Prvi ugovori
U ovom informativnom članku objašnjava se kako je Ugovor iz Pariza označio prvi korak prema europskoj integraciji i kako su Ugovorima iz Rima prošireni njegovi temelji osnivanjem Europskih zajednica. U njemu se ističe kako se tim sporazumima promicala ideja o zajedničkoj budućnosti te se navode temeljni ciljevi, glavna načela i institucionalna kretanja od Drugog svjetskog rata.
Kontekst
Zbog katastrofalnih posljedica Drugog svjetskog rata i stalne opasnosti od sukoba Istoka i Zapada, pomirenje Francuske i Njemačke postalo je apsolutni prioritet. Odluka o udruživanju industrija ugljena i čelika šest država članica osnivačica (Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska), koja je stupila na snagu 1951. Ugovorom iz Pariza, bila je prvi korak prema europskoj integraciji. Ugovorima iz Rima iz 1957. prošireni su temelji te integracije uz daljnji razvoj gospodarskog i institucionalnog okvira Zajednica.
Pravna osnova
- Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ ili Ugovor iz Pariza), koji je potpisan 18. travnja 1951., a stupio je na snagu 23. srpnja 1952., osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) te su uspostavljene zajedničke institucije, uključujući Visoko tijelo, Parlamentarnu skupštinu, Vijeće ministara, Sud i Savjetodavni odbor. U članku 97. predviđen je istek Ugovora nakon 50 godina, odnosno 23. srpnja 2002.
- Ugovorom o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom), odnosno Ugovorima iz Rima, koji su potpisani 25. ožujka 1957., a stupili su na snagu 1. siječnja 1958., osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). U članku 240. Ugovora o EEZ-u i članku 208. Ugovora o Euratomu izričito se predviđa da se oba pakta sklapaju na neodređeno vrijeme.
- Začetnici EZUČ-a jasno su izrazili svoje namjere u pogledu tog ugovora, odnosno da je on tek prvi korak na putu stvaranja „europske federacije”. Zajedničko tržište ugljena i čelika trebalo je omogućiti da se iskuša formula koja bi se kasnije mogla postupno proširiti na druga gospodarska područja kako bi se na koncu došlo do političke Europe.
- Cilj Europske ekonomske zajednice bio je uspostava zajedničkog tržišta zasnovanog na četiri slobode kretanja (slobodnom kretanju robe, osoba, kapitala i usluga).
- Cilj Euratoma bio je koordiniranje opskrbe fisilnim materijalima i programa istraživanja koje su države već pokrenule ili su ih namjeravale pokrenuti u svrhu miroljubive upotrebe nuklearne energije.
- Preambule triju ugovora pokazuju jedinstvo nadahnuća s kojim se pristupalo stvaranju Zajednica, odnosno uvjerenje da europske države moraju zajednički djelovati na izgradnji zajedničke budućnosti, jer će samo na taj način moći zadržati kontrolu nad vlastitom sudbinom.
- slobodno kretanje robe i slobodan pristup izvorima proizvodnje;
- stalni nadzor tržišta kako bi se izbjegli poremećaji u funkcioniranju koji bi mogli dovesti do nužnog uvođenja proizvodnih kvota;
- poštovanje pravila tržišnog natjecanja i transparentnosti cijena;
- podrška modernizaciji i preustrojstvu sektora ugljena i čelika.
- ukidanje carina među državama članicama;
- uspostava Zajedničke vanjske carinske tarife;
- uvođenje zajedničke poljoprivredne i prometne politike;
- stvaranje Europskog socijalnog fonda;
- osnivanje Europske investicijske banke;
- uspostava bliskijih veza među državama članicama.
Ciljevi
Glavna načela i razvoj Europskih zajednica
A. Počeci europske integracije
Europske zajednice (EZUČ, EEZ i Euratom) proizašle su iz težnje za ujedinjenom Europom, ideje koja se postupno oblikovala kao izravan odgovor na događaje koji su potresli europski kontinent. Odmah nakon Drugog svjetskog rata bilo je potrebno reorganizirati strateške industrije, posebno industriju čelika. Budućnost Europe, kojoj je prijetio sukob Istoka i Zapada, ovisila je o francusko-njemačkom pomirenju.
Poziv koji je 9. svibnja 1950. uputio francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman može se smatrati početkom procesa europske integracije. Izbor ugljena i čelika u to doba imao je veliku simboličku vrijednost. Naime, početkom 50-ih godina 20. stoljeća industrije ugljena i čelika bile su od presudne važnosti te su činile temelj moći država. Osim očiglednog ekonomskog interesa, zajedničko korištenje francuskih i njemačkih resursa trebalo je označiti kraj antagonizma između te dvije zemlje. Dana 9. svibnja 1950. Robert Schuman je izjavio: „Europa se neće stvoriti odjednom ni prema jednom jedinstvenom planu. Izgradit će se konkretnim postignućima koja će prvo stvoriti istinsku solidarnost.” Upravo su na temelju tog načela Francuska, Italija, Njemačka i zemlje Beneluksa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg) potpisale Ugovor iz Pariza, kojim se prvenstveno predviđa:
B. Od Europske zajednice za obranu do Ugovorâ iz Rima
Nakon potpisivanja Ugovora iz Pariza René Pleven predložio je formiranje europske vojske, iako se Francuska protivila ponovnom stvaranju njemačke vojne sile u nacionalnim okvirima. To je dovelo do pregovora 1952. o Europskoj zajednici za obranu, koja je trebala biti popraćena stvaranjem Europske političke zajednice. Međutim, oba projekta odbačena su nakon što je francuska Narodna skupština 30. kolovoza 1954. odbila ratificirati taj ugovor.
Pokušaji da se proces europske integracije ponovno pokrene nakon neuspjeha Europske zajednice za obranu konkretizirani su na konferenciji u Messini u lipnju 1955. kao prijedlozi u području carinske unije i unije za atomsku energiju. To je naposljetku dovelo do potpisivanja Ugovora o EEZ-u i Ugovora o Euratomu.
C. Zajedničko tržište i zajedničke politike
Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (Ugovor o EEZ-u, Ugovor iz Rima) sadržavao je sljedeće odredbe:
Radi ostvarenja tih ciljeva, Ugovorom o EZZ-u utvrđena su vodeća načela i uspostavljen je okvir pravnog djelovanja institucija Zajednice. To je uključivalo zajedničke politike, kao što su: zajednička poljoprivredna politika (članci od 38. do 43.), prometna politika (članci 74. i 75.) i zajednička trgovinska politika (članci od 110. do 113.). Zajedničko tržište trebalo je omogućiti slobodno kretanje robe i mobilnost faktora proizvodnje, uključujući slobodno kretanje radnika i poduzeća, slobodno pružanje usluga i slobodno kretanje kapitala.
Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Ugovor o Euratomu) izvorno su utvrđeni vrlo ambiciozni ciljevi, uključujući brzu uspostavu i rast nuklearnih industrija. Međutim, zbog složenog i osjetljivog karaktera nuklearnog sektora, koji se tiče vitalnih interesa država članica (obrane i nacionalne neovisnosti), ambicije ugovora morale su biti smanjene.
D. Institucionalna kretanja Zajednica
Konvencijom o određenim zajedničkim institucijama Europskih zajednica koja je potpisana i koja je stupila na snagu istodobno s Ugovorima iz Rima odlučeno je da će Parlamentarna skupština i Sud biti zajedničke institucije. Postupak institucionalnog ujedinjenja dovršen je Ugovorom o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica od 8. travnja 1965., poznatim kao Ugovor o spajanju.
Otada EEZ dobiva prednost u odnosu na sektorske zajednice poput EZUČ-a i Euratoma. To je označilo pobjedu općeg sustava EEZ-a nad supostojanjem organizacija sa sektorskim nadležnostima i osnivanje njegovih institucija.
Uloga Europskog parlamenta
Ugovorom iz Pariza uspostavljena je Zajednička skupština kao jedna od institucija EZUČ-a. Konvencijom o određenim zajedničkim institucijama Europskih zajednica, koja je potpisana uz Ugovore iz Rima, dodatno je predviđena zajednička Parlamentarna skupština i Sud Europskih zajednica, što je doprinijelo postupnom ujedinjenju institucionalnog okvira Europskih zajednica.
Ovaj informativni članak pripremio je Resorni odjel za pravosuđe, građanske slobode i institucijske poslove Europskog parlamenta. Za više informacija posjetite internetsku stranicu Odbora za ustavna pitanja.
Mariusz Maciejewski