U ovom se informativnom članku objašnjava pravo trgovačkih društava EU-a i kako se njime utvrđuju zajednička pravila za poduzeća na unutarnjem tržištu EU-a. Navode se pravna osnova i ciljevi olakšavanja slobode poslovnog nastana i zaštite dionika. Ovdje su objašnjena glavna pravila o osnivanju trgovačkih društava, kapitalu, izvješćivanju, spajanjima i prekograničnim aktivnostima, kao i pravni oblici EU-a kao što je europsko društvo. Ovdje možete saznati više i o digitalizaciji postupaka trgovačkih društava i pojednostavnjenju prekograničnog poslovanja. Naposljetku, ističe se uloga Europskog parlamenta u poboljšanju transparentnosti i podupiranju pravednih i učinkovitih poslovnih pravila u EU-u.

Pravna osnova

Članak 49., članak 50. stavak 1. i stavak 2. točka (g) te članak 54. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) obuhvaćaju slobodu poslovnog nastana poduzeća i pojedinaca na unutarnjem tržištu.

Ciljevi

Učinkovitim okvirom za korporativno upravljanje stvara se pozitivno poslovno okruženje na unutarnjem tržištu EU-a. Usklađivanjem prava trgovačkih društava namjerava se potaknuti sloboda poslovnog nastana (glava IV., poglavlje 2. UFEU-a) i zaštititi temeljno pravo iz članka 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tj. slobodu poduzetništva, u okvirima članka 17. Povelje (pravo vlasništva) (vidi 4.1.2.).

Drugim stavkom članka 49. UFEU-a zajamčeno je pravo pokretanja i obavljanja djelatnosti u svojstvu samozaposlene osobe te pravo osnivanja poduzeća, osobito trgovačkih društava, i upravljanja njima (vidi 2.1.4.).

Svrha je pravila EU-a u tom području:

  • omogućiti osnivanje poduzeća bilo gdje u EU-u, osiguravajući slobodu kretanja osoba, usluga i kapitala (vidi 2.1.3.);
  • pružiti zaštitu dioničarima i drugim stranama s posebnim interesom u trgovačkim društvima;
  • povećati konkurentnost poduzeća;
  • poticati poduzeća na prekograničnu suradnju (vidi 2.1.5.).
  • Unutarnje tržište potiče osnivanje poduzeća koja posluju diljem Europe. U EU-u je trenutačno registrirano oko 24 milijuna trgovačkih društava. Njih oko 80 % čine društva s ograničenom odgovornošću, od kojih je oko 98 %–99 % malih i srednjih poduzeća (MSP). Sva ta trgovačka društva moraju imati mogućnost poslovati diljem Unije u skladu s jedinstvenim pravnim okvirom.

    Postignuća

    A. Minimalne zajedničke obveze

    Iako ne postoji kodificirano pravo trgovačkih društava EU-a kao takvo, usklađivanjem nacionalnih propisa o pravu trgovačkih društava stvoreni su minimalni standardi i obuhvaćena područja kao što su zaštita interesa i prava dioničara, ponude za preuzimanje dioničkih društava, objavljivanje podataka o podružnicama, spajanja i podjele podružnica, minimalna pravila za društva s ograničenom odgovornošću s jednim članom, financijski izvještaji i računovodstvo, lakši i brži pristup informacijama o trgovačkim društvima i određeni zahtjevi za trgovačka društva u pogledu objavljivanja podataka.

    Paketom o pravu trgovačkih društava iz 2019. dodatno su pojednostavnjena mnoga pravila koja su se prethodno primjenjivala u okviru nekoliko instrumenata EU-a.

    1. Osnivanje trgovačkih društava, kapital i zahtjevi u pogledu objavljivanja podataka

    Prva direktiva o pravu trgovačkih društava (Direktiva 68/151/EEZ) i Druga direktiva o pravu trgovačkih društava (Direktiva 77/91/EEZ) bile su među prvim zakonodavnim aktima kojima su uvedena usklađena korporativna pravila u svim državama članicama.

    Cilj Prve direktive o pravu trgovačkih društava iz 1968. bio je, među ostalim, omogućiti javnosti lakši i brži pristup informacijama o trgovačkim društvima i njihovu poslovanju. Također se odnosila i na valjanost obveza koje je preuzelo trgovačko društvo kao i na ništavost trgovačkog društva. Primjenjuje se na sva dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću.

    Druga direktiva o pravu društava primjenjivala se samo na dionička društva. Ondje je utvrđeno da je za osnivanje tih društava potreban minimalni odobreni kapital (trenutačno 25 000 EUR, kako je navedeno u članku 45. te direktive — sada članku 45. Direktive (EU) 2017/1132) koji je jamstvo za vjerovnike i protuteža ograničenoj odgovornosti dioničara. Njome su utvrđena i pravila o održavanju i promjeni kapitala, kao i minimalni zahtjev u pogledu sadržaja osnivačkih akata takvih društava.

    Direktivom o određenim aspektima prava društava (Direktiva (EU) 2017/1132) izmijenjene su te dvije direktive. Tom su direktivom uvedeni i zahtjevi za objavljivanje za strane podružnice trgovačkih društava, kako je izmijenjena direktivom o upotrebi digitalnih alata i postupaka u pravu društava (Direktiva (EU) 2019/1151). Obuhvaća trgovačka društva iz EU-a koja su otvorila podružnice u nekoj drugoj državi članici, kao i društva iz zemalja koje nisu članice EU-a, a koja su u njoj otvorila podružnice.

    Dvanaestom direktivom o pravu trgovačkih društava (Direktiva 2009/102/EZ) uspostavljen je okvir za društva s ograničenom odgovornošću s jednim članom, u kojima je jedan član vlasnik svih udjela.

    2. Poslovanje trgovačkog društva u više zemalja

    Direktivom o matičnim društvima i društvima kćeri (Direktiva 2011/96/EU) uvode se porezna pravila koja su neutralna sa stajališta tržišnog natjecanja za grupe trgovačkih društava koja posluju u različitim državama članicama. Sprečava se dvostruko oporezivanje dobiti koje društvo kći, smješteno u jednoj od država članica, isplaćuje u obliku dividendi svojem matičnom društvu smještenom u drugoj državi članici (vidi i direktivu o neizravnim porezima na prikupljanje kapitala (Direktiva 2008/7/EZ)).

    Direktivom o ponudama za preuzimanje (Direktiva 2004/25/EZ) nastoje se utvrditi osnovne smjernice za provedbu postupaka preuzimanja trgovačkih društava na koja se primjenjuju zakonodavstva država članica. Njome su utvrđeni minimalni standardi za ponude za preuzimanje i promjene u sustavu kontrole te se nastoje zaštititi manjinski dioničari, zaposlenici i ostale zainteresirane strane. Kako bi se društvima kapitala omogućilo ostvarivanje slobode poslovnog nastana na jedinstvenom tržištu, Direktiva (EU) 2017/1132 omogućava povezivanje središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava (poslovni registri) i usklađivanje zaštitnih mjera propisanih u Uniji u cilju zaštite interesa dioničara i trećih strana u slučaju podjele ili spajanja unutar jedne zemlje te prekograničnih spajanja društva kapitala i dioničkog društva.

    Osim toga, u uredbi o sustavu povezivanja registara (Uredba (EU) 2021/1042) utvrđene su tehničke specifikacije i postupci potrebni za sustav povezivanja poslovnih registara.

    U prosincu 2024. Parlament i Vijeće usvojili su direktivu o daljnjem širenju i unapređenju upotrebe digitalnih alata i postupaka u pravu društava (Direktiva (EU) 2025/25). Njome se izmjenjuju dijelovi Direktive (EU) 2017/1132 i nastoji poboljšati transparentnost i povjerenje u poslovno okruženje na jedinstvenom tržištu stavljanjem većeg broja informacija na raspolaganje javnosti u poslovnim registrima uz istodobno jamčenje pouzdanosti i ažuriranosti tih informacija. Direktivom (EU) 2025/25 uvodi se i EU potvrda o trgovačkom društvu kako bi se postojećim trgovačkim društvima olakšalo osnivanje društava kćeri ili podružnica u drugim državama članicama. Direktiva je stupila na snagu 30. siječnja 2025., a rok za njezino prenošenje u nacionalno zakonodavstvo za države članice je 31. srpnja 2027. Prenesene nacionalne mjere primjenjivat će se od 31. srpnja 2028. ili, ovisno o odredbi, od 1. kolovoza 2029.

    3. Restrukturiranje društava (spajanja i podjele, prijenos sjedišta)

    Prijenos registriranog sjedišta društva s ograničenom odgovornošću iz jedne države članice u drugu, kao i spajanje ili podjela društva, svojstveni su slobodi poslovnog nastana zajamčenoj člancima 49. i 54. UFEU-a (vidi presudu Suda Europske unije u predmetu C-210/06 Cartesio, točke 111.–113.). Međutim, načelom slobode poslovnog nastana trgovačkom društvu koje se iz matične države članice seli u drugu državu članicu ne jamči se zadržavanje njegova statusa trgovačkog društva na koje se primjenjuje pravo države članice osnivanja.

    Dioničari i treće strane imaju jednaka jamstva tijekom restrukturiranja društva (spajanja i podjele). Pravila o spajanjima društava kapitala i dioničkih društava i njihovoj podjeli izmijenjena su Direktivom (EU) 2017/1132, kojom se jamči i zaštita dioničara, vjerovnika i zaposlenika.

    Mogućnost poslovanja izvan nacionalnih granica važan je dio života trgovačkog društva i može uključivati provođenje prekograničnog spajanja, podjele ili preoblikovanja, što predstavlja priliku za opstanak i rast zahvaljujući, na primjer, iskorištavanju novih poslovnih mogućnosti u drugim državama članicama ili prilagodbi promjenjivim tržišnim uvjetima. Kad je riječ o prekograničnim preoblikovanjima, spajanjima i podjelama, u studenome 2019. Parlament i Vijeće donijeli su direktivu o prekograničnim preoblikovanjima, spajanjima i podjelama (Direktiva (EU) 2019/2121 (Direktiva o mobilnosti)). Tom se direktivom nastoje ukloniti neopravdane prepreke za slobodu poslovnog nastana trgovačkih društava iz EU-a na jedinstvenom tržištu olakšavanjem prekograničnih preoblikovanja, spajanja i podjela te se uvode sveobuhvatni postupci za te operacije i dodatna pravila za prekogranična spajanja društava kapitala s poslovnim nastanom u nekoj državi članici EU-a. Osim toga, u toj se direktivi utvrđuju slična pravila o pravima sudjelovanja radnika te se njome nastoji osigurati da zaposlenici budu obaviješteni na odgovarajući način i da se s njima savjetuje o očekivanom učinku tih postupaka. Manjinski dioničari i oni bez prava glasa uživaju veću zaštitu, dok se vjerovnicima dotičnih društava pružaju jasnije i pouzdanije mjere zaštite.

    Iako su prekogranična preoblikovanja, spajanja i podjele sada uređeni Direktivom o mobilnosti, pitanje može li društvo prenijeti svoje registrirano sjedište preko granica bez preoblikovanja u društvo uređeno pravom države članice domaćina još nije riješeno na zakonodavnoj razini. U predmetu Polbud (C-106/16) već je utvrđeno da sloboda poslovnog nastana obuhvaća prekogranični prijenos registriranog sjedišta društva radi njegova preoblikovanja u društvo uređeno pravom države članice domaćina, čime se utire put Direktivi o mobilnosti.

    4. Jamstva u pogledu financijskog stanja društava

    Kako bi se osigurala istovrijednost informacija navedenih u računovodstvenim dokumentima u svim državama članicama, donesene su direktiva o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja (Direktiva 2006/43/EZ) i direktiva o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća (Direktiva 2013/34/EU (Računovodstvena direktiva)). Njima se zahtijeva da financijski izvještaji društva, kao što su godišnji financijski izvještaji i konsolidirani financijski izvještaji, daju istinit i vjeran prikaz imovine, obveza, financijskog stanja te dobiti ili gubitka društva te se utvrđuju pravila za odobravanje osoba odgovornih za provođenje zakonskih revizija. Cilj Direktive 2006/43/EZ jest povećati pouzdanost financijskih izvještaja trgovačkih društava uspostavom minimalnih zahtjeva za zakonsku reviziju godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja. Računovodstvenom direktivom pojednostavnjeni su zahtjevi u pogledu financijskog izvještavanja za mikropoduzeća kako bi se povećala njihova konkurentnost te je uvedena i obveza da godišnja izvješća svih društava uvrštenih na burze u Uniji sadrže izvješća o korporativnom upravljanju.

    Uredbom o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (Uredba (EZ) br. 1606/2002) usklađeni su financijski podaci trgovačkih društava čije dionice kotiraju na burzi kako bi se jamčila zaštita ulagača. Uredbom o postupku u slučaju nesolventnosti (Uredba (EU) 2015/848), na temelju članka 81. UFEU-a o pravosudnoj suradnji u građanskim stvarima, doprinosi se rješavanju sukoba nadležnosti i zakona i jamči priznavanje sudskih odluka u cijelom EU-u. Njome se ne usklađuju materijalni propisi država članica o insolventnosti, već se uvode zajednička pravila o nadležnosti za pokretanje postupka u slučaju nesolventnosti, o mjerodavnom pravu i o priznavanju sudskih odluka. Glavni je cilj spriječiti prijenos imovine ili sudskog postupka iz jedne države članice u drugu. Cilj direktive o restrukturiranju, nesolventnosti i otpustu duga (Direktiva (EU) 2019/1023) jest ponuditi „drugu priliku za poduzetnike”. Tom se Direktivom rješavaju nedostaci na koje su ukazivali brojni ulagači, a koji se svode na rizik od dugotrajnih ili složenih stečajnih postupaka u inozemstvu, koji je, prema navodima ulagača, bio glavni razlog za neulaganje izvan vlastite zemlje.

    5. Prekogranično ostvarivanje prava dioničara

    Direktivom o izvršavanju pojedinih prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu (Direktiva 2007/36/EZ), izmijenjenom direktivom o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te direktivom o poticanju dugoročnog sudjelovanja dioničara, ukidaju se glavne prepreke prekograničnom glasovanju u trgovačkim društvima uvrštenima na burzu koja imaju sjedište u državi članici uvođenjem posebnih zahtjeva za uživanje određenih prava dioničara na glavnim skupštinama. Njome su također utvrđena određena prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu, uključujući pravovremen pristup relevantnim informacijama o glavnoj skupštini i lakše glasovanje putem punomoći. Direktivom (EU) 2017/828 potiče se sudjelovanje dioničara i uvode se zahtjevi u vezi s utvrđivanjem identiteta dioničara, prijenosom informacija, olakšavanjem ostvarivanja prava dioničara, transparentnošću institucionalnih ulagatelja, upravitelja imovinom i savjetnika pri glasovanju, primitcima direktora te utvrđivanjem, odobrenjem i otkrivanjem transakcija s povezanim strankama kako bi se zaštitili manjinski dioničari i spriječila zlouporaba.

    6. Izvješćivanje trgovačkih društava

    Unija propisuje pravila o financijskim informacijama koje trgovačka društva trebaju dostaviti te o revizijama, u cilju veće pouzdanosti financijskih izvještaja.

    a. Financijsko izvješćivanje

    Sva društva s ograničenom odgovornošću moraju pripremiti financijske izvještaje kako bi se pratilo njihovo poslovanje te pružio istinit i točan prikaz njihova financijskog stanja. Računovodstvenom direktivom EU je uveo pravila kojima se osigurava dosljedno i usporedivo financijsko izvješćivanje u cijeloj Uniji.

    b. Korporativno izvješćivanje o održivosti

    Pravilima EU-a od određenih se trgovačkih društava također zahtijeva da svake godine izvješćuju o socijalnim i okolišnim učincima i rizicima povezanima s njihovim aktivnostima. To ulagačima, organizacijama civilnog društva, potrošačima, donositeljima politika i drugim dionicima olakšava ocjenu nefinancijskih rezultata velikih trgovačkih društava, a trgovačka društva potiče da razviju odgovoran pristup poslovanju.

    Direktivom o nefinancijskom izvješćivanju (Direktiva 2014/95/EU) utvrđuju se pravila o objavljivanju nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća. Njima su obuhvaćena područja kao što su pitanja zaštite okoliša, socijalna pitanja i postupanje prema zaposlenicima, poštovanje ljudskih prava, borba protiv korupcije i mita te raznolikost u upravama trgovačkih društava (npr. dob, rod, obrazovanje i profesionalno iskustvo). Direktiva se primjenjuje na velika trgovačka društva od javnog interesa s više od 500 zaposlenika.

    Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti (Direktiva (EU) 2022/2464) stupila je na snagu 5. siječnja 2023. Njome se moderniziraju pravila o socijalnim informacijama i informacijama o okolišu o kojima su poduzeća obvezna izvješćivati. Širi skup velikih poduzeća i MSP-ova uvrštenih na burzu postalo je obvezno izvješćivati o održivosti. Tom se direktivom osigurava i pristup informacijama potrebnima za procjenu investicijskih rizika koji proizlaze iz klimatskih promjena i drugih pitanja održivosti, čime se stvara kultura transparentnosti u pogledu utjecaja poduzeća na ljude i okoliš.

    U okviru napora za smanjenje opterećenja obvezama izvješćivanja, nedavno odobrenom Direktivom o „zaustavljanju sata” (Direktiva (EU) 2025/794) izmijenjene su Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti te Direktiva o dubinskoj analizi za održivo poslovanje (Direktiva (EU) 2024/1760) u pogledu datuma od kojih države članice trebaju primjenjivati određene zahtjeve za korporativno izvješćivanje o održivosti i dužnu pažnju. Komisija je istodobno pokrenula preispitivanje o olakšavanju izvješćivanja o održivosti i dužne pažnje u okviru Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti, Direktive o dubinskoj analizi za održivo poslovanje i Uredbe o taksonomiji.

    B. Pravni subjekti EU-a

    Oblici pravnih subjekata EU-a primjenjuju se u cijelom EU-u i postoje zajedno s nacionalnim pravnim subjektima. EU se koristi različitim zakonodavnim tehnikama, uključujući autonomne paneuropske pravne oblike stvorene uredbama (europsko društvo, europska zadruga i europsko gospodarsko interesno udruženje) i tehniku 28. režima, pri čemu usklađena pravila EU-a koegzistiraju s nacionalnim pravilima, a poduzeća se mogu dobrovoljno odlučiti za okvir EU-a.

    1. Europsko društvo

    Nakon dugih pregovora koji su trajali 30 godina Vijeće je donijelo dva zakonodavna instrumenta potrebna za osnivanje europskog društva: uredbu o Statutu europskog društva (Uredba (EZ) br. 2157/2001) i Direktivu 2001/86/EZ o dopuni Statuta europskoga društva u pogledu sudjelovanja radnika. Time je omogućeno osnivanje trgovačkog društva na području EU-a u obliku dioničkog društva latinskog naziva „Societas Europea” (europsko društvo). Poduzećima iz najmanje dviju država članica koja žele djelovati u obliku europskog društva nudi se više mogućnosti: spajanje, osnivanje holding društva, društva kćeri ili preoblikovanje u europsko društvo. Europsko društvo mora biti društvo s dioničkim kapitalom. Kako bi se zajamčilo da takva društva budu razumne veličine, u članku 4. te uredbe utvrđena je obveza od ulaganja temeljnog kapitala od najmanje 120 000 EUR.

    Direktivom 2001/86/EZ nastoji se zajamčiti da osnivanje europskog društva ne dovodi do nestajanja ili smanjenja prakse sudjelovanja zaposlenika koja već postoji u trgovačkim društvima koja suosnivaju europsko društvo.

    2. Europska zadruga

    Uredbom o Statutu europskih zadruga (Uredba (EZ) br. 1435/2003 uređuje se uistinu jedinstveni pravni statut europske zadruge. Tom se uredbom fizičkim osobama s boravištem u različitim državama članicama ili pravnim subjektima osnovanima u skladu s pravom različitih država članica omogućuje osnivanje zadruge. Propisani minimalni kapital takvih novih europskih zadruga je 30 000 EUR, a mogu poslovati diljem jedinstvenog tržišta s jedinstvenom pravnom osobnošću, propisima i strukturom.

    Direktivom 2003/72/EZ taj se statut dopunjuje u pogledu sudjelovanja zaposlenika u europskoj zadruzi kako osnivanje europske zadruge ne bi dovelo do nestanka ili smanjenja postojećih praksi sudjelovanja zaposlenika u društvima koja osnivaju predmetnu europsku zadrugu.

    3. Europsko gospodarsko interesno udruženje

    Uredbom o Europskom gospodarskom interesnom udruženju (EGIU) (Uredba (EEZ) br. 2137/85) uspostavljen je statut EGIU-a. Europska gospodarska interesna udruženja imaju pravnu sposobnost i omogućuju društvu u jednoj državi članici da surađuje u zajedničkom pothvatu s društvima ili fizičkim osobama u drugim državama članicama u cilju olakšavanja ili razvoja gospodarskih djelatnosti svojih članova, a ne ostvarivanja dobiti za sebe. Sva ostvarena dobit dijeli se među članovima. Takva udruženja ne mogu prihvaćati ulaganja od javnosti.

    4. 28. režim: prema pravnom okviru za inovativna poduzeća

    Komisija je 28. svibnja 2025. objavila komunikaciju o strategiji EU-a za start-up i scale-up poduzeća, u kojoj je navela da će predložiti europski 28. režim kojim bi se osigurao jedinstven skup pravila za poduzeća, uključujući korporativni pravni okvir EU-a, na temelju rješenja „digitalno kao standard”. Cilj je pomoći poduzećima da prevladaju prepreke pri osnivanju, širenju i poslovanju poduzeća na cijelom jedinstvenom tržištu. U tu bi se svrhu tim režimom pojednostavnila primjenjiva pravila i smanjili troškovi neuspjeha rješavanjem određenih pitanja u relevantnim područjima prava, uključujući nesolventnost, radno i porezno pravo. Također bi se istražilo kako poduzećima omogućiti brže osnivanje poslovnog nastana u Europi, u idealnom slučaju u roku od 48 sati.

    Prethodne inicijative koje je predložila Komisija, među kojima su Societas Privata Europaea (SPE) i Societas Unius Personae, bile su neuspješne.

    Uloga Europskog parlamenta

    Parlament je uvijek bio uspješan u izmjenama zakonodavstva, u kojima se primjerice zauzimao za sudjelovanje radnika u trgovačkim društvima ili zalagao za stvaranje različitih oblika europskih društava kako bi se olakšale prekogranične aktivnosti poduzeća. Komisijinim prijedlogom direktive o europskim prekograničnim udruženjima nastoji se poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta uklanjanjem pravnih i administrativnih prepreka te stvoriti jednake uvjete za neprofitne udruge u EU-u koje žele poslovati u više država članica. Parlament je 13. ožujka 2024. usvojio stajalište u prvom čitanju s nizom izmjena kojima se zahtijeva bolja zaštita interesa vjerovnika i jasnija pravila o spajanju postojećih neprofitnih subjekata.

    Parlament je također pozvao na uspostavu primjerenog pravnog okvira za zaklade. Komisija je 8. veljače 2012. predložila uredbu o Statutu europske zaklade, „Fundatio Europaea”, kako bi takve organizacije mogle lakše djelovati u javnom interesu bilo gdje u Uniji.

    U rezoluciji iz 2012. o budućnosti europskog prava trgovačkih društava Parlament je iznio stajalište da europski oblici trgovačkih društava kojima se dopunjuju postojeći oblici društava dostupni u okviru nacionalnih prava imaju velik potencijal te da ih je potrebno dodatno razraditi. Pozvao je Komisiju da uloži dodatne napore u cilju usvajanja Statuta europskog privatnog trgovačkog društva (SPE) kako bi se odgovorilo na posebne potrebe malih i srednjih poduzeća. Kao odgovor na komunikaciju Komisije o tom pitanju Parlament je u veljači 2013. donio rezoluciju o novoj strategiji EU-a za društveno odgovorno poslovanje. Rezolucija iz ožujka 2013. o Statutu europskog uzajamnog društva sadržava preporuke Komisiji o takvom statutu. Naposljetku, Parlament je u više navrata u raznim rezolucijama i pitanjima za usmeni odgovor tražio donošenje direktive o prekograničnom prijenosu sjedišta trgovačkih društava, te je pritom izražavao žaljenje zbog toga što ne postoje zajednička pravila, čime se dovodi u pitanje korporativna mobilnost, a time i sloboda poslovnog nastana.

    U rezoluciji iz 2017. o prekograničnim spajanjima i podjelama Parlament skreće pozornost na prava manjinskih dioničara, pravila o zaštiti vjerovnika te na dugotrajne i složene postupke potrebne za provedbu prekogranične podjele. U više je navrata pozvao i na izradu prijedloga o prekograničnom prijenosu sjedišta (Četrnaesta direktiva o pravu trgovačkih društava — zasad još nije usvojen nijedan prijedlog).

    Parlament je zaprimio brojne predstavke na temu digitalizacije prava trgovačkih društava EU-a i prekograničnih operacija. Odbor za predstavke u pravilu traži od Komisije da pruži relevantne informacije ili da iznese svoje mišljenje o tvrdnjama podnositelja predstavke (vidi 4.1.4.).

    U svibnju 2017. Parlament je donio rezoluciju o Akcijskom planu EU-a za e-upravu, u kojoj je pozvao Komisiju da razmotri druge načine poticanja digitalnih rješenja za formalnosti u životnom ciklusu društva te naglasio važnost rada na povezivanju poslovnih registara. Parlament je prikupio i brojna istraživanja u kojima se poziva na digitalizaciju postupaka u tom području.

    U studenome 2019. donesena je direktiva o prekograničnim preoblikovanjima, spajanjima i podjelama, kojom su uvedena dodatna pravila o prekograničnim spajanjima društava kapitala. Parlament je tijekom zakonodavnog postupka izvršio znatne izmjene tog prijedloga.

    U srpnju 2019. Parlament je usvojio direktivu o upotrebi digitalnih alata i postupaka u pravu društava, čija je svrha olakšati osnivanje društava elektroničkim putem i promicati internetske aktivnosti tijekom cijelog životnog ciklusa društva. Unatoč činjenici da je internetska registracija u prosjeku dvostruko brža i da može biti do tri puta jeftinija od tradicionalnih papirnatih obrazaca, cjelovit postupak registracije poslovnih subjekata preko interneta još nije moguć u svim državama članicama. Parlament i Vijeće usvojili su 10. siječnja 2025. direktivu o daljnjem širenju i unapređenju upotrebe digitalnih alata i postupaka u pravu društava.

    Nakon komunikacije Komisije o strategiji EU-a za start-up i scale-up poduzeća, Odbor Parlamenta za pravna pitanja objavio je 30. lipnja 2025. nacrt izvješća u kojem se preporučuje direktiva na temelju članka 50. i članka 114. stavka 1. UFEU-a radi uspostave 28. režima s neobveznom oznakom „europska start-up i scale-up poduzeća” (ESSU) za društva s ograničenom odgovornošću koja nisu uvrštena na burzu. U skladu s tim nacrtom izvješća ESSU bi imao nacionalni pravni oblik kojim bi se uskladili određeni ključni elementi. Društva koja ispunjavaju posebne zahtjeve dodala bi „ESSU” svojem nacionalnom nazivu (npr. „[naziv društva] GmbH ESSU”), uz automatsko priznavanje u svim državama članicama. Države članice i dalje bi mogle dopustiti pretvaranje nacionalnih pravnih oblika u ESSU ili stvaranje novih nacionalnih pravnih oblika u tu svrhu. Za razliku od tradicionalnih zahtjeva u skladu s pravom trgovačkih društava, ESSU-om bi se omogućilo da se registrirano sjedište i stvarno sjedište nalaze u različitim državama članicama.

    Ključne predložene značajke uključuju registraciju u roku od 48 sati putem digitalnog registra na razini EU-a, usklađene dužničke instrumente s obilježjima vlasničkog kapitala (primjerice, prava sudjelovanja u dobiti, tiha partnerstva) sa standardiziranim predlošcima dokumenata i neobvezne mehanizme skrbničkog vlasništva (primjerice, blokada imovine i dionice s dva roda) popraćene oznakom „skrbničko vlasništvo”. Nacrt izvješća uključuje i ograničenja prekograničnih preoblikovanja zahvaljujući izmjenama Direktive (EU) 2017/1132, kao i specijalizirane mehanizme za rješavanje sporova.

    Kad je riječ o radnom pravu, pojedinačni ugovori o radu bili bi uređeni Uredbom Rim I, dok bi suodlučivanje na razini uprave zaposlenika bilo utvrđeno pravom države članice u kojoj se nalazi stvarno sjedište, što predstavlja odstupanje od tradicionalnog shvaćanja da suodlučivanje slijedi pravo trgovačkih društava. Zaštitnim mjerama spriječilo bi se zaobilaženje nacionalnih zaštitnih pravila, u skladu s Direktivom o europskom društvu.

    U postupku pripreme za svoju rezoluciju Parlament je dobio potporu u obliku radionice o 28. pravnom režimu i niza studija o sljedećim temama:

    • utvrđivanje prepreka s kojima se poduzeća suočavaju u EU-u;
    • usklađivanje prava trgovačkih društava;
    • zaštitne mjere protiv zaobilaženja pravila;
    • pojednostavnjenje registracije trgovačkih društava;
    • područje primjene 28. režima.
    • Parlament i Vijeće donijeli su 5. srpnja 2024. Direktivu o dubinskoj analizi za održivo poslovanje. Tim se zakonodavstvom od poduzeća zahtijeva da prepoznaju i, prema potrebi, spriječe, okončaju ili ublaže negativne učinke svojih aktivnosti i aktivnosti svojih poslovnih partnera na ljudska prava i okoliš. To uključuje dječji rad, ropstvo, iskorištavanje radne snage, onečišćenje, uništavanje okoliša i gubitak biološke raznolikosti. Nedavno je Direktivom o „zaustavljanju sata” izmijenjena Direktiva o dubinskoj analizi za održivo poslovanje u pogledu datuma od kojih bi države članice trebale primjenjivati njezine različite zahtjeve.

      Osim toga, Direktivom Omnibus I (Direktiva (EU) 2026/470), koja je stupila na snagu 18. ožujka 2026., uvedene su znatne izmjene Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti i Direktive dubinskoj analizi za održivo poslovanje, uključujući uže područje primjene, pojednostavnjeni okvir za dubinsku analizu i revidirani vremenski okvir za primjenu Direktive o dubinskoj analizi za održivo poslovanje. U skladu s revidiranim vremenskim okvirom države članice moraju prenijeti Direktivu o dubinskoj analizi za održivo poslovanje do 26. srpnja 2028., dok će se ta direktiva u potpunosti početi primjenjivati od 26. srpnja 2029. Godišnje izvješćivanje o dubinskoj analizi zahtijevat će se i za financijske godine koje počinju 1. siječnja 2030. ili nakon tog datuma.

      Nakon javnog savjetovanja Komisije, koje je završeno 30. rujna 2025., Parlament je donio rezoluciju o 28. režimu: novi pravni okvir za inovativna trgovačka društva od 20. siječnja 2026., u kojem se od Komisije traži da podnese zakonodavni prijedlog u prvom tromjesečju 2026. U skladu s preporukama Parlamenta predloženi pravni oblik EU-a naziva se „Societas Europaea Unificata” (Jedinstveno europsko društvo (S.EU)).

      U toj su rezoluciji zastupnici u Europskom parlamentu donijeli niz preporuka kako bi doprinijeli prijedlogu Komisije o novom pravnom okviru za potporu poduzećima u EU-u. Na temelju tog predviđenog okvira države članice mogle bi stvoriti novi korporativni oblik ili uključiti pravila na razini EU-a u postojeći. Zastupnici su ustrajali na jedinstvenom usklađenom skupu pravila, poznatom kao „28. režim”, kako bi se osigurali jednaki uvjeti za poduzeća diljem EU-a. Zastupnici u Europskom parlamentu u svojem su radu imali potporu europskog akademskog stručnog znanja pruženog tijekom radionice o 28. režimu i niza prethodno navedenih stručnih studija.

      Komisija je 18. ožujka 2026. objavila prijedlog uredbe o 28. režimu korporativnog pravnog okvira — „EU Inc.”, zajedno s komunikacijom naslovljenom „28. režim za poduzeća iz EU-a”. Za razliku od nacrta izvješća Parlamenta, u kojem je preporučena direktiva kojom se stvara oznaka dodana postojećim nacionalnim obrascima, Komisija se odlučila za uredbu kojom se uspostavlja potpuno autonoman paneuropski pravni oblik. Među ključnim značajkama su:

      • 48-satno digitalno osnivanje putem središnjeg sučelja EU-a uz maksimalni trošak od 100 EUR;
      • nepostojanje minimalnog potrebnog kapitala;
      • više razreda dionica;
      • usklađeni sustav dioničkih opcija zaposlenika u EU-u (EU-ESO), s odgodom oporezivanja do otuđenja;
      • pojednostavnjeni digitalni postupci u slučaju nesolventnosti na temelju načela „samo jednom” za registraciju.
      • Sljedećeg dana, 19. ožujka 2026., Europsko vijeće potvrdilo je inicijativu EU Inc. kao prioritetnu mjeru u okviru programa „Jedna Europa, jedno tržište” i pozvalo suzakonodavce (Parlament i Vijeće) da usvoje tekst do kraja 2026.

        Ovaj informativni članak pripremio je Resorni odjel Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja. Za više informacija posjetite internetsku stranicu Odbora za pravna pitanja.

         

        Christophe BEAUDOUIN / Jagoda Karolina MACIEJEWSKA / Mariusz MACIEJEWSKI