rezoluciju o primjerenosti zaštite koju pruža Okvir EU-a i SAD-a za privatnost podataka, u kojoj je zaključio da se okvirom EU-a i SAD-a za zaštitu podataka ne postiže bitno ekvivalentna razina zaštite i pozvao Komisiju da nastavi pregovore sa svojim kolegama iz SAD-a, ali da se suzdrži od donošenja zaključka o primjerenosti dok se u potpunosti ne provedu sve preporuke iz rezolucije i mišljenja Europskog odbora za zaštitu podataka.

    Komisija je 10. srpnja 2023. usvojila treći okvir EU-a i SAD-a za zaštitu podataka. U svojoj presudi od 3. rujna 2025. Opći sud (predmet T-553/23 Latombe/Europska komisija) odbio je tužbu za poništenje odluke o primjerenosti okvira EU-a i SAD-a za privatnost podataka, čime je potvrdio njezinu valjanost. Opći sud je u svojem priopćenju za medije potvrdio „da su na dan donošenja pobijane odluke Sjedinjene Američke Države osigurale primjerenu razinu zaštite osobnih podataka koji se prenose iz Unije organizacijama u toj zemlji”.

    b. Krovni sporazum između EU-a i SAD-a

    U okviru postupka davanja suglasnosti Parlament je sudjelovao u odobravanju Sporazuma između SAD-a i EU-a o zaštiti osobnih informacija u vezi sa sprečavanjem, istragom, otkrivanjem i progonom kaznenih djela, koji se također naziva „Krovnim sporazumom”. Njime se želi osigurati visoka razina zaštite osobnih informacija koje se prenose u okviru transatlantske suradnje u svrhu izvršavanja zakonodavstva, odnosno u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala.

    c. Program EU-a i SAD-a za praćenje financiranja terorizma (TFTP)

    Europska unija potpisala je bilateralni sporazum sa SAD-om o obradi i prijenosu podataka o financijskim transakcijama iz EU-a u SAD za potrebe programa za praćenje financiranja terorizma.

    5. Nadzorna tijela EU-a za zaštitu podataka

    Europski nadzornik za zaštitu podataka (EDPS) neovisno je nadzorno tijelo koje osigurava da institucije i tijela EU-a poštuju svoje obveze u vezi sa zaštitom podataka. Glavne zadaće EDPS-a su nadzor, savjetovanje i suradnja. EDPS istražuje pritužbe i savjetuje o politikama i zakonodavstvu koji utječu na privatnost. EDPS također nastoji podići svijest o rizicima i zaštititi prava i slobode ljudi pri obradi njihovih osobnih podataka.

    Europski odbor za zaštitu podataka (EDPB), nekadašnja Radna skupina iz članka 29., ima status tijela EU-a i pravnu osobnost te mu pomaže neovisno tajništvo (koje na raspolaganje stavlja EDPS). Okuplja nacionalna nadzorna tijela iz Unije, EDPS i Komisiju. Europski odbor za zaštitu podataka ima široke ovlasti odlučivanja u sporovima između nacionalnih nadzornih tijela te davanja savjeta i smjernica o ključnim konceptima iz Opće uredbe o zaštiti podataka i Direktive o zaštiti podataka u području izvršavanja zakonodavstva.

    Uloga Europskog parlamenta

    Parlament je zaštitu privatnosti postavio kao politički prioritet i tako odigrao ključnu ulogu u oblikovanju zakonodavstva EU-a u području zaštite osobnih podataka. Osim toga, u okviru redovnog zakonodavnog postupka ravnopravno s Vijećem radi na reformi zaštite podataka.

    Parlament je u brojnim rezolucijama izrazio sumnju u primjerenost zaštite koja se pruža građanima EU-a u okviru „sigurne luke” između EU-a i SAD-a, a time i u okviru „sustava zaštite privatnosti” između EU-a i SAD-a. Nakon što je predmet Schrems II doveo do poništenja Komisijine Provedbene odluke (EU) 2016/1250 o primjerenosti zaštite predviđene sporazumom između EU-a i SAD-a o „sustavu zaštite privatnosti”, zbog zabrinutosti da nadzorne ovlasti vlade SAD-a nisu ograničene, kako je propisano pravom EU-a, te da građani EU-a nemaju učinkovita pravna sredstva, Europski parlament donio je rezoluciju u kojoj izražava žaljenje zbog činjenice da su Komisiji odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama važniji od interesa građana EU-a.

    Nakon što je 11. svibnja 2023. odbor LIBE podnio prijedlog, Parlament je donio rezoluciju o primjerenosti zaštite koju pruža okvir EU-a i SAD-a za privatnost podataka, u kojoj je zaključio da se okvirom EU-a i SAD-a za privatnost podataka ne postiže bitno ekvivalentna razina zaštite i pozvao Komisiju da nastavi pregovore sa svojim kolegama iz SAD-a, ali da se suzdrži od donošenja zaključka o primjerenosti dok se u potpunosti ne provedu sve preporuke iz rezolucije i mišljenja Europskog odbora za zaštitu podataka. Komisija je 10. srpnja 2023. usvojila odluku o okviru EU-a i SAD-a za zaštitu podataka.

    Parlament je u više navrata osudio nadzorne prakse SAD-a. U rujnu 2001. donio je rezoluciju o postojanju globalnog sustava ECHELON za presretanje privatnih i komercijalnih komunikacija. Nakon što je Edward Snowden razotkrio slučaj, Parlament je u ožujku 2014. donio rezoluciju o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama, uz rezoluciju daljnjem postupanju u listopadu 2015.

    Parlament je osnovao istražni odbor za istragu uporabe Pegasusa i jednakovrijednog špijunskog softvera za nadzor u državama članicama EU-a (PEGA). Odbor PEGA, kojim predsjeda zastupnik u Europskom parlamentu Jeroen Lenaers, temeljito je istražio uporabu špijunskog softvera za istraživanje aktivnosti članova oporbe, novinara, odvjetnika i aktivista civilnog društva, kao i način na koji takve prakse utječu na demokratske procese i prava pojedinaca u EU-u. Tijekom istrage odbor PEGA savjetovao se s vodećim znanstvenicima, stručnjacima i nadležnim tijelima u EU-u i svijetu. Resorni odjel Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja pripremio je izvješća za službena putovanja odbora PEGA u Poljsku, Grčku i na Cipar. Odbor PEGA na glasovanju 8. svibnja 2023. odobrio je svoje završno izvješće (izvjestiteljica: zastupnica u Europskom parlamentu Sophia in 't Veld) o istrazi navodnih kršenja i nepravilnosti pri primjeni prava EU-a u pogledu uporabe Pegasusa i jednakovrijednog špijunskog softvera za nadzor. Među mnogim drugim točkama je i preporuka da se uspostavi tehnološki laboratoriji EU-a za istraživanje i praćenje uporabe špijunskog softvera protiv građana EU-a. Preporuka Parlamenta Vijeću i Komisiji uslijedila je nakon usvajanja izvješća odbora PEGA na plenarnoj sjednici 15. lipnja 2023. Međutim, Komisija nije pravovremeno odgovorila na tu preporuku i blokirala je pilot-projekt tehnološkog laboratorija EU-a kojeg su predložili zastupnici u Europskom parlamentu. U studenome 2023. Parlament je donio rezoluciju o nedostatku zakonodavnog daljnjeg postupanja Komisije u vezi s rezolucijom istražnog odbora PEGA te je u lipnju 2025. održao raspravu o trenutačnom stanju i daljnjem postupanju dvije godine nakon preporuka odbora PEGA i nezakonitoj uporabi špijunskog softvera.

    Parlament je 13. ožujka 2024. donio zakonodavnu rezoluciju o Prijedlogu uredbe o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji (Akt o umjetnoj inteligenciji). Uredbom (EU) 2024/1689, donesenom 13. lipnja 2024., utvrđuju se obveze za sustave umjetne inteligencije i dobavljače na temelju njihovih potencijalnih rizika i učinaka. Sustavi umjetne inteligencije koji se smatraju jasnom prijetnjom temeljnim pravima ljudi (uključujući zaštitu podataka) bit će zabranjeni. Akt o umjetnoj inteligenciji stupio je na snagu 1. kolovoza 2024. Većina pravila Akta o umjetnoj inteligenciji počet će se primjenjivati 2. kolovoza 2026.

    Parlament je naručio niz istraživačkih studija kako bi osigurao znanstvenu osnovu za svoje zakonodavne aktivnosti na čelu tehnološkog razvoja i zaštite podataka, uključujući studiju o učinku Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) na umjetnu inteligenciju, studiju o biometrijskom prepoznavanju i bihevioralnoj detekciji te analizu o unaprijed dostavljenim informacijama o putnicima (API): analiza prijedloga Europske komisije za reformu pravnog okvira API-ja, te najnoviju studiju o pravu i IKT-u.

    Parlament će razmotriti predstojeće političke inicijative i zakonodavne prijedloge o zadržavanju podataka, enkripciji i zakonitom presretanju podataka, koji su najavljeni u Komisijinu „Planu za učinkovit i zakonit pristup podacima za tijela kaznenog progona”, objavljenom 24. lipnja 2025., te će o njima glasovati.

     

    Mariusz Maciejewski / Alessandro Davoli